Forum Klix.ba

Jednom sam se prepao,jednom sam bio pesimističan i depresivan ...To je bilo 92g...
Pregrmilo se...Iza toga sve je lako...

duboka_misao wrote:

hardcoreh wrote:ko ti je kriv sto ga neznas ufatiti

morebit ceka da je on ufati, znas ono incijativa udaranje tojagom u glavu i odvuci u svoj pecinu ..

MoHiKaNaC wrote:

toccata wrote:depresija stvarno jeste bolest...i to bolest koja napada lude sa slabom voljom...
ljude koji nemaju jasno izradjene stavove ili su ti stavovi, ako postoje klimavi. plus ne zaboravimo genetsku predispoziciju, vrlo bitnu!

Ne bih ja rekao da depresije pogadja najvise ljude sa slabom voljom, vec bih to preformulisao i rekao da su depresiji podlozniji ljudi osjetljive prirode, emotivci koji izrazenije percipiraju sve sto ih okruzuje i sve sto im se desava. A slaba volja je rezultat depresije jer nam depresije oduzima volju za zivotom tako da i trivijalne stvari postaju komplikovane a zelja da se borimo protiv tog stanja je sve manja i manja...

Kratko i jasno...odlicno si to rekao.

Strpljiva wrote:Vidim nekolicina kada piše o depresiji, ustvari spominje samo dan-dva kad su neraspoloženi. Depresija nije nešto što nailazi u intervalima. Ona traje. Pročitala sam neku studiju gdje kažu da se stanje proglašava depresijom ukoliko traje duže od 6 mjeseci.

Ne miješajte loše rasploženje, izazvano sivilom napolju ili nekim trenutnim problemom, sa teškim psihičkim poremećajem kao što je depresija.

Depresiju nije bas lako opisati ni razumjeti jer se razlicito reflektuje kod ljudi. Nekad je slabijeg a nekad jaceg intenziteta. Neko reaguje gotovo neprimjetno, a neko vrlo agresivno. Uglavnom, depresija dolazi zbog toga sto covjek ne uspihjeva zadovoljiti svoje licne potrebe. A same potrebe kod ljudi dolaze sa neki 5 osnovnih nivoa . Prvi nivo je onaj bazni cisto bioloski kao sto je ishrana, spavanje, disanje, sex i mnogo drugog, i ako je neka od ovih potreba poremecena , npr. kronicni nedostatak sexa, covjek moze doziviti depresiju.
Drugi nivo potreba je socijalnog karaktera gdje covjek ima potrebu razgovara sa drugima, da se druzi, da ima prijatelje , djevoku, zenu, radne kolege i ako je ova potreba nije optimalno zadovoljena u smislu, da te recimo radne kolege odbacuju, covjek trpi, osjeca se manje vrijedan, i moguce je da osjeti depresiju zbog toga.
Treci nivo je potrerba da covjek radi, da sam sebi osigurava egzistenciju, da ide u skolu, da bude vrijedan clan zajednice, da bude dobar otac, dobra mati i ako u ovom djelu skripi, posljedice mogu biti depresija.
Covjek takodje ima potrebu da , pored toga sto radi posao od kojeg zivi, gdje zaradjuje pare, upraznjava hoby, da se bavi sportom,da ucestvuje grupno ili pojedinacno u slobodnim aktivnostima. I u ovoj oblasti , ako mu je to onemoguceno iz bilo kog razloga moze doci do osjecaja manje vrijednosti, osjecaja da nisi dio tima, ili da sam nisi na nivou da pokazes nesto drugima, moze doci do pojave depresije, do pitanja , "a zasto ja nisam dobar ?"
I na kraju, covjeku moze biti izuzetno zao kad ono sto si ciniio srcem, za sta si se trudio iz petnih zila , za sta si gorio, ne dozivi priznanje, bude baceno u kantu za smece, ili tvoj dugogodisnji napor da odgoojis djecu dozivi fiasko kad pronadjes da ti mali dila drogu. Tvoj, TVOJ sin diler ? ..Ovakvih iznenadjena ima mnogo u zivotu, mnogo cesce nego mislimo da se tvoj ili moj rad bagatelise i da ne dobije priznanje koje ocekujes.

Ovo je neka podjela potreba na 5 nivoa a sama depresija moze dolaziti iz mixa uzduz i poprijeko po ovoj shemi. Pocesto je depresija skup vise neispunjenih, ili djelimicno ispunjenih potreba, te je posebna i jedninstvena za svaku osobu pojedinacno.

Jedan od velikih problema je i nase drustvo u kojem zivimo..u zatucanoj sredini je tesko obratiti se nekome za pomoc, jer zaboga ako si depresivan, automatski si "lud"...ovo je iz mog licnog iskustva.

Definitivno treba razlikovati lose raspolozenje od depresije. Lose raspolozenje moze biti radi najmanje sitnice...depresija u mom slucaju znaci, ubjedjivanje svaki dan da je zivot vrijedan, i da je mozda ipak bolje da si ne presudim..svakodnevna borba.

FiRaUn wrote:Jedan od velikih problema je i nase drustvo u kojem zivimo..u zatucanoj sredini je tesko obratiti se nekome za pomoc, jer zaboga ako si depresivan, automatski si "lud"...ovo je iz mog licnog iskustva.

Definitivno treba razlikovati lose raspolozenje od depresije. Lose raspolozenje moze biti radi najmanje sitnice...depresija u mom slucaju znaci, ubjedjivanje svaki dan da je zivot vrijedan, i da je mozda ipak bolje da si ne presudim..svakodnevna borba.

Ko god ti kaže da si lud - luđi je od tebe. Tu odmah možeš odahnuti.

Problem depresije se ne uzima seriozno, jer je primjena istog termina svakodnevna. Depresija je bolest. Podijeli to s prijeteljima - ako su pravi shvatit će te i pomoći.

Kako je napisao Erich Fromm na početku jedne od svoji knjiga: nije čudo što neki ljudi polude nego zbog čega
većina ne poludi.

Depresija je ozbiljan problem koji se ne može riješiti samo psihoterapijom. Najbolji su rezultati
psihoterapija u kombinaciji sa odgovarajućim lijekovima.

Bio sam u depresiji 2 godine,pio lijekove (Seroxat,Prozac i Bosnyl) ali se hvala Bogu i to pregrmilo.To vam je začarani krug.Znate kako sebi pomoći,znate zašto ste depresivni,sve vi nešto znate, ali ništa nemožete uraditi jer ste u depresiji.Možda se nekad i smogne snage za promjene pa se krene naprijed,ali zbog upornog ponovljanja samom sebi da ti TO možeš,da se moraš trznuti itd. itsl., umoriš se brzo,jer si ionako od svega umoran,pa se opet vratiš na početak.Onda skontaš da sam sebi nemožeš pomoći,a nemogu ti pomoći ni dragi ljudi jer neznaju,pa potražiš stručnu pomoć.Tek onda počinješ dolaziti sebi (uz terapiju),sve za što nisi imao snage polahko počinješ činiti,svijet se oko tebe mijenja nabolje,nije sve više tako crno,ima i lijepih stvari u životu.Onda postaneš rasijan,poslije duge patnje odjednom si sretan pa neznaš kud bi sasobom.Sve bi u jednom danu da nadoknadiš,da popraviš.Slijedi period stabilizacije,jačanja uma i duha,govoriš ljudima u lice što si odavno trebao reći,počinješ aktivno živjeti,na depresiju i ne misliš jer ti je smiješna.Kada nastupi ova faza može se početi razmisljati o smanjenju terapije i postepenom ukidanju.Depresija se često vrati za oko 1 godinu ali eto meni nije,jer čovjek i sam shvati neke stvari u životu,nije sve bajno,mora se raditi i boriti.

Interesantno je ovo tvoje svjedočanstvo roki. Uvijek se radi o tome da čovjek postepeno razvije sopstvene
snage i onda korak po korak prestaje sa medikamentima i sa podrškom izvana. Na kraju je svaki čovjek sebi najbolji
doktor.

De bih rekao da je depresija bolest. Ustvari na nekin nacin jeste ali bi ond ai recimo pretjerana radost, euforija bila bolest. Pesimizam je takojder tesko definisat, jer pesimista je mozda samo relana covjek koji je spremniji da prihavti istinu od optimiste, samim time negativne stvari ga teze pogadjaju ili skoro nikako jer uvijek ocekuje lose. Pesimista se u pravilu raduje vishe od optimiste jer optimista cesto pada na svom testu ''optimizma''. Zato bih ja pesimiste prije nazvao realnim ljudima. I sam sam pesimista i milion puta sam bio u pravu i zbog toga sam na neki nacin dozivio manje negativnih situacija nego neki od mojih poznanika, koji su jako optimisticni povodom svega haha . Mozda sma cesto i depresivan, nedrustven, egoistican i mislim da sma uvijek upravu. Al sve to mi s enekako svidja

To je ona - blago meni sa mnom

Ja sam po prirodi optimista, ali i ja sam često bila u pravu Istina ne bude uvijek kako zamislim, ali svaki pad doživim na nogama, udahnem i nastavim dalje. Sledeći put će biti bolje. Pesimisti predvide neuspjeh i kada ga dožive na padaju. To je već lakše podnijeti.

Čovjek treba naći balans između očekivanog i mogućeg. Ne ići u krajnosti i predviđati ishod - pozitivan ili negativan. Ne znam kako je pesimistima, ali meni pomisao na času nalivenu do pola daje vjeru u bolje sutra. Možda ste vi pesimisti jači od nas optimista?! Jer onog dana kada izgubim vjeru - izgubiću i sebe...

Ne bih rekao da samo jaci nego mislim da smo vec ekukavice. Na neki nacin se bojimo loseg tako da nam pesimizam dodje kao nekak zastita, zid koji nas stiti od neuspjeha. Ja recimo ponekad zaista pozelim da se mogu necemu nadat, da me nesto obraduje. Al ne nailazim na takve stvari. Cak i kada je sve super ja i dalje kriticki gledam na taj uspjeh i ocekujem da ce se zavrsit lose.Najgore je sto ne osjecam nikakvo uzbudenje niti srecu zbog pozitivnih dogadaja. Vise me hrani osjecaj da sam bio u pravu povodom svog pesimizma . Valja mi pit lijekove

Jako zrelo razmišljanje!

Mada i dalje tvrdim da su optimisti veće kukavice. Optimisti su mahom na izgled jači ljudi. Ali kada se zavjese sklope, ostajemo samo sa sobom i našim strahovima - face to face. Strašan osjećaj. U depresiju padaju većinom optimistični ljudi. Onog trenutka kada shvate da nema niti jedne slamke više za koju se mogu uhvatiti, otvore oči, ali već su na dobrom putu ka ambisu. Pesimisti, kao što si i rekao, očekuju mrak i ne mogu pasti u njega.

Ako trebaš AD - odmah ih se lati.

JAsonic depresija jeste bolest. Tačnije ona je posljedica mnogih psihijatrijskih sindroma, može imati i psihološke
ali i fiziološke uzroke, reflektuje se isto u hemiji mozga.
Tu se ne radi o nekoj melanholji, slabosti ličnosti i trenutnoj krizi. Ti ne možeš otići bolesniku i napričati nešto
da mu bude bolje.
Ozbiljna bolest, priznata od World Health Organization od UN-a, teško se liječi - pogledaj malo neka svjedočanstva
na ovom forumu ili vikipediju.

Lady Bella wrote:JAsonic depresija jeste bolest. Tačnije ona je posljedica mnogih psihijatrijskih sindroma, može imati i psihološke
ali i fiziološke uzroke, reflektuje se isto u hemiji mozga.
Tu se ne radi o nekoj melanholji, slabosti ličnosti i trenutnoj krizi. Ti ne možeš otići bolesniku i napričati nešto
da mu bude bolje.
Ozbiljna bolest, priznata od World Health Organization od UN-a, teško se liječi - pogledaj malo neka svjedočanstva
na ovom forumu ili vikipediju.

ah znam da je bolest al ja na sve gledam kriticki i filozoski. Zasto bi bilo ko imao pravo da kaze da je neko sklon deprisiji bolestan? Mozda jednostavno ti ljudi vishe od ostalih vide beznadje i jedan zivot koji mozda i nema svrhu. Mozda cijeli zivot vide onakvim kakav zaista i jeste, sivi monotoni krug koji ne prestaje da kruzi cak i kada umremo, nastavlja se dalje i nas zivot s tog gledista je beznacajan. Mozda oni vide ustvari isitnu koju mi ''zdravi'' ne vidimo, da cemo kroz zivot proc kroz razne muke, izgubit mmnoge bitke i na kraju umrijet i nestat u zemlji. Nakon nekoliko godina niko nece donositi cvijece na nas grob, a mi cemo biti samo hrana za crve. S te strane gledista njihovo depresivno ponasanje je opravdano, ustvari ne bih ga ni nazvao depresivnim nego ocekivanim kada se uzme u obzir da depresivniji ljudi mozda vide zivot onakvim kakav on zaista jeste- usran i bez svrhe.
E sad ja bih depresiju podijelio na dvije vrste. Prva je sto vecina naziva bolescu, obuzme nas bez obzira na nas pokusaj da se odupremo i to su sigurno neka od svjedocenja koja spominjes (nisam sva stigao procitat)
A drugi oblik je onaj koji se javlja nasom zeljom da budemo jadni i da ne osjetimo niti jedna razlog za uzbudenje ili bolji zivot. Sreo sam nekoliko takvih osoba koje su depresivne svojom voljom, kontrolisu depresiju ali je ne odbacuju. Mislim da njima depresija izaziva osjecaj dusevnog bola koji ih hrani na neki nacin, uzivaju u patnji, vole da ih samosazaljevaju. Moram prekinut supljo filozofiranje , imam ispit ujutro da procitam koju stranicu gradiva

ovo je vidim vrlo interesantna tema i ima rasprava. ono što sam primjetio je da dosta ljudi upada u depresiju u pojednim mometnima ali slabo ko da prizna. sad može držati malo ili duži vremenski period ali dosta nas updane u depresiju i mngo je bitno sada kako se odatle izvući.

El_comadante wrote:ovo je vidim vrlo interesantna tema i ima rasprava. ono što sam primjetio je da dosta ljudi upada u depresiju u pojednim mometnima ali slabo ko da prizna. sad može držati malo ili duži vremenski period ali dosta nas updane u depresiju i mngo je bitno sada kako se odatle izvući.

Vrlo tesko. Kazu da depresija ostaje za citav zivot . Nekad je jaca , nekad slabija.

Ja licno mislim, a to sam dozivio i iz iskustva, (ne mog licnog, vec osoba sa kojima radim ) da je najbolji lijek protiv depresije takozvana "samo-produkcija". To ti je stanje gdje dozivljavas osjecaj zadovoljstva zato sto si nesto uspio da napravis do kraja. Dio ovog sam opisao ranije , a radi se o zadovoljavanju potreba.. ( vrati se ako ti nije tesko , na moje prijasnje javljanje).

skepticisam je trepy, skepticisam je filter ne finalno stanje duha, optimalni skepticisam vs. destruktivni skepticisam

Možda ni pesimizma ni depresije ne bi bilo kad ne bi bilo svjedoka

Pokušavam samo pomoći. Samo ono što dajemo instinski je naše.

viewtopic.php?f=42&t=41523&p=15789810#p15789810

Kakva depresija, samo rad, fitness, sport trčanje i borba.
No passaran!
Pitali Ziska u ratu u Goraždu zašto čeka u redu za šampone i boje za kosu, kad svi stoje u redu za hranu.
Zisko odgovori:" Ionako ćemo svi umrijeti, bolje da umrem lijep.
Poslije rata pitaju ga u Sarajevu kad će nazad u Goražde, a on odgovori: "NIšta nazad, samo naprijed."
Čuj depresija, nema depresija, samo borba sa samim sobom, dušmanima u inat. Nek crknu.
I osmijeh od uha do uha.
Bravari kažu da pare kvare ljude, ali liječe živce, ima i u tome istine.

El_comadante wrote: ↑14/10/2010 12:48 ovo je vidim vrlo interesantna tema i ima rasprava. ono što sam primjetio je da dosta ljudi upada u depresiju u pojednim mometnima ali slabo ko da prizna. sad može držati malo ili duži vremenski period ali dosta nas updane u depresiju i mngo je bitno sada kako se odatle izvući.

Depresija kao depresija ne postoji.Pogotovo ne u obliku i obimu koji se predstavlja danas.Neko bude tuzan i kaze jao imam depresiju.Nemas druze nego si trenutno tuzan i to je normalno.Potrebno je nekada i tuge u zivote kako bi znali cijeniti srecu.U zdravom tijelu zdrav duh stoga samo zdrava ishrana+fizicka aktivnost+neka knjiga ili nesto sto te tjerada se unaprijedis u zivotu i nema zime

WRecker wrote: ↑02/05/2021 03:30

El_comadante wrote: ↑14/10/2010 12:48 ovo je vidim vrlo interesantna tema i ima rasprava. ono što sam primjetio je da dosta ljudi upada u depresiju u pojednim mometnima ali slabo ko da prizna. sad može držati malo ili duži vremenski period ali dosta nas updane u depresiju i mngo je bitno sada kako se odatle izvući.

Depresija kao depresija ne postoji.Pogotovo ne u obliku i obimu koji se predstavlja danas.Neko bude tuzan i kaze jao imam depresiju.Nemas druze nego si trenutno tuzan i to je normalno.Potrebno je nekada i tuge u zivote kako bi znali cijeniti srecu.U zdravom tijelu zdrav duh stoga samo zdrava ishrana+fizicka aktivnost+neka knjiga ili nesto sto te tjerada se unaprijedis u zivotu i nema zime

eh šta se sve u ovih 10 godina promjenilo u odnosu na replicirani post.

Normalno je imati emocije, normalno je izrazavati ih zdravo bez ispada iz takta, normalno je imati plus minus faze zivota, normalno je naletati na probleme i pritiske( stress) i prevazilaziti ih sa jacanjem Ja paponekad i dozivoti jak neuspjeh.

Ja ima adaptacione funkcije i kad se rasklimaju dolazi do cudnih osjecanja ili fluktuacija emocija.
Neraspolozenje moze biti trenutno i normalna pojava, vanjskih ili unutrasnjih ( kompleksi) razloga, Ja to dozivljava neugodno i tezi da dobavi ugodno stanje mehanizmima poricanja i potiskivanja.
Ostre jake intenzive promjenje emocija govori o jakim nesvjesnim kompleksima i slabojj strukturaciji Ja tokom zivota, tu se moze przo zapadati iz dobriog raspolozenja u neraspolozenje ili jake bjesne ili placne reakcije( preplavljenje nesvjesnih kompleksa) ili slom narcisticke ravnoteze. Oni se moraju integrisati u svijesne sisteme i oduzeti im energiju.
Nije problem imati komplekse, svi ih imaju ali problem je biti sa njima neuskladjen i potiskivati ih pa se onda indirektno javljaju u smetnjama svjesnih funkcija.

Zivot nije jednoliniski ideal, on ima puno zastoja i prepreka, zastoj na prepreci dovodi do nagomilavanja energije( osjetljivost) koja pokrece ranije dozivljaje i reaktivira ih kao stanje poravnjanja ili privremene ravnoteze ali to nije vise stanje ko nekad to je regresivno stanje koje se moze razviti prema novom poletu ili dovedti do sloma ravnoteze i odvesti u depresiju. U SKLADU SA individualnom dispozicijom od toga zavisi koji oblik neuroze ce se reaktivirati, ona je kompromisno stanje pokusaj uspostavljanja nove formacije karaktera.
Svako duboko regresivno stanje ili depresija je pokusaj ponovnog radjanja novog stava ili novog zivota.
Ima nade i poleta poslije svakog crnjaka ako se pravilno uhvati zmija za vrat.

Pesimizam je cesto depresivna pozicija, temperament mrguda ili hronicnog nezadovoljstvo sobom zbog kompleksa manje vrijednosti ili prejeranim apetitima ili slabosti duha da se nosi za zivotnom dinamikom i promjenama.
Jednu to zovu stanje distimije( hronicno blago depresivno raspolozenje) a jedni to zovu mazohisticki samorusilacki karakter a neki to zovu i bezobrazluk ili aranzman.
Iz pesimizma ako je racionalisticki mogu se javljati konstruktivne ideje koje mogu imati koristi, a ako je iracionalan dolazi do pomutnje licnosti i dezorganizacije zivota.

Nije sve u zivotu crno zavisi pod kojim osvjetljenjem sebe posmatras, dobro je rekombinovati kockice i traziti konekciju da duhovnoscu, obicno dosada, ljenost, besmisao, materijalisticke teznje, nadutost ega su plodno tlo za pesimizam.