Ellinor wrote:nellington wrote:Haman već godinu dana želim da postavim pitanje, pa zaboravim: kad mijenjate način sjedenja na džumi? Viđam ljude koji to čine odmah poslije sunneta, ljude koji to čine poslije drugog ezana, poslije dijela hutbe na arapskom, poslije zahvale Allahu i salavata na bosanskom jeziku - pitanje za vas - kad vi?

uopće nije propisano kako se mora sjediti. Sjedi kako ti je ugodno, a da je pristojno. To što ljudi izmišljaju je druga stvar. Ovdje kod mene uglavnom promijene način sjedenja kad počne dio hutbe na bosanskom. Volio bih da mi samo neko od njih dadne obrazloženje tog postupka i islamsko utemeljenje istog.
Tema je dzuma namaz, pa se svakako more i o ovome ovdje promuhabetit.
Nasi stari insani su bili dosta strogi sto se tice bilo kakvog ibadeta, ali to vremenom se mijenja, poput one price kad je neki insan poslo sina u medresu i ovaj doso na ferije i samo farzove klanja. Pita ga babo, sta to ti radis, kaze, pa more se babo i vako, a babo mu kaze, nisam ja tebe poslo da naucis kako se moze, nego kako treba.
Nekad je bio adet da kad se priblizi dzamiji na 30tak metara prestane se sa dunjaluckom pricom. U haremu dzamije i u blizi nikad niko nije pricao. U dzamiji se strogo vodilo racuna kako se sjedi, zbog toga sto je to ni manje ni vise nego Allahova kuca. Kako bi bilo da negdje recimo u sali sa sastanke se ponasamo kako hocemo, na poslu i slicno, pred ljudima. Bili bismo okarakterisani kao nekulturni, medjutim, kad se prica o dzamiji uvijek je ono tipa, hajd ba, sta fali. Samo na trenutak svaki insan istinki da se zamisli i da u svojoj malenkosti skonta da je doso na hajmo rec intervju sa Allahom, drukcije bi se ponaso, ma sta drukcije, gledo bi kako je pocesljan, kako sjedi, kako prica, gdje i kako gleda, ma sve zivo.
Uglavnom se odnosimo prema namazu nekako bahato, nazalost!
Oni stariji malo sigurno se sjecaju nekih i prica, a ima se gdje i procitat, danas fala Bogu imam knjiga kolko hocete o adetima, bontonu. Pa se tako npr za ucenje Kur'ana kaze, kako insan dok uci Kur'an casni ne bi trebo naslanjati ni nasta, ako sjedi na stolici, ne bi se trebao naslanjati na naslonjac, ako Mushaf drzi na stolu dok uci, ne bi se trebao podlaktat i slicno. Naizlged o sitnim stvarima treba voditi racuna. A o krupnim da i ne pricamo.
Najmrze od svega mi je kad vidim ljude, mlade ljude, u dzamijama kako samo sto nisu legli ko na plazi i uzeli da uce Allahov govor!!! Ili pak na dzumi, dok imam vazi, ljudi se tako izvale, ja ne mogu da shvatim kako ih nije stid tako se ponasati, to su neke osnove kulture.
Sto se tice pomijeranja odnosno, promjene sjedenja za vrijeme hutbe, stari su i tu bili pravo rigorozni, pa nisu dali da se insan ne pomjeri dokle god moze da izdrzi, dok ne utrne, a to je potkrijepljeno hadisom poslanik a.s., da onaj ko se igra i prstenom za vrijeme hutbe, slabo ce mu hutba biti primljena. Znaci poslanik a.s. navodi primjer kad ljudi vrte prsten nako na prstu. Zamislimo neke druge stvari, kao sto je sjedi nako, sjedi vako, pruzi noge tamo, pruzi noge vamo, okreni se, zijevaj, citaj SMS, posalji SMS, javi se na mob i reci kako trenutno nemeres pricat jer si na dzumi, mahanje prijatelju kojeg dugo nisi vidio a on trenutno sjedi u trecem safu itd itd itd itd
Eto ja malo oduzi, halalite.
Trenutno nejmam inspiracije da prepricam hutbu. InsaAllah cim ufatim vremena.