Oženi je i imajte djecu jer ćeš materijalnih problema imati uvijek zbog čega ti to ne smije biti povod i razlog za umiranje veze. I ja sam se sa svojom ženom zabavljao dosta dugo.statix wrote:Naime, nakon 6 god zabavljanja, trebamo jos cekati do braka, zbog materijalnih razloga, ali izlasci su postali monotoni, a drustvo se svo pozenilo. Veza je sada u krizi.
Ikakav savjet ili iskustvo sa ovakvom situacijom?
Prije nego ću je pitati da se uda sjedili smo u kafiću i umirali od dosade jer jednostavno nismo imali više šta za reći jedno drugom pošto smo sve priče već odavno ispričali. Konobari su bili isti, muzika je bila ista, ona dosadna muha što je samo meni slijetala na čašu iz samo njoj poznatih razloga je bila ista, svi ljudi oko nas koji su govorili "nikada ništa od vas, kladim se u 50 evra da ćete prekinuti" su postali prenaporni jer je i njihova priča bila ista, i sada onako oboje šutimo, gledamo u pod ispred sebe mrtvačkim facama jer znamo da nakon ispijanja soka slijedi uobičajeno praćenje kući i poljubac, zatim spavanje, i onda iza 16.00 do 22.00 sve opet nanovo... Tada sam je i upitao glasom kao da joj prodajem usisivač za prašinu...
- Dosta dugo smo skupa i mislim da bi našu vezu trebalo finalizirati brakom. Želiš li se udati za mene?
... a ona mrtva hladna gledajući u pod kaže...
- Aha, već sam pomislila da me to nikada nećeš upitati.
... i onda srkne kapućino.
Brak je nešto sasvim drugačije od veze. Meni su veze smetale jer sam morao dokazivati koliko volim neku od njih, gdje sam u kojem trenutku, morao sam zapaziti sve detalje i promjene na osobi sa kojom sam trenutno u vezi, pokazivati da sam no. 1 u svemu što se tiče bilo koje od njih, objašnjavati da sam neku pogledao jer stvarno ima dobre noge, ali da to ujedno ne znači i da bih spavao sa njom... i to čovjeka jednostavno umori i iscrpi. Danas kada mi žena prozuji ispred nosa sa svojim porsche dupetom pljasnem je po guzi i zatražim kapućino, a ona zna da je volim i ne moram joj ama baš ništa dokazivati.
A tek kada dođu djeca.... Aaaaaaaaaaa koja je to tek radost...
