Priča o trećem entitetu posljedica je straha Hrvata od etničke minorizacije i pretvaranja u autohtonu nacionalnu manjinu zapadne Hercegovine i par bosanskih enklava. Taj strah je posve opravdan u srednjoj Bosni gdje su Hrvati svedeni na par enklava Jajce-Dobretići, Novi Travnik - Vitez, Kreševo - Kiseljak i Žepće-Usora. Za to je najzaslužnija politika HDZ-a BiH, koja je gledala interes Zagreba, a ne bh Hrvata, pa nije ni čudo da HDZ kao posljednju nadu ponovo nudi treći entitet.
Međutim ovdje treba postaviti pitanje kako naći rješenje koje će zadovoljiti i Hrvate i Bošnjake kao dva najbrojnija naroda u većem bh enitetu Federaciji BiH. Upravo izbjegavanje toga je odvelo Čovića na put Banja Luke i Beograda, a ne na put Sarajeva. Sada kada je jasno da od radikalnih ustavnih promjena na državnom nivou nema ništa, mislim da bi politička mudrost bila pristupiti promjenama Ustava Federacije BiH, kojim treba uspostaviti novi politički sistem u Federaciji kojim se moraju ukloniti postojeći problemi. Tu podrazumjevam jačnje lokalne samouprave, smanjenje broja kantona i jasno definisanje nadležnosti između federacije, kantona i općina. Jačanje lokalne samouprave je neophodno prvo zbog EU integracija, zbog toga što u lokalnoj zajednici građani rješavaju 90% svojih problema i zbog nezadovoljstva pojedinih lokalnih zajednica Drvara, Grada Sarajeva, Grad Mostara, Žepća, Bosanskog Grahova, Tuzle, Olova i Vareša. Status lokalnih zajednica treba riješiti u skladu sa najvišim evropskim standardima. Što se kantona tiće njima treba dati do 10 jasno određenih nadležnosti i ukinuti sve paralelizme sa nivoom Federacije, osim u resoru zdravstva, poljoprivrede i koordinacije sa srodnim resorima npr. ekonomija - regionalni razvoj i slično. Kantoni bi umjesto vlade trebali dobiti Izvršno vijeće sa do 8 ministarstava i Skupštinu do maksimalno 55 zastupnika. Broj kantona treba smanjiti za 50%, odnosno na 5 kantona, kao na ovoj slici:
1. Unsko-Krajiški kanton sa sjedištem u Bihaću;
2. Tuzlansko-Posavski kanton sa sjedištem u Tuzli;
3. Srednje-Bosanski kanton sa sjedištem u Zenici;
4. Hercegovački kanton sa sjedištem u Mostaru;
5. Sarajevsko-Podrinjski kanton sa sjedištem u Sarajevu;
Na nivou Federacije potrebno je institucije učiniti efikasnijim i prohodnijim, uvesti kontrolu, red i transparentnosti, a nadležnosti koje su prenesene na državu, ustavom propisati kao nadležnosti koje se neće vraćati na nivo entiteta.
Ovim mjerama bi se isključila priča o trećem entitetu jer bi Hrvati dobili kanton u kome živi danas oko 60% Hrvata. Zatim jačanjem lokalne samouprave spriječila bi se opasnost od asimilacije Bošnjaka u Mostaru, Jablanici, Konjicu ili Hrvata u Vitezu, Žepću, Jajcu. Naravno da i na nivou kantona mora ostati cenzus iz 1991. godine i mehanizmi zaštite konstitutivnih naroda od preglasavanja. Još jednom ponavljam da ovakvo rješenje može biti dobar kostur za buduće uređenje države i regionalizaciju cijele države, pogotovo ako se pokaže efikasnim. Dalje ukoliko bi se ovo provelo Dodiku i kompaniji u RS će se začepiti usta kako je problem u Federaciji i ugroženosti Hrvata. Ukoliko bi se postigao dogovor koji je na tragu ovog prijedloga između bošnjačkih i hrvatskih političara, mogao bi se postiči dogovor o zajedničkom nastupu po pitanjima Posavine, Podrinja i Prijedorske regije u RS i neuspjelog povratka u te krajeve, te kroz EU integracije tražiti pritisak na potpunu demokratizaciju RS. U takvim uslovima i pregovori na državnom nivou oko ustavnih promjena bi lakše išli.
To je moje viđenje. U suprotnom se bojim će doći do kolapsa Federacije, do međunacionalnih tenzija u Federaciji, tenzija sa RS i nastavka dugotrajne političke krize.
