Slijepi ciko prekoputa Katedrale, sto prodaje zvake i upaljace, mene srce zaboli, bukvalno, ako prodjem i ne dam mu nista. Zena njegova mi je nekad davno dobro izvukla zivac, ona ga dovodila i odvodila i kroz pricu ispostavilo se da zdrava, ne radi nista (tad), ali sad je i ona bolesna, a onda i ekipa prekoputa koja prodaje svasta nesto, kad prebroje novac znaju podjeliti za kafu, ali opet meni ako mu ne dam nesto cijeli dan mi se kao grijeh provlaci po dusi i glavi.
Onda ova teta sto je neko spomenuo sto prodaje cvijece na Ferhadiji. Njoj stvarno isto covjek nema duse ne dati (iako se "ubezobraznila" pa cvijece vise nije 2KM nego 5KM... recesija valjda

)
Na ovu djecu sto prose okolo nekako postajem imuna. Uglavnom ne dajem jer sam jednom prilikom prolazila mostom kad su se vracali na pocetnu tacku i vidjela majku koja ih vuce sa onim likom sto ih dovlaci maltene u situaciji 1:1. Mada, nekad poodavno onom malom plavom ubacih nesto kad kasnije vidim mlati onog drugog malog sto sjedi nize ne onako djecije, nego bas brutalno, tamo u cosku kod Doma armije. Nedavno ih vidim jednog do drugog, zagrljene, dok mati nadgleda sa strane.
Ali ima jedna curica obucena u neke satenske haljinice, i nju isto dovlaci neki lik, koja ide oko stolova i prosi. Poodavno, damo joj mi po marku-dvije, uz ono "za cokoladu", i kad nas je pogledala onim tugaljivim ocima kad smo spomenuli cokoladu i prokomentarisala nesto tipa "ne da meni babo da kupujem cokolade", ustane drug, za ruku je i kesu slatkisa. Tad smo joj i upoznali "babu" (lika koji je dovodi) jer nam je redao sve po spisku, pljuvao, maltene posao se tuci jer joj nismo dali pare. Od tad, kad god je vidimo, mala stoji za stolom a mi trcimo po slatkise.
Tako da od tad inace djelimo slatkise umjesto novca. Dva tri puta tako njih dvoje-troje, ja po cokoladu, ista cokolada svakom, a oni u plac cija je veca i ko ce koju. Jednom mi se doduse desilo da mi mali kaze da mi "ne valja ta cokolada" i da sam mogla onu veliku kupiti

, ili da mi kaze da si zabijem cokoladu... gdje vec, a njemu dam novac

(taj ce kad poraste biti jedan od ovih sto dovlace novu turu djece), ali mimo toga, slatkisi uvijek prolaze.
Ostalo... zaobilazim. Vidjela sam sakate kako trce za trolom, babe koje kad se razmotaju izgledaju bolje i napucanije od moje majke, slucajno bila u jednoj od kuca sagradjenih ako ne samo na prosjacenju, onda potpomognutu socijalom, koja ima i soba, ali i zapustene zemlje na kojoj ni bobe posadjene nema... itd, itd, tako da... zaobilazim.
Ono sto bi dala njima podjelim sa dedom, nanom i na slatkise, kupim voce i provrce kod ovih nana sto kod trznice prodaju nesto, zovnem tetu iz Buljakova kao da mi pomogne pocistiti kucu, dam ovoj djeci za lijecenje... trudim se da potrosim u bolje svrhe.