Forum Klix.ba

Nas je dvoje pod istim nickom, pa ovako ukratko......
Djedovi......Jedan bio na Pijavi, drugi u Becu ,( Rusi ga u Tatrama zarobili i sproveden u Sibirske logore) .....preko Vladivostoka dosao na Krf i presao Kajmakcalan....
Vec stari u umorni od ratovanja.....Slobodu 1945 nisu docekali!
Jedan amidza i jedan stric (braca od djedova).....predratni komunisti ,( suborci Spanaca)
Porodice sa tri strane extremno lijevo orijentisane......Bilo nas je u Hercegovackim, Sandzackim i Crnogorskim brigadama( nepotrebno je busati se rangovima i odlicjima)......
Ocevi,.... jedan bio u muhadzarluku (trinaestogodisnjak), drugi je tek bio naucio da sam sebi obrise nos...

Odrasli i opstali sa Ateistickim opredjeljenjem.....

Otac i njegov brat, amidža moj bili ''na vezi'' Esadu Čengiću, Valteru prije Valtera. Posthumni nosioci odlikovanja ''pravednika među narodima'' - Yad Vashema jer su pomagali nekim Jevrejkama da prežive u Sarajevu.

Dvojica dajidža-majčina strana, završili pod četničkim nožem u Drini.

Djed sa oceve strane je bio premlad, pa nije sudjelovao u ratu, ali su mu braca bila u domobranima, mislim da je neko bio i ustasa, imala je porodica neke restrikcije u proslom sistemu.

Djed s majcine strane bio u partizanima, ali ne sto je narocito ideoloski bio vezan za tu ideju, vec su mu starija braca bila prvoborci, jedan je i poginuo u partizanima.

svi redom bili partizani

Dedo bio muzičar, u Sarajevu u ustaškom limenom orkestru svirao onu najveću trubu što se navuče preko glave, nemam pojma kako se to zove. Poslije dolaska partizana, mjesto mu bilo deficitarno, samo promijenio note i nastavio svirku pjesama o Titu.

Dedo sa očeve strane bio komadant u Legiji, na suđenju od zatvora ga spasile srpske komšije koje su iskreno svjedočili..drugi umro na početku rata..

Jedni bili skojevci i partizani, pa završili na Golom otoku, pa opet bili komunisti internacionalisti i dali potomke tipa @nosara.
Drugi bili šverceri (kako vole reći trgovci), merhaba Čaršijo na sve 4 strane, gdje god ima love. Tek skoro sam čula da su mog oca cijeli život prezirali jer je iz komunističke porodice.

Sa oceve strane:

Dedo rahmetli i najstariji amidza ubijeni u zbijegu dok su pokusavali pobjeci ka Turskoj u proljece 1942. Otisli su iz sela u Istocnoj Bosni, cetnici iz uhvatili negdje na sjeveru Crne Gore. Jedan amidza, imao 8 godina, ubijen u selu gdje je rodjen moj stari rahmetli. Ubio ga neki Risto Jagodic, cetnik. Moj stari rahmetli rodjen poslije smrti svog oca, nakon nekoliko sedmica. Odrastao u nekom domu za ratnu sirocad u Sloveniji, bio valjda radi svega toga teski komunista.

Sa majcine strane:

Dedo rahmetli bio finans (drot) u jednom gradu u sjeverozapadnoj Bosni. Prvi mu komsija bio veliki narodni heroj. Nena rahmetli tvrdila kako je ustanak u tom dijelu BiH isplaniran u nasoj kuci. Kad je krenuo ustanak dedo pustao neke zarobljenike iz zatvora, spasavao Jevreje u toj carsiji, spasio sve Srbe u komsiluku prevodeci ih u svoju kucu i predstavljajuci ustasama kao muslimane. morao je razguliti onda u sumu kad su sefovi skontali sta radi Umro je 1946 od posljedica tog kampovanja. Poslije rata komunisti nisu htjeli dati spomenicu i penziju, najstariji dajdza rametli stigao do Marsalata u Beogradu gdje da je primio Mosa Pijade. dobili penziju ei sve drugo ekspresno. Ja trazio svjedoke da dedu rahmetli kandidujem za Pravednika medju narodima u Izraelu ali nema vise ljudi ovdje. Dedin amidzic bio u ustasama, nesto je zestoko zagrdio pa se o njemu nikad nije pricalo i ta strana familije je bila zapostavljena. Od nene rahmetli familija svi bili partizani, puno iz izginulo na Kozari, zestoko se tukli, ima ih narodnih heroja i upisani su po spomenicima. Inace, bili jako bogata i poznata familija, jako religiozni i vjerovali da treba stiti komsije i boriti se protiv ustasa pa makar svi izginuli.

Nena rahmetli nije mogla halaliti jednom rodjaku kad joj je usao u kucu i da dokaze koliki je komunista trazio mog dedu tvrdeci da je u ustasama. Moja mama rodjena 1944, umalo poginula kao beba u nekom engleskom bombardovanju. Srecom bila besika od tvrdog drveta

Majcina porodica bila komunisti, vjerovali u Tita i Jugoslaviju, ponosili se antifasizmom. Nije im to pomoglo 1992, al da ne idem u OT.

I da, drago mi je sto su neki od mojih predaka bili antifasisti i ucesnici NOB-a. nisu bili komunisti i ateisti, nije ih politika interesovala, samo su zeljeli slobodu za sebe i svoju drzavu.

Posavina - Brcko... Zeleni kadar i Handzar divizija... Pri zavrsteku rata bezanija u Dojcland

CrazyGlista wrote:Posavina - Brcko... Zeleni kadar i Handzar divizija... Pri zavrsteku rata bezanija u Dojcland

Cudo jedno kako zasmrdi cetnicki troll odmah, cak i sa udaljenosti od vise hiljada kilometara.

Cudo jedno kako zasmrdi cetnicki troll odmah, cak i sa udaljenosti od vise hiljada kilometara

Mrsko mi pisati sve detaljno pa sam to nabrzaka nasvrljo...
Djed mi je ranjen i odveden u njemacku na lijecenje, drugi mi je osto ovde, niko ga nije diro. Djed ostao u njemackoj 8 god. i primao njem penziju, dokotorica iz bolince je svjedocila da je bio pripadnik wermahta...

CrazyGlista wrote:

Cudo jedno kako zasmrdi cetnicki troll odmah, cak i sa udaljenosti od vise hiljada kilometara

Mrsko mi pisati sve detaljno pa sam to nabrzaka nasvrljo...
Djed mi je ranjen i odveden u njemacku na lijecenje, drugi mi je osto ovde, niko ga nije diro. Djed ostao u njemackoj 8 god. i primao njem penziju, dokotorica iz bolince je svjedocila da je bio pripadnik wermahta...

Pa ne znam sto si se registrovao. kad ti je bilo mrsko pisat.

Dedo , sa majcine strane, cuvao i branio tekovine NDH i bio ljuta guja za cetnike, dosta ih je poslao na onaj svijet i dogurao do cina pukovnika i tako i poginuo.
Dedo, sa oceve strane, je otisao u penziju pred sam II ww ali je bio jako aktivan za vrijeme AU kao oficir tako da je ucetsvovao i na Solunskom i kasnije na Soskom frontu. Slusao sam price kako su natjerali srspsku vojsku u more, jer su Francuzi prilikom povlacenja prvo svoje konje na brodove ukrcavali pa ako je bilo ostalo mjesta onda su primali pokojeg srspskog vojnika ili oficira.
Uglavnom zestoki momci bili, a izgleda da su nam najzesci uvijek ginuli i ostadose bezmudasi, cast izuzecima.
Sarajlije su vazile za velike mangupe a pustise 92 papcima sa Pala da nas sve nasankaju ko najvece levate a to rade i danas.

Da i ja dodam svi u partizanima
Djed s očeve strane i trojica amidža (jedan je ostavio dijete i ženu koja je kasnije ubijena) svi poginuli u partizanima. Djed negdje na sjeveru Bosne, jedan amidža pred kraj rata negdje u Srbiji, dvojica na Neretvi, ni jednom se ne zna mezar. Inače i djedov mlađi brat je bio u parizanima.
Djed s majčine strane i dvojica dajdži također u partizanima. Jedan dajdža poginuo negdje u Hercegovini također ne zna mu se za mezar.
Znam sigurno s očeve strane da niko nije bio prije u komunistima niti ih je djed nešto puno volio. Otac koji je tada bio dijete sjeća se da ih je jednom okupio i rekao da se zlo vrijeme sprema te da komunisti nisu idealni ali da su jedini koji zemlju brane te da se zbog toga mora u partizane. Inače je imao dosta zemlje, bio što bi se reklo veleposjednik i on i njegov mlađi brat ali je kako je nena pričala ocu bio je odlučan da se zemlja mora branit te da su Njemci zlo neviđeno. Inače djedov otac (moj predjed) je bio hodža tako da je i djed bio religiozan pa se ni tu nije baš slagao sa komunizmom ali je bio ubijeđen da su svi ostali gori i da samo komunisti brane zemlju.
Nedugo zatim su svi zajedno otišli u partizane, otac (imao 10 godina) je ostao s nenom i mlađom sestrom. Nena nikad barem kako otac kaže nije ružno govorila jer je djed odveo s sobom tri sina, jednom mu je rekla da se to tada tako radilo i da bi bila sramota za porodicu da se otac bori a sinovi skrivaju.
E sad poslije rata je neni sva zemlja oduzeta i malo je falilo da nena završi u zatvoru jer nije mogla dati s zemlje koliko je traženo. Otac nikad kao ni mati nisu bili članovi KP. Oca jesu školovali ali nikad nije htjeo u KP i jedino što ga je spasilo od nekih većih problema jeste da je sve izgubio u partizanima.
S materne strane dajdža i djed jesu dobila neka priznanja i imali neke beneficije ali je zemlje i njima oduzeta.
Kad je došao ovaj rat skoro pa repriza ali hvala Bogu niko nije poginuo.

Sa oceve strane, jedan od amidza bio oficir u 13. SS Handzar diviziji. Streljale ga svabe negdje kod Brckog jer nije htio sa divizijom da ide u Madjarsku ... Oceva familija religiozna, bila i ostala ... Mada svi spominju Titu u dobrom sjecanju ...

Sa majcine strane neke tetke bile u partizanima ... Svi nekako polureligiozni, vise naginju idejama socijaldemokratije ...

Partizani, kako po očevoj, tako po majčinoj liniji.

Dedo sa oceve strane se borio u Ustasama

Bump

Partizani,komunisti

odlična tema...al izvinite zašto su ljudi bili po njemačkim logorima ako su bili Handžarovci ili Domobrani?

handzar division

Što se tiće moja porodica, djed sa mamine strane (1922) je bio partizan, a ustaše su mu ubili prvu ženu. Djed sa očeve strane (1925) vrbovan 1943 u domobrane. Odatle ga poslali u Njemacku. nije se vratio.

.

Djed s mamine strane - Partizan, nikad komunista, nosilac ordena za hrabrost. Kod komunista Bosnjak je morao biti fakat zajeban lik da bi ovo dobio. Prosao citavu Jugoslaviju i na kraju zavrsio u Trstu.
Docekao da cetnici nose kokarde na dan proglasenja crkve manastirom u mahali u kojoj je zivio, 90-e cini mi se.

Djed s oceve strane - Hadziefendica Legija, kasnije Zeleni Kadar, jedan od malog broja ljudi koji su uspjeli zaustaviti ozrenske cetnike i sprijeciti da se Bosnjacima tog kraja desi isto sto se desilo Bosnjacima Podrinja.
Partizani su tada bili s cetnicima.

Gojeni H wrote: Djed s oceve strane - Hadziefendica Legija, kasnije Zeleni Kadar, jedan od malog broja ljudi koji su uspjeli zaustaviti ozrenske cetnike i sprijeciti da se Bosnjacima tog kraja desi isto sto se desilo Bosnjacima Podrinja.
Partizani su tada bili s cetnicima.

Eto, bilo i časnih ustaša.