Forum Klix.ba

Mihaelj wrote:
Ja samo rušim teze o nekakvih dvostrukim agresijama. Ne sporim da je taj sukob bio žalostan i nepotreban jer su samo Srbi profitirali iz njega.

čime si ih srušio?

postavljani su ti dokumenti, tonski zapisi, zapisi sa sjednica Tuđmanovog kabineta, izjave u Haagu... i ti nešto rušiš

braniš Praljka... kao nije presuđen... sigurno i za Miloševića kažeš da je nevin. i kao odgovor na počinjene zločine, stavljaš mutavog Delića, koji je dobio tri godine. jer nije kaznio počinioce "rat je bio žalostan i nepotreban" eto dešava se da se slučajno izazove rat pa ko ga je to izazvao. kako, gdje i sa kojim ciljem?

đesi rušitelju

Mihaelj wrote:

test01 wrote:Tudjman je bio opsjednut bih i dok su srbi drzali 30% hrvatske on je specijalne jedinice zrinski i frankopan slao na Bosnjake u Prozor.

Ok, ali ja mogu tebi uzvratiti na isti način primjerom da je ABiH imala nekoliko ofanziva na HVO i Hrvate dok su Srbi držali 70% Bosne.

evo vidiš, i on misli da je to isto

Mihaelj wrote: A zašto se čekalo godinu dana da se stavi izvan ustavnog poretka? Do onda su vam Hrvati i HVO bili dobri jer je trebalo zbiti snage protiv Srba, a kad je prošlo najgore onda ajmo staviti izvan zakona Hrvate i HVO. Baš lijepo.
Jednim zakonom proglasiš Hrvate neprijateljima zemlje, zašto to niste učinili kad je JNA razarala Mostar i Posavinu? Onda vam je HVO bio ok, zar ne?

Inace ne ulazim u ova razglabanja oko krivice zaracenih strana, ali zaista ne znam gdje su to Hrvati i HVO stavljeni izvan zakona osim sto je HVO naravno proglasen ratnim neprijateljom tamo gdje se vodio rat. U Posavini i na tuzlanskom kraju je Armija BiH mogla rasfomirati i razoruzati HVO kada god je htjela, osim u Orasju. To se nije desilo ni tokom sukoba dviju snaga u srednjoj Bosni i u Hercegovini. Gdje god je HVO vojno dominirao, tu je ABiH nestala i na podrucju pod autoritetom Herceg-Bosne proglasena nelegalnom. Tome svjedoci i mnostvo dokumenata u kojima se zahtijeva stavljanje svih vojnih snaga pod komandu HVO-a. Medjutim, najcesce je bez ikakvih formaliteta i upozorenja dolazilo do razoruzavanja i hapsenja. Tako se nije postupalo sa HVO brigadama u Brckom, Gradaccu, Srebreniku, Tuzli, Usori itd. Raspusten je HVO Sarajevo i to sa dobrim pravom, jer pored vec postojuce obrambene snage nije bila potreba za jos jednom. Tko je htio braniti taj grad, imao je izbor.
Kao sto sam vec rekao, na tuzlanskoj regiji i recimo u Brckom HVO nije taknut, iako je i tu bio posve suvisan, ali je makar bio u sastavu Drugog korpusa. U Brckom je cak postojala posebna hrvatska opcina Ravne-Brcko koja je sebe smatrala dijelom Herceg-Bosne, a upotrebljavala je i obiljezja te paradrzave. Ni to nije bio povod za intervenciju Armije BiH. Iz ovoga se moze zakljuciti da su interesi i odnosi ljudi varirali i da tvoje kategorizacije na metafizicke izmisljotine "mi" i "vi" nisu nista drugo nego zastupanje jedne linije, tj. hercegovacke, koja sebi daje za pravo da zastupa sve Hrvate. Takva politika je nanijela ogromnu stetu srednjobosanskim i vareskim Hrvatima, a posavske odvela u egzodus. Licno se sjecam vojnika u uniformama HVO-a, te njihovih transportera i dzipova koji na brcanskom podrucju nesmetano prolaze kroz dio opcine pod kontrolom Armije BiH i sire. Neki Hrvati su bili u Armiji, neki Bosnjaci u HVO-u i tako cijeli rat. To je u srednjoj Bosni i u Hercegovini bilo nepojmljivo.
Ova slika iz rata naravno ne odgovara hercegovackoj struji koja odgovor na svoju politiku zeli prikazati kao antihrvatsku normu tamo gdje nije imala politicki i vojni pristup.

http://www.youtube.com/watch?v=iHjo9MrD57o

http://www.youtube.com/watch?v=OOx3grZb ... re=related

http://www.youtube.com/watch?v=ek_P3FUT ... re=related

Pogledajte sve tri videa,pa cete zapaziti kolika je paznja prema zarobljenim cetnicima.Ovo nije radila i ovako postupala sa zaroblenim neprijateljem ni jedna Armija na svijetu.Vojnici Armije Bih su ili ubijani ili su zavrsavali u logorima,prolazeci najgore golgote u svom zivotu.

http://www.youtube.com/watch?v=7gcQn8i3 ... re=related

Eksluzivno! - Snimak ratnog zlocina ARBiH nad zarobljenim srpskim vojnikom

Mihaelj wrote:

hercegovac_pravi wrote:Pa eno ti Mesića, Manolića, Gligorova, Špegelja, dokumentacije Haškog Tribunala sa suđenja "šestorki", pa im se žali. Ako njih ubjediš da je Karađorđevo mit meni sigurno nećeš morati reći dva puta. Povjerovat ću ti i prvi put kad ti oni povjeruju. Do tada,

Mesić je svoje rekao, tek nakon što se posvadio s Tuđmanom je počeo drugu priču pričat. Ovi ostali su relevantni za Karađorđevo isto kao ti i ja. Nijedan nije bio tamo. Karađorđevo je dio bilateralnih sastanaka svakog predsjednika sa svakim te godine. Alija se isto sastao s Miloševićem, a sastao se i sa Tuđmanom prije toga. Teoretičari zavjere međutim spominju samo ovaj sastanak. Nije da se čudim.

Da vidimo...dakle Haški sud je "zavera i urota", Mesić se zavadio sa TuĐŽmanom pa ga ocinkao Sudu, ostali političari koji su sjedili u vrhu Hrvatskog sabora u to vrijeme su irelavantni...Baš me interesuje na što će ličiti tvoj sljedeći post?

Ali nema veze, bitno je da si ti relavantan. Ono jes da si se mogao obogatiti da si postao član "šestorkinog" tima advokata ali šta se može. Imaš još šanse kad krenu apelacioni procesi..

Mihaelj wrote:

hercegovac_pravi wrote:koju saradnju Armije RBiH i tzv vrs? Gdje konkretno i kada? Potkuj nekim dokazima ali po mogućnosti nemoj svega ti onu "reklo Praljak na svom portalu", to je više isfurano. Haj pošteno reci jesi li i pogledao one dokumente gore što je "vareš city" postao?

U Mostaru. Ti od mene tražiš dokaze za moje navode, a sam ih ne daješ u vezi Karađorđeva.
Karađorđevo se svodi na rekla-kazala, a suradnja ABiH i VRS u Mostaru je zabilježena na više mjesta od više svjedoka.
Na sudu se Karađorđevo tj. dogovor u njemu ne može dokazati, a suradnja ABiH i VRS u Mostaru može pa to tebe uopće ne sprječava da ti je Karađorđevo nešto što je nedvojbeno istinito, a suradnja dviju vojski nešto maglovito i neodređeno.

Lažeš. Imaš svjedočenje Stipe Mesića iz Haaga koje ti je dostupno na portalu Haškog Tribunala. Imaš masu Tuđžmanovi transkripta u kojima se govori o granicama buduće Hrvatske države, vojnoj umješanosti Hrvatske u rat u BiH, i na kraju imaš presudu u kojoj jasno stoji da je postojao "oružani sukob između Republike Hrvatsek i Bosne i Hercegovine". Pa izvoli. A šta ti imaš kao dokaz za vojnu suradnju Armije BiH i tzv. vrs? Praljkove gluparije? Eto vidimo koliko su njemu pomogle pa čami u Hagu već 7 godina. Uozbilji se.
A to da li se taj dogovor iz Karađorđeva može dokazati ili ne, ostaje da se vidi kad stigne presuda "šestorci" za "UZP".(ja da sam na tvome mjestu ne bih se baš nadao nekom povoljnom razvoju situacije ali nada umire posljednja)
A de sada ti meni dokaži "saradnju" Armije BiH i tzv. vrs u Mostaru. Bujrum pa postavi dokumentaciju (onako nešto kao što je postavio forumaš "vareš city" za suradnju HVO-a i tzv "vrs.

Mihaelj wrote:

hercegovac_pravi wrote:

Mihaelj wrote:Koje to notorne činjenice? I HVO je bio legitimna vojska BiH tako da jedini tko omalovažava činjenice si hm...TI.

Dijete drago gdje vi živite? Pa bivša tzv "hzhb" je stavljena van Ustavnog poretka Republike BiH još u Oktobru 1992 godine. To ti znači da je bila paratvorevina. samim tim je i HVO postao paravojska. HVO je postao legitimna vojska BiH tek kasnije, negdje nakon Wašingtonskog sporazuma. Kava legalna vojska i trice i kučine.

A zašto se čekalo godinu dana da se stavi izvan ustavnog poretka? Do onda su vam Hrvati i HVO bili dobri jer je trebalo zbiti snage protiv Srba, a kad je prošlo najgore onda ajmo staviti izvan zakona Hrvate i HVO. Baš lijepo.
Jednim zakonom proglasiš Hrvate neprijateljima zemlje, zašto to niste učinili kad je JNA razarala Mostar i Posavinu? Onda vam je HVO bio ok, zar ne?

Čekaj malo krvi ti iz nosa. U prijašnjem postu si tvrdio da je HVO bio "legitimna" vojna formacija tadašnje RBiH a sada pitaš zašto su stavljeni van Ustavnog poretka? De se prvo odluči jesu li "legalni" ili su "van Ustavnog poretka"..ne može obadvoje.
Pričaš gluposti. Kompletna bivšta tzv "hzhb" je stavljena van Ustavnog poretka Republike BiH nakon odbijanja prihvatanja izvršne vlasti tadašnjeg Predsjedništva BiH.
Bivša tzv "hzhb" je osnovana kao vid kulturne i političke cjeline Hrvata u BiH i nije bilo nikakve potrebe za njenim gašenjem. zašto bi neko proglasio van Ustavnim vid kulturnog udruživanja jednog naroda? Tek kasnije je poražena tzv. "hzhb" postala "paradržava" i stavljena van Ustavnog okvira. Čovječe nauči osnovne stvari prije već što pođeš ulaziti u ozbiljne diskusije, da te ne moram upoznavati sa istorijatom zločinačke tvorevine.
Čuj jednim zakonom proglasiše Hrvate neprijateljima zemlje Zapitaš li se ikad šta je predhodilo tome zakonu?

Mihaelj wrote:

Chmoljo wrote:da, u pravu si gigante. tad je Alija, kada je "najgore prošlo '93 ( )" odlučio zaratiti sa HVO-om i tako sebe dovesti u potpuno okruženje... razvući vojsku na duplo više frontova, odvući vojsku u srednju Bosnu, umjesto na potrebnija ratišta, prekinuti vezu sa vanjskim svijetom i vezu sa protokom oružja...

tako je, sve si u pravu

i pored svega, Hrvat inas odvbranili. "oslobodili Bihać, prihvatili izbjeglice, hranili nas, davali nam oružje"... da citiram nekadašnjeg člana osu... bojim se da su Srbi dobili konkurenciju na nebesima.

Ja samo rušim teze o nekakvih dvostrukim agresijama. Ne sporim da je taj sukob bio žalostan i nepotreban jer su samo Srbi profitirali iz njega.

Sa čim rušiš teze? Do sada nisi postavi niti jedan relavantan dokument koji će podkrijepiti tvoju tvrdnju. Samo si iznio gomilu kontradiktornih stvari koje veze sa realnosti nemaju.
Kažem ti, otiđi na stranice Haškog Tribunala, pa nam postavi bilo šta (ali bilo šta) što podupire tvoju tezu i onda možemo imati ozbiljnu konverzaciju. Do tada tvojim kafanskim nebulozama se mogu samo smijati i ništa drugo.

Mihaelj wrote:

test01 wrote:Tudjman je bio opsjednut bih i dok su srbi drzali 30% hrvatske on je specijalne jedinice zrinski i frankopan slao na Bosnjake u Prozor.

Ok, ali ja mogu tebi uzvratiti na isti način primjerom da je ABiH imala nekoliko ofanziva na HVO i Hrvate dok su Srbi držali 70% Bosne.

Naravno da će imati kontra-ofanzive kad im se o glavi radi. Jesi li ti uopšte poznaješ teren na kome su te kontra-ofanzive izvedene? Konkretno, kontra-ofanziva u srednjoj Bosni kojom je HVO saguran u dvije enklavice i tu ostavljen jer nije predstavljao više nikakvu opasnost. Ili misliš na kontra-ofanzivu prema jugu kojom se moralo rasteretiti Vakufsko ratište jer je bilo pred padom?
pe es Nisu to bile nikakve ofanzive već kontra-ofanzive

Chmoljo wrote:

Mihaelj wrote:
A zašto se čekalo godinu dana da se stavi izvan ustavnog poretka? Do onda su vam Hrvati i HVO bili dobri jer je trebalo zbiti snage protiv Srba, a kad je prošlo najgore onda ajmo staviti izvan zakona Hrvate i HVO. Baš lijepo.
Jednim zakonom proglasiš Hrvate neprijateljima zemlje, zašto to niste učinili kad je JNA razarala Mostar i Posavinu? Onda vam je HVO bio ok, zar ne?

da, u pravu si gigante. tad je Alija, kada je "najgore prošlo '93 ( )" odlučio zaratiti sa HVO-om i tako sebe dovesti u potpuno okruženje... razvući vojsku na duplo više frontova, odvući vojsku u srednju Bosnu, umjesto na potrebnija ratišta, prekinuti vezu sa vanjskim svijetom i vezu sa protokom oružja...

tako je, sve si u pravu

i pored svega, Hrvat inas odvbranili. "oslobodili Bihać, prihvatili izbjeglice, hranili nas, davali nam oružje"... da citiram nekadašnjeg člana osu... bojim se da su Srbi dobili konkurenciju na nebesima.

ZekaZG:
Nažalost, i ja sam bio u tom konvoju kao jedan od većeg broja Hrvata.I meni su moji Hrvati štošta oteli u tom konvoju al mi je naj teže što su mi oduzeli 4 mjeseca mog života koji sam proveo u vojarni u Busovači(Drage) kao zadnji zarobljenik a tako se većina sa nama i ponašala i prezirala nas zato što smo se mi Hrvati iz okoline Brčkog zajedno sa Muslimanima borili protiv Srba da sačuvamo glavu.Bio sam i na onoj nesretnoj planini(Busovačke staje)kad smo upali u zasjedu.Vidio sam svašta.Nažalost.

dijalozi koji se vode i dan danas


Džentlmenski dogovor o podjeli BiH
http://bhdani.com

Fond za humanitarno pravo i Institut za savremenu istoriju u Beogradu izdaju naredni mjesec knjigu pod nazivom Bosna i Hercegovina u vreme raspada SFRJ 1990-1992. koja predstavlja tematsku zbirku dokumenata iz tog perioda. Ove dvije institucije žele da “kroz izdavaštvo i zajednički istraživački rad” te “sistematskim objavljivanjem izvora podstaknu dalja istraživanja i na činjenicama zasnovanu debatu o raspadu SFRJ i ratovima na prostoru bivše Jugoslavije”. Dani u ovom broju objavljuju dijelove zapisnika sastanka, održanog 8. 1. 1992, tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Nikole Koljevića sa Franjom Tuđmanom u kojem je detaljno razgovarano o podjeli BiH


Sastanak predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana i suradnika sa članovima Predsjedništva BiH Nikolom Koljevićem i Franjom Borasom. Zagreb, 8. 1. 1992.

Josip Manolić: Možemo početi. Sa naše strane prisutni su ja, potpredsjednik Vlade, Milan Ramljak, Gojko Šušak i prof. Zvonko Lerotić. Predsjednik će malo zakasniti. Sada da se dogovorimo o nekoliko stvari: prvo, da se ne objavljuje ili da se objavljuje ovaj razgovor?
Nikola Koljević: Ja ne znam, što ste vi mislili?
Josip Manolić: Mi smo mislili da se ne objavljuje.
Nikola Koljević: I mi smo mislili da se ne objavljuje.
Josip Manolić: Dnevni red. Vi ste inicijator ovog razgovora, pa bi vam dali prednost.

Koljević, inicijator sastanka Franjo Boras: Ja sam inicirao ovaj sastanak na prijedlog prof. Koljevića. To sam rado prihvatio, prenio predsjedniku, predsjednik je odmah to podržao i evo u svezi s tim mi smo danas ovdje. Profesore, izvolite Vi dalje.
Nikola Koljević: Ja mislim da nekako možemo imenovati najopštije pacifikacije srpsko-hrvatskih odnosa i pokušaj našeg dogovora o nekom političkom rješenju u BiH. Prije svega, ja želim da izrazim saučešće za veliko stradanje hrvatskog naroda i Hrvatske od strane naroda kojem ja pripadam. Dozvolite mi da kažem, prelazeći na ovu našu političku krizu, da ljudi u Srpskoj demokratskoj stranci, nemaju ništa ni protiv stvaranja Hrvatske države, ni protiv hrvatskog političkog organizovanja u obliku u kojem to odgovara hrvatskom narodu u BiH.

Što se tiče političke situacije u BiH, odnosa između srpskog i hrvatskog naroda, naš je utisak da smo mi, s obzirom da su tri naroda u BiH, da su na nesreću srpski i hrvatski narod nekako bili izmanipulisani u ovom poslijeratnom periodu, a velika su iseljavanja bila hrvatskog naroda. I, mislim da je tu postojao od onih partizanskih dana nekakav neprincipijelni savez između Srba i Muslimana, tako da je stvoreno nepovjerenje u ovome demokratskom periodu povodom te koalicije. A nama se čini da to nikako nije u interesu ni hrvatskog, ni srpskog naroda, kad ove dvije, ovako globalno faze pogledamo, da imamo jednu veliku zajedničku opasnost, da li će biti stvaranje islamske republike. Tu mi se čini da je naš prvi zajednički interes o kojem bi trebalo vrlo ozbiljno i vrlo konkretno razmisliti.

Drugi naš interes, počiva na pretpostavci u koju ja lično i bezbroj Srba veruje, da se pacifikacija može postići paracijom. Ako hoćete da se ljudi ne sukobljavaju, ili da se stvara povjerenje među njima, morate ih prvo razdvojiti. Nama se činilo da sa našim partnerima u Bosni pravog, konstruktivnog dogovora, na žalost – nema. Mi smo u osnovi predlagali tripartitnu zajednicu smatrajući da one institucije koje trebaju da budu posebne, da će se naći zajedničke. Mi smo bili otvoreni i za druge mogućnosti i kombinacije u Bosni, razrješenja srpsko-hrvatskog problema.

Nama nezavisna Bosna nikako ne odgovara, jer ona nas, a mislili smo i hrvatski narod, dovodi u situaciju da smo odvojeni od svojih matica. I, jednom, ako Bosna dobije nezavisnost, situacija i za hrvatski i za srpski narod je zapečaćena, odnosno, onda je ona u rukama drugih nekih. Mi smo za to predlagali za Bosnu jedan konfederalni status – bar kao prvu etapu, u kojem bi, ako se konstruktivno gleda, Hrvatska nacionalna zajednica i srpska nacionalna zajednica mogle da imaju slobodne, isto tako konfederalne veze sa Hrvatskom, odnosno sa Srbijom, ili Srbijom i Crnom Gorom, kako će to već biti.

Karadžićeva podrška Mi nismo imali želju da namećemo muslimanskom narodu nikakve svoje opcije. Bilo je kao što znate pokušaja, u koje ja lično nisam vjerovao, sa Zulfikarpašićem, da se dobije muslimanski narod. Oni moraju sami da se opredijele kakve će imati odnose sa Hrvatskom, odnosno sa Srbijom. Meni bi drago bilo, ako bi mogli mi, kao Srbi iz BiH malo da posredujemo, da ponudimo svoje dobre usluge, ukoliko vi to želite, ukoliko se pokaže to mogućim, i na ovom širem srpsko-hrvatskom prostoru. Ja sam sinoć sa Radovanom Karadžićem o tom govorio, nama se obojici čini da bi ovo moglo da bude početak ukupnog razrješavanja srpsko-hrvatskih odnosa. Ako te odnose razriješimo, onda da tako kažem – nema nam kraja.
Josip Manolić: Da li možda ima nekih pitanja u odnosu na izlaganje?
Gojko Šušak: Kada Vi kažete – konfederalna BiH da li još uvijek mislite, ipak, Bosna kao samostalna jedinica? Ako ima konfederaciju međusobno može sklapati takve ugovore, ali nije mi jasno može li sa drugima?
Nikola Koljević: Nije ni nama sasvim jasno u svim pravnim detaljima. Vi znate da je od početka muslimanskom narodu predstavljana suverenost Bosne. To je postala već jedna psihološki nepromjenjiva kategorija – da bi mi izišli na kraj s tim problemom. Jer, opet, suverena nezavisna znamo šta znači. Mi smo pokušali da ponudimo, umjesto uskraćivanja suverenosti, višak suverenosti. Neka bude to suverena Bosna muslimanska i suverena srpska Bosna i suverena hrvatska Bosna. Mi smo mislili da bi se to možda moglo pravno, bez podizanja fizičkih granica, ali administrativno, političkim organizovanjem potpuno suvereno na švajcarskom principu, s tim što smo sada tu dolazi jedna vrlo zanimljiva stvar – vi znate geografski, s obzirom na izmiješanost u Bosni. To bi, prvo, zahtijevalo rekonstrukciju bosanskih opština koje su na štetu hrvatskog i srpskog naroda konstruisane, i to smo mi ustanovili. Ali bi postojale mogućnosti transfera, postojala bi mogućnost zamjene – određenih jedinica.

Mi smo mislili konkretno pri razgraničenju na tri principa: etnički, istorijski i teritorijalni. Da uzmemo, na primjer, Travnik, koji je očigledno hrvatski grad, grad hrvatske istorije u Bosni, i koji se teritorijalno nastavlja na jedno područje koje je predominantno hrvatsko. Zbog toga što je trenutno – natalitet i situacija iseljavanja – većinu imaju Muslimani. Zatim smo mislili na opštine u dodiru, gdje smo mi u dodiru, u Livnu, u Duvnu, Mostaru, Banja Luci, u Kupresu, da bi bilo moguće razgovarati o nekakvom džentlmenskom dogovoru, da jednake razvijenosti, recimo, ako Mostar ima univerzitet, Banja Luka ima, Tuzla, ako su gradovi približne veličine, ako se Mostar nastavlja na hrvatski dio Hercegovine, prirodno je da se može govoriti o tome kao hrvatskom centru, kao Banja Luci, koja ima zaleđe.
Gojko Šušak: Vi kažete da je to kantonizacija, ali još uvijek je odvojeno od Hrvatske i od Srbije i na jedan način od matice, jer kantoni mogu među sobom imati odnose, ali ne može kanton izvan.
Zvonko Lerotić: Zato upotrebljava riječ, ne federacija, nego konfederacija.
Nikola Koljević: Da, upravo zato. Nama ne bi odgovarala federalizacija, jer bi nas onemogućavala u tome. Nama se čini da je sasvim prirodno da hrvatski dijelovi Bosne imaju daleko jače institucionalne veze sa Hrvatskom. A mi bi u tom slučaju ostavili Muslimanima da izaberu s kim hoće.
Zvonko Lerotić: Ne znam kako biste to izveli.
Nikola Koljević: Ja sam rekao nije ni nama do kraja jasno.
Gojko Šušak: I jedan i drugi narod će ići prema matici i to će biti posljedica iseljavanja velikim dijelom na ovoj strani, što je prednost Muslimana, oni nemaju kud, to im je domovina, i samo je pitanje vremena kada će i jedan drugi od ova dva naroda biti tretirani kao nacionalne manjine.
Franjo Boras: Mi smo imali ideju ako to teritorijalno razgraničimo, administrativno ne bi bilo mogućnosti širenja na srpskim i na hrvatskim teritorijima, jer dozvole za gradnju bi se onda dobivale, bile bi pod jurisdikcijom tih dijelova i useljavanje.

Podjela teritorija Milan Ramljak: Imate li vi kakvu prvu skicu takve teritorijalne podjele?
Franjo Boras: Mi nemamo prvu skicu, mi imamo neke karte koje su pravljene sada poslije popisa stanovništva na osnovu kojih bi, vidite, to je onaj dio koji je pretežno hrvatski, to je ovaj koji je jako kompaktan i najlakši, istočna Hercegovina koja je najlakša, ali mi mislimo da bi tome trebalo da prethodi reorganizacija opština, pa referendumi, da bi to imalo demokratsku formu.
Josip Manolić: Cilj te reorganizacije bi bio u stvari homogenizacija određenih područja.
Nikola Koljević: Jeste, homogenizacija određenih područja. Mi smo čak razmišljali da bi bilo zgodna stvar napraviti jednu agenciju za regulisanje zamjene imovine i podići to na jedan civilizovan stepen, jer jedna od stvari koja se nama nameće kao prepreka, koja se meni čini da nije stvarna prepreka već da je više jedan politički adut kojim se maše, a to je da je Bosnu nemoguće podijeliti. Bosnu baš nije tako nemoguće podijeliti. Znate, sve je moguće, ali nama se ta opcija isključuje s time unaprijed postavljenim stavom – pogledajte tu leopardovu kožu. I onda dođete do Karingtona, i on je hendikepiran na početku.
(Lord Piter Aleksander Rupert Carrington je 3. septembra 1991. od strane Evropske zajednice određen za predsednika mirovne konferencije o Jugoslaviji koja se održavala u Haagu.)
Nikola Koljević: Meni bi bilo drago da upoznam kakvo je Vaše gledanje što se tiče i hrvatskog naroda i našeg odnosa i Bosne.
Zvonko Lerotić: Vi ste vjerojatno upoznati sa dijelom razgovora koji smo već obavili. Od početka je bila jedna grupa sa strane Vlade Srbije i sa strane Vlade Hrvatske. Od srpske strane tu je bio Kosta Mihajlović, zatim Smilja Avramov, Kutlešić je bio, zatim Rade Marković, njih četvorica, a kasnije se uključio, onaj što je i ministar vanjskih poslova, Jovanović.
Nikola Koljević: To je bilo prije mjesec dana?
Zvonko Lerotić: To je bilo prije rata, u četvrtom ili trećem mjesecu prošle godine, da bismo nastavili negdje preko ljeta.
Osnovna ideja razgovora koji smo započeli u četvrtom mjesecu bila je da hrvatska strana pomogne konstituciji srpske države, srpska strana da pomogne konstituciji hrvatske države. To je bila početna pozicija, i u tom pogledu smo išli za tim da pogledamo sve moguće elemente koji stoje po preprekama tome. Jedan od najvažnijih elemenata što se nije raščistio, je problem između Miloševića i Babića. Prije dva mjeseca Kosta Mihajlović je inicirao ponovno razgovore i rekao je da bi hrvatska strana morala shvatiti da pravog ozbiljnog pregovarača ima u Karadžiću i u predstavnicima Srba u BiH i to se čekalo, dok sazrije ta ideja. Kantonizacija je problem. Ovdje je zaista neophodno, to ste dobro uočili da se tu ne mora ići sa nekom unaprijed zacrtanom idejom, jer je ona već zacrtana u samom položaju i Srba u BiH i Hrvata i Muslimana. Ona je već dana. Srpski narod je već odlučio, koliko znam danas je proglasio čak i republiku.
Nikola Koljević: Nije danas, sutra će.
Zvonko Lerotić: To je dakle legitimno pravo naroda, jednako kao što Srbi u BiH to čine i učinili su kada se bude postavilo pitanje pred hrvatskim narodom u BiH, rezultat će biti sličan.
Nikola Koljević: Jeste, i naš doprinos je sada da mi, ako je to stvarno – hrvatski interes, kao što se nama čini da jeste, da napravimo deblokadu u Bosni, blokada je nama stvorena time jer nam je postavljeno da to hrvatski narod ne želi, zajedno sa muslimanskim, tako da smo mi jedini buntovnici, razbijači, znate tu čitavu priču.
Zvonko Lerotić: Ako se zaista gleda raspoloženje hrvatskog naroda u BiH onda ogromna većina pristaje i hoće da se uključi u život već sada gotovo samostalne Hrvatske i to na način da to bude izvedeno na jedan fin demokratski način. Ovdje se, dakle, samo radi o tome na koji način pojam suverenosti koji Muslimani sebi pripisuju u prvom smislu i prebacuju na BiH kako da se on na legitiman i na legalan način prenese na tri zajednice. To je, dakle, i političko pitanje i pravno pitanje. Što se tiče političkog pitanja, mislim da tu nema problema što se tiče Hrvata. Referendum naroda bi trebao biti zamijenjen sa nečim legitimnim.

Dileme oko referenduma Franjo Boras: Ono što je SDS napravio plebiscit prije dva mjeseca – to nije međunarodno priznato.
Nikola Koljević: Da, to je više izraz političkog izjašnjavanja.
Zvonko Lerotić: Da, to je oblik političkoga izjašnjavanja.
Najveće poteškoće smo upravo imali tu – kako da se pravno izvede referendum, koji će biti međunarodno priznat?
Nikola Koljević: I u isti mah da on bude teritorijaliziran.
Zvonko Lerotić: Da, da, to je problem koji smo mi razrađivali. I ja sam govorio i Kosti, govorio sam Kutlešiću, da izvođenje referenduma kao narodnog u smislu etničkoga – ne može biti priznat. Koje su konzekvence referenduma koji bi bio izveden po općinama?
Franjo Boras: Mi smo danas u zrakoplovu o tome razgovarali, upravo imajući ovaj problem u vidu – tamo gdje je relativna većina Hrvata u nekoj općini, i trebaju nam dodatni glasovi srpskog naroda, da bi tu općinu u cijelosti pripojili hrvatskom korpusu. To bi onda morali dogovorno obaviti, ova dva naroda. Kod apsolutne većine općina to se ne pojavljuje kao problem. Ali se pojavljuje tamo gdje je relativna većina jednog naroda, a treba mu pomoć drugog naroda, tako da bi onda i tu općinu pripojio korpusu naroda srpskog ili hrvatskog. To sve u odnosu na muslimanski narod. Primjera radi, u Mostaru, u općini, za jedan posto je muslimanski narod, sada po novom popisu prevladao u odnosu na hrvatski narod. Međutim, kada se dodaju hrvatskom narodu glasovi srpskog naroda...
Gojko Šušak: To je slično Travniku.
Josip Manolić: Predsjedniče (na sastanak dolazi Franjo Tuđman, prim. aut.), mi smo razgovore već počeli već. Ono što je do sada rečeno u globalu, mislim da nema spora.
Franjo Tuđman: Da mi možda kažete malo o čemu ste razgovarali.
Gojko Šušak: Ono što se tiče BiH, predsjedniče.
Franjo Tuđman: Između hrvatskog i srpskog naroda, pa uključujući i BiH.
Hrvoje Šarinić: Čak kažu ključ naših odnosa prolazi kroz Bosnu.
Franjo Tuđman: I spremni su u tom pogledu...
Nikola Koljević ponavlja prijedlog o suradnji uz objašnjenje: Ja sam to nazvao džentlmenskim sporazumom.
Franjo Tuđman: U načelu znači da treba biti predusretljiv u smislu teritorijalnog razgraničenja, i to je prihvatljivo jer kod toga povijest pokazuje da je ponekad trebalo čak, ne samo takvo razumijevanje, nego ponekad i razmjene pučanstva, itd. Jedino, mislim taj problem konfederalnog uređenja, to je nešto čime se treba pozabaviti, imajući sva dosadašnja iskustva, pa i interes Evrope.
Josip Manolić: Vi ste govorili o konfederaciji BiH, a u odnosu na ostale zemlje, države, Srbiju, Hrvatsku i ostale, kakva je tu pozicija?
Nikola Koljević: U načelu konfederacija može biti čvršći federalni odnos pod drugim imenom. Ili, može biti ograničen, ili specifičan. Da bi to otvorilo mogućnost i slobodu hrvatskom narodu, odnosno srpskom narodu, koliko i dokle hoće da se veže, sa svojom maticom.

Tri države u BiH Franjo Boras: Ovaj prijedlog gospodina Koljevića, ja shvaćam ovako: u BiH bi se formirale tri države. Bila bi to, između ostalog, Hrvatska država Bosne i Hercegovine. I sada ta Hrvatska država BiH zaključuje konfederativni ugovor sa ostale dvije države BiH, Srpskom, i Muslimanskom. Predsjedniče, govorimo već o konkretizaciji ovoga prijedloga.
Franjo Tuđman: Znam, ali tu ćemo se sresti sa pitanjima, i u tom smislu treba ići, ali pripremati jedno rješenje, koje će biti definitivno, trajno, za, ne samo normalan, nego dobrosusjedski suživot i hrvatskog i srpskog naroda.
Nikola Koljević: Meni se prvo čini da bi politički trebali ići ovim putem jer treba stvoriti određenu društvenu prihvatljivost, klimu. Mi u Bosni imamo vrlo negativnu klimu stvorenu da su Hrvati i Srbi Bosanci i Hercegovci, pa da je malo nezgodno reći ako ste Srbin, ako ste Hrvat, mi moramo tu klimu razbiti. Mi je već razbijamo. Drugi elemenat koji ste vi maločas spomenuli to je transfer. Ako mi prethodno izvršimo pregrupisavanje opština koje bi bilo pošteno, a ne ovako kako je nametnuto pod Pozdercem
da svugdje gdje je moguće budu Hrvati u manjini i Srbi u manjini.
Dakle, te enklave koje se mogu uspostaviti na opštinskom nivou, omeđiti, pa onda vidjeti što se može sa transferom.
Franjo Tuđman: Gdje god su nastali tako zamišljeni nacionalni problemi kao kod nas to se rješavalo, uzmimo od Prvog svjetskog rata i Drugog svjetskog rata, završavalo se izmjenom...
Nikola Koljević: Htio sam samo da kažem da mi se čini ovo što Vi govorite o krajnjem cilju da bi ovo bio put.
Franjo Tuđman: Slažem se, ali da znamo da ozbiljan svijet koji se ne bavi politikantstvom, mislim međunarodni čimbenik, očekuje, zapravo, jedno rješenje koje bi bilo rješenje odnosa. Čak su
spremni, odgovorni ljudi su kazali da su spremni u tom smislu biti arbitar. Ja moram reći da je u tim početnim razgovorima prije ovog užasnog rata, Milošević bio veoma sklon takvom rješavanju i da je on rekao da u Bosni s ljudima koji su na čelu srpske politike Bosne možemo računati da ćemo imati partnere. Jedino, kako Vam se čini da će se Muslimani u odnosu na to opredijeliti? Nikola Koljević: Prvo, moram Vas obavijestiti što je danas gospodin Izetbegović rekao. On je danas prihvatio ideju da postoje tri naroda u BiH. On je do sada to negirao, tu činjenicu i vodio čitavu pravnu političku aktivnost da nas pretvori u anacionalne građane, tako da bi se mogla izvršiti manipulacija. Mi smo dva Hrvata i dva Srbina u Predsjedništvu koji su slučajno, ali ne po logici izbornog zakona, predstavnici hrvatskog i srpskog
naroda, jer za nas su glasali i Srbi i Hrvati i Muslimani. Sutra se može praviti politička manipulacija, ako mi to ne obezbijedimo da Muslimani izaberu onog Hrvata koji njima odgovara, koji zapravo nije pravi predstavnik hrvatskog naroda i da izaberu takvog Srbina, to nije u redu.
Franjo Tuđman: Imamo gorka iskustva koja su dovela do toga.
Nikola Koljević: Izetbegović je danas napravio ustupak i svi su novinari bili šokirani, to je bilo jutros, doletjeli su kod mene u kabinet, kažu Izetbegović je priznao da postoje tri nacionalne zajednice i tri naroda i da će se morati odustati od građanske države. Ja mislim da je taj njegov ustupak vrlo opasan. On je dragocjen što je ta elementarna činjenica priznata, ali on je vrlo opasan jer on praktično predstavlja: ja ću dobiti nezavisnost, ja ću dobiti državu, a da bi vas donekle zadovoljio ja ću vam ovo priznati.

Zelena transferzala Franjo Boras: Ja bih na vaše pitanje, predsjedniče, dodao, da Muslimani ovo rado ne bi prihvatili, pa čak nerado bi i čuli za ove naše razgovore večeras. Oni se neće obradovati ovim razgovorima, ali moramo ih dovesti pred gotov čin, upravo jednim povjerenjem, koje moramo istovremeno graditi između ova dva naroda. I, da bi osigurali ovo što želimo, još ćemo razgovarati.
Franjo Tuđman: Vidite, gospodo, došli smo do razgovora o biti problema, i zapravo nema vremena za gubljenje. Ja sam bio sklon da se traži takvo rješenje da oni dobiju, kad se izvrši ta razdioba kantonizacije između srpskog i hrvatskog dijela, dio gdje su Muslimani većina, pa da im čak u jednom konačnom rješenju ostane ta njihova republika, država koju bi oni imali. Veoma odgovorni čimbenici Evrope nisu skloni tome.
Nikola Koljević: Znate li, možda, zašto?
Franjo Tuđman: Da čujem to od Vas.
Nikola Koljević: Ja ću vam reći šta je meni rekao njemački ambasador. U jednom dugom razgovoru izletila je jedna rečenica zato što paradoksalno oni misle da bi mi bili mnogo bolji vatrogasci, i Hrvati i Srbi za izolovane Muslimane u BiH, koji onda ne bi imali mogućnost povezivanja dalje za one transverzale.
E, sada vidite, koja se uloga našim narodima tu dodeljuje.
Franjo Tuđman: Evropa i svijet se pomalo boji ovoga što ste vi nazvali zelenom transverzalom, i da je to stvaranje islamske države u Evropi. Tako da bi oni bili skloni čak da se izvrši razdioba između Hrvatske i Srbije da ne bi bilo te posebne muslimanske, znate. Ali je bitno da svijet uočava da to nije samo naše pitanje, da je to pitanje Evrope, pa čak i svijeta.
Nikola Koljević: Vi, gospodine predsjedniče, smatrate da nije u interesu Hrvatske, kao što mi smatramo, sa srpske strane, priznavanje nezavisnosti Bosne?
Franjo Tuđman: Čujte, mi na to ne možemo sada utjecati, je li?
Nikola Koljević: Mi tu nezavisnost ne možemo priznati.
Franjo Tuđman: Onda idimo u tom sklopu sa jednim rješenjem, ali nemojmo u ovim razgovorima sada ništa govoriti, da se razumijemo, molim. Pa, prema tome, kada se dovrši taj proces oko 15. 1. priznanje Hrvatske, onda se može ići na definiranje čak i ovih, da.
Nikola Koljević: Da, i onda će biti lakši razgovor.
Franjo Tuđman: Dakle, samo jedno pitanje u svezi sa svim ovim, jeste li dotakli pitanje armije? Da li će armija biti sklona da prihvati političko rješenje.
Nikola Koljević: Ali armija i dalje tvrdi da će ona prihvatiti to.
Da će prihvatiti podjelu Bosne, i da će prihvatiti, odnosno političko rješenje Bosne. Koji narod nju ne prihvata – ne prihvata je. To je zvanično nama rečeno.
Franjo Tuđman: U takvoj situaciji, ako je armija zato onda će i taj treći faktor u Bosni i Muslimani biti u situaciji da prihvate rješenje, s time da do tog traženja rješenja budemo krajnje racionalni, da mi ne izazovemo.




Hronologija početka rata u Bosni i Hercegovini



30. decembar 1991.
“Jugoslavija je isključivo politička tvorevina, dok je BiH jedna kulturna, nacionalna osobenost, civilizacijski unikat” – izjavio Alija izetbegović za novogodišnji broj Oslobođenja

3. januar 1992.
“Vjerujem da do rata u BiH neće doći” – izjavio u Sarajevu Cyrus Vance, izaslanik generalnog sekretara UN-a

9. januar 1992.
Skupština srpskog naroda u BiH u Sarajevu proglasila “Republiku srpskog naroda BiH, koja obuhvata područja srpskih autonomnih regija i oblasti i drugih etničkih cjelina u BiH, uključujući i područja na kojima je srpski narod ostao u manjini zbog genocida koji je nad njim izvršen u toku drugog svjetskog rata”.

10. januar 1992.
Predsjedništvo BiH većinom glasova ocijenilo da je proglašenje “Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine protivustavan akt bez pravnih posljedica”

12. januar 1992.
Alija Izetbegović predložio rješenje krize tako što bi se na jugoslovenskoj teritoriji formirala zajednica šest samostalnih i nezavisnih država sa šest vojski

13. januar 1992.
Vatikan priznao suverenitet i nezavisnost Slovenije i Hrvatske

15. januar 1992.
Svih 12 država Evropske unije jednoglasno priznalo Sloveniju i Hrvatsku, uz najavu skorašnje rasprave o priznanju BiH i Makedonije

15. januar 1992.
Vlada Republike Bugarske priznala nezavisnost republika Slovenije, Hrvatske, Makedonije i Bosne i Hercegovine

19. januar 1992.
Pri rasporedu svojih posmatrača u Šidu, Dalju, Bihaću i Kninu, Ujedinjene nacije među srpske teritorije svrstale i Banju Luku.

25. januar 1992.
Skupština BiH bez prisustva predstavnika SDS-a odlučila da se 29. februara i 1. marta održi referendum s pitanjem: “Jeste li za suverenu i nezavisnu BiH, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive.” Istovremeno odlučeno da se iz saveznih organa u Beogradu povuku svi predstavnici BiH.

28. januar 1992.
“Kako se situacija odvija, moguće je da ćemo svi poći svojim putem, ali ne vidim zašto bismo mi bili gluplji od Rusa i rastali se prije Evropskog prvenstva”, izjavio selektor Fudbalske reprezentacije Jugoslavije Ivica Osim.

5. februar 1992.
SDS odbio učešće u Organizacionom odboru referenduma o nezavisnosti.

6. februar 1992.
Turska priznala BiH u paketu sa Slovenijom, Hrvatskom i Makedonijom.

12. februar 1992.
Ostavkom Kolegija direktora, u prisustvu ministra za informisanje Velibora Ostojića, počeo raspad RTV Sarajevo.

14. februar 1992.
Nakon dvodnevnih razgovora u Sarajevu specijalni izaslanik EZ-a Jose Cutiliero i lideri vodećih stranaka u BiH Alija Izetbegović, Mate Boban i Radovan Karadžić dogovori da nastave dogovore.

22. februar 1992.
Savjet bezbjednosti UN-a jednoglasno odlučio da na 12 mjeseci u Jugoslaviju uputi 14.000 pripadnika UNPROFOR-a, s tim da njihova misija može trajati i kraće. Istog dana bh. nacionalni lideri Alija Izetbegović, Radovan Karadžić i Miro Lasić u Lisabonu odlučili da pregovore nastave u Sarajevu.

24. februara 1992.
Objavljeni “sve brojniji nagovještaji da će Hrvati na referendumu glasati ZA”.

27. februar 1992.
Radovan Karadžić izjavio da “BiH zamišlja kao konfederaciju u kojoj bi svaki od tri naroda imao sopstvenu vladu, vojsku i valutu, s tim da Srbima pripadne trećina Sarajeva”

1. mart 1992.
Završen referendum o nezavisnosti BiH. Srbi u Sarajevu postavili 20 barikada, a Oslobođenje štampalo i vanredno, besplatno izdanje.

2. mart 1992.
Alija Izetbegović objavio da je na referendumu pobijedila građanska opcija BiH. Počelo neprestano zasjedanje Kriznog štaba Predsjedništva BiH.

3. mart 1992.
Alija Izetbegović, Radovan Karadžić i general Milutin Kukanjac dogovorili formiranje zajedničkih patrola MUP-a BiH i JNA, a Izetbegović pozvao Sarajlije u šetnju.

6. mart 1992.
Radovan Karadžić, Mate Boban i Alija Izetbegović u Sarajevu potpisali “obavezu traganja za miroljubivim rješenjem krize” i otputovali u Bruxelles na nastavak pregovora, gdje je SDA za BiH ponudila “staro odijelo”, SDS trojnu federaciju, a HDZ suverenost i konstitutivnost Hrvata u BiH.

8. mart 1992.
SDS u Bruxellesu ponudio prvu geografsku mapu trojne podjele BiH.

10. mart 1992. godine
Američki državni sekretar James Baker izjavio da će SAD priznati BiH prije Uskrsa.

12. februar 1992.
Objavljen američki plan da se umjesto bivše države formira ukupno pet novih, s tom što bi jedna bila srpsko-crnogorska Jugoslavija.

14. mart 1992.
Indijski general Satis Nambijar otputovao u Beograd da dočeka prve pripadnike UNPROFOR-a.

21. mart 1992.
Evropska unija objavila da će 6. aprila priznati BiH i Makedoniju.

22. mart 1992.
U istočnim dijelovima Neuma, prema Trebinju i Ljubinju, oružani sukob JNA i “naoružanih formacija općine Neum”.

25. mart 1992.
Predsjedništvo BiH “energično zatražilo prestanak sukoba i povlačenje snaga JNA i svih dobrovoljačkih jedinica” iz opština Bosanski Brod i Derventa, a u Sarajevu na jarbol podignuta zastava UN-a.

27. marta 1992.
Nastavljeni krvavi oružani sukovi i razaranja u Bosanskom Brodu, gdje su najviše stradali mještani Sijekovca. Istoga dana objavljeno da je Aliju Izetbegovića, koji u Saudijskoj Arabiji boravi na poziv poslovnih krugova, primio kralj Fahd.

31. mart 1992.
Nova krizna žarišta u BiH u Kupresu, Zvorniku, Goraždu, Foči, Bijeljini...

1. april 1992.
Nema prvoaprilskih šala.

fali dio razgovora....


ZVONKO LEROTIĆ: Mislim da se u razgovorima utvrdi da je suverenitet Bosne i Hercegovine izveden i da ga nose tri naroda. On mora biti proglašen.

KOLJEVIĆNIKOLA: Ključne stvari da, to je ključni problem, da je on izveden.

ZVONKO LEROTIĆ: To ste vi već napravili, tj. sutra će to napraviti sa proglašenjem srpske republike Bosne i Hercegovine, ali bi se trebalo pripremiti da se taj problem suverenosti prebaci na izvorne svoje elemente, ako Muslimani hoće hoće, ako neće, faktički ostaje suverenost samo na njima, zadnji.

KOLJEVIĆ NIKOLA:To je bio naš krajnji odgovor na problem suvereniteta. Ako oni hoće da budu i neće da prenose dalje, to je njihova stvar ali da nas ne zatvaraju, suverenitet itd.

ZVONKO LEROTIĆ:Faktički se može dalje ići, pa se kaže priznanje Bosne i Hercegovine. Bosne i Hercegovine je faktično priznanje srpske države u Bosni i Hercegovini, hrvatske države u Bosni i Hercegovini koja se suvereno priključuje koliko hoće i kako hoće.

PREDSJEDNIK:Prema tome, ostaje na njima da se odluče.

ZVONKO LEROTIĆ:Da, ostaje Muslimanima da se odluče u onom dijelu u kojem jesu, da se politički pripremi stvar i pravno. Pravno je vrlo važno za njih.

KOLJEVIĆ NIKOLA:Ja mislim da bi s obzirom na ovaj problem jako dobro bilo što ranije ako se slažete, organiziramo, napravimo slijedeći sastanak, da mi dovedemo i pravnike, da imamo eksperte tu, što vi jeste, a ja nisam, da se dokumenti mogu...

PREDSJEDNIK:S jedne strane pravnu problematiku, a s druge strane ovo što ste vi profesore kazali praktična pitanja tog razgraničenja, da osiguramo s jedne strane pretpostavke za trajan mir za dobrosusjedske odnose u svakom slučaju za uredjenje tih država, ali i ova pitanja humanitarna, u što većoj mjeri da zaštitimo, da izbjegnemo koliko god je to moguće, s obzirom na ova sva gorka iskustva koja imamo, osobito sada u Hrvatskoj, itd.

KOLJEVIĆ NIKOLA:Mogu li ja vas upitati praktično, ono što nas čeka čim se vratimo, što već možemo uraditi? Ako sam ja vas dobro shvatio, prva priprema za ovo bi bila prestrukturacija opština, ...

ZVONKO LEROTIĆ:To je problem, kako će se to izvesti, da li je to moguće izvesti?

KOLJEVIĆ NIKOLA:To je moguće izvesti na ovaj način da se pojedini delovi opština izdvajaju tamo gdje postoji zaledje. Mi smo recimo tako olovo, izdvojili deo olovske opštine u kojem žive Srbi i vezani sa Romanijom,. Isto tako bi u ovim hrvatskim krajevima trebalo, trebalo bi to izučiti ....

BORAŠ FRANJO:Po ustavu BiH važećeg postoji mogućnost i to u tom smislu da skupština općine donese odluku o raspisivanju referenduma u jednoj mjesnoj zajednici gdje je homogen jedan narod, da se referendumom gradjanin te mjesne zajednice izjasni o izdvajanju iz te općine ili formiranju posebno ili priključenjem drugoj susjednoj općini i onda takve rezultate tog referenduma Skupština Bosne i Hercegovovine potvr-djuje, samo potvrdjuje.
Dakle, po postojećem Ustavu to se može, istina treba odredjeno vrijeme za to.

KOLJEVIĆ NIKOLA:Ima još nešto što bi jako pomoglo i ubrzalo ovaj proces ....

JOSIP MANOLIĆ:Samo kod toga vam jevažno da li je referendum na području čitave općine ili na dijelu?

KOLJEVIĆ NIKOLA:Najmanja ustavna jedinica je mjesna zajednica, odnosno naseljeno mjesto, selo, tako pošto je to najmanja ustavna jedinica....

BORAŠ FRANJO:Bogatići, to je jedno mjesto hrvatsko tamo oko Vlašića, na terenu, oko 5,6 tisuća Hrvata a priključeno je ranijim vlastima Skender Vakufa i zato je Stari Travnik izgubio prevlast Hrvata upravo zbog tih Bogatića što je priključeno Skender Vakuf i tamo čine ti Hrvati manjinu, a i ovamo su starom Travniku izgubili.... Zato je moguće u tim Bogatićima referendum sprovesti, da se oni izdvoje iz Skender Vakufa a priključe ostalim.

GOJKO ŠUŠAK:Ili naš i vaš slučaj Kupresa.

KOLJEVIĆ NIKOLA:Naravno. Jako bi mnogo pomoglo ovom procesu pošto smo mi prvi povukli potez, da tako kažem simbolično uzeli krivicu, tog istočnog grijeha, jer u Bosni se to doživljava kao neki veliki grijeh, tako nam je nametnuto i stvoreno. Mi smo izdvojili svoju skupštinu. Ako bi i HDZ izvojio i svoj klub poslanika kao skupština, i ako bi se složio što ja imam utisak da bi se složio jer mi imamo tu veliki problem medijski, da se izdvoje kanali na postojećoj televiziji....
Da se izdvoje kanali na postojećoj televiziji, nama bi onda ovo medijski dalje bilo puno lakše, jer mi sada imamo strašnu propagandu pete kolone u hrvatskom narodu, u srpskom, srpskih jugoslovena, - bilo namjerno ili nenamjerno.. I, mi smo sinoć imali, uključujući stare komuniste.

(Upadica: Branko Mikulić.)

Recimo, Mikulić je govorio, odjednom su se i oni uključili, znate, nama sada Todo Kurtović i Branko Mikulić sole pamet i da nam ponovno zagorčavaju život, a mi ne napravimo ništa, da ne izvedemo ove narode na neku demokratsku čistinu, nego tako.

PREDSJEDNIK:Pročitali ste pismo ovih, šta su to?

GOJKO ŠUŠAK:Evo, pismo vama Predsjedniku Hrvatske, intelektualce . .

KOLJEVIĆ: NIKOLA:Ja slučajno znam sve te intelektualce, jer sam bio u tim književnim vodama, znate, nema tu velikoga intelektualca. A, svatko je tu došao iz maloga mjesta, da bi u Sarajevu dobi odredjeni položaj, znate.
Dakle, to je kratko rečeno, znate.

PREDSJEDNIK:I ne gledaju bit problema. Hoćemo li vječito da se hvatamo za grkljan, razumijete, ili ćemo jedanputa se skandinavizirati i evropeizirati, da živimo. Povezali smo toliko, ali na taj način da priznamo medjusobno suverenost, ne. (Naravno.)
Prema tome, to je to. —

KOLJEVIĆ NIKOLA:Ja bih zamolio, ako bi ste vi mogli pomoći, jer to bi onda bio zajednički rad, znate.
Ja sam recimo novinare televizije zvao, ja lično, i, malo sam lično vodio, jer mi je to unekoliko i struka. Toliko je sada u Sarajevu satanizovana ta podela televizije. Ja sam pisao jedan tekst, pravo na svoju sliku i na svoj ton, što su oni karikirali, da mi sada hoćemo portire, da biramo po nacionalnom ključu, itd. da vam to ne govorim sve. _
Sada, ako bi mi napravili jednu kontra akciju, mi bi vrlo brzo to napravili.

GOJKO ŠUŠAK:Tri kanala, - jedno rješenje.

ZVONKO LEROTIĆ:To je proces delegitimacije takozvanih bosanskih saveznih organa. To je proces.

PREDSJEDNIK:Da, ja mislim da je to prihvatljivo, da. S tim da sa time idemo dalje.

KOLJEVIĆ NIKOLA:Neka to ostaje tehnološki jednako, znate. Oni nam i to podmeću da mi radimo tehnološki i nemoguće, nije to točno.

PREDSJEDNIK:Da, svaki svoj program, jasno, jasno, kao i normalno u ovakvoj situaciji, kada ste vi izdvojili svoju Srpsku Skupštinu, i kada idemo ovdje, - onda je normalno da se i HDZ-ovski, da se hrvatski zastupnici isto tako. To je logika stvari, u tome smislu.

KOLJEVIĆ NIKOLA:I, znate onda mi možemo graditi dobre odnose, kada nitko nije ugrožen, da ima svoje ljude. Ali, onda su to i pravi Hrvati, i pravi Srbi, i onda imate i mogućnosti gostovanja i zajedničkih emisija, i da ne govorimo dalje. Onda se izlazi na zelenu granu. '«■
Onda bi ove stvari bile, i ne bi mogle biti demagoški dalje korištene protiv nas, eto.

ZVONKO LEROTIĆ:Ovaj gradjanski princip Bosne i Hercegovine je ukinut. Ali ovaj još narodni nije konstituiran, sada ga treba objasniti. Onda će i Muslimani morati biti prisiljeni da nešto naprave, to je jasno.

KOLJEVIĆ NIKOLA:Naravno, naravno, a ne da postižu stalno neči- _ njenje, jer oni su sve sada dobijali, znate, što su rekli, neka se ovi luđaci, jeste, tako.

BORAŠ FRANJO:Nije to naš rat, ili nije to naše, to je srpsko germanskog naroda stvar.

KOLJEVIĆ NIKOLA:Ja bih vas zamolio gospodine Boraš, pošto ću se ja sa vama vratiti u Sarajevu, ja sam ovo zapisao, pa da _ mi pomognete oko televizije i radija, znate, i to mogu biti direktno programi vezani za Zagreb, i za Beograd.
Ja sada malo tehnički mislim da je moguće, neću sada u te detalje ići, to je moguće, to je sve moguće, i to nije tako skupo, kao što oni predstavljaju, ima i treća frekvencija, ima i znate koja je, - da se može dobiti dozvola, itd.

dr MILAN RAMLJAK:Kako na to gledaju vaši prijatelji iz SDS-a iz Hrvatske?

KOLJEVIĆ NIKOLA:To je malo komplikovano pitanje, kao što su i naši odnosi komplikovani.
Mi, naime, nismo hteli;da vam sasvim iskreno kažem, mi smo imali jako mnogo ponuda, da sjedinimo taj SDS, što bi imalo svoju logiku. Ali, mi smo smatrali da ne bi pomogli ti razrješenju srpsko hrvatskih problema , nego da bi dobili jedno lokalističko mišljenje, koje bi nam bilo nametnuto, znate.

PREDSJEDNIK:Išlo bi zaoštravati.

KOLJEVIĆ NIKOLA:Tačno, zaoštravati, tačno. Mi nismo imali problema, o tome možemo drugi puta govoriti, i otvoreno i sa gospodinom Babićem, - s kojim,odmah da vam kažem, - mi nismo naročito bliski, ne što nam taj narod nije blizak, nego što je u pitanju ličnost, znate, malo čovjek s kojim je teško ovako kao što vi i ja razgovaramo, malo je teško na. . . ... što ,. isti način razgovarati, kao razgovaramo gospodin Boraš i
ja. To će morati biti nekako riješiti.

PREDSJEDNIK: Problem je u tome, da, ako je netko toliko ograničen, stvarno čak, da smatra da se Knin može izdvojiti iz središta Hrvatske, onda ne možete razgovarati s njime, ne, razumijete. To je to.
Stjecajem okolnosti, u Kninu je još poslije drugog svjetskog rata bilo skoro pola - pola pučanstva, da bi se jednom politikom dovela. Ali, iz geopolitičkog razloga ne može Hrvatska ni pod koju cijenu priznati, i pristati na to. I, to je i Milošević u početku razgovora prihvatio. I, prema tome, unaprije je sada jasno da takva ekstremna gledišta kao što je Babić, ili ne znam Martić, - da ona nemaju svoje osnove i truju i onemogućavaju zapravo konačno rješenje svih spornih pitanja izmedju Srbije i Hrvatske.

KOLJEVIĆ NIKOLA: Samo, ako dozvolite, gospodine predsjedniče, - ja imam izvjesnu nadu, - ako mi krenemo sa Bosnom i Hercegovinom, pa proširimo rešavanje ovih srpsko hrvatskih odnosa, da će ondaovaj problem unekoliko biti lakši, jer ćemo mi onda te ljude dovesti u jednu situaciju, koja je netipična za čitav narod.

(Upadica: Jasno, jasno.)

Neće se oni, znate, zato mislim da je ovo dobar
početak toga.

(Upadica: Slažem se.)

I meni se samo postavlja pitanje našeg sledećeg sastanka, - šta bi bilo najproduktivnije u kojem obliku bi naš sledeći sastanak bio najkonstruktivniji.

PREDSJEDNIK: Tko za ovaj vaš sastanak zna sada, sa vaše strane?

KOLJEVIĆ NIKOLA: Nas dvojica samo.

BORAŠ FRANJO: Nitko, nitko u Bosni i Hercegovini.

KOLJEVIĆ NIKOLA: Za ovaj sastanak predsjednik Milošević ne zna, iako ja ne bih ništa niti krio, znate, jer za Bosnu, on nije nadležan za nas, niti mislim da bi on imao išta protiv. Ali, možemo se sada dogovoriti šta mislimo šta je najkonstruktivnije - da bi unapredili to.

PREDSJEDNIK: Ja mislim .. .

PREDSJEDNIK:S tim da ne idemo u javnost do daljnjega, dok se ne dogovorimo.
Prema tome, ostaju razgovori zatvoreni, ali da treba upoznati vodstvo i Srba u Bosni i mislim da je normalno da upoznate i Miloševića, onoga, on je sada predsjednik Srbije, prema tome to je tako.
Nije naše stanovište da mi razgovaramo o tome tko je predstavnik, mi trebamo razgovarati sa onim koji predstavlja, tako da se traži jedno opće rješenje koje bi bilo prihvatljivo u interesu i Srbije i Hrvatske, oni znači sa našeg gledišta i mi dajemo to demokratsko pravo i Muslimanima i zauzimamo se, ali želimo izbjeći ono o čemu je bilo riječi, da budemo manipulirani.

NIKOLA KOLJEVIĆ:Što vi mislite, da li bi naš slijedeći sastanak bio - mi imamo jako dobrog pravnika Lukića u Sarajevu, ali ja sam mislio nekoga iz Beograda da uključimo, vi ste radili sa Kutlešićem ili gospodja Avramov, to mislim da bi nam koristilo. Sada, jedino neznam ----

PREDSJEDNIK:Samo da se dogovorimo da li jedna komisija da ras pravlja i pravna i ova teritorijalna pitanja ili pak dvije?

JOSIP MANOLIĆ:Za početak bolje jedna komisija.

ZVONKO LEROTIĆ:Gdje bi bili pravnici, ljudi koji znaju demografiju i koji znaju općine dobro, sastav stanovništva na početku.

PREDSJEDNIK: Slažem se i ja.

FRANJO BORAŠ:Trebalo je profesionalce po pojedinim oblastima da sada naprave jednu pravu ...

PREDSJEDNIK:Slušajte, ta osnova za daljnje razgovore je ovo što smo smo izglasali, principi, a onda sada ići na ostalo.

NIKOLA KOLJEVIĆ:Ima još samo jedna stvar, da li u ovoj fazi ili kada da uključimo ljude iz Srbije.

PREDSJEDNIK:To ste sada kazali, što ste spomenuli.
Neka se oni dogovore.
U svakom slučaju neka budu ozbiljni ljudi, razboriti ljudi koji žele rješenje problema.

NIKOLA KOLJEVIĆ:Hvala vam i ovo bi zbilja bio fini kraj sa našeg prvog sastanka.

FRANJO BORAŠ:Prije završetka ja bi zamolio s obzirom da SDS u Bosni i Hercegovini ima veliki utjecaj, barem ja pretpostavljam na armiju, pa radi tog početnog povjerenja izmedju hrvatskog i srpskog naroda, kao nekakav efekat ovih večerašnjih razgovora, da se izvrši pritisak na armiju da prekine sa pritiskom na hrvatski narod, posebno u Hercegovini jer svaki dan se daje izjava od generala kako se u Zapadnoj Hercegovini pripremaju napadi na istočnu Hercegovinu, a to je zna se, izgovor itd.
U drugim krajevima, posebno hrvatskim krajevima i u sjevernoj Bosni, bosanskoj posavini, itd.

PREDSJEDNIK:I ne samo to, nego da utičete i na to da prestanu, znači da zaista poštuju to primirje za političko rješenje i što se tiče napada na Hrvatsku iz Bosne, чЗа se postigne političko rješenje.

NIKOLA KOLJEVIĆ:Posebno i u civilizirano se ponašati u mjestima gdje su došli, naročito ti rezervisti i ovo u Mostaru slučaj.

PREDSJEDNIK:Ja bih predložio da se vas dvojica nadjete sa komandantom vojne oblasti, prepustite njemu da li će pozvati komandante korpusa, da ih upoznate, evo mi idemo za političkim rješenjem, prema tome, vama nije u interesu da idete u rat, itd.

NIKOLA KOLJEVIĆ:I ja bih vas zamolio, mislim da bi bilo mnogo efektnije, gospodine Boraš da vi i ja lično idemo, jer drugačije će izgledati razgovor ako budemo....

PREDSJEDNIK:Upravo to,da ih upoznate itd.

JOSIP MANOLIĆ:Prve dobre korake od njih tražiti, demobilizacija, možda nepotrebni ljudi, što je izvršeno.

NIKOLA KOLJEVIĆ:I da mi provjerimo to što oni nama javno govore da oni nisu više za vojnu opciju, ako ste rekli da vidimo...

PREDSJEDNIK:Znači, mi smo na traženju tog rješenja, prema tome pomognite inače ćete nas upropaštavati ali sebe definitivno upropastiti itd.
Gospodo, ja predlažem da sada pogledamo vijesti, pa na večeru.

I onda dođe Mihaelj i pođe pametovati kako moramo biti zahvalni TuĐŽmanu te izbjeglice, te pomoć,..to oružje....

Tuđman iz čista mira ničim izazvan smišlja podjelu Bosne za vrijeme najvećeg mira.


http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/bran ... ud-i-pijan

Siguran sam da je i na Bleiburgu ubijao.

Visnja Staresina plus Selebaj Culjak koji par. I sta veli Staresina da ne bi H-B propala bi Hrvatska. Neponovljivo.

hercegovac_pravi wrote:I onda dođe Mihaelj i pođe pametovati kako moramo biti zahvalni TuĐŽmanu te izbjeglice, te pomoć,..to oružje....

Ne trebate biti zahvalni, nitko vas na to ne tjera. Svatko nek radi onako kako misli da je najbolje. Vi prijeđite preko činjenice da vam nije bilo Hrvata da ne bi danas bilo ni BiH i pričajte o dvostrukoj agresiji. Valjda jedinoj agresiji u povijesti ratovanja gdje se protivnička vojska obučavala na teritoriju agresora. Jedinoj agresiji u povijesti ratovanja gdje je država koja izvodi agresiju naoružavala suparničku vojsku prije agresije. Jedinoj agresiji u povijesti ratovanja gdje su izbjeglice pred ratom pobjegle u zemlju agresora. Jedinoj agresiji u povijesti ratovanja gdje su postupci agresora doveli do cjelovitosti zemlje nad kojom vrši agresiju. Da upotrijebim Čmoljin omiljeni smajlić.

hercegovac_pravi wrote:Da vidimo...dakle Haški sud je "zavera i urota", Mesić se zavadio sa TuĐŽmanom pa ga ocinkao Sudu, ostali političari koji su sjedili u vrhu Hrvatskog sabora u to vrijeme su irelavantni...Baš me interesuje na što će ličiti tvoj sljedeći post?

Ali nema veze, bitno je da si ti relavantan. Ono jes da si se mogao obogatiti da si postao član "šestorkinog" tima advokata ali šta se može. Imaš još šanse kad krenu apelacioni procesi..

Dobro, onda daj ti meni objasni zašto je Mesić prvo rekao da nije bilo nikakvih razgovora o podjeli BiH, a 10 godina kasnije i to nakon smrti Tuđmana on svjedoči da se tamo dijelila BiH. Svjedok koji ima dva različita iskaza nije relevantan svjedok i samo smiješan sud može prihvatiti iskaz proturječnog svjedoka. I to onaj koji mu paše da podupre tužitelja.

Mihaelj wrote:

hercegovac_pravi wrote:I onda dođe Mihaelj i pođe pametovati kako moramo biti zahvalni TuĐŽmanu te izbjeglice, te pomoć,..to oružje....

Ne trebate biti zahvalni, nitko vas na to ne tjera. Svatko nek radi onako kako misli da je najbolje. Vi prijeđite preko činjenice da vam nije bilo Hrvata da ne bi danas bilo ni BiH i pričajte o dvostrukoj agresiji. Valjda jedinoj agresiji u povijesti ratovanja gdje se protivnička vojska obučavala na teritoriju agresora. Jedinoj agresiji u povijesti ratovanja gdje je država koja izvodi agresiju naoružavala suparničku vojsku prije agresije. Jedinoj agresiji u povijesti ratovanja gdje su izbjeglice pred ratom pobjegle u zemlju agresora. Jedinoj agresiji u povijesti ratovanja gdje su postupci agresora doveli do cjelovitosti zemlje nad kojom vrši agresiju. Da upotrijebim Čmoljin omiljeni smajlić.

samo zaboravljaš jednu "nebitnu" stvar, a to je predstava za međunarodnu zajednicu...

a ti postupci su doveli skoro do sankcija prema Hrvatskoj jel i Granić ko Mesić izmišlja?

hercegovac_pravi wrote:Lažeš. Imaš svjedočenje Stipe Mesića iz Haaga koje ti je dostupno na portalu Haškog Tribunala. Imaš masu Tuđžmanovi transkripta u kojima se govori o granicama buduće Hrvatske države, vojnoj umješanosti Hrvatske u rat u BiH, i na kraju imaš presudu u kojoj jasno stoji da je postojao "oružani sukob između Republike Hrvatsek i Bosne i Hercegovine". Pa izvoli. A šta ti imaš kao dokaz za vojnu suradnju Armije BiH i tzv. vrs? Praljkove gluparije? Eto vidimo koliko su njemu pomogle pa čami u Hagu već 7 godina. Uozbilji se.
A to da li se taj dogovor iz Karađorđeva može dokazati ili ne, ostaje da se vidi kad stigne presuda "šestorci" za "UZP".(ja da sam na tvome mjestu ne bih se baš nadao nekom povoljnom razvoju situacije ali nada umire posljednja)
A de sada ti meni dokaži "saradnju" Armije BiH i tzv. vrs u Mostaru. Bujrum pa postavi dokumentaciju (onako nešto kao što je postavio forumaš "vareš city" za suradnju HVO-a i tzv "vrs.

Imaš o toj suradnji i na ovome forumu. Nije teško za pronaći, samo moraš imati malo volje.

Chmoljo wrote:

Mihaelj wrote:Ne trebate biti zahvalni, nitko vas na to ne tjera. Svatko nek radi onako kako misli da je najbolje. Vi prijeđite preko činjenice da vam nije bilo Hrvata da ne bi danas bilo ni BiH i pričajte o dvostrukoj agresiji. Valjda jedinoj agresiji u povijesti ratovanja gdje se protivnička vojska obučavala na teritoriju agresora. Jedinoj agresiji u povijesti ratovanja gdje je država koja izvodi agresiju naoružavala suparničku vojsku prije agresije. Jedinoj agresiji u povijesti ratovanja gdje su izbjeglice pred ratom pobjegle u zemlju agresora. Jedinoj agresiji u povijesti ratovanja gdje su postupci agresora doveli do cjelovitosti zemlje nad kojom vrši agresiju. Da upotrijebim Čmoljin omiljeni smajlić.

samo zaboravljaš jednu "nebitnu" stvar, a to je predstava za međunarodnu zajednicu...

a ti postupci su doveli skoro do sankcija prema Hrvatskoj jel i Granić ko Mesić izmišlja?

A joj. Predstava za međunarodnu zajednicu...

Dobro, ajmo prihvatiti da je sve to predstava...Lako za to što Hrvati rade predstave, ali objasni mi kako to da su Bošnjaci bili spremni otići u zemlju agresora? Mislim, ja bi se bojao pobjeći npr. u Srbiju da me ta zemlja napadne i da budem tamo izbjeglica. Još jedno pitanje, kako to da Bošnjaci nisu bježali u Srbiju? Oni su isto agresori pa ne znam zašto favorizirate jednog agresora pred drugim. Ili možda znate?

Granić je svakako relevantniji svjedok od Mesića jer je pokazao konzistentnost. Koliko znam nije nikad dao proturječan iskaz poput Mesića.

Mihaelj wrote:
A joj. Predstava za međunarodnu zajednicu...

Dobro, ajmo prihvatiti da je sve to predstava...Lako za to što Hrvati rade predstave, ali objasni mi kako to da su Bošnjaci bili spremni otići u zemlju agresora? Mislim, ja bi se bojao pobjeći npr. u Srbiju da me ta zemlja napadne i da budem tamo izbjeglica. Još jedno pitanje, kako to da Bošnjaci nisu bježali u Srbiju? Oni su isto agresori pa ne znam zašto favorizirate jednog agresora pred drugim. Ili možda znate?

Granić je svakako relevantniji svjedok od Mesića jer je pokazao konzistentnost. Koliko znam nije nikad dao proturječan iskaz poput Mesića.

vidi se da ne znaš za tvoju info, i tamo su ljudi bježali. štaviše, mnogo ih je živjelo tamo i još živi. jesi ikad čuo za Sandžak?

postoji i slučaj hapšenja Bošnjaka u CG koji su kasnije deportovani u BiH i ubijeni od strane četnika. mnogo se o tome pričalo.

to oružje koje smo "dobili" od Hrvatske je uglavnom bilo krvavo plaćeno dok je prolazilo kroz Hercegovinu. šta misliš otkud onolike firme dole? dijaspora izgradila, kako da ne

i još nisi rekao ko je izazvao taj rat između ARBiH i HVO-a? sa kojom namjerom? ako je Armija, sa kojom logikom je to uradila? zašto su Hrvatskoj prijetile sankcije ako je samo pomagala u BiH?

Chmoljo wrote:

Mihaelj wrote:
A joj. Predstava za međunarodnu zajednicu...

Dobro, ajmo prihvatiti da je sve to predstava...Lako za to što Hrvati rade predstave, ali objasni mi kako to da su Bošnjaci bili spremni otići u zemlju agresora? Mislim, ja bi se bojao pobjeći npr. u Srbiju da me ta zemlja napadne i da budem tamo izbjeglica. Još jedno pitanje, kako to da Bošnjaci nisu bježali u Srbiju? Oni su isto agresori pa ne znam zašto favorizirate jednog agresora pred drugim. Ili možda znate?

Granić je svakako relevantniji svjedok od Mesića jer je pokazao konzistentnost. Koliko znam nije nikad dao proturječan iskaz poput Mesića.

vidi se da ne znaš za tvoju info, i tamo su ljudi bježali. štaviše, mnogo ih je živjelo tamo i još živi. jesi ikad čuo za Sandžak?

postoji i slučaj hapšenja Bošnjaka u CG koji su kasnije deportovani u BiH i ubijeni od strane četnika. mnogo se o tome pričalo.

to oružje koje smo "dobili" od Hrvatske je uglavnom bilo krvavo plaćeno dok je prolazilo kroz Hercegovinu. šta misliš otkud onolike firme dole? dijaspora izgradila, kako da ne

i još nisi rekao ko je izazvao taj rat između ARBiH i HVO-a? sa kojom namjerom? ako je Armija, sa kojom logikom je to uradila? zašto su Hrvatskoj prijetile sankcije ako je samo pomagala u BiH?

Ne, ne. Zašto ih nije pobjeglo par stotina tisuća u Srbiju i tamo živjelo nekoliko godina na račun Srbije? To što je par tisuća uz granicu pobjeglo u Srbiju i odmah dalje spičilo na zapad je normalno kad im je bilo blizu. Međutim zašto su masovno išli u Hrvatsku i tamo živjeli, a u Srbiju ne? Retoričko pitanje naravno.

Svi su plaćali oružje. Hrvati su krvavo plaćali Slovencima, Mađarima i ostalima. Koliko oružja ste dobili ili krvavo platili preko Srbije i od Srba? Pušku ili dvije?

Ne znam tko je izazvao sukob. Ti si iz BiH pa si upućeniji od mene oko početka rata između dvije vojske, ali taj rat nije dokaz agresije kad su u tom ratu sudjelovali Hrvati BiH. Tek nakon zahuktavanja i dužeg trajanja su im se pridružile neke jedinice iz Hrvatske.

Mihaelj wrote: Ne, ne. Zašto ih nije pobjeglo par stotina tisuća u Srbiju i tamo živjelo nekoliko godina na račun Srbije? To što je par tisuća uz granicu pobjeglo u Srbiju i odmah dalje spičilo na zapad je normalno kad im je bilo blizu. Međutim zašto su masovno išli u Hrvatsku i tamo živjeli, a u Srbiju ne? Retoričko pitanje naravno.

Svi su plaćali oružje. Hrvati su krvavo plaćali Slovencima, Mađarima i ostalima. Koliko oružja ste dobili ili krvavo platili preko Srbije i od Srba? Pušku ili dvije?

Ne znam tko je izazvao sukob. Ti si iz BiH pa si upućeniji od mene oko početka rata između dvije vojske, ali taj rat nije dokaz agresije kad su u tom ratu sudjelovali Hrvati BiH. Tek nakon zahuktavanja i dužeg trajanja su im se pridružile neke jedinice iz Hrvatske.

ne, ne. upravo si sa sebe pobio. za agresiju nije bitno ko ju je izazvao, nego jesu li trupe strane vojske protupravno bile tu i učestvovale u borbama. a ti si to upravo priznao. a da ne govorim o tome kako pojma o tome nemaš, ali te ne sprječava da imaš čvrsto stajalište o istome.

i u Vukovaru su bile neke jedinice iz Srbije. nisu sve. i po BiH su bile neke jedinice iz Srbije. nisu sve niti je njihova regularna Armija učestvovala. ali logistika, oružje, čak i oficirski kadar je dolazio iz Srbije. kao i novac vojnicima. vojsku su uglavnom činili domicilni stanovnici. podsjeća te na nešto?

ćao đaci.