madner wrote:Corto Maltese wrote:
To se mijenja od osobe do osobe. Kao i policy, pripadao sam armiji naivaca, koja se do aprila '92 zajebavala na račun rata, onda je došlo iz guzice u glavu, pa sam se par dana ljutio, potom sam preskočio sljedeće dvije faze i prihvatio da na suprotnoj strani nisu maloumni idioti, nego ozbiljni i organizovani protivnici, i da protiv njih valja ratovati. Ubrzo sam shvatio i da valja ratovati dugo, jer se maloumni idioti i lažni proroci, posve nedorasli situaciji, nalaze uglavnom na mojoj strani, i to na visokim pozicijama. Utoliko me ovi događaji još više podsjećaju na proljeće '92-ge.
To je dobar stav, sta nam je ciniti?
Prestati sa samozavaravanjem, trijumfalizmom bez pokrića, pretvaranjem pobjeda u poraze, i proglašavanjem poraza pobjedama.
Da je bio na čelu stranke koja je dobila 17,5% glasova na državnom nivou pretpostavljam da bi José Luis Rodríguez Zapatero u noći 3 na 4 oktobar rekao nešto kao: "Nismo pobijedili, ali smo ostvarili pomake ka pobjedi. Pomake koji mogu, nekad, za 2, 5 , 10 godina, dovesti do toga da ovo bude normalna zemlja. A sad svi na spavanje, jer treba sutra poraniti da bismo radili za budućnost Špan... pardon Bosne i Hercegovine"
Onaj koji je u BiH ostvario 17,5% je odabrao da kaže: "Ovo je najveća pobjeda od '45-te."
Trijumfalistički nastup će nas koštati. Winston Churchill, tokom WW II, nije održao niti jedan trijumfalistički govor. Njegov optimizam je bio provučen kroz: "Krv, znoj i suze...", i dobro je pazio da u tom optimizmu ne ode dalje od: "Ovo nije kraj, nije ni početak kraja, ali je kraj početka..." JFK, N. Mandela, A. Lincoln, M.L. King... također nisu bili poznati po trijumfalističkim govorima.
Toliko o formi, hajd'mo malo i o suštini.
Za razliku od stavova laprdala koji ne umiju dobaciti dalje od ljepljenja smajlića i forumskih etiketa, po meni svaka izvršna odluka OHR-a na dugi rok šalje vodu na mlin antibosanskih snaga, jer iako kratkoročno donose neko dobro (do sada je svaka takva odluka bila u korist države BiH), naposlijetku dokazuje nemoć probosanske snage da sami provedu ono za šta se zalažu.
Na žalost, rješenja, u ovom mandatu, nema. Uz lažne proroke koji su na čelu probosanskih snaga osuđeni smo da čekamo humanitarnu pomoć OHR-a, kao što smo, zbog prethodnih lažnih proroka (uprkos svim borbenim naporima ARBiH), od '92 do '95. bili osuđeni na humanitarnu pomoć UNHCR-a.
Dobro je, ne puca se.