tbv wrote:ne razumijem kako ne shvatas sustinu posta kojeg komentarises... OBNOVA dzamije je u redu, nije u redu izmjena izgleda i dogradnja "poslovnih objekata", jer je dzamija nacionalni spomenik
Skijaš wrote:
Državna komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je dozvolila nova arhitektonska rješenja i moderne materijale. Džamija nema megalomanske gabarite pout zvonika katoličke crkve u Mostaru niti će biti građena na tuđoj zemlji poput crkava u Diviču i dvorištu Fate Orlović. A što se tiče estetike, ako odgovara vjerskoj zajednici i investitoru, mi se u to ne bi trebali miješati.
tbv wrote:izvinjavam se, nisam u toku... ako je dozvoljeno onda treba da se izgradi onako kako joj je dozvolom odobreno, svaka opstrukcija je ne pozeljna i izaziva tenzije...
Skijaš wrote: 
Opštinari iz Livna su ti kojima smeta moderna džamija. Kad već ne mogu da zaustave gradnju, a ono bar da ne bude od betona i stakla. Kamen srušenih džamija građenih po otomanskom šablonu se može ponovo iskoristiti, negdje za štalu, negdje za potporni zid, kad srušiš džamiju od betona i stakla ništa se ne može iskoristiti nego sve moraš na kamione i negdje u jarak. Zato otpor. Misle ljudi unaprijed.
Ovaj zadnji post je pomalo nejasan
Iako pojedinci usmjeravaju ovu temu i započinju i održavaju raspravu o odobravanju ili zabrani gradnje "Čurčinice" džamije, odnosno vjerskog objekta u Livnu, ispravna rasprava treba da se vodi o "Čurčinici" džamiji - nacionalnom spomeniku, mjestu i ostacima graditeljske cjeline i obavezi države BiH u osiguranju svih uslova za njenu obnovu - ponovnu izgradnju.
Ja sam prije na ovoj temi napisao svoje mišljenje i obrazložio kršenje zakona od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, zakona na koji se ta ista Komisija i poziva prilikom donošenja svojih odluka, a i ponoviću djelomično.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika ima mandat da "prima i odlučuje" o molbama za proglašenje neke imovine nacionalnim spomenikom, propisan Međunarodnim ugovorom - Aneksom 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH. Komisija nema mandat da određuje i odlučuje o gradnji nekog objekta proglašenog nacionalnim spomenikom, izvan odobrenja koje je dobila Zakonom o zaštiti dobara proglašenih nacionalnim spomenikom BiH, a tim zakonom, na koji se i poziva u svojim odlukama, ovlaštena je samo za određivanje mjera zaštite i rehabilitacije.
Mjere zaštite nacionalnog spomenika ne znače odobrenje za građenje izvan ranijih gabarita ili promjenu namjene objekta, dok je rehabilitacija nacionalnih spomenika, odredbama istog zakona definisana kao
vraćanje oštećenog ili uništenog dobra u stanje u kojem je to dobro bilo prije njegovog uništenja, kao i ponovna izgradnja (obnova) nacionalnog spomenika na istom mjestu, u istom obliku, u istim dimenzijama i od istog ili istovrsnog materijala kao što je bio prije rušenja uz, u mjeri u kojoj je to moguće, korištenje iste tehnologije građenja. .
U spornoj Odluci, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika prekoračila je ovlaštenja i kao trajnu zaštitu dopustila
izgradnju objekta džamije u suvremenom arhitektonskom izrazu uz upotrebu suvremenih materijala i metoda građenja, te
interpoliranje novih sadržaja sukladno potrebama vlasnika objekta.
Ove dvije odluke su sporne: Prva - jer dopušta obnovu nacionalnog spomenika korištenjem materijala od kojih raniji objekat nije sagrađen, i druga - zbog djelomične izmjene prvobitne namjene, što sve zajedno potpuno poništava vrijednost takvog objekta i obezvrjeđuje njegov kulturno-istorijski značaj.
Sličnim vandalskim, fašističkim činom, srušen je Stari mostarski most, srušene su mnogi drugi kulturno-istorijski - nacionalni spomenici u BiH, neovisno o njihovoj pripadnosti i namjeni. Mogla je Neretva odnijeti nizvodno, a neki nesavjesni ili zlonamjernici iz nje izvaditi i trajno uništiti kamene dijelove mosta. Kakav bi to Stari most bio da je po njemu dopušteno presvlačenje asfalta (u savremenom arhitektonskom izrazu), ili moderna željezna ograda umjesto kamenih blokova, ili da na banjalučkoj Ferhadiji bude izgrađena munara od stakla, kao na džamiji u Vogošći, itd. Ili da Aladža džamija bude izgrađena od siporeksa, ili drugog savremenog materijala, zašto ne od montažnih gipsanih ploča...Ili da crkva na padinama mostarskog Veleža bude izgrađena od kombinacije staklo-metal, u nekoj plavoj boji, npr.
Ova džamija – nacionalni spomenik, ne može se dovesti u vezu sa provokativno izgrađenom crkvom u dvorištu Fate Orlović, niti sa sličnim primjerima, jednostavno zato što to nisu nacionalni spomenici.
Osim toga, činjenica da se nacionalni spomenik džamija "Čurčinica" nalazi u Livnu, ne znači i ne daje ekskluzivno pravo Livnjacima o njenom odlučivanju, to pravo pripada svim državljanima BiH, to je bar svima jasno.
Ovdje se ne vodi rasprava o pravu na gradnju bogomolje, već o pravu na zaštitu kulturno-istorijskih vrijednosti izgrađenih na području zajedničke nam države. Žao mi je što je teško shvatiti da jedan nacionalni spomenik pripada podjednako svim građanima i svim narodima BiH, neovisno o vrsti ili sakralnoj namjeni. Čurčinica džamija je, prije svega - kulturna baština BiH pa tek onda vjerski objekat.
...pa ti ljudi se uopce ne smatraju dijelom ove drzave, a ne sta drugo 