kako god medju javnim ustanovama ima javnih kuca- i treba da ih ima , tako isto medju privatnim komapnijama ima buvljaka i bofl robe.
Naske je zaopasala trzisna groznica. Posto je i znanje roba: morat cemo se navic da se i znanje placa. Globalizam je baziran na flozofiji u kojoj nejma dzabe rucka, pa je nama tako sudjeno.
Javni hramovi nauke su se navukli na pluralizam, pa se do diplome moze doci na cetiri nacina: da naucis 50%, da prepisujes i svercas 30%, da platis u koverti 10%, da se naguzis 10%.
Ovi prvatni su primtivniji pa posluju samo preko ziro- racuna.
Studentarija i buduca inteligencija bi morali pregovarat sa sindikatima univerzitetskih profesora, pa nek profesori na javnim ustanovama puscaju samo hairl i postene bubalice, a nek na privatnim ustanovamo jamljaju pare, puscaju svercere i guze- ko je horan za naturalnog placanja.
Mi smo mala nerazvijena zemelja. Sudbina nama je u privrednim djelatnostma, a ne u birokratiji, uslugama i osvajanju Marsa ii nobl

nagrada. KLjucna komponenta naseg ravoja je obrazovanje. Nase drzavno obrazovanje je koncipirano po modelu iz austrougarskog vakta. On nije ni los ni zastario, ali je za ovo drustvo bezvrjedan - jer skoluje nobelovce. Da bi neko postao nobelovac mora da se bavi naukom, uglavnom u insitutima i naucnim ustanovama. BiH nema ni instituta ni naucnh ustanova, pa nam buduci nobelovc zavrsavaju ko univerzietski skart na beskonacnim kolonama pred biroima. Univerziteti su u 95 % djelatnosti samo obrazovne institucije, a nauka je sporedna stvar- kojom se slucajno bave entuzijasti.
Nastavne planove po fakultetima treba prilagodit potrebama i mogucnostma drustva a ne prodavati iluziju i prdiumahovinu - sto univerzitet na zalost rade - dizajnirajuci svoju uslugu prema ceifima okostalih profesora, koji su -po defaultu - najkonezrvatvniji dio zajednice..
Privatni fakulteti koji stancaju birokratiju su prcija onoga ko ih je napravo i onoga ko daju pare za studrati na njima. Ako budu pravili skart -propast ce. Bice po onoj - sam pao sam se ubio.
Kod drzavnih je stvar sasvim drukcija. Njihova odgovornost je mnogo veca, jer je u nasoj tradiciji obrazovanje na cijeni i mnogi su spremni na sva odrcanja da bi na cestit nacin dosli do diplome, pri tome vjerujuci u avangardnu ulogu univerzeta.
ZAboravlja se: da za mnoge studente koji dolaze u seher -na elitne nauke- obrazovanje nije besplatno, jer su troskovi stanovanje, ishrane, litereture za nas standard ogromni.
Zato unverzitet ne bi smjeli da produciraju beskonacne redove pred biroima, jer se od njih ocekuje da kazu sta ce trabat drustvu za 2- 4-8-16 godina i da to ponude kroz svoje proizvode. kad se vidi kako su nam posvadjanje ponude i traznje na trzistu rada ispadne: da su nam unverzetti postali buvljaci.
Drustveno odgovorna drzava ne bi smjela -po pitanju obrazovanja- diskriminsati one clanove svoga drustva koji ne zive u glavnom gradu. Ako drzava kupi porez u Gorezdu onda Gorazde mora imati drzavni koledz za akvakulturu, Travnik gastronomsku akademiju, Konjic koledz za drvni industrijski dizajn, Gracanica koledz za poduzetnistvo. I to su visokoobrazovne institucije i to najpribilznije mogucnostima bih.
Nejma BH bjelih bubrega za 90 % diploma koje stanca.
Drzava mora dati svimgradjanma bar priblizno istu sansu kao i onima u Sarajevu, Mostaru, Banjaluci.
Obrazovanje generise veliki broj radnih mjesta i ostalih resursa na drzavnim jaslama i sto bi samo sarajlje imale tu privilegiju.
Amortizacijoni vijek mnogih tehnologija i opreme traje dvije godine, sto znaci: da je svaki obrazovni ciklus koji traje duze od dvje godine neproduktvan, neekonomican i nerentabilan za 80 % onih koji ga pohadjaju. To ne znaci ukidanjeh nego stepenovanje.
Student knjigvodja ne treba trosit vrijem na razne matematike (determinante, matrice, integrale)-dosta mu je algebra, ne treba mu ni bankarstvo, ne treba mu ucit taman toliko stvari da mu koledz za knjgovodstvo moze trajat dvje godine i da sa njim -serbes- moze peMziju zaradit. Slicno je sa mnogim diplomama.
Elitni univerzteti su tolko zostali da vode drzavno obrazovanje u propast i moglo bi se desiti da studenti mlate profesore, ko sto su sleski radnici mlatli masine - s pocetka industrijske revolucje- misleci da su im masine krive za gubitak radnih mjesta.
BiH treba obrazovnu revoluciju, ako to nece da rade drzavni unverziteti a onda nek rade privatnici po kasabama. Od 20 pokusaja ostat ce bar 10 a taman toliko kantona imademo