Kad sam bila mala, s drugaricom sam voljela krisom otici na nedjeljnu misu (na to se u komsiluku nije gledalo s naklonoscu), kupiti limunadu u plasticnim casama kod lokalnog Siptara i srkati tokom mise na sav glas. Nakon izvjesnog vremena, baba i dida su me pozvali na 'informativni razgovor'.
Kad sam bila mala, voljela sam se kreativno izrazavati po zidovima i namjestaju, pa mi je nanina vitrina sluzila kao tabla po kojoj sam sarala kredom uceci svoj imaginarni razred. Jednom sam slicnu kreativnu sesiju odrzala s komadom cumura u ruci, po svjezeokrecenom bijelom zidu kuce. Sjecam se lozine sipke kojom je baka nagradila moju kreativnost kao danas.
Kad sam bila mala, voljela sam s rodicom setati po rivi na moru, vrlo ozbiljno i satima pricajuci na imaginarnom jeziku da bi lokalni djecaci mislili kako smo strankinje. Bile smo super-cool i niko nas nije razumio.
Kad sam bila mala, promijenila sam skolu, i prvi sam dan u skoli tri puta pala na guzicu jer su mi cipele bile klizave. Moja reputacija je od tog trenutka bila zapecacena.
Kad sam bila mala, imala sam dvije ribice koje sam htjela ponijeti sa sobom na more. Na putu prema moru, stali smo u neku lokalnu kafanu i ja sam otrcala ribicama promijeniti vodu. Jedna je iskliznula van i otisla u nepovrat niz cijev od lavaboa. Kad sam stigla na more, druga je uginula, i ja sam je sahranila u basti pored metvice. Godinama sam joj stavljala cvijece na grob, ubijedjena kako je umrla od tuge sto i nju nisam 'pustila na slobodu'.
