baraba-bandit wrote:FATALNA GREŠKA, bošnjani prije dolaska turaka žive samo na matičnom području koje je obuhvatalo, ajmo reći, KULINOVU BOSNU i nigdje više
dakle svi oni koji su protjerani poslije srpskih ustanaka iz Srbije su islamizirani srbi koji su se asimilirali kasnije u Bošnjane silamske vjere
tvojom logikom Šaban Šaulić je Bošnjak !!

NIJE...NEGO ISLAMIZIRANI SRBIN !!!
Tako je Bosnjani zive na podruciju Bosne koje je zateceno Osmanlijama.A ovaj drugi dio
islamizirani srbi iz Srbije se
nisu kasnije asimilirali u Bosnjane islamske vjere...Vjerovatno si mislio napisati poslije srpskih ustanaka protjerani su
islamizirani srbi u Bosnu i postali Bosnjani...Ne bitno oba primjera nisu dobra.
U Srbiji su takodje postojali ogorceni Bogumili koji su bili protjerivani,ubijani i sl.jos od vremena Dusana...neki su ostali
a neki su uzimali pravoslavlje.Dolaskom za Kralja Tvrtka u Bosni 1377 god.koji je prosirio teritorije Bosne i na Srbiju i CG
mnogi prihvacaju Bosnjastvo.Simboli bosnjastva su ljiljani,stecci,tvrdjave..Nego eto samo primjer stecka.Pod njim su se
ukopavali bogumili,pravoslavci,katolici a osjecali su se Bosnjanima.Tako da imas i danas lijepo kao granice od stecaka gdje su se i dokle protezali Bosnjani.Glupost je pricati da su se Srbi ili tada na podruciju CG neka plemena ukopavala ispod stecaka a nisu nikada prije ni poslije na tim mjestima gdje su se osjecali Bosnjanima.Tako cak i ono kao sto neko
prije rece "pa jel pop Bogumil bio Bosnjanin".-Nije jer su bogumili na podruciju Bosne postali narod Bosnjani.Znaci vjeru zadrzali a postali narod Bosnjani. Uglavnom oko 400 godina od pada Bugarskog Samuila iseljavaju se bogumili preko Makedonije,Srbije i CG u Bosnu.
Cuj Saban mojom logikom.Otkud znas da ja ne mislim da je on Rom

Njegova je stvar kako se izjasni i osjeca narodno..
baraba-bandit wrote:srbe je u Krajine 8bosanske i hrvatske) doveo Crnojević od 1690te u velikoj seobi
prije turaka u kraljevini Bosni žive samo u gornjem podrinju koje se naslanjalo na Rašku
Preskocio si posavski dio naseljavanja srba u XI st.kao i po Hercegovini ali evo o Crnojevicu.I koliko mislis da je srba
bilo u Bosni koje je Crnojevic doveo?
priznade zagrebačkoga biskupa kao svoga metropolitu, dašto odrekavši se pećkoga patrijara. Taj unijatski vladika bi po tom proglašen od strane nadvojvode Ferdinanda u Gracu vladikom za sve grčko-istočne u opsegu tadanje hrvatske i slavonske Krajine. No većina Srba slabo se odazva toj odredbi, jer oni ostadoše preko svojih kalugjera i nadalje u tijesnoj svezi s pećkim patrijarom. Tako je bilo sve do ve- like seobe pećkoga patrijara Arsenija Crnojevića (1690.), kojom se prekinuše sveze izmedju onih Srba, što bijahu turski podanici, i onih u vladanju Habsburgovaca, dapače Turci dokinu 1766. srpsku pećku patrijaršiju i podvrgnu je grčkoj carigradskoj (vasilenskoj), a tako je još i danas s Herceg-Bosnam i onim dijelom srpske zemlje (naime Starom Srbijom i sjevernom Maćedonijom), što je pod Turcima. Patrijar Arsenije Crnojević provede odmah prvu crkvenu organizaciju doseljenih Srba u kršćanskoj Hrvatskoj i Ugarskoj. Sada bude za Hrvatsku osnovana karlovačka episkopija, koja bi doskora (1713.) podijeljena na dvije: karlovačku i kostajničku. Za prvu episkopiju bijaše iz- najprije sijelo manastir Gomir j e (kod Ogulina), a od 1721. Plaški, dok su vladike druge episko- pije sjedjeli najprije u manastiru Komogovini (nedaleko Kostajnice), a onda u Kostajnici. God. 1771. bude kostajnička episkopija skinuta, a za cijelu hrvatsku Krajinu (karlovački generalat) uredjena kao jedina karlovačka, kako je i danas, sa sijelom u Plaškom, dok su varaždinski generalat i banska (civilna) Hrvatska pripale epi- skopiji, kojoj je sijelo bilo u Pakracu, a opstojala
Nego evo kako su se srbi seobisali masovno u vrijeme Osmanlija.
Grčko-istočnoj crkvi pripadali su doseljeni Srbi. U sredovječnoj Hrvatskoj nije bilo Srba, osim nekoliko njih po srijemskim imanjima pre- bjeglih srpskih velikaša, naročito Brankovića. U Bosni i Hercegovini bilo ih je već više (naročito u južnoj Hercegovim), ali ipak ni izdaleka u toj mjeri, da bi činili većinu, jer u tim zemiljama bijaše pored katoličanstva poglavito rašireno bogo- milstvo sve do dolaska Osmanlija. Kad Turci osvojiše Bosnu, stanu oni Srbe iz Srbije i sjeverne Maćedonije po njoj naseljavati, da im služe kao neredovite čete (martolozi, od grč. harmatolós t. j. oružan čovjek) i da im obradjuju polja, pa ih tako hrane (raja).1 Kako su odsele dalje Turci napredovali, tako su se unutar njiho- vih političkih granica sve to većma širila na sjever i srpska naselja. Sve do pred XVI. vijek još uvijek (osim pojedi- načkih omanjih slučajeva) nema u glavnom Srba u onim krajevima Hrvatske, što ostadoše slo- bodni od Turaka. Tekar kad je okrenula ratna sreća turska (poslije 1593.), stadoše se oni iz tur- skoga carstva a naročito iz pašaluka bosanskoga seliti u Hrvatsku.