Brave_lion wrote:PRVO PITANJE
1.Ako se slijedi hanefijski mezheb,a klanja se npr po selefijskom,odnosno npr recimo dizu se ruke u 4 situacije,dali je to haram.Ako jeste kako moze biti haram nesto o cemu je Buhari cije hadise smatramo najboljim napisao posebno poglavlje bas o dizanju ruku.Ako kazes da je haram,ja te pitam kako moze biti haram nesto sto je sunnet,i nesto sto niko od ashaba nije ostavljao kako navodi Buhari?
2.Ako su Ahmed ibn Hanbel i Ebu hanifa obojica na istini,kako je zabranjeno uzeti nesto od jednog iako slijedis mezheb ovog drugog,u smislu jer je jace misljenje od tog drugog.Ako kazes da je to haram kako istina moze biti haram,i ko je rekao da se to nesmije?Jeli Ebu Hanife,Malik,Safija,Ahmed?Sta su oni rekli;
"Ne uzima se ni od mene ni od jednog od osnivaca pravnih skola,nego se uzima iz sunneta".kako tumacis ove rijeci
HOCU DA MI SE DETALJNO POJASNI,ZNACI DA OBJASNITE ZASTO JE OVO OVAKO,A ZASTO JE ONO ONAKO,NE ZANIME ME SAD OBICNE RIJECI ALIMA,NEGO NJHGOVI DOKAZI
p.s: Pitanja su samo za one koji imaju znanja o islamu,pacenici isfrustrirani nek ne prilaze temi
U ime Allaha Milostivog Samilosnog
As-Salamu Alaykum
Uzmes olovku i papir pa napises koliko znas,i onda skontas ono najglavnije, da nista ne znas.
Mladicu zar na preporod.com nisi dobio odgovor, ( primjetio sam da si tamo postavljao slicne teme )
Neka mi Allah s.w.t. oprosti ako pogijesim, ali evo da ti postam dio teksta , a veoma je vazan, i mislim da ces dobiti odgovor na pitanje. Ovaj dio teksta nije moj, i preuzet je sa islambosna.ba evo
http://islambosna.ba/index.php/pitanja- ... h-pravnika
Međunarodna akademija za islamsko pravo (Islamski pravni kolegij) koja djeluje pri Organizaciji islamske konferencije
Rezolucija br. 70
Na osmoj redovnoj sjednici Međunarodne akademije za islamsko pravo održanoj na Brunejima, nakon rasprave o pitanju korištenja pravnih olakšica (olakšavajućih mišljenja islamskih učenjaka), usvojena je rezolucija sljedećeg sadržaja:
1 – Šerijatska olakšica je propis po kojem je dozvoljeno postupati u iznimnim situacijama, kada postoji opravdan razlog za neizvršenje osnovnog propisa, iako su ostvarene sve pretpostavke za njegovo izvršenje. Nema razilaženja među učenjacima oko dozvole korištenja olakšica kada se za tim ukaže potreba i ispune neophodni uvjeti, s tim da je nužno utvrditi da li postoje realni razlozi za olakšicu, držati se okvira u koje je ona smještena, i ispoštovati šerijatske odrednice olakšice.
2 – Pravna (mezhepska) olakšica je stav ili mišljenje pravne škole kojim se dozvoljava ono što se u drugim pravnim školama smatra zabranjenim.
Korištenje pravnih olakšica, u smislu prihvatanja i postupanja u skladu sa lakšim i fleksibilnijim mišljenjima islamskih pravnika, na način kako je to pojašnjeno u četvrtoj stavci rezolucije, je dozvoljeno.
3 – Olakšice u općim pitanjima imaju isti tretman kao i osnovni fikhski propisi, ukoliko se njima ostvaruje neka od šerijatskih intencija i rezultat su intelektualnog i znanstvenog napora stručnog i kompetentnog kolegija, a uz to i moralnog i odgovornog.
4 – Motiv korištenja pravnih (mezhepskih) olakšica ne smije biti udovoljavanje vlastitim prohtjevima i strastima, jer to nužno vodi oslobađanju od šerijatskih obaveza i narušavanju principa pravne obveznosti.
Pravne (mezhepske) olakšice dozvoljeno je koristiti uz poštivanje sljedećih odrednica:
a. da olakšavajuće pravno mišljenje bude šerijatski utemeljeno, te da se za njega ne može reći kako potječe iz skupine mišljenja za koje se u terminologiji islamskog prava kaže da su iznimna (šāz);
b. da korištenje olakšice bude po potrebi i u svrhu prevazilaženja poteškoće, bez obzira da li se radi o kolektivnoj ili individualnoj potrebi;
c. da koristitelj olakšice posjeduje sposobnost raspoznavanja i odabira pravnih mišljenja ili se u tome oslanja na nekoga ko posjeduje takve kvalitete;
d. da se korištenje olakšica ne pretvori u zabranjenu formu telfika (spajanja i miješanja mezheba), pojašnjenu u završnoj stavci rezolucije;
e. da ne dođe do zloupotrebe olakšavajućeg pravnog mišljenja u zabranjene svrhe;
f. da se srce onoga koji koristi olakšicu smiri na tome.
5. Telfik (spajanja i miješanje mezheba) je zabranjen u sljedećim situacijama:
a. ako nužno vodi korištenju pravnih olakšica iz vlastitih unutarnjih pobuda, ili se njime krši neka od prethodno spomenutih odrednica;
b. ako se njime poništava već donesena sudska presuda;
c. ako se njime poništava praksa do koje se došlo taklidom (povođenjem za učenjacima) i po kojoj se već postupa;
d. ako se njime oponira jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka ili onome što nužno proizilazi iz njega;
e. ako rezultira stavom ili mišljenjem koje niko od islamskih učenjaka nije zastupao, niti je ono prihvatljivo nekom od učenjaka.
(Izvor: Medželletul-medžmeil-fikhijj, 1/41.)
Preveo i prilagodio: Mr. Semir Imamović
Saff
Selam,
Neka mi Allah s.w.t. oprosti ako sam pogrijesio.
