pjegica wrote:Rekla bih da rijetko koji brak pukne zbog toga što je žena, eto, moderna, pa joj mrsko kuhati i spremati, ili što jednom supružniku smeta kako onaj drugi cijedi pastu za zube ili što mu smrde čarape. Niđe veze. Ako već oboje dobro zarađuju, uvijek mogu unajmiti nekog trećeg da čisti i pravi ručak. I nema te stvari oko koje se normalni bračni par ne može dogovoriti. Svađice i prepirke su meni sasvim ok stvar u braku, dokle god su u granicama normale. Ne znam nikoga da se razveo zbog toga.
Oni ljudi za koje znam da su razvedeni iza sebe imaju mnogo ozbiljnije priče. Treće osobe umješane u brak, prevare, spletke, laži, ljubavnice/ljubavnike ili pak roditelje koji se moraju upetljati u ama baš sve. Pijanstva, modrice po rukama, ispod oka i tako to. Odsustvo komunikacije, ljubavi više ni u tragovima, svađe i samo svađe. Ko bi to trpio, ako baš ne mora.
E tek onda tu dolazi taj dio priče o neovisnosti današnjih žena, koje imaju svoju platu i svoju sigurnost, pa jednostavno nisu lude da trpe takve stvari. Nekad je bilo strašno prekinuti brak, jer, šta će mahala reć'. Danas je mnogima to postala najmanje bitna stvar, nek gleda svako svoja posla.
I sve one glupe priče što su nikad razvedene tete psiholozi pisali u knjigama psihologije o jadnoj djeci iz rastavljenih brakova. Evo ja kao dijete iz rastavljenog braka mogu reći da skoro ništa od onog nije istina. Nisam živjela ništa lošije od mojih vršnjaka. Nekad su te porodice, iako rastavljene, hiljadu puta stabilnije od tih „sastavljenih“.
I sad statistika govori da ću se ja jednog dana sigurno razvesti. Nije mi mrsko ni kuhat, ni održavat kuću čistom, pa će možda statističari pogriješiti. Al ako me kad udari ili prevari, hm, priznat ću im tačnost.
Pjegice...
Lova je sigurno od velike pomoci ako je ima u braku ali ako dvoje ljudi zaista ima nepremostive razlike po pitanju cilja zhivota (da li je zhivot jedna velika exkurzija ili ne),odgoja neke "buduce" djece itd. bolje da svako ide svojim putem...
Sramota me je na ovom mjestu napisati,meni i mojoj bivsoj je mjesecno ulazilo u kucu oko 7-8000KM (a sad kad nje nema ostane cak i vise

) samo sto sam ja odgojen da budem skroman,ne razbacujem se,dok sam radio po pustinjskim gradilistima nije mi bilo mrsko sa Pakistanskim kolegama jesti curry-rice po sedmicu dana... Pa ako danas imam malo vise nego ostali,hvala Bogu,svjestan sam da mogu i te kako ostati od toga..
Ali kod nje je bila druga situacija..dijete "imigranata"

iz tople nam hercegovine,imala je u sebi onu neku ambicioznu "zhicu" koja je,licno meni,bila nekad degutantna...
Iskreno receno i ja sam poprilicno ambiciozan,za poslovima i projetima mi nije mrsko "skakati" ali i to ima neke svoje granice,zhivot je samo jedan....

Dok je kod nje bila aposlutno drugacija situacija,jedan moj prijatelj bi to nazvao "seljackim laktanjem"...
I naravno zbog razlicitih pogleda na svijet,poceli su prvi problemi...
1.Kuhanje:
"Nisam ja studirala medicinu 8 godina da radi tvoje guz*** provodila svaki dan sat vremena u kuhinji..."
Kuhati znam i ja,morao sam nauciti potucajuci se po bjelosvjetskim studenstkim domovima,ali ako sam usao u brak,pa majka mu stara ocekivao sam ipak malo poboljsanja po tom pitanju
2.Njena mama
Izmedju ostalih bisera, citiram ovaj "u braku je sve zajednicko,zato bih ja trebao prepisati pola svog stana na dragu"
WTF???
3.(Ne)zajednicka raja..
Moja uglavnom nije fakultetski obrazovana (ja sam tu crna ovca zavrsio fax jer se bojim fiz. rada a i matematika mi uvijek dobro isla

) njena jeste i hajde da su to barem takodjer doktori nego sve neki pseudointelektulaci sa svilenim salovima oko vrata koji kada mi razvezhu pricati o tome da je nama spas samo u europi,krene mi se povracati...
4.Njene single jaranice
sve cure u ranim 30tim,kada krenu pred njom pricati "kakav treba da bude idealan muskarac",ja se zaista zapitam da li sam insan ili Cajlonac...
Ne drage moje,NE PLESHEM tango,NE DONOSIM dragoj dorucak u krevet niti ocekujem da mi se donosi (cak i ako se noc prije toga "slavilo" kao da je Zeljo pobjedio),idem redovno na dzumu,zveknem nekad pivo (nista zesce) i ponosim se onim sto jesam...
I last but not least
5.kapital
Primjer 1: bili u Parizu za Novu Godinu i u nekoj robnoj kuci ona uzme od mene kreditnu i kupi kozhnu jaknu od 700€ (naravno bez pitanja)
Ja se naljutim ne sto te pare meni bilo sta znace,ali ima jako puno ljudi koji rade vise od mjesec za istu lovu..I uostalom u mojim ocima ne vrijedi vise od 200€
Ona meni "pa znas ovo je ipak pariz,jakna je YSL-ova " ja se povucem iz daljne diskusije radi mira u kuci..
Primjer 2: Bajram prije par godina,setamo sredjeni kroz grad i ugledam ja onako jednog starog dedu,koji nije prosio ali je meni licno izgledao da je za sadake..I zovnem ga na stranu,cestitam Bajram i tutnem u one stare ruke 50KM.. onaj pogled nikad zaboraviti necu..
moja bivsa kad je vidjela "crvenku" kako je promjenila ruke,pocela mi je drobiti svo vrijeme da je meni definitivno pukao film...
kad smo bili u posjeti kod njene majke i poslije sijela,upitavsi me "hocemo li kuci?"
ja sam mrtav hladan odgovorio :
"ja idem svojoj kuci a ne znam gdje ces ti..."
I onda fino,smireno k'o Rade Serbedzija,u 10minutnom monologu objasnio situaciju,dao rok od mjesec dana u kojem treba da odluci da li ce se vratiti u MOJ stan ali NAS dom,ili ce izbrisati onu crticu izmedju prezimena..
I skontala je da je lakse uzeti gumicu u ruke nego progutati ponos...
Epilog:
Znam da ce me mnoge optuzhiti da sam "Homo balcanicus" ali zaista imam nizak prag tolerancije na neke stvari,mnogi stvari ne mogu da progutam nego ih kazhem a smatram da djevojka/zhena treba da me nadopunjuje a ne da mi bude konkurencija u zhivotu...
mozhda nije 21st century...
But as Popeye says:
"I Yam what I Yam"
