Sa oceve strane:
Dedo rahmetli i najstariji amidza ubijeni u zbijegu dok su pokusavali pobjeci ka Turskoj u proljece 1942. Otisli su iz sela u Istocnoj Bosni, cetnici iz uhvatili negdje na sjeveru Crne Gore. Jedan amidza, imao 8 godina, ubijen u selu gdje je rodjen moj stari rahmetli. Ubio ga neki Risto Jagodic, cetnik. Moj stari rahmetli rodjen poslije smrti svog oca, nakon nekoliko sedmica. Odrastao u nekom domu za ratnu sirocad u Sloveniji, bio valjda radi svega toga teski komunista.
Sa majcine strane:
Dedo rahmetli bio finans (drot) u jednom gradu u sjeverozapadnoj Bosni. Prvi mu komsija bio veliki narodni heroj. Nena rahmetli tvrdila kako je ustanak u tom dijelu BiH isplaniran u nasoj kuci. Kad je krenuo ustanak dedo pustao neke zarobljenike iz zatvora, spasavao Jevreje u toj carsiji, spasio sve Srbe u komsiluku prevodeci ih u svoju kucu i predstavljajuci ustasama kao muslimane. morao je razguliti onda u sumu kad su sefovi skontali sta radi
Umro je 1946 od posljedica tog kampovanja. Poslije rata komunisti nisu htjeli dati spomenicu i penziju, najstariji dajdza rametli stigao do Marsalata u Beogradu gdje da je primio Mosa Pijade. dobili penziju ei sve drugo ekspresno. Ja trazio svjedoke da dedu rahmetli kandidujem za Pravednika medju narodima u Izraelu ali nema vise ljudi ovdje. Dedin amidzic bio u ustasama, nesto je zestoko zagrdio pa se o njemu nikad nije pricalo i ta strana familije je bila zapostavljena. Od nene rahmetli familija svi bili partizani, puno iz izginulo na Kozari, zestoko se tukli, ima ih narodnih heroja i upisani su po spomenicima. Inace, bili jako bogata i poznata familija, jako religiozni i vjerovali da treba stiti komsije i boriti se protiv ustasa pa makar svi izginuli.
Nena rahmetli nije mogla halaliti jednom rodjaku kad joj je usao u kucu i da dokaze koliki je komunista trazio mog dedu tvrdeci da je u ustasama. Moja mama rodjena 1944, umalo poginula kao beba u nekom engleskom bombardovanju. Srecom bila besika od tvrdog drveta
Majcina porodica bila komunisti, vjerovali u Tita i Jugoslaviju, ponosili se antifasizmom. Nije im to pomoglo 1992, al da ne idem u OT.
I da, drago mi je sto su neki od mojih predaka bili antifasisti i ucesnici NOB-a. nisu bili komunisti i ateisti, nije ih politika interesovala, samo su zeljeli slobodu za sebe i svoju drzavu.
