Pusim vec vise od 20 god. i nije bilo dana kada nisam zapalio, a nisam nikada pokusavao prestati pusiti. 10 cigara dnevno, kutija mi traje skoro dva dana.
Tako da zivim u uvjerenju da mogu ostaviti kad hocu, jer to nikad nisam probao, a radije nebih testirao svoj karakter,....
Medjutim, ovdje gdje zivim i radim,.. tolika je kampanja protiv pusenja, toliko zabrana, i tolika satanizacija da cu mozda biti primoran. Vise nismo cool, a mnogi naprave razocaranu facu ili se haman zabezeknu ako kazes da si pusac, bas ko da si kriminalac ili psihicki bolesnik. U firmi gdje radim, zabrana je pusenja cak i napolju u cjelom krugu firme, tako da moram otici par stotina metara dalje na vjetrometinu da zapalim, gdje mi se pauza ne racuna, i svaki put kada odem tamo, em mi prisjedne cigara pa kontam jeli ova patnja vrijedna toga, em se osjecam ko luzer. Nisam vjerovao da kampanja i zabrane mogu postici nesto, ali svjedok sam da to ipak ima ucinka.
Mnogi oko me ne su prestali pustiti ne zato sto su tako odlucili, vec zato sto su bili primorani zbog svih pritisaka, etiketiranja, satanizacija i zabrana. Tako da po prvi put razmisljam i ja, ali prvo moram skinuti par kila, pa kad poslije prestanka pusenja dobijem na kilazi(sto se desi svima) - bicu na istom.
