Odlična tema. Broj posjetilaca donekle odgovara hipotetičkoj (ali smislenoj) pretpostavci da tema odgoja/obrazovanja ostaje menje popularna...
Potpuno se slažem sa Vanillom da je ovo stanje posljedica trenutnog, tj, poslijeratnog dominantnig sistema vrijednosti, koji se vrlo jasno opaža u našoj svakodnevnici, pri samom izlasku iz kuće, na ulici, u javnom saobraćaju, i naravnu institucijama, uključujući škole. Dovoljna je jednostavna obzervacija dominantnog modusa komuniciranja danas ( bahato, grubo, bezobzirno, arogantno ,i svakao filistarski/provincijalski-"tzv. "spuštanja" i "dobacivanja" drugom, pa tako i učenicima)...
Dovoljna je obzervacija primata koji su poslije rata zauzeli ključne funkcije.
Kad oni na tako odgovornim mjestima "zrače" tolikom bahatošću i provincijalizmom, šta očekivati od neukog puka, koji na balkanu čini većinsko stanovništvo.
Negdje sam čuo da u pojedinim srednjoškolskim ustanovama već postoji predmet Etika ( zahvalan sam vam na dodatnim informacijama po ovom pitanju!).
Potpuno podržavam ideju uvodjena predmeta Etika u sve institucije obrazovnog sistema ( čime bi se ujedno zadovoljili i populističko-pomodarske strasti za religijskim odgojem, jer je Etika veća od religije i podrazumijeva i religiju, ali je daleko šitra od nje).
Ipak, lično smatram da se odgojna efikasnost ne može postići samim uvodjenjem etike i sličnih predmeta, već prije odgojnim metodama u primjeni tih ( ali i drugih) predmeta (u kući, školi i naročito društvu).
Dakle, mislim da je rješenje primjena zdravog razuma ( tj. moralne inteligencije) na svakom koraku, i u svakom domenu, a ne samo kroz jedan predmet, koji će prije ili pslije postati dosadan učenicima.
Mlade treba potači na konstruktivnost ( etičnost), potičući ih da se takmiče u konstruktivnosti...
A kako do toga, to je već posebna tema..
Pubertetski adrenalin je u svakom društvu buntovnički i problematičan, pa tako i mi možemo malo kopirati ustaljene dobre prakse iz drugih društava: koketivni sportovi, kolektivne aktivnosti (sekcije, radne akcije, izvidjaći, KUD, itd itd.itd.) i sve one druge aktivnosti koje jednom mladom organizmum željnom dokazivanja daju priliku da se dokaže konstruktivno, tj. nedestruktivno, tj. zadovolji osnovne psihološke potrebe-potrebu da pokaže koliko vrijedi ( da se afirmiše) , kao i potrebu da pripada ( detaljniji vidjeti: Maslow, Glasser i ostali humanistički osiholozi).
U tom smislu mi se čin jako primamljivom škola psihologije Williama Glassera , tzv. Teorija izbora u pedagojiji i komunikologiji.
U okolnostima koje mi imamo , tj. okolnostima u kojima je dominantni sistem vrijednosti ( ovaj filistarski) potpuno potisnuo onaj prosvjetiteljski, veliki je izazov odgajati djecu u zdravom duhu, pa čak i preživjeti bez svakodnevnog stresa.
iliti narodnim jezikom rečeno: "Divlji divljaju ( što perfidno, kroz institucije kojima dominiraju poslije rata, što neposredno, kad im nestane strpljenja), dok je pitomih ostalo malo i pokvukli su se u sjenke".
Sjetimo se samo ponašanja medicinskog osoblja u javnim zdrv. ustanovama i sve je rečeno ( kao i u svim javnim ustanovama naravno)...
Dakle, ključno pitanje je zapravo opstanak pitomih u ovom "ne tako pitomom" sistemu "vrijednosti"
Peace-men-ost