musakica wrote:Pola miliona ljudi nema posao i nema šansu da ga nađe!
Ovdje govorim o onima koji su registrovani!
Alternative i izlaz iz situacije!
Cisto ekonomski gledano, rjesenje je u smanjenju cijene rada.
Jednostavno, mi Bosanci smo preskupi!
Nismo konkurentni! Nasa produktivnost nije u skladu sa cijenom rada ni glaboalno, ni regionalno ni unutar BiH. Niko nece da nas (ili barem tih 42% Bosanaca) plati da za njih prozivodimo, vrsimo usluge isl. Mi mislimo da vrijedimo vise, ali desetljecima ne nalazimo kupce za to. Dakle, nismo dobro odredili price/value.
Mozda smo mi predodredjeni da budemo jeftina (ili jeftinija) radna snaga. Mi svi hocemo nove telefone, auta, nove televizore, putovanja, isl....sve je to ok, ali zato neki (fakticki mahom samo oni koji svakako moraju biti zaposleni) imaju poslove i zacijenjene plate, a ostalih pola (42%) nemaju nista.
(Barem) Oni bi morali sniziti svoju cijenu rada, tako da ih neko moze priustiti da zaposli.
Eh sad, to je stvarno bolno za djecu proslog rezima, ljude iz ratne i postratne konfuzije. Niko to narodu nesmije ni da spomene, ali ni da donese mjere i vodi politiu u tom pravcu. Niko nece da presjece, vec produzava agoniju.
Jasno je zasto to rade ljudi na vlasti. Nisu ludi da budu ti koji saopstavaju tragicnu vijest, a kamoli oni koji sprovode takve mjere. To je i donekle razumljivo.
Ono sto mi nije jasno, to je zasto ljudi nisu iskreni sami prema sebi, svojoj djeci i prodicama. Npr. nemam posla u gradu, odoh na selo proizvoditi - nije to losa opcija; ne trazim vise xy KM za svoju dnevnicu vec pola od toga; necu vise imati stan na mjestu gdje imam - odselicu gdje je jefinije ziviti; smanjicu svoje troskove u svakom smislu isl.
Ovo nije strano - to su iste opcije i razmisljanja svakog Amerikanca, Njemca, Engleza,..