Le_La wrote:Citroen evo nije izgubio vjeru u ljubav, samo je pitanje vremena kad ce se to desiti
elia wrote:Tesko je, ali moze uspjeti. Zavisi sve od toga koliko je covjek spreman na odricanje. Bitno je imati neki vremenski rok, do kada. Na pocetku je dobro, ide. Onda postaje sve teze. Daljina radi protiv veze, unistava je, sve zavisi koliko si jak, koliko samoce mozes podnijeti, koliko povjerenja imas, na kraju koliko volis. Ja se sjecam da mi je na kraju svaki telefonski poziv bio tezak, jer vise nisam mogla, jednostavno nisam vise mogla imati a nemati, voljeti bez dodira, mirisa, bez tople rijeci na uhu, bez pogleda u oci. Zivot sa voljenom osobom koju imas u obliku racunara, mobitela, telefona je tezak. Sjecam se da sam jednom sama sebe uhvatila kako gledam u onaj online skpye znak kao u neki izvor zivota. Znas ono, zeleni se, wow, supeeeerrr, sada mozemo pricati
Mi smo uspjeli, ali bilo je svakim danom sve teze.
Le_La wrote:Citroen evo nije izgubio vjeru u ljubav, samo je pitanje vremena kad ce se to desiti
Ma nemojcitroen wrote:Le_La wrote:Citroen evo nije izgubio vjeru u ljubav, samo je pitanje vremena kad ce se to desiti
Kad se desi,javnem ti
Hocu da mi ovako 
ostanes u sjecanju Ako Bog daLe_La wrote:Ma nemojcitroen wrote:Le_La wrote:Citroen evo nije izgubio vjeru u ljubav, samo je pitanje vremena kad ce se to desiti
Kad se desi,javnem ti
na sta je on meni mlako odgovario "ma et' ne znam..."
otkud tebi da su oni te godine protraćili?rika wrote:Prije neka 3 mjeseca sam prisustvovao jednoj svadbi,sjedam pored mladozhenjinog kuma,upoznajem se sa njim i njegovom djevojkom,malo small-talka,saznam da on radi u Njemackoj a ona studira medicinu u Sarajevu i da su skupa 3cu godinu..
I dok je dama otisla kratko do toaleta,upitam ga onako malo direktno "ako imas drzhavljanstvo zasto je ne povedes gore sa sobom,jedino ako ne "prosirujes vidike" sa kakvom drugom?"
Saznam prosle sedmice da mu je dala nogu za Novu Godinu..
Moral price:
Ako je veza koliko-toliko ozbiljna a golubici nisu vise djeca,treba se vec ranije definisati neki vremenski period koliko ce ta razdvojenost potrajati,npr. dok se ne pozavrsavaju fakulteti,neko ima peripetija sa immigration-om pa partnera i ne mozhe povesti sa sobom itd. itd. i koji je sljedeci korak poslije privremene razdvojesnoti...jer ako oboje znaju na cemu su,sigurni su u svoje osjecaje,nekakvo pretjerano dugo hodanje ne vodi nicemu..
Da ne bude na kraju "najbolje godine zhivota protracih sa njom/njim"
Baba_Droga wrote:Iz iskustva...
Mislim da prije svega mora postojati velika slicnost između partnera, pogled na život, izlaske, provod, zatim neka generacijska blizina...Od starta morate imati viziju sta partner zeli, a sta ti zelis !
VELIKO POVJERENJE od starta je bitno, a paranoju zaboraviti
U svakom slucaju kada udjes u vezu na daljinu, automatski moras prihvatiti cinjenicu da ce daljina kad tad pokusati da VAS unisti...da nije lahko niti ce biti lahko....
Prihvatila sam i cinjenicu da njega nece biti tu pored mene kada mi treba, ali isto tako mene nece biti pored njega kada i ja njemu bude bila potrebna.
Zbog toga morate biti svjesni da ce u vasoj vezi biti i nervoze i svakojakih sumnji u sve i svasta, ali ja sam to uvijek pripisivala daljini, a ne svom partneru ili meni...
Sada...nakon 3 godine veze, daljina mi je najmanji problem. Planiramo ove godine i da pocnemo zajednicki zivot.
On se vraca u Bosnu, ja idem iz svog grada, a sve to planiramo poceti u gradu koji ne pripada ni njemu, a ni meni.
Ulazkom u vezu na daljinu znala sam da ce postojati i cijena koju cu morati placati....zivci i osjecaj usamljenosti....ali svako cekanje se isplatilo....i ostalo ce ako Bog da
"Cekaj me i kad cekanje dosadi svakome ko ceka"
Slazem se sa svim gore navedenim, osim da bi meni licno plafon te veze bio godina dana, pod uslovom da sve harmonicno fercera u tom vremenskom periodu. Poslije godinu dana maximalno, je vrijeme za velike odluke, tj. zajednicko zivljenje ili za ruku pa kod hodze ili jednostavno razilazenje, svako na svoju stranu. Licno sam prije bio uvijek protiv takvih veza, dok mi se brat nije nedavno ozenio sa djevojkom iz Sarajeva i takodje blizi rodjak, koga takodje smatram kao brata... takodje iz Sarajeva. U oba slucajeva, spomenute snajke (koje ih nema na dunjaluku ovom ) nisu imale ama bas nikakvog razloga da napuste Sarajevo u pravcu Zapada, radi nekog boljeg zivota... osim njihove ciste ljubavi prema mojoj braci. Jednostavno dole su imale sve sto im je potrebno, bas i vise nego sve... One su znaci napustile sve to, ukljucujuci familiju, prijatelje i taj njihov zivot dole... za njih dvojicu. I to bez ikakvog razmisljanja. Znaci, kada su obadvije strane spremne u svakom momentu da kazu: " Ma idem sa tobom, makar na Mars morala/morao! Gdje god..!" Onda znas i osjetis da je to u redu i vrijedno ulaganja i truda. Ja sam bio serijatski ozenjen ovdje sa nasom djevojkom odavde. Tom zajednickom zivljenju je prethodila veza duga nekoliko godina i na kraju smo se razisli. Sta hocu da kazem je da u ljubavi nema previse pravila i kalkulisanja, jednostavno je... ili prihvatate obadvoje kakvi jeste bez ikakvih uslova ili razilazenje! U svakom slucaju, naveo sam ti dva pravo svjetla primjera iz mog licnog okruzenja. Sretno! Ne znam šta da ti kažem o tom nekom vremenskom okviru, od godine dana. Mislim da je bitniji neki cilj od samog timeframea. Ja sam godinu dana u vezi na daljinu i snalazim se. I tako će biti još sigurno godinu i kusur. Ali opet ti ponavljam imamo neki svoj cilj i idemo prema njemu. Sad je jedino u svemu tome bitno koliko je čovjek psihički jak da izdrži sve te prepreke i iskušenja koja su neminovna u takvom režimu.MrAldo wrote:Baba_Droga wrote:Iz iskustva...
Mislim da prije svega mora postojati velika slicnost između partnera, pogled na život, izlaske, provod, zatim neka generacijska blizina...Od starta morate imati viziju sta partner zeli, a sta ti zelis !
VELIKO POVJERENJE od starta je bitno, a paranoju zaboraviti
U svakom slucaju kada udjes u vezu na daljinu, automatski moras prihvatiti cinjenicu da ce daljina kad tad pokusati da VAS unisti...da nije lahko niti ce biti lahko....
Prihvatila sam i cinjenicu da njega nece biti tu pored mene kada mi treba, ali isto tako mene nece biti pored njega kada i ja njemu bude bila potrebna.
Zbog toga morate biti svjesni da ce u vasoj vezi biti i nervoze i svakojakih sumnji u sve i svasta, ali ja sam to uvijek pripisivala daljini, a ne svom partneru ili meni...
Sada...nakon 3 godine veze, daljina mi je najmanji problem. Planiramo ove godine i da pocnemo zajednicki zivot.
On se vraca u Bosnu, ja idem iz svog grada, a sve to planiramo poceti u gradu koji ne pripada ni njemu, a ni meni.
Ulazkom u vezu na daljinu znala sam da ce postojati i cijena koju cu morati placati....zivci i osjecaj usamljenosti....ali svako cekanje se isplatilo....i ostalo ce ako Bog da
"Cekaj me i kad cekanje dosadi svakome ko ceka"
Idealna kombinacija - dijasporac i medicinarkarika wrote:Prije neka 3 mjeseca sam prisustvovao jednoj svadbi,sjedam pored mladozhenjinog kuma,upoznajem se sa njim i njegovom djevojkom,malo small-talka,saznam da on radi u Njemackoj a ona studira medicinu u Sarajevu i da su skupa 3cu godinu..
I dok je dama otisla kratko do toaleta,upitam ga onako malo direktno "ako imas drzhavljanstvo zasto je ne povedes gore sa sobom,jedino ako ne "prosirujes vidike" sa kakvom drugom?"
Saznam prosle sedmice da mu je dala nogu za Novu Godinu..
Moral price:
Ako je veza koliko-toliko ozbiljna a golubici nisu vise djeca,treba se vec ranije definisati neki vremenski period koliko ce ta razdvojenost potrajati,npr. dok se ne pozavrsavaju fakulteti,neko ima peripetija sa immigration-om pa partnera i ne mozhe povesti sa sobom itd. itd. i koji je sljedeci korak poslije privremene razdvojesnoti...jer ako oboje znaju na cemu su,sigurni su u svoje osjecaje,nekakvo pretjerano dugo hodanje ne vodi nicemu..
Da ne bude na kraju "najbolje godine zhivota protracih sa njom/njim"
Komi sto posto si upravu, ali ja sam bio u takvoj vezi, i živjeli smo skupa i vražja mater dok se neke njene ambicije nisu ispunile, a onda mi je lijepo objasnila da ne može više sa mnom i ostali crap koji se govori na kraju veze.komi wrote:@Ghost_Rider_XXX
ne znam koliko imaš godina ali nemoj da se zavališ kao ja i da u 30. popušiš foru o odljubljivanju
i nemoj da bude dok se njene ambicije ispunjavaju onda je sve ok a kad se približi vrijeme da se tvoje ambicije i želje ispunjavaju da bude nisi ti čovjek za mene i ta sranja
drva se slažuEleonora wrote:Slazem se s komijem jednom u zivotu
Druže Komi, toliko pametnih stvari odavno ne pročitah i da sam sam sročio ovo ne bih bolje. Šta da ti kažem osim da kad god hoćeš i u bilo koji vakat i bilo gdje imaš pivu ili šta već piješ od mene.komi wrote:drva se slažuEleonora wrote:Slazem se s komijem jednom u zivotu
mi dijelimo isto mišljenje
Ne zamjeri, sporo trenutno kopcam onda si bio dobar onda je lako kasnije... oni te sreću po gradu... a ona tamo ima apsolutnu slobodu... ne kažem da vara... dovoljno je da joj u čitaonici priđe 9 muškaraca da priča s njom... s desetim će biti nešto više...