the wire je fenomenalna u toliko aspekata da je malo tuzno sto tema ima samo 5 stranica ali ja sam navikla.

david simon i ed burns su pokazali da se , ukoliko se televiziji pristupi kao umjetnickom mediju, moze stvoriti umjetnicko djelo. the wire je serijal koji je, ne bas razlicito od nekih svojih likova, reformisticki i beskompromisno pristupio mediju u kojem je obitavao. nije se povinovao ustaljenim i banalizirajucim producentskim alatima; od kamere, fotografije, osvjetljenja preko scenarija, glumacke ekipe, tematike pa do izbora lokacije ( plus sve ostalo

). i sta sam ja, osobno, jako cijenila, nisu vrijedjali moju inteligenciju. nisu mi servirali pojednostavljene i izlizane kliseje, nisu me drzali za dijete sa ADD no me tretirali kao odraslu, zrelu osobu svjesnu nefunkcionirajuceg drustva i sistema u kojem zivim. nista mi nisu prodavali i na tome im hvala.
4:3 aspekt, pejdzeri i telefonske govornice apsolutno ne mogu (a, i kako i zasto bi, zaboga?!) umanjiti vrijednost serije vremenom. the wire je, skoro pa akademska, dekonstrukcija drustva, njegovih temelja,fundamentalnih institucija, i dehumanizacije pojedinca i njegovo obezvrijedjivanje. institucije drustva, te samim tim i ekonomskog sistema (policija, skola, politicki sistem, mediji), ne vrse svoje namjenske funkcije no su same sebi svrha sa porazavujucim rezultatima za kolektiv. pojedinac unutar institucija je nevazan, zamjenjljiv i totalno nemocan. ukoliko pokusa osujetiti masineriju, promijeniti kurs remeteci ustaljeni ritam biva eliminiran bez obzira na pozitivnost, logicnost, ispravnost i pravednost poriva. it's baltimore, gentlemen, the gods will not save you.
isto vazi i za organizirani kriminal jer organizirani krminal je direktna posljedica nasih institucija i repliciranjem strukture i organizacije jedino moze opstati.
pa se nakon svega postavlja pitanje koliko se, i da li uopce, nase institucije mogu reformirati i promijeniti? teska tematika.
i, onako emotivno

i osobno receno, za sve ove godine koliko gledam filmove i serije lika kao bubbles nisam upoznala do the wire. cijelih 5 sezona vrijedi pogledati samo zbog tragicne price o zivotu covjeka koji je usprkos svom zlu i nesreci imao i sacuvao tako milu i dobru dusu. a, sacuvat' dusu i ostati i biti Covjek kad te istovremeno napadaju heroin i ulice baltimora - e, to je...za televizije. (digresija: lik bubbles-a je kreiran po stvarnoj osobi, policijskom dousniku, kojeg je david simon intervjuirao i o kojem je zelio napisati pricu. kad sam kod digresija (ne mogu odoliti, jace je od mene

) lik deacon-a, williams nesto se zove, tumaci bivsi kriminalac na kojem je baziran lik avon barksdale. i onaj butchie-jev legos s kojim omar ide u osvetnicke pohode u petoj sezoni je covjek koji je pljackao dilere u stvarnom zivotu - djelimice real life omar little. ima stvarnog zivota i likova u the wire jos al' da ne davim vise

)
elem, bubbles je moralna srz i samo jedan od plejade zivopisnih i fascinantnih likova. ja mogu nabrojati jos 50 sigurno, poimence, sve sa zivotnom pricom. i iako to govorim godinama

ali jednog dana napisacu zbilja nesto o prestonu broadusu <3, mom hip hopu u the wire svijetu.
ako nekome ko nije nikad gledao the wire ista znaci - neopisivo vam zavidim. dajem barcinu titulu lige prvaka za gledanje the wire po prvi put u zivotu.
edit:
ispade puno, puno duze od moje namjere a nista nisam ni rekla.

pardon. :sesir: