Ne bih prevarila, ne bih oprostila... Da mi se desi da prevarim priznala bih... ako sam dosla u situaciju da prevarim znaci da odavno nesto ne stima medju nama (hipoteticki naravno)...
Koliko god se cinilo da je jednostavno pitanje i jednostavan odgovor nije bas tako. Ako sam u braku, i nesto mi ne stima, danima, mjesecima, godinama, ne bih isla okolo i trazila nekog da mi popuni "praznine"
vec sjela sa coEkom i otvoreno razgovarala, moze moze, ne moze ne moze, hajmo se igrat razlaza pa ja odoh sebi trazit selameta negdje drugo.
Ona hipoteticka prica koju je sanabe napisala:
Evo, hipotetski:
"Neko je bio bolestan, dugo, dugo vremena, a druga strana, parter-ica zdrava, ima svoje potrebe, recimo,...prevari, seksa se s nekim....kada je bolesna osoba ozdravila, ona osoba koja je pocinila prevaru to i prizna. Jeste, da je bilo ljubavi ne bi bilo prevare. Da je bilo ljubavi suzdrali bi se nagoni dok bolesna osoba ne ozdravi, ali cemu, zasto, kasnije priznavati? Sta je prevarena osoba dobila osim soka, razocarenja?"
Ovo mi je odron odrona, da nemam rijeci, ako si u braku onda si u dobu i zlu, ako nisi dorastao za ovo "i u zlu" pokupis se i odes. Ali ako sam dusom i tijelom s nekim u braku i ako je taj neko koga stvarno volim bolestan i pati, patim i ja s njim, i mislim da ako sam svjesna da mogu izgubiti osobu koju najvise volim, da je mozda vec sutra nece biti, sex je zadnja stvar koja bi mi bio na pameti u tom trenutku, ali ono stvarno.
Mislim da nema univerzalnog odgovora i da ne treba ucekivati da se u ovomo slozi vecina. Svako radi ono sto misli da je ispravno na osnovu svojih osjecaja/emocija, zrelosti/iskustva, zdrave pameti i obraza.
sa nekim drugim u periodu kada sta bili u svadji sa onm/onom s kim ste u vezii? 
