Ja sam definitivno pobjednik zato što sam uživao gledati kako manipulator Silajdžić muca o motokultivatorima i interesima Bosne
Odavno mislim da se najveci problem bosanskohercegovacke gradjanske opozicije najbolje ogleda u sebicnosti, zajedljivosti, licemjernosti, oholosti i pretjeranoj ambiciji pojedinaca koji je vode. Valjda taj kompleks vise vrijednosti nije tesko steci ziveci u intelektualno i moralno opustosenom drustvu, pogotovo ako si mlad i nezreo. Drustvo koje neko zeli promjeniti stvara se kompromisom, nesebicnoscu, odgovornoscu, strpljenjem, razumijevanjem, odmjerenoscu... Ako nemas takve osobine tebi nije mjesto u politici, ti si radikal, bices i uvijek ces ostati na marginama drustvenih promjena. To je nesto sto takvim ljudima odgovara, najbolje opisano ovom recenicom:
Ja sam nevažan. Nisam član nijedne stranke, ne obnašam nijednu funkciju, ništa ne obećavam, ne borim se za vlas...
Pa naravno. Lako je nista ne obecavati, ne boriti se za vlast, ne obnasati nijednu funkciju. Lako je onda nazvati sebe pobjednikom. Time pokazujes svoju sebicnost i nista vise. Otvoris topic nakon izbora i pocnes ga sa 'Ja'. Ono sto ti izgleda ne shvatas je da nisi 'ti' bitan, nije bitan ni Tanovic, ni Mustafic, niti Sero. Kao ni Dodik, Silajdzic, Tihic, Lagumdzija...itd. 'Vi' niste bitni. Mi govorimo o drustvu i njegovom sazrijevanju, a u njemu pojedinci ne smiju biti bitni. Oni koji zele da budu 'svebitni' su upravo ti koji su losi po ovo drustvo, a obicno oni i u drugima vide sebicne ljude koji su valjda po defaultu slicni njima jer se trude da nesto izmjene. Takvi ljudi ne znaju priznati poraz, ali poraz u pravom smislu te rijeci, npr. poraz jer nisu uspjeli nametnuti svoje razmisljanje drugima, pa onda uvrijedjeno 'napustaju sve' i pocinju iznova da se 'bore' osnivajuci kakvu novu stranku, nvo ili sl. To ultimativno znaci da nisu sposobni funkcionisati u pluralnom drsutvu, nisu dovoljno pametni ili nemaju dovoljno talenta da argumentuju svoj stav, ili im stav jednostavno ne valja jer je nedoradjen. Takav potez ili izjave na kraju pokazuju koliko vam je stvarno stalo do mijenjanja necega, a koliko do vaseg vlastitog ega.
Politika je umjetnost moguceg, a ne poligon za eksperimentisanje revolucionarnim jednoumnim idejama.
I kad cete shvatiti da postoje glasaci koje NE ZANIMAJU vase medjusobne personalne preference, prepirke, zackoljice i ambicije? Ako niste u stanju medjusobno da se dogovorite onda niste u stanju ni da nesto stvarno u ovom drustvu promjenite.
