Forum Klix.ba

http://yugopapir.blogspot.com/2013/11/c ... icl-i.html

http://yugopapir.blogspot.com/2013/11/c ... volim.html

Afanasi_94 wrote:

najbolja verzija!

ted10 wrote:

http://yugopapir.blogspot.com/2013/11/c ... icl-i.html

http://yugopapir.blogspot.com/2013/11/c ... volim.html

ted10 wrote:

Afanasi_94 wrote:

najbolja verzija!

definitivno nema bolje, predivno

Afanasi_94 wrote:

ted10 wrote:

Afanasi_94 wrote:

najbolja verzija!

definitivno nema bolje, predivno

Dražen Ričl - Para. Što je više sjećanja, to je više nevolja, veli jedna rock and roll pjesma, i moglo bi se reći da stvar stoji, ali sve stvari i postoje da bi imale iznimke. Tako je (bilo) i s njim, Draženom Ričlom – Parom (1962. – 1986.) gitaristom i pjevačem, članom Nadrealista, jednim od najvedrijih i najtalentiranijih ljudi koje je dao ovaj grad.

Danas bi mu bio 52. rođendan, i nije sigurno da ne bi, baš kao u pjesmi, “umro prije nego ostari”, da, između ostalog, ne vidi u šta su se pretvorile ulice i ljudi koje je opjevavao.

Nijedno sjećanje na njega, nijedna priča o njemu nema sjenku. I zato kad se kroz prozore uvlači sunce, memorija sama ode negdje na Koševo i Višnjik, gdje pada prvo sunce na Sarajevo i čuje neke tonove iz podruma, i osmijeh nekoga od te ekipe koju smo tada zvali “starija raja”.

Već odavno je ta granica pobrisana, ali eto nije sjećanje na njega koji je sve znao i razumio, i kojem nikad ništa nije trebalo objašnjavati. Ne treba ni danas.

On je bio Para, jedan od nas, neko ko i danas, trideset godina od svog odlaska, fali jednako kao da je jučer otišao. To nije velika utjeha za one koji su ga voljeli, ali jeste znak da je bio voljen.

...

I da je bio veliki.

radiosarajevo. ba

Sjećam se dana kada je poginuo. Ja sam bio klinjo od 5 godina, ali Crvena Jabuka je bila prva televizijska stvar koja me zadivila, i to uglavnom zbog Pare. Mama mi je pričala kako sam uvijek govorio da hoću frizuru kao Para. Kad je poginuo, starci su to pokušavali sakriti od mene, ali sam saznao i fakat danima plakao, i to je ustvari bilo prvo iskustvo sa smrću u mom životu. Kako sam odrastao, Crvenu Jabuku sam mrzio sve više, ali ta neka dječija ljubav prema Pari je ostala do dana današnjeg. I uvijek kad vidim sliku, pogledam ili poslušam nadrealiste, obuzme me neka tuga. Pa tako i danas.

Rekao bih RIP, ali legende ne umiru...

''Kada bi postojalo svjetsko prvenstvo u šarmiranju, Parin put do trona bio bi lako zagrijavanje. On je opčinjavao sve oko sebe sa dvije - tri riječi. Posjedovao je neku zagonetnu tačnost u odnosu sa ljudima. Imao je mjeru i u emociji i u razumu. Šta god bi rekao i šta god bi uradio, bilo je neodoljivo simpatično. Jedan od onih ljudi koji nosi talenat sa lakoćom.''
Fajront u Sarajevu, Dr. Nele Karajlić

Iz obiteljskih sjećanja: Nezaboravni Dražen Ričl Zijo

Svoju karijeru je od ranih dana zasnivao na virtuoznom pristupu sviranja gitare, što mu nitko nikada nije ni osporavao ni obezvrjeđivao. Upleo se u sve jer je u to vrijeme Sarajevo rađalo nove društvene pokrete i vrvjelo novim kulturnim vizijama i zbivanjima, a on je bio jedan od nezaobilaznih i neprevaziđenih činitelja. Njegov tempo je bio ubitačan. Težio je vrhunskim ciljevima. Postao je primjer i uzor drugima. Izrastao je u zvijezdu. Uživao je u svoj toj galami oko sebe, uživao je u slavi i svemu što se oko njega zbivalo. I sve to u svom rodnom Sarajevu! I uvijek vjeran svom Višnjiku!
http://www.oslobodjenje.ba/pogledi/iz-o ... -ricl-zijo

Moj stari je Draženu pokazao akorde i osnove, bili su raja s Višnjika. Onda se Ričl zatvorio preko zime u kuću i samo svirao po cijele dane. Kada je izašao na proljeće, već je skidao Zeppeline, Floyde, Purple i bio dobar gitarista. Ostalo je istorija. Ričl legenda

Odlican tekst!

nek ti je vjecni rahmet Zike..... saće tri'jes' godina kako vise nema tvoje zajebancije i talenta.... bolje da ne vidis sta sad hoda zemljom.... kurve djangoze pederi ubice.....

Često prođem autom i skužio sam da neko uporno stavlja jabuku na spomenik
Šteta vala,mladost je to al....doće red i na nas....

Sretan rodjendan Zike....