#101 Re: Dvojedan HDZ
Posted: 29/01/2011 08:47
Božo Ljubić je prevario ( iznevjerio) svoje glasače. Trebalo bi ga smijeniti i izbaciti iz stranke!
HDZ 1990 - pukovnik ili pokojnik?
Gari, odluci se!
Piše: IVO SERADER
Nastanak HDZ 1990., nove hrvatske stranke u BiH, pobudio je nadu kod mnogih Hrvata, posebno izvan Hercegovine, da bi to moglo biti osvježenje, da će doći do pomaka na bolje, jer „novi HDZ“ je otvoreno govorio o svim propustima „starog HDZ-a“, i to argumentirano, da je privukao mnogo pristalica koji su bili željni promjena na bolje. Na izborima nisu pobijedile nove snage, ali su osvajanjem drugog mjesta pokazale da su već na startu postale respektabilan faktor na hrvatskoj političkoj sceni. Bio je to odličan temelj da se do idućih izbora dobro pripreme i postanu stranka broj jedan u Hrvata. Ipak, nije sve išlo kako je moglo, ali i na nedavnim novim izborima, i pored činjenice da je Crkva bila uz „stare“, HDZ 1990. je zabilježio solidan uspjeh. Jedan od glavnih razloga tog uspjeha je to što su sve vrijeme izborne kampanje bili oštro suprotsavljeni „starom HDZ-u“, što je bilo vidljivo iz svega što su govorili i pisali, a o čemu postoje brojni tragovi. Tako su u predizbornoj kampanji bili strogo protiv partnerstva sa „starima“, a za partnerstvo sa strankama koje su sad okupljene oko SDP BiH, i osvojili toliko glasova koliko su osvojili.
Ali nakon izbora se drastično mijenja politika ove stranke: od protivnika postaju partneri, a od partnera protivnici. Sda su odjednom dva HDZ-a zajedno, birači „novog“ su sasvim zbunjeni i sluđeni i nikako im nije jasno zbog čega su glasali za „novi“ kad su oni sad za „stari“? I nisu zbunjeni samo birači, nego i članstvo. Kažu da pojma nemaju kako to da se zvanično ide u partnestvo sa „starim“ kad članstvo nije za to? Vele da na njihovim stranačkim skupovima, i to ne samo na nižoj razini nego i više, svaka diskusija koja osporava novo partnerstvo dvije stranke sličnog imena dobije gromoglasan, frenetičan aplauz svih prisutnih, ali da najuži vrh stranke kasnije opet sve uradi po svome. Smatraju da to vodi ka uništenju stranke, ili u najboljem slučaju do njenog značajnog slabljenja. Neki istaknuti članovi stranke već odlaze, pa čak i cijele organizacije se klimaju i u dilemi su koji novi potez povući.
No, na stranu unutarstranački problemi koji su evidentni, mene zanima kako će se to sve odraziti na stanje u Posavini, prije svega u Posavskoj županiji. Ovdje je odmah nakon izbora bilo jasno da „stari HDZ“ nema dovoljno osvojenih mjesta da bi formirao vlast. Mogao bi, ako bi „novi HDZ“ bio uz njega, ali nije, i „prije bi Sava uzvodno potekla nego što bi se to moglo desiti“, tvrdili su iz „devedesetke“. Samo, vrijeme nakon izbora teče, već se u mjesecima broji, sve opozicione stranke su se lako dogovorile i potpisale dogovor o formiranju nove vlasti, čime bi stari HDZ otišao u opoziciju, osim „novog HDZ-a“. Zašto? Pogotovo, zašto ako predsjednik ove stranke u ŽP tvrdi da ima odriješene ruke? Očito je da je u dilemi – „stari HDZ“, ili ostali? Ali zašto dilema, kad je od početka bilo sve jasno (tako su barem govorili) i kad i sada kažu da se čvrsto drže dogovora? Je li se i ova stranka počela ponašati kao i ona iz koje su nastali, da stalno jedno misli, drugo govori, a treće radi? Birači se u čudu pitaju: nisu li ovi isti kao i oni od kojih su se odvojili, i nije li sad sve ovo samo računica u kojoj se gleda koliko će se ušićariti za sebe osobno, a interes birača im ne znači baš ništa više nego i „starima“?
Sve su to pitanja, a odgovor ćemo uskoro znati. Vidjet ćemo jesu li „novi“ u stanju udariti šakom po stolu i reći: „Dosta! Želimo misliti svojom, posavskom glavom, a ne hecegovačkom! Želimo pomoći svom narodu, a ne samo sebi. Želimo promjene na bolje, a ne na gore. Želimo zaustaviti iseljavanje Hrvata, a ne ubrzati. Želimo sve ono što smo govorili pred izbore, a ne varati birače. Želimo...“ Vidjet ćemo. Posljednji im je trenutak da se izvuku, u narodu ima još nade da nisu izigrani, ali ako sada zataje, „devedesetka“ je prošlost. I nije to pobjeda „starih“. Kroz ove igre i jedni i drugi su već izgubili. Pitanje je samo koliko, a to će se vidjeti na narednim izborima, živi bili pa vidjeli! Narod će, pa ma kad to bilo, jednom shvatiti da priču o tome kako „su svi isti kad se dočepaju vlasti“ ipak treba provjeriti u praksi. U Posavskoj županiji se to još nije dogodilo od kad nam je došla demokracija, i pored nekih sitnih, lokalnih pokušaja.
„Devedesetka“ ima šansu učiniti korak naprijed. Da, za to treba hrabrosti. Treba imati petlju. Ali to je i prava prilika, koja se ne ukazuje često i svakome – da se postane junak ili kukavica. Sad je biti ili ne biti! Pukovnik, ili pokojnik! Gari, odluči se!
Ivo Serader
HDZ 1990 - pukovnik ili pokojnik?
Gari, odluci se!
Piše: IVO SERADER
Nastanak HDZ 1990., nove hrvatske stranke u BiH, pobudio je nadu kod mnogih Hrvata, posebno izvan Hercegovine, da bi to moglo biti osvježenje, da će doći do pomaka na bolje, jer „novi HDZ“ je otvoreno govorio o svim propustima „starog HDZ-a“, i to argumentirano, da je privukao mnogo pristalica koji su bili željni promjena na bolje. Na izborima nisu pobijedile nove snage, ali su osvajanjem drugog mjesta pokazale da su već na startu postale respektabilan faktor na hrvatskoj političkoj sceni. Bio je to odličan temelj da se do idućih izbora dobro pripreme i postanu stranka broj jedan u Hrvata. Ipak, nije sve išlo kako je moglo, ali i na nedavnim novim izborima, i pored činjenice da je Crkva bila uz „stare“, HDZ 1990. je zabilježio solidan uspjeh. Jedan od glavnih razloga tog uspjeha je to što su sve vrijeme izborne kampanje bili oštro suprotsavljeni „starom HDZ-u“, što je bilo vidljivo iz svega što su govorili i pisali, a o čemu postoje brojni tragovi. Tako su u predizbornoj kampanji bili strogo protiv partnerstva sa „starima“, a za partnerstvo sa strankama koje su sad okupljene oko SDP BiH, i osvojili toliko glasova koliko su osvojili.
Ali nakon izbora se drastično mijenja politika ove stranke: od protivnika postaju partneri, a od partnera protivnici. Sda su odjednom dva HDZ-a zajedno, birači „novog“ su sasvim zbunjeni i sluđeni i nikako im nije jasno zbog čega su glasali za „novi“ kad su oni sad za „stari“? I nisu zbunjeni samo birači, nego i članstvo. Kažu da pojma nemaju kako to da se zvanično ide u partnestvo sa „starim“ kad članstvo nije za to? Vele da na njihovim stranačkim skupovima, i to ne samo na nižoj razini nego i više, svaka diskusija koja osporava novo partnerstvo dvije stranke sličnog imena dobije gromoglasan, frenetičan aplauz svih prisutnih, ali da najuži vrh stranke kasnije opet sve uradi po svome. Smatraju da to vodi ka uništenju stranke, ili u najboljem slučaju do njenog značajnog slabljenja. Neki istaknuti članovi stranke već odlaze, pa čak i cijele organizacije se klimaju i u dilemi su koji novi potez povući.
No, na stranu unutarstranački problemi koji su evidentni, mene zanima kako će se to sve odraziti na stanje u Posavini, prije svega u Posavskoj županiji. Ovdje je odmah nakon izbora bilo jasno da „stari HDZ“ nema dovoljno osvojenih mjesta da bi formirao vlast. Mogao bi, ako bi „novi HDZ“ bio uz njega, ali nije, i „prije bi Sava uzvodno potekla nego što bi se to moglo desiti“, tvrdili su iz „devedesetke“. Samo, vrijeme nakon izbora teče, već se u mjesecima broji, sve opozicione stranke su se lako dogovorile i potpisale dogovor o formiranju nove vlasti, čime bi stari HDZ otišao u opoziciju, osim „novog HDZ-a“. Zašto? Pogotovo, zašto ako predsjednik ove stranke u ŽP tvrdi da ima odriješene ruke? Očito je da je u dilemi – „stari HDZ“, ili ostali? Ali zašto dilema, kad je od početka bilo sve jasno (tako su barem govorili) i kad i sada kažu da se čvrsto drže dogovora? Je li se i ova stranka počela ponašati kao i ona iz koje su nastali, da stalno jedno misli, drugo govori, a treće radi? Birači se u čudu pitaju: nisu li ovi isti kao i oni od kojih su se odvojili, i nije li sad sve ovo samo računica u kojoj se gleda koliko će se ušićariti za sebe osobno, a interes birača im ne znači baš ništa više nego i „starima“?
Sve su to pitanja, a odgovor ćemo uskoro znati. Vidjet ćemo jesu li „novi“ u stanju udariti šakom po stolu i reći: „Dosta! Želimo misliti svojom, posavskom glavom, a ne hecegovačkom! Želimo pomoći svom narodu, a ne samo sebi. Želimo promjene na bolje, a ne na gore. Želimo zaustaviti iseljavanje Hrvata, a ne ubrzati. Želimo sve ono što smo govorili pred izbore, a ne varati birače. Želimo...“ Vidjet ćemo. Posljednji im je trenutak da se izvuku, u narodu ima još nade da nisu izigrani, ali ako sada zataje, „devedesetka“ je prošlost. I nije to pobjeda „starih“. Kroz ove igre i jedni i drugi su već izgubili. Pitanje je samo koliko, a to će se vidjeti na narednim izborima, živi bili pa vidjeli! Narod će, pa ma kad to bilo, jednom shvatiti da priču o tome kako „su svi isti kad se dočepaju vlasti“ ipak treba provjeriti u praksi. U Posavskoj županiji se to još nije dogodilo od kad nam je došla demokracija, i pored nekih sitnih, lokalnih pokušaja.
„Devedesetka“ ima šansu učiniti korak naprijed. Da, za to treba hrabrosti. Treba imati petlju. Ali to je i prava prilika, koja se ne ukazuje često i svakome – da se postane junak ili kukavica. Sad je biti ili ne biti! Pukovnik, ili pokojnik! Gari, odluči se!
Ivo Serader
pogotovo kad dodju ona 4 autobusa svako jutra koji voze studente za zagreb...
