stojan nenadovic wrote:Gospodine di, nekreditni novac nije kredit nego poklon. Islam daje beskamatne kredite a ne poklon. U sistemu nekreditnog novca ne vraća se ni glavnica, ni kamata. U islamu samo kamata. Japan je emitovao novac kao kredit sa kamatnom stopom nula i doživeo ekonomsku krizu. Ako u društvu raste proizvodnja, brzina opticaja novca se usporava, i novac nestaje. Da bi se novac koji je nestao zbog usporenja opticaja novca, vratio u opticaj, to može samo ako se u opticaj pokloni količina novca koja je nestala. Ljudi se bore za novac, ne zato što su gramzivi i pohlepni nego zato što novca zaista nema. Kad novac bude nekreditni novac, njega će biti dovoljno za sve.
Pokušao sam skontati vaš "nekreditni novac". I kontam vaše postavke. Ali ne kontam kako on može postojati a da odgovori realnosti. Da moguće je da postoji nakon određenih promjena. Ali to onda nema veze sa novcem. To je jedna skroz drugačija postavka ne samo ekonomskih, već i društvenih odnosa. Nažalost, najviše me podsjeća na "sunčanu državu", mislim SenSimona.
Opet mene buni što te priče o promjeni smisla novca(jer ustvari o tome se radi) vežete sa nekim tezama koje, najlakše rečeno, nemaju puno povezanosti.
Govorite o Fed -u u Americi. O političkom ustanku protiv te insitucije kao o nekom početku uvođenja postulata o "nekreditnom novcu". Ustvari govorite o želji da se način distribucije novca promjeni na valu veoma negativnog imiđa banaka. I to je što Ron Paul radi.
Laički objašnjeno, u Americi postoji posrednik u emisiji novca, dok u Evropi to ne postoji(mada je i to relativno).
Npr. "Topčider" je uredbom štampao koliko treba novca i to ubacivao u sistem direktno(preko svojih institucija).
A u Americi to rade privatne(vlasništvo tih banaka je mislim ono kad Zonbirile spominje nekih 12 porodica, a to nije moje da se petljam; nit znam puno o tome) banke. Razlozi što je Amerika to tako uredila, bili su raznoliki. Mislim da su tri najveća: postulati liberalnoga kapitalizma (država se najmanje miješa u ekonomiju) , želja da se uzima kajmak na posredništvu, strah da država ne finansira ratove i slično izdavajući novac po svome nahođenju(da postoji neka vrsta nadgledanja privatnog na državnim).
I to kad bi se sutra ukinulo ne bi puno promijenilo smisao kapitalističke ekonomije. Ustvari ekonomije ukupno.
stojan nenadovic wrote:Nekreditni novac je jedini pravi, odnosno realni novac.
Novac je sam po sebi imaginaran, jer smo MI papiru pripisali vrijednost. Ne postoji realan novac.
stojan nenadovic wrote:Nekreditni novac nije dug nego poklon.
Po vašoj teoriji novac se daje onoliko kolika je ponuda/tražnja? Mislite novca? Ili ponuda tražnja roba?
stojan nenadovic wrote:Porezi se ukidaju za iznos nekreditnog novca, jer nekreditni novac koji se daje kao poklon, zamenjuje poreze
Koliko se izda novca, toliko država ukine poreza? Znate li vi šta su porezi. I što bi država ovo radila. Može li jednostavno ukinuti porez? Kakva je veza između poreza i izdavanja novca?
stojan nenadovic wrote: Potrošači plaćaju manje a proizvođači donbijaju više nego danas, u sistemu kreditnog novca, gde kredit sa kamatom ulazi u troškove i cene, čega kod nekreditnog novca nema.
Znači država štampajući novac zamjenjuje sve banke svijeta. nema potrebe za bankama. One se ukidaju.
stojan nenadovic wrote:Izvor nekreditnog novca leži u porastu ekonomske racionalnosti. Stopa (k) po kojoj raste nekreditni novac jednaka je stopi po kojoj se odvija progres čovečanstva.
Šta je ekonomska racionalnost? Kako se izračunava?
Kako se izračunava stopa progresa čovječanstva? Šta je progres čovječanstva?
stojan nenadovic wrote:To je privatni odnos između banke i njenih klijenata. Bitno je da se bankama zabrani stvaranje novog novca u obliku kredita. Zabranjuje se multiplikacijja depozita, odnosno stvaranje više novca nego što iznosi obavezna rezerva.
E jedino ovdje sam našao mesa. Govorite o potrebi ukidanja multiplikacije depozita. I to je jedino moguće ako ukinete sve banke svijeta, i onemogućite daljnje pozajmljivanje novca koji je "poklonjen"(ukidanjem kamata je l'

)