Forum Klix.ba

Chmoljo wrote:

jefferson wrote: Ono sto je vaznije je gdje ce lezati?
Ako ce lezati u Svedskoj onda brate nema smisla.
Eh kada bi lezao u americi, e to je vec nesto drugo

mah, koliko god meni bilo zlo kada vidim Bilju genetičarku slobodnu, čovjek sebi mora ponavljati da je od njene "slobode" bitnija presuda. na stranu obraz onih koji je slušaju i koji je smtraju bitnom i časnom, iako je PRIZNALA optužbe.

presuda je ono što će se pamtiti. zar je danas bitno je li Ajhman ubijen, umro u zatvoru, ili eventualno bio oslobođen? najbitnija je dokazana optužnica.

zatvor... kako kazniti Radovana? na ovom svijetu nema adekvatne kazne.

ne smijemo nikako smetnuti sa uma da je Radovan kao ličnost nebitan, nego njegova djela su ta koja se moraju osporiti. a to najbolje rade ljudi poput Berke Zečevića. i više je Berko uradio za Sarajevo, nego sva sila političke bulumente, vladinih i nevladinih organizacija. i to tako mislim bez ikakvog pretjerivanja i bez ikakve patetike.

jefferson wrote:
Znam ja da je bitnij presuda. Ali problem je sto u ovoj zemlji nisi imao pobjednika, i sto je u pola zemlje ona heroj a u pola zlocinac. Za 10g svijet se nje nece sjecati!

NOĆAS SPALJUJEMO ILUZIJE
NAJTEŽA POSLIJERATNA VIJEST: HAPŠENJE BERKA ZEČEVIĆA

Odgovorna vlast u Bosni i Hercegovini, i prije a pogotovo nakon „slučaja Zečević“, morala bi zamrznuti svaku suradnju sa Haškim tribunalom dok je Ratko Mladić na slobodi!

Nemoguće je pobrojati i sortirati šta sam osjećao i šta mi je sve padalo na pamet u subotu ujutro kada mi je javljeno da je prethodnog dana u svom stanu u Sarajevo uhapšen i u pritvorsku jedinicu Suda Bosne i Hercegovine „transferiran“ Berko Zečević, profesor sarajevskog Mašinskog fakulteta.
Koga zvati, koga pitati, gdje provjeriti da se nije desila neka greška, potkrala fula, ispostavio nesmotren zajeb?!
Provjerim kod dva-tri advokata koji bi morali, barem po službenoj dužnosti, biti upućeni „u predmet“; kažu, istina je, tačno je, pokupila ga je jučer policija u stanu. Koja policija? Ne znaju. Nazovem prijatelja u sarajevskoj policiji, i on potvrđuje, ali veli „nismo mi, nego sudska policija“. Imam, naravno, koga zvati i u sudskoj policiji, ali mi ponestaje volje i snage; deklasiran sam pred mogućnošću da je u akciji Zečevićevog hapšenja „po službenoj dužnosti“ učestvovao jedan moj dobar prijatelj, sudski policajac rođen u istočnoj Bosni, koji je, kada nije mogao odbraniti svoj grad, odlučio braniti Sarajevo i u toj odluci teško ranjen.
Nastavljam dalje, ne odustajem, pitam Tužilaštvo BiH - potvrđuju da se to desilo, i uz izvinjavajući, ali principijelan prizvuk vele: „Tačno, ali nije do nas, do Haaga je, oni su tražili da Zečevića uhapsimo, naše je da provedemo međunarodne pravne norme koje smo potpisali“.
Samo me je sigurnosna kultura, stečena, a ne urođena, zaustavila, spriječila da u afektu počinim neoprostivu grešku i nazovem najvišu instancu u tom odvratnom međunarodnom birokratskom pravosudnom lancu - Tužilaštvo u Haagu. Uposlen je tamo jedan predratni Zečevićev drug, prijatelj, kolega a moj poznanik, svestran i dragocjen čovjek. Taj me je odlični čovjek, ime bih mu sa radošću i ponosom naveo, ali se plašim aveti subpoene (zbog njega, a ne sebe) prije tačno dvadeset godina upoznao sa tada magistrom mašinskih nauka zaposlenim u vojnim pogonima u Vogošći, Berkom Zečevićem.
Kasna je jesen bila 1991. godine, padao je prvi snijeg i padao je Vukovar: Berko Zečević mi je predložio da u taze pokrenutu Slobodnu Bosnu, po svim parametrima tadašnjeg bosanskohercegovačkog medijskog mainstreama
(Yutel, TV Sarajevo, Oslobođenje, TANJUG, KOS, SDB Srbije...) „ratnohuškačku“ tiskovinu, uvedem rubriku „Priručnik za ponašanje u ratu“. Rubriku je uz stručni Zečevićev nadzor uređivao, blistavo, duhovito, dakle prilagođeno za prosječnog čitatelja, rahmetli kolega Mensur Čamo. Objašnjavao je, po principu popularnih medijskih stereotipa „sam svoj majstor“, ili „hiljadu zašto ne poginuti i hiljadu zato kako to izbjeći“, dijelio je praktične savjete za svakodnevnu upotrebu koje je svako domaćinstvo moralo imati u svojoj kućnoj biblioteci; kako se najbolje i najefikasnije zaštititi od kasetnih bombi, šta uraditi na znak zračne uzbune, koliko se može preživjeti u atomskom skloništu, te kako razlikovati hemijsko-biološki napad od kolektivnog prdeža u zagušljivom podrumu u kojeg su vas potjerale granate.
A nešto malo kasnije, ali još uvijek ne prekasno, strpljivi magistar Zečević mi je sugerisao, naivno vjerujući da poznajem važne ljude u patriotskoj vlasti u Sarajevu i još pogrešnije procjenjujući da te vlasti vjeruju meni, pod usmenom egidom „hitno-povjerljivo“, da „tamo gdje treba“ prenesem važnu informaciju, da iz vogošćanskog Pretisa, koji je u tadašnjoj jugoslovenskoj vojno-istraživačkoj nomenklaturi bio ravnopravan ekvivalent NASA-i u strukturi Pentagona, srbijanski inžinjeri u kamionima iznose projektnu dokumentaciju o različitim vojnim i borbenim projektima na kojima je radilo stotine najkvalitetnijih naučnika, među kojima je on bio najkvalitetniji. I da to vlast, kakva je da je, mora zaustaviti i na svaki način spriječiti.
Već narednoga dana, „u klasičnoj sačekuši“, nakon nekog međustranačkog skupa (SDA-HDZ-SDA) u Holiday Innu, zaustavio sam tadašnjeg potpredsjednika Vlade BiH Muhameda Čengića, zaduženog za industriju, prenio mu tu „povjerljivu“ informaciju, uvjeren da je ona vrijedna zlata i hiljada života te da se ta pljačka oružanog softvera u Vogošći može spriječiti.
„Nisam ja u Stranci za to naoružanje zadužen, mene je Alija ovlastio da pregovaram sa Kukanjcem (Militinom) o mirnom rješenju, a oko namjenske industrije je resorno, stranački, prema stručnoj spremi zadužen Ejup Ganić“, šeretski mi je odgovorio šumski lihvar zaposlen u slovenačkoj „Lesnini“, podizvođač i potpredsjednik Vlade BiH, popularni Čenga. Nisam htio remetiti naučni mir naučnika Ganića, američkog doktora fuzije - u to je predratno vrijeme bdio nad fuzionisanjem stanova koje je dobio kao komunista s onim koje mu je podarila nastajuća vladajuća elita.

... Rat je već fino, planirano, u svim svojim karakterističnim krvavim bojama započeo, april je 1992., kada sam u Novom Sarajevu magistra Berku Zečevića zatekao na ulici. Ja, kao, imao nekakvog posla, a on nije nikakvog. „Je li te ko zvao, angažirao, da pomogneš, savjetuješ?“, pitam ga čisto da se nešto priča. „Ma jok“. Riječ po riječ, korak po korak, snajper po snajper, granata po granata, tek da prekratimo zajedničku pogibiju, uspijemo se nekako dovući do zgrade u kojoj je smješteno Ministarstvo odbrane BiH. Berko mi, dok hodamo nogu uz nogu, objašnjava kako je važno Sarajevo zaštititi od pješačkog upada srpskih vojnika i priča o nekim eksplozivnim klikerima, koji se jednostavno mogu napraviti, razasuti po kritičnim pješadijskim pravcima i koji će, za početak, sjebati svaku namjeru agresora da čizmom zauzme glavni grad Bosne i Hercegovine. Klimam glavom, ko fol razumijem se u te odbrambene finte, ali
barem sam oduševljen opsjenom koja ima svoje čvrste konture. Vodim ga u Ministarstvo odbrane BiH da tamo izloži svoje genijalne o(d)brambene ideje, papire, projekte.... Ministra Jerka Doke na poslu nema, štiti posljednje crte obrane pred svojim apartmanom u Holiday Innu. Zamjenik mu je nekom čudnim usmenim međuustranački ultimatumom Hasan Čengić, što i nije loše - međutim ni njega nema. Tamo gdje bi, čak i u ratu, sjedili ministar i njegov zamjenik, sjedi zamjenikova supruga - današnja profesorica novinarstva Fahira Fejzić. Berko izlaže svoje projekte za razvoj priručne namjenske industrije, hanuma Fejzić trepće očima i kaže: „Hm... Zanimljivo, javit ćemo Vam se kad se ukaže potreba“. Poslije mene pita gospoja Fejzićka, visočkim znatiželjno povišenim tonovima, omekšanim u zagrebačkoj džamiji, gdje je bila glasnogovornica do pred demokratiju: „A ko je čojek?“ „Magistar mašinstva“. „Dobro, to sam skontala. Nego šta je, 'nako, po nacionalnosti“... „E, to ni ne znam. Jedino to ne znam.“
Profesorice hanume Fahire muž, Hasan Čengić, koji u životu metka nije napravio, a ni prskalice ispalio, i svekar joj Halid tokom rata su stotine miliona maraka skršili po bijelom svijetu stručno nabavljajući oružane sprave koje su se, da se Berko pitao, mogle proizvesti na slobodnim teritorijama ko od šale. Ali od čega bi se hanumica školovala, dotjerivala i naučno uzdizala. Tek godinu dana kasnije, 1993. će jedini ozbiljan čovjek u SDA-ovskoj švercerskoj vlasti ministar energetike Rusmir Mahmutćehajić to shvatiti, a i ubrzo biti smijenjen. U Rusmirovom konceptu, u koji je i Zečević bio najaktivnije uključen, embargo na uvoz naoružanja nije predstavljao neki specijalni problem u oružanoj odbrani: Armija BiH se mogla solidno naoružati vlastitim kapacitetima i pameću ko od šale, ali bez Šaje, Čengića i njihove mreže švercerskih „dovitljivaca“.
Sve ostalo u vezi sa Berkom Zečevićem, njegovim ubitačno preciznim ekpertizama u Haagu, je poznato. Na tom je doktorirao aktuelni kantonalni ministar nauke Kantona Sarajevo Emir Suljagić, posttraumatski naučnik, koji je sav svoj naučni opus, doduše tankog diskursa, stekao na „žrtvi svoga naroda“. Još se doktor-ministar nije očitovao oko poniženja (zadeverale ga bezvezne, prolazne pojave, Arzija Mahmutović i Sanja Vlaisavljević!) koje je profesor Berko Zečević doživio posljednjih četiri-pet dana a moguće i mnogo, mnogo duže...
P.S. Mnogo godina kasnije, uz grozan stid, pitao sam Zečevića šta je po nacionalnosti i odakle je rodom. Rođen je u Bijeljini, a odrastao u Srebrenici - kakva dijabolična sudbina - gradovi u kojima je počeo i završio zločin. Od toga da je Srebreničanin, Berko nije gradio ni posao ni karijeru - radio je odgovoran, težak, posao. Ako sam ijednim gramom u tome pomogao, moje samopoštovanje u nebesa raste!
Senad Avdić, Slobodna Bosna

SLUČAJ ZEČEVIĆ
Skandalozno hapšenje po Haškom nalogu

OD SUDSKOG VJEŠTAKA DO HAŠKOG ZATVORENIKA

Profesor sarajevskog Mašinskog fakulteta i jedan od vodećih balističkih eksperata u regionu, dr. BERKO ZEČEVIĆ, nakon što je proveo šest dana u pritvoru Suda BiH zbog navodnog odbijanja da svjedoči na suđenju RADOVANU KARADŽIĆU, 17. februara izručen je iz Sarajeva u Haag; „SB“ otkriva kako je Berko Zečević, od uglednog sudskog vještaka na temelju čijih ekspertiza su do sada osuđeni brojni ratni zločinci, postao pritvorenik koji se suočava sa maksimalnom zatvorskom kaznom od sedam godina

Na dan izlaska ovog broja Slobodne Bosne, 17. februara u osam sati ujutro, profesor sarajevskog Mašinskog fakulteta i ekspert za balistiku Berko Zečević izručen je u Haag iz pritvora Suda BiH u Sarajevu. Zečevića su po nalogu Haškog tribunala uhapsili pripadnici Sudske policije BiH 11. februara u njegovom stanu u Sarajevu, zbog navodnog odbijanja da u svojstvu sudskog vještaka svjedoči na suđenju Radovanu Karadžiću.

BEZ MILOSTI IZ HAAGA
Hapšenje Berka Zečevića, koji se od 11. februara nalazio u pritvorskoj jedinici Suda BiH, izazvalo je nevjericu i jednoglasnu osudu javnosti u Federaciji BiH, ali i predstavnika domaćih pravosudnih institucija koji su, uprkos ličnim uvjerenjima, morali postupiti po nalogu Tribunala. Zečevića je 15. februara u pritvoru posjetila i predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso, nakon čega su ona i glavni bh. tužitelj Milorad Barašin uputili pismo predsjedniku Haškog tribunala i glavnom haškom tužitelju, u kojem sugerišu da se slučaj Berka Zečevića ponovo razmotri. Prema riječima Zečevićevog advokata Duška Tomića, povratna reakcija iz Tribunala brzo je stigla: prebaciti Zečevića u Haag po hitnom postupku.
Profesora Berka Zečevića (62) struka smatra jednim od vodećih balističkih eksperata u regionu. Zečević, koji je prije rata radio u vogošćanskom PRETIS-u kao šef Odjela za balistiku, do sada je više puta u svojstvu vještaka svjedočio na suđenjima u Haškom tribunalu. Njegova vještačenja bila su, između ostalog, ključna za donošenje presuda protiv bivših generala vojske Republike Srpske Stanislava Galića i Dragomira Miloševića. Galić je osuđen na doživotnu kaznu zatvora, a Milošević na 33 godine zbog zločina počinjenih nad stanovnicima opkoljenog Sarajeva. Zečevićevo vještačenje o granatiranju sarajevske pijace Markale u avgustu 1995. godine, kada su ubijena 43, a ranjeno više od 80 civila, bilo je među presudnim svjedočenjima u oba ova slučaja. Pored superiornih ekspertiza u vezi sa opsadom Sarajeva, Zečević je u Haagu svjedočio i o rušenju Starog mosta u Mostaru, kao i o zločinu na Tuzlanskoj kapiji.
Njegovo navodno odbijanje da svjedoči na suđenju Radovanu Karadžiću obrazloženo je zdravstvenim razlozima. U pismu koje je uputio Haškom tribunalu prije nego što je priveden, a kojeg je „SB“ dobila od njegovih prijatelja, Zečević je naveo da zbog ozbiljnih problema sa kičmom ne može svjedočiti duže od pet sati, dok je Sud planirao da njegovo svjedočenje traje pet dana. Kako kaže advokat Tomić, Zečević je u svom pismu priložio i popratnu medicinsku dokumentaciju, no u Tribunalu su ipak smatrali da to nije dovoljno dobar razlog za nepojavljivanje na suđenju.
„Treba napraviti razliku: profesor Zečević nije rekao da neće, nego da nije u stanju svjedočiti. Ipak, Sud nije uvažio njegove razloge. Pretpostavljam da će Tribunal sada formirati tim vještaka-ljekara, koji će utvrditi da li je Zečević sposoban da svjedoči“, kaže Tomić.
Razlozi zbog kojih Berko Zečević nastoji izbjeći da svjedoči na suđenju Karadžiću nisu, međutim, isključivo medicinske prirode. To se prije svega odnosi na već pomenuto vještačenje o događajima na pijaci Markale, a o čemu je Zečević trebao svjedočiti i u slučaju Karadžić.

PRITISCI I PONIŽENJA
Tokom suđenja Dragomiru Miloševiću, Zečević je na zahtjev haškog Tužilaštva na Katedri za odbrambene tehnologije Mašinskog fakulteta u Sarajevu uradio detaljnu nezavisnu analizu, u kojoj je zaključeno kako je „minobacački projektil kalibra 120 milimetara od čije je eksplozije 28. avgusta 1995. godine poginulo 43, a ranjeno više od 80 ljudi, ispaljen sa srpskog položaja u širem rejonu Paleža na Trebeviću“. Miloševićeva odbrana je uz pomoć vještaka beogradskog Vojnog instituta pokušala osporiti Zečevićeve nalaze, a glavna teorija bila je da je eksplozija na Markalama „izazvana“ u Sarajevu kako bi se ubrzala vojna intervencija NATO-a na položaje srpske vojske.
Sličnim argumentima u posljednjih nekoliko mjeseci služio se i Karadžić na svom suđenju u namjeri da dokaže kako projektil nije bio ispaljen sa srpskih položaja. Čini se da je to, zapravo, glavni razlog zbog kojeg profesor Zečević, koji je proteklih godina zbog svjedočenja o Markalama bio izložen brojnim poniženjima timova odbrane ratnih zločinaca u Haagu ali i pokušajima njegovih kolega iz struke iz Srbije, Hrvatske, pa i Bosne i Hercegovine da ga na sve načine diskreditiraju, ne želi svjedočiti na Karadžićevom suđenju.
„Zbog toga što je svjedočio i borio se za istinu, Berko Zečević došao je u situaciju da, kako sam kaže, više sa njim ni Hrvati, ni Srbi, a ni veliki broj Bošnjaka ne žele da kontaktiraju. Jednostavno, pritisak je postao preveliki i nije mali broj onih koji profesora Zečevića smatraju glavnim 'krivcem' za dugogodišnje zatvorske kazne koje su u Hagu dobili Galić, Milošević i drugi. Nije bilo teško biti vještak u Nirnbergu '46., jer tamo ste znali ko su zločinci, a ko pobjednici. A ovdje svako ima svoju istinu o ratu. Berko Zečević se, kao visokomoralna osoba, našao usred svega toga – njegovi nalazi se na sve načine pokušavaju osporiti i to mu je jako teško padalo“, kaže Duško Tomić.
Tomićeve navode potvrđuje i izjava Berka Zečevića za magazin Start 2007. godine, u vrijeme suđenja Dragomiru Miloševiću. Zečević je tada, između ostalog, kazao da ga posebno boli indiferentnost zvanične bh. politike koja je prilično nezainteresovana za objelodanjivanje konačne istine o Markalama.
„U Ministarstvu obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo odbili su podržati projekat analize za Markale Katedre za odbrambene tehnologije, pod obrazloženjem da nismo dovoljno stručni. U federalnom Ministarstvu su mi rekli da je bolje da ne talasam“, ispričao je tada Zečević.
„Bošnjaci su mu zamjerili kada je bio vještak na suđenju Hasanu Čengiću. Berko Zečević nikada nije dobio sredstva od bh. institucija za neki naučni rad, nikad ga ni u jednu komisiju nisu uzeli. On je postao čovjek koji je nepoželjan svima“, tvrdi Tomić.
Bošnjački oficir za vezu sa Haškim tribunalom Amir Ahmić za naš magazin kaže da je i ranije bilo slučajeva privođenja ljudi koji su odbili da svjedoče u Hagu iz Srbije, Hrvatske i sa područja Republike Srpske. Berko Zečević prva je osoba privedena zbog nepoštivanja sudskog naloga iz Haaga sa prostora Federacije BiH. Za odbijanje svjedočenja, odnosno nepoštivanje Suda može se dobiti maksimalno sedam godina zatvora i novčana kazna u iznosu do 100.000 eura. Osobama koje su do sada odbile svjedočiti u Haagu izricane su zatvorske kazne do godinu dana.
„Ako je gospodin Zečević uhapšen zbog nepoštivanja Suda, Sud može pokrenuti proceduru za njegovu krivičnu odgovornost, ali vjerujem i nadam se da do toga neće doći. Nema potrebe za takvim ekstremnim mjerama, s obzirom da je gospodin Zečević i ranije svjedočio pred Tribunalom i uvijek se uredno odazivao na pozive. Naravno, gospodin Zečević mora dati validno objašnjenje zbog kojeg ne može svjedočiti. Pravilnik o postupku u dokazima je vrlo jasan i on predviđa da u slučaju nepoštivanja Suda - ne samo odbijanja svjedočenja, nego i uskraćivanja nekih dokumenata ili skrivanja imena svjedoka - Sud ima pravo pokrenuti istragu. Tačnije, sudska vijeća su ta koja pokreću istragu, kao u slučaju Florence Hartmann, gdje je Sudsko vijeće angažovalo čovjeka izvan Tribunala, kojeg su odredili za istražitelja i ujedno za tužitelja“, objašnjava Ahmić.
Duško Tomić kaže da mu je Zečević uoči odlaska u Haag otvoreno rekao da će, ukoliko Tribunal ne udovolji njegovoj molbi za maksimalnih pet sati svjedočenja, radije ići u zatvor.
„Sve ovo što se dešava je jako ružno i lično mislim da Tribunal nije trebao postupiti na ovaj način. Nemojte zaboraviti da su i Stjepan Kljuić i general Jovan Divjak također dobijali sudske naloge od Haga, ali su oni to u tišini riješili. Mislim da se i u ovom slučaju moglo postupiti drugačije i da nije trebalo pet policajaca da privode Berka Zečevića sa lisicama na rukama, kao da je on taj koji je zločinac. To je višak sile, a manjak pameti“, zaključuje Tomić.

NEZAMJENJIV SVJEDOK
Amir Ahmić smatra kako je, uprkos svemu, od krucijalne važnosti da se Zečević pojavi kao sudski vještak na suđenju Karadžiću.
„Njegova svjedočenja su vrhunske ekspertize, ali i više od toga – ona su nezamjenjiva, i to je veoma važno naglasiti. Odgovorno tvrdim da je za slučaj Karadžić svjedočenje Berka Zečevića jedno od presudnih. Mislim da je Tužilaštvu u Haagu zaista teško naći nekoga ko bi mogao dati takvu profesionalnu, stručnu i argumentovanu analizu kao što to može profesor Zečević“, kaže Ahmić.
Poražavajući je odnos, nefleksibilnost, predstavnika Suda i Tužilaštva u Hagu prema čovjeku koji je dao nemjerljiv doprinos u donošenju presuda najvećim ratnim zločincima sa prostora bivše Jugoslavije. Posebno ako se uzme u obzir da je isti taj Tribunal - kao u slučaju bivšeg šefa srbijanske Službe državne bezbednosti Jovice Stanišića, ali i mnogih drugih - do sada imao razumijevanja i uvijek spremno izlazio u susret optuženim ratnim zločincima i mjesecima odgađao njihova suđenja, jer su se isti žalili da su „depresivni“ i „psihički duboko potreseni“. Sličnog su mišljenja i u Ambasadi Bosne i Hercegovine u Hagu, iz koje kažu da slučaj Berka Zečevića ponovo otvara stara pitanja odnosa „pravosuđa“ i „pravde“.
„Nadati se da će profesor Zečević vratiti svoj status svjedoka pred Tribunalom i da će se naći rješenja za provedbu procesa svjedočenja na način koji neće dodatno pogoršati zdravstveno stanje ovog 62-godišnjeg profesora Mašinskog fakulteta u Sarajevu“, naglašavaju iz Ambasade.
No, ni bosanskohercegovačke vlasti u ovom slučaju nisu se „proslavile“. Osim pomenutog pisma koje su predstavnicima Tribunala poslali Kreso i Barašin, izostala je bilo kakva druga reakcija kojom bi se bar pokušalo odložiti izručenje profesora Zečevića u Haag.

Šta je Berko Zečević napisao u svom pismu tribunalu
„ČETIRI GODINE SAM BIO ZATVORENIK PO VOLJI ONIH KOJI SU UBIJALI MENE MOJE SUGRAĐANE - SADA IMAM PRAVO DA DOBROVOLJNO DONESEM ODLUKU KOJA ME VODI U ZATVOR!“
Slobodna Bosna došla je posjed pisma koje je Berko Zečević u januaru ove godine uputio predstavnicima Haškog tribunala, sa molbom da skrate planirano vrijeme njegovog svjedočenja. Ekskluzivno objavljujemo dijelove na momente potresnog pisma prof. Zečevića:
„Prošle godine sam operirao kičmu i imam ograničenja koja se ogledaju u tome da ne bih smio da sjedim više od 20 minuta neprekidno, i da poslije toga hodam barem 60 minuta. Nije mi preporučljivo ni stajanje. Kada sam umoran ili predugo sjedim, tada gubim osjećaj osjetljivosti na prstima desne noge i imam osjećaje trnjenja duž kičmenog stuba. Zbog toga sam, uvažavajući Sud i Tužiteljstvo, ponudio alternativu da svjedočim u trajanju od dva puta po 90 minuta. U tom periodu mogu da Tužiteljstvu i Odbrani objasnim sve što se tiče ta dva slučaja. Nažalost, moj prijedlog nije prihvaćen i ja sam donio odluku: neću se odazvati obavezujućem zahtjevu Suda svjestan posljedica, ali jedino na taj način mogu zaštititi svoj integritet kao ličnosti i svoje zdravstveno stanje.“
Posljednja rečenica pisma prof. Zečevića glasi: „Četiri godine sam bio zatvorenik po volji onih koji su imali silu i ubijali su moje sugrađane, sada imam pravo da svjestan i dobrovoljno donesem odluku koja me vodi u zatvor, ali sada znam zbog čega ću biti osuđen na kaznu.“

Ratne zasluge sarajevskog profesora
ZAHVALJUJUĆI BERKU ZEČEVIĆU I FAIKU KULOVIĆU, ARMIJA BIH SNABDIJEVANA JE ORUŽJEM IZ CENTRA NAMJENSKE PROIZVODNJE
Pored toga što je pomogao u donošenju presuda ratnim zločincima u Hagu, Berko Zečević jedan je od ljudi koji su za vrijeme rata znatno doprinijeli odbrani Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Odlukom tadašnjeg Predsjedništva RBiH, 17. jula 1992. u Sarajevu je formiran takozvani Centar namjenske proizvodnje, koji je radio pri Glavnom štabu Oružanih snaga RBiH. U malim radionicama za potrebe Armije BiH ručno su se izrađivala minsko-eksplozivna sredstva, a u tu svrhu moblizirani su i pogoni fabrike Žica, Vase Miskina Crnog, Energoinvesta, radionice GRAS-a, Mašinskog fakulteta, Zraka...
Cijelim projektom rukovodili su Berko Zečević i Faik Kulović. Zahvaljujući njihovom stručnom znanju i superviziji, u ratnom Centru namjenske proizvodnje nastala je i autentična, ručno napravljena bomba „Bosanka“, a pravljeni su i trombloni, puške, tromblonske rasprskavajuće mine... Na Dobrinji su u novembru '92. pod rukovodstvom profesora Zečevića obavljena i prva ispitivanja rakete 50 mm, dometa 2.300 metara. U ratu je u Sarajevu proizvedeno oko 150 takvih raketa.
Maja Radević, Slobodna Bosna

SB“ otkriva kako je Berko Zečević, od uglednog sudskog vještaka na temelju čijih ekspertiza su do sada osuđeni brojni ratni zločinci, postao pritvorenik koji se suočava sa maksimalnom zatvorskom kaznom od sedam godina

Povučena optužnica
Berko Zečević će svjedočiti protiv Karadžića
Berko Zečević, vještak balističke struke, na sjednici pred Tribunalom u Haagu kazao je da je spreman da svjedoči na suđenju Radovanu Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske, javlja Birn-Justice Report.

Zečević je na sjednici na kojoj se trebao izjasniti o krivnji zbog nepoštivanja Suda rekao da nikada nije odbio svjedočiti pred Haškim tribunalom već da su njegova protivljenja bila usmjerena na dužinu trajanja saslušanja.

"Ako svjedočim tri ili četiri sata dnevno treba mi još toliko pasivnog rada što ugrožava moj život. Moji zahjevi prema Tužilaštvu odnosili su se na to da se vodi računa o mom zdrstvenom stanju. Zahtjevi da pokušam da vratim svoj integritet i slobodu pogrešno su protumačeni“ , rekao je Zečević koji će svjedočiti na suđenju Radovanu Karadžiću u utorak, 22. februara.

Zečević je na pitanje sudije O-Gon Kwona da li je sposoban svjedočiti samo tri sata, rekao da će svjedočiti "onoliko koliko Sud smatra da je potrebno“.

"Mi smo voljni da izađemo u susret vašem zdrastvenom stanju koliko to bude moguće, ali nije na vama da određujete uslove vašeg svjedočenja“, rekao je sudac Kwon.

Sudija Kwon je na ovoj sjednici istakao da će, obzirom da je Zečević pristao da svjedoči, njegov status optuženika uskoro biti promijenjen u status svjedoka.

Tužilaštvo se nije protivilo povlačenju optužbe protiv Zečevića, ali po završeku njegovog svjedočenja. Odbrana je najavila i da će Sudu uputiti zahtjev o prijevremenom puštanju Zečevića iz privora.

Berko Zečević je 17. februara izručen Haaškom tribunalu nakon što je uhapšen šest dana ranije jer je odbio da svjedoči na suđenju Radovanu Karadžiću.

Proteklih godina, profesor Zečević, ekspert balističke struke, više puta je radio vještačenja u postupcima pred Haškim tribunalom i Sudom BiH.

Radovanu Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske i vrhovnom komandantu Vojske Republike Srpske (VRS), trenutno se sudi za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u BiH od 1992. do 1995. godine. Na teret mu se, između ostalog, stavlja i kampanja snajperskog djelovanja i granatiranja Sarajeva.

S.B. Maja Radević wrote:„U Ministarstvu obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo odbili su podržati projekat analize za Markale Katedre za odbrambene tehnologije, pod obrazloženjem da nismo dovoljno stručni. U federalnom Ministarstvu su mi rekli da je bolje da ne talasam“, ispričao je tada Zečević.
„Bošnjaci su mu zamjerili kada je bio vještak na suđenju Hasanu Čengiću. Berko Zečević nikada nije dobio sredstva od bh. institucija za neki naučni rad, nikad ga ni u jednu komisiju nisu uzeli. On je postao čovjek koji je nepoželjan svima“, tvrdi Tomić.

Sezam wrote:Ima ona: Ko zna zasto je ovo dobro?

A dobro je, jer mnogi od nas do prije neki dan nisu imali pojma kakva je legenda gospodin Berko Zecevic

Senadu Avdicu takodje svaka cast za tekst.

ne_pretenciozan wrote:Šta li Berko muti. Primile se kinte

PipiDugaDevetka wrote:

ne_pretenciozan wrote:Šta li Berko muti. Primile se kinte

Muti što niko nije do sada. Šta li su smislile njegove kolege sa Bgd. Univerziteta,...? Sve će ih ''pošamarati'' svojim znanjem.

Kada je pala granata tog 4. februara, samoinicijativno je došao u policiju jer je znao da će UNPROFOR-ci barem pokušati zamaskirati krivicu. Ne znam detalje s kim je razgovarao.

Našao se na licu mjesta i onemogućio špekulacije UNPROFOR-aca (United Nonsens Protecting Forces). Vjerovatno se svađao-ubjedjivao sa UN balističarima.

Otkud sve ovo znam? Slušao radio-intervju putem Radio-RBiH nakon pada granate Markale I, 4.2.1994.g.

Domovina se brani i znanjem. Nismo nikada bili kunte i kinte!

Zahvaljujući Berki ide R.K. na doživotnu, jal' u Englesku (govori engleski), jal' u Norvešku. Žao mi je samo što R.K. ima pravo na penziju PIO/MIO federalnog fonda i što će je garant ostvariti putem advokataa.

Chmoljo wrote:

PipiDugaDevetka wrote:

ne_pretenciozan wrote:Šta li Berko muti. Primile se kinte

Muti što niko nije do sada. Šta li su smislile njegove kolege sa Bgd. Univerziteta,...? Sve će ih ''pošamarati'' svojim znanjem.

Kada je pala granata tog 4. februara, samoinicijativno je došao u policiju jer je znao da će UNPROFOR-ci barem pokušati zamaskirati krivicu. Ne znam detalje s kim je razgovarao.

Našao se na licu mjesta i onemogućio špekulacije UNPROFOR-aca (United Nonsens Protecting Forces). Vjerovatno se svađao-ubjedjivao sa UN balističarima.

Otkud sve ovo znam? Slušao radio-intervju putem Radio-RBiH nakon pada granate Markale I, 4.2.1994.g.

Domovina se brani i znanjem. Nismo nikada bili kunte i kinte!

Zahvaljujući Berki ide R.K. na doživotnu, jal' u Englesku (govori engleski), jal' u Norvešku. Žao mi je samo što R.K. ima pravo na penziju PIO/MIO federalnog fonda i što će je garant ostvariti putem advokataa.

još je Berko dobro i prošo. mogo je glavu zijaniti, ko Hakija Turajlić. pa ti budi pošten.

PipiDugaDevetka wrote:

ne_pretenciozan wrote:Šta li Berko muti. Primile se kinte

Muti što niko nije do sada. Šta li su smislile njegove kolege sa Bgd. Univerziteta,...? Sve će ih ''pošamarati'' svojim znanjem.

Kada je pala granata tog 4. februara, samoinicijativno je došao u policiju jer je znao da će UNPROFOR-ci barem pokušati zamaskirati krivicu. Ne znam detalje s kim je razgovarao.

Našao se na licu mjesta i onemogućio špekulacije UNPROFOR-aca (United Nonsens Protecting Forces). Vjerovatno se svađao-ubjedjivao sa UN balističarima.

Otkud sve ovo znam? Slušao radio-intervju putem Radio-RBiH nakon pada granate Markale I, 4.2.1994.g.

Domovina se brani i znanjem. Nismo nikada bili kunte i kinte!

Zahvaljujući Berki ide R.K. na doživotnu, jal' u Englesku (govori engleski), jal' u Norvešku. Žao mi je samo što R.K. ima pravo na penziju PIO/MIO federalnog fonda i što će je garant ostvariti putem advokataa.