Ja nisam povjesničar pa oprostite na greškama, a ne dajem ni mape. Ipak, mape imaju veze s geopolitikom pa evo o čemu razmišljam, o vezama i odnosima Hrvatske i Bosne:
1. Hrvati (tko god oni bili), a ne pohrvaćeni katolici, su naseljavali Bosnu, kao što su i Bosanci (tko god oni bili) naseljavali Hrvatsku. Jer nije valjda da su se hrvatska plemena naseljavala samo okolo granica BiH? Poznato je da se Bosanci još iz predrimskog razdoblja pa do danas stalno sele u pravcu Hrvatske i to je bio u biti isti narod. Delmati su se iz Bosne spustili u Dalmaciju i kasnije je isto činilo novije dalmatinsko stanovništvo. Isti je proces bio i u Slavoniji. Pitanje hoće li se uzeti ime Hrvat, Slavonac, Dalmatinac, Bošnjak itd. - stvar je u tome koje će ime prevladati. Prevladali su Hrvati jer su imali najjači identitet, a ne jer su sve to u Hrvatskoj praHrvati. To je postao kulturni i nacionalni pojam. Hrvatska je ime, imenica i pridjev u isto vrijeme.
2. Slavonija se protezala preko Save i do Beograda, Bosna do Madzarske, Bosna do mora, hrvatsko staro plemstvo mahom je i bosansko itd. Hrvati su stoljećima krvarili za Bosnu, za svoje gradove u Bosni jer su Bosnu smatrali svojom i to u doba kada su se pravoslavci još borili u redovima turske sile. I to u doba kad ti isti Hrvati nisu mogli pošteno ni sebe obraniti u Hrvatskoj. I Hrvati nisu morali zato imati plan prisvajanja Bosne, kao Srbi u 19. stoljeću, kad su Hrvati jednostavno to gledali kao "svoju" zemlju pod okupacijom Osmanlija, ili kao svoj narod koji je prešao na drugu vjeru. Sigurno je bilo i mržnje među susjedima, kako je i uobičajeno, ali nije bilo planova genocidnog osvajanja Bosne. Dakle, ako i vjerujem da je Bosna nekada Hrvatska zemlja, kao možda Kosovo srpska, ne pada mi na pamet osvajanje. Nego pomoć, suradnja, prijateljstvo. I zato se Hrvatska neće nikada svojevoljno moći mobilizirati protiv Bosanaca. Živi bili i vi i mi.
3. Činjenica je da nije došao islam, koji je omasovio i proširio pravoslavlje, ove dvije katoličke zemlje (Hrvatska i Bosna) bi se povezale jer je to naprosto geopolitički nužno, kao što su se ujedinili Italija i druge zemlje - na etničkom, vjerskom, jezičnom i geopolitičkom principu. Negdje je prevladao više etnički, negdje vjerski, a najčešće vjerski i geopolitički princip. To bi bila prava, lijepa zemlja, a zvala bi se valjda Slavonija, Hrvatska, Bosna i Dalmacija pa onda što prevagne. Valjda na kraju Hrvatska Bosna, ili Hrvatska i Bosna, ili Bosna i Hrvatska. Radi mira u kući. Ili bi se posvađali oko naziva i bio bi građanski rat samo radi imena
4. Hrvatska je mogla biti jaka zemlja s Bosnom (ljudi, vode, šume, rude, energija, panonska nizina, more) ali su je razbijale velike sile, najviše Austrija, Ugarska, Venecija i Turska. Svaka je bila velesila na svome području. Pa kasnije sile Antante. I vlastita glupost i nesnalaženje. Ali teško je tu biti pametan uz tolike smetnje i prijetnje.
5. Hrvatska je ostala kao tanki plašt oko Bosne koji štiti ili guši lijepu zemlju Bosnu i Hrvatska je za neke kao ždrijelo nemani koja kao da žvače i proždire Bosnu. A Bosna je kao srce koje kuca u Hrvatskoj i kao rak koji iznutra jede Hrvatsku. Ovisi o tome kako se gleda i kako ćemo raditi. Danas u Bosni imamo 3 identiteta koja jedan drugome konkuriraju. Činjenica je da je Hrvatska raspolovljena Bosnom na jugu radi "povijesnih granica" između Dubrovnika, Turske i Venecije. A mogli su tako i dati cijelu Dalmaciju Italiji, jer je onaj tuđi kralj prodao Dalmaciju za 100.000 dukata. I mogli su naroda i povijesti radi dati neke djelove Bosne Hrvatskoj, bar tamo gdje su većinski katolici Hrvati. Tako nam je kako nam je i moramo naučiti zajedno, ili jao nama. Ili ćemo surađivati, ili se ubijati, treće nema. Činjenica je da Hrvatska ne može biti mirna ako je u Bosni neprijatelj. A Hrvatsku još muče i podjele iz 2. svj. rata. Ukratko, Hrvatska je razbijena i nema snagu. Bosna je razbijena. Ali rekao je "ekstremni političar" Ante Starčević da je bolja i mala zemlja Hrvatska ako u njoj žive slobodni i sretni ljudi. To je rekao u doba kada su svi hrlili u ropski odnos i nisu mislili na nezavisnost od jačih sila.
6. Katolici u BiH čuvaju stari identitet zemlje. Oni su sada Hrvati i nisu manje Hrvati od Hrvata u Hrvatskoj. Jer su i mnogi Hrvati u Hrvatskoj Bosanci. Svi smo mi manje - više Bosanci. Najstarije sačuvano hrvatsko plemstvo u Hrvatskoj je zapravo bosansko. Imalo je zemlje u Bosni i Hrvatskoj i ostalo u Hrvatskoj. Ako Bosna sačuva svoje katolike, sačuvat će se i njen stari identitet. U suprotnom, Bosna se islamizira i onda imamo paradoks kao u Crnoj Gori da preostali katolici drže većinu crnogorskog kulturnog blaga. Ili kao ono u Egiptu da Arapi baštine piramide. Stvari se dalje kompliciraju uključujući sukob s pravoslavljem koje kida Bosnu. Jednako mora doći i do mirenja među katolicima i pravoslavcima. Tu se nešto pokušava, ali pravoslavci su u ekspanziji i neće lako odustati bez velike muke. To bi se moglo zvati demografski kolaps, koji će se svima koji ne prave djecu razbiti o glavu. Ako Bosna oslabi demografski i više ne bude priliva katolika iz Bosne u Hrvatsku, propast će i takva Bosna i svaka Hrvatska. Hrvatska i Bosna su dvije povezane posude. Tako nekako mislim.
