Pa geneticka istrazivanja tj. migracije stanovnistva preko muske linije po Y hromosomu su jasno potvrdile da je doseljavanjea Slovena na Balkan u 7 vijeku bilo itekako i potvrdjuju pisanja i Konstantina i Ajnharda.Danas na uzorku od preko 2000 testiranih sa nasih prostora imamo oko 60 % muskaraca koji nose markere tipicne za Slovenske narode.Kod nas je najdominantniji I2-CTS10228 i zajedno sa R1a M458 i Z280 cini okosnicu tog slovenskog pecata kod nas.Preko 80 % nosilaca nase I2-CTS10228 zivi u Istocnoj Evropi,a 98 % nosilaca govori skupinom slovenskih jezika.To je jako mlada grana ciji je zajednicki predak zivio prije oko 2300 godina negdje u gornjem toku rijeke Visle.Svi nalazi starih kostiju pretka od CTS10228 ,(M423,L621 6600 do 13 700 god) su pronadjeni na hiljadama kilometara od Balkana.U Poljskoj,Bjelorusiji,Luksemburg,Svedska itd.Ono sto je najvaznije zapadno od rijeke Rajne koja je bila granica Rimskog carstva nemamo ni 1 % ovog markera.
I2-CTS10228 ,kod Srba na Balkanu (35-40 %) i raspored u Istocnoj Evropi
Eupedia
the principal determining event that allowed I2a1b-L621 to become a major Eastern European lineage was probably the Slavic migrations from the 6th to the 9th century CE. Most modern Eastern Europeans belonging to I2a1b fit into the L147.2 (aka CTS10228, CTS2180 or Y3111) subclade, which is thought to have arisen 5,600 years ago (just before the Yamna period and the Trypillian expansion into the steppe), but has a TMRCA of only 2,300 years according to Yfull. The minority of I2a1b-L621 individuals negative for L147.2 are all found around eastern Poland, Belarus and western Ukraine, suggesting that this is where this lineage survived since the Chalcolithic. The I2a1b-L147.2 subclade seems to have expanded very fast from 1900 years ago, which is concordant with the timing of the Slavic ethnogenesis, considering that it takes a few centuries before one man can have enough male descendants to start having an impact at the scale of a population. This I2-L147.2 ancestor would have such an impact on the burgeoning Early Slavic population, still small 2,300 years ago, but booming.
After the Germanic tribes living in eastern Germany and Poland, like the Goths, the Vandals and the Burgundians, invaded the Roman Empire, the Slavs living further east filled the vacuum. Following the collapse of the Western Roman Empire in 476, the Slavs moved in the Dinaric Alps and the Balkans. By the 9th century, the Slavs occupied all modern Slavic-speaking territories, apart from the eastern Balkans under the control
Stablo I2a gdje se jasno vidi nas I2-CTS10228 u stablu M423,L621
Slika gdje se jasno vidi rijeka Rajna koja je bila granica Rimskog carstva,zapadno od nje nemamo ni 1 % I2-CTS10228
Moguci geografski polozaj BELE SRBIJE odakle su preci naseg I2-CTS10228 krenuli na Balkan i raspored PH908,grane od I2-CTS10228
Objasnjenje Igora Rozanskog,Poljskog molekularnog biologa o starosti i porijeklu I2-CTS10228.
Igor Rozanski-Poljski molekularni biolog
Sa Balkanskim I2, kojega oko 96 posto čini "Dinarska" grana I2 CTS10228 (sudeći po najnovijim podacima o Hrvatima), raspored je veoma interesantan. Ako tu granu prikažemo u kratkom (17 i manje markera) formatu iz uzoraka s terena, onda bi njen uzrast iznosio 3.300 ili više godina. Čim uzmete dugačke haplotipove iz komercijalnih baza podataka (37 i više), predak nikako ne želi biti stariji od 2.200 godina. Pri tome je to javno jedna ista grana, bazni haplotip i geografija odgovaraju 1/1. A uniformnost u I2a1b je skoro šablonska - kako je počela rasti, tako i nastavlja do današnjeg dana bez prekida. Odakle takve razlike?
Odlučio sam provjeriti, i ubacio sam u kalkulator za YFiler odgovarajuće dijelove referentnog uzorka od 134 haplotipa sa 67 - i 43-markera iz ove grane, što se koristi za kalibraciju brzine mutacija. Njezina starost u 67-markernom formatu je 2025 + / -210 godina, parametar konvergencije - 1,00. Pri proračunu sa 17 markera dobiva se ne manje homogena grana, ali starost je 2900 + / -320 godina. Precjenjivanje uzrasta iznosi skoro 1,5 puta, kao što je već spomenuto. Ponavljm, proračun je rađen na istom skupu haplotipova i sa referentnom konvergencijom. Jedinstveno objašnjenje - je da je u ovoj grani slučaj htio da su markeri koji obrazuju granu upravo markeri iz kratkog tipa. Prije svega, DYS19, koji na granama ovakvog uzrasta obično daje manji broj mutacija. Na dugom haplotip se to kompenzira sa manjim brojem mutacija u drugim umjereno brzim markerima, dok na kratkim kompenzacija nije dovoljna.
Da biste izbjegli precjenjivanje, u principu, može se umjetno podijeliti cijelu granu na alele u DYS19, izračunati starost za svaku od ovih "podgrana", a zatim starost njihovog zajedničkog pretka. U stvari, tako je svojeremeno radio K. Nordtvedt da bi riješio paradoks, ali to je suviše umjetno. Jednostavnije je uzeti bolje točnu kalibraciju 67-markernog uzorka (ako postoji), i ne gubiti vrijeme i energiju s "bikini-formatima".
Vraćajući se na Balkanskom I2 CTS10228, ponavljam još jednom, da do danas ne postoji dokaz da su nositelji haplogroup I2 živjeli na Balkanu PRIJE 2000 GODINA ILI RANIJE. Predstavnici kompaktne grane I2a1b su očigledno došli sa sjevero-istoka (Karpati Polesje?) Zajedno sa precima Slovenaca,Srba i Hrvata, dok je broj nositelja pojedinačnih i2b, I2a1a i reliktnih I2a * premalen da bi donosili bilo kakve zaključke."
I2-CTS10228 kod Srba na balkanu,u bilo kojem dijelu je dominantan i krece se od 35 % do 40%.Zanimljivo da i kod Bosnjaka ovaj marker se krece i 50 % kao npr. u tuzlanskom kantonu gdje je skoro objavljeno istrazivanje.Kod Bosnjaka u Sandzaku ide oko 10 %.Znaci oko 2,5 miliona Srba i oko pola miliona Bosnjaka danas su imali zajednickog pretka I2-CTS10228 (TMRCA 2300 god) po Yfull.Tu naravno trebamo dodati i oko milion Hrvata,stime sto I2-CTS10228 jako opada procenat sto se ide prema sjeveru Hrvatske.
http://dnk.poreklo.rs/tabela-pojedinacn ... er=I2%20DS
