Ridjobrki wrote:Nije vaš problem što ne znate engleski nego što se stidite sami sebe bez ikakve potrebe. Ja sam to primijetio kod naših ljudi pred strancima, ako ne znaju kompletnu rečenicu bez greške sastaviti šutjeće ko zaliveni! Prema tome, otkači kompleks i stid i žrvnjaj šta god znaš i čudićeš se sam sebi koliko dobro govoriš kad to očepi. Naš mozak sve te riječi dodjeljuje stvarima i pojavama i skladišti ih u jedno područje i svako od nas ima pun rječnik stranih riječi tamo. Kad govorimo onda se to procesira u jednom susjednom centru i šalje ka jeziku. Ti kad kreneš misliti ne kroz naše riječi nego kroz pojmove onda mozak njima dodjeljuje imena na svoj način, treba se samo prešaltati na taj "mode".
Problem je što raja formuliše rečenicu i onda je prevodi lagano i onda je izgovara tek kad taj proces kompletira bez greške. Plus se uznervozi kad ne zna jednu riječ. Zato fino, bez stida ako imalo znaš počni govoriti, tvoj mozak će to odraditi kako treba. Ja sam se stidio svog engleskog koji je danas odličan sve dok nisam trebao nešto prevoditi za jednog Mađara i jednog Talijana.
Prevodio ja za OSCE mjesec dana (dobar džeparac) na izborima 2000. i bilo me pravo frka kako ću ja to. Kad dođe moj ovaj promatrač, čovjek Mađar, asistent na pravu u Budimpešti a engleski priča k'o Tarzan!!! Naravno, to ga nije spriječilo da se lijepo prijavi i da ga OSCE pošalje nama balkanskim indijancima da nam soli pamet... Ovo je istinita anegdota sa njim:
- Ridjobrki, I'm Hungary.
- Yes, Imra, you are from Hungary, I know...
- No, no, I'm Hungary.
- I know, you're from Hungary, you're an Hungarian...
- No, I'm Hungary!!!
-
OK, you are Hungary...
- I'm HUN-GA-RY!!! I pokazuje na usta da je gladan!!!
Došli ovi iz SDA pa donijeli svojim posmatračima nekakvu jaretinu pa smo mi pali po tom i to već nije tema emisije (mojih muka dok sam mu objasnio šta jede, hem jare hem na ražnju...
)
Talijani ne jebu živu silu, on ako zna jednu riječ na engleskom on nju kaže (još onim akcentom), ostatak dopuni talijanskim ili rukama i onda gleda u tebe, trepće i pita se kako to da ti njega ne razumiješ!!!
Nakon ovih iskustava ja se oslobodio i otada mi je engleski tek pravo napredovao. I sada ako trebam govoriti negdje engleski isprva zamuckujem dok se malo ne očepi dizna
a kasnije govorim riječi koje ni sam nemam pojma otkud znam. 
Poenta: samo pričaj, pričaj i pričaj! Engleski slušamo cijeli život i svako od nas u podsvijesti ima dovoljan fond riječi engleskog za normalnu komunikaciju. Pusti gramatiku, to je već dosta do iskustva i finog osjećaja, tebi niko neće zamjeriti ako govoriš sve u jednom glagolskom vremenu dok god te razumije, nama profesori umjesto da nas nauče nabiju komplekse kad ide
ajvoz a kad
ajhevbin, mjesto da nas osposobe nas u školi hendikepiraju...
Savjet: nađeš nešto na TV kad si sam i prevodiš na engleski kako god znaš, ko ga šiša. Šeherzada se ubila za to: zamisli da s tobom sjedi neki Englez, gledaj tursku seriju sa našim titlom i prevodi svom zamišljenom engleskom slušatelju. Prije'š ti progovorit' engleski neg što će se ona i Onur uzet'...
Nisu Sarajevo, Mostar i BL mjerilo BiH
