Medjusobna ljubav i razumjevanje na radnom mjestu treba da zamjeni neprirodan i svima nametnuti sistem "homo homini lupus" ili ''covjek je covjeku vuk''.
Antimobbing-zakon je samo aspirin koji ce na trenutak ublaziti bolove,ali nece izljeciti...
Meni je ovaj gore dio tvog posta relevantan.
Za medjusobnu ljubav i razumijevanje su potrebne zdrave jedinke drustva,pa onda dolazi ono "medjusobno".
I priznajem,nisam optimista glede ovog problema.
Stvar ima vlastitu dinamiku i prije ce postati sve zastupljenija,nego sto ce se iskorijeniti ili bar ublaziti.
Mogu ti mozda dati jednostavan prikaz stvari na Zapadu:
Sve pocinje od porodice....

...u kojoj roditelji,nazalost,nemaju vremena da se
stvarno posvete odgoju djeteta.
1)Taj nedostatak se kompenzira materijalnim stvarima,vec prema dzepu.
Ono vrijeme koje provode sa djecom,trose na mazenje i ugadjanje,stiteci ih od bilo kakve obaveze,pomoci u kucanstvu,bla,bla...nesvjesno gonjeni necistom savjescu.
Tako rastu mali princevi i princeze koji su na neprikladan nacin dobili ljubav svojih roditelja...bez puno prilika za samodokazivanje kroz odgovornost i rad,samodokazivanje koje je jedan od temelja samopostovanja.
2) Taj nedostatak se i ne kompenzira,nego se kod kuce "prazni naboj" od vlastitog stresa,frustracija svake sorte..........do maltretiranja u porodici !
Na ovaj nacin nastaju buduci agresivci ili jos gore pasiv-agresivci.
Djeca iz oba primjera imaju debele sanse postati i mobber-om i zrtvom mobbing-a.
Od porodice idemo na zdravu drustvenu ideologiju,glede ovog "medjusobno".
U kapitalizmu "medjusobno" postoji samo u crkvi ili kakvoj drugoj bogomolji ; inace se sve svodi na bitku za prestiz,koja sa "medjusobnim" veze nema.
Mi,koji smo rasli u vrijeme bivse nam domovine,smo imali pozitivno ispran mozak...bili smo dio
"jednog"...bili smo skoro
po zanimanju 
dobri drugari.
(nemoj da mi ko u ovo pocne petljati ono sto je poslije toga doslo,pleaseeeeeeeee!!!! ...jer se radi o tome da je tom i takvom drustvu,bar par decenija,pojam mobbing-a bio nepoznat)
i tako to...
