Godinu nakon dženaze prvog predsjednika BiH
U Bosni kad nekog zovneš imenom, onda je tvoj, a on je za nas bio samo Alija
Oko 150.000 ljudi iz BiH i svijeta došlo na dženazu Izetbegoviću * Bio je to jedini mogući oproštaj s tim čovjekom
Danas je godina otkako je u Sarajevu obavljena dženaza prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića.
Bila je to dženaza koja se, po svojoj brojnosti i okolnostima u kojima je obavljena, dogodila samo jednom u historiji naše zemlje, a koje će se njeni učesnici sjećati kao jedinog mogućeg oproštaja sa čovjekom kakav je bio rahmetli Alija Izetbegović.
Ogledalo čovjeka
- Želio sam ispratiti Dida. I neka kiša pada koliko hoće, ali ja sam želio doći. Odoh sada u bolnicu, imam teške bolove u nozi, ali prvo da ispratim tabut - govorio nam je jedan sredovječni Krajišnik koji je tog jutra stigao autobusom u Sarajevo.
Stajao je naslonjen na svoju štaku, u prvom safu, nemirno paleći cigaretu za cigaretom i uporno objašnjavajući da njemu nije teško što pada ta strašna kiša, već da mu je teško "za Didom".
Na platou ispred Skupštine BiH 22. oktobra 2003. godine viđeno je nešto što nerv onih koji su u svojim životima preskočili lekcije iz "čistote ljubavi bosanskog insana", kako reče jedan od tadašnjih učesnika dženaze, nikada neće moći razumjeti.Iako je padala kiša za koju se činilo da nikad prestati neće, prisutni su odložili kišobrane i stali u safove da klanjaju dženazu, baš kao da su se bojali da im molitve koje su upućivali pred dušučovjeka s kojim su se opraštali ne bi kojim slučajem bile oskrnavljene.
- Predsjednik je za nas bio Alija. A kad nekog u Bosni imenom zovneš, onda je on tvoj.Čim mu doturiš jal' drug, jal' gospodin, kao da ti ga neko od srca sjekirom otkine. Došao nam Alija u ratu u Teočak pa, kao da me poznade, progura se kroz onaj svijet i nazva meni selam. Kaže mi: "Izgleda da smo istih godina", velim: "Jesmo". Potekoše mi suze, samo nekoliko dana ranije poginuo mi sin...
Jedan policajac doviknu:"De, Ibrahime, pomjeri se malo", k'o, biva, treba Alija da prođe, a on se okrenu, malo zastade pa me zagrli:"Eh, moj Ibrahime", veli.... Imenom me viknu k'o da me je hiljadu godina poznavao. I kad mi jutros u kući kažu da ne idem jer sam bolestan, a kiša je... Ne, nisam mogao da ne dođem -objašnjavao je iznemogli starac novinarima usput im prepričavajući da je dženaza u Bosni oduvijek bila "ogledalo čovjeka" kojeg se ispraća.
Lično svjedočanstvo
A dženaza Alije Izetbegovića, zaista, bila je ogledalo njegovog života i djela.Stajali su na platou ispred Skupštine ljudi različitih vjera, rasa, političkih opredjeljenja i opcija.
Među njima smo vidjeli bosanske fratre,umjetnike, vjerske dostojanstvenike, goste iz inostranstva. Obične ljude pristigle iz svih krajeva Bosne, Hrvatske,Sandžaka, Njemačke, Austrije, Turske, njih blizu 150.000,koji su svojim prisustvom svjedočili o životu i djelu Alije Izetbegovića.
kad ce doci vrijeme da se opametimo??????
