Hvala Big Boy, PRAVDA uvek na kraju ipak pobedi.Big Boy wrote:Pravda je spora, ali se iskreno nadam da ce Vama biti dostizna.
želim vam svu snagu ovog svijeta i da istrajete.nevenkagaragic wrote:Hvala Big Boy, PRAVDA uvek na kraju ipak pobedi.Big Boy wrote:Pravda je spora, ali se iskreno nadam da ce Vama biti dostizna.
Licno je bas i ne ocekujem u BiH, ali sve cinim da je dostignem, na bilo koji nacin.
Zasto je ne ocekujem u BiH? Posebno u Tuzli?
Pa, evo najnovijeg "bisera" (nije ni prvi, ni poslednji) pravosudnih institucija u Tuzli kad je u pitanju Tuzilastvo TK, sudije, advokati...(meni poznato, evo peta godina) :
"PRODAJA DIPLOMA: Pod istragom ministar, suci, tužitelji, odvjetnici,... "
http://pincom.info/index.php?p=opsirnije&s=71492
Apolon.nevenkagaragic wrote:
Hvala vam svima na podrsci, verujte - znaci mi mnogo.PipiDugaDevetka wrote: Apolon.
Mogu samo zamisliti kako je majci za praznike bez svog sina.
Tuga se uvećava, umnogostručava dok skoro svi slave.
Kada je mom ocu dijagnosticirana teška bolest, odmah je dobio uputnicu za bolnicu, morao je hitno na operaciju.UnscarD wrote:Ne sjecam se kada me na forumu ovako potreslo nesto. Zao mi je sto se desilo ovo i volio bih da istrajete u borbi i da pravdu istjerate do kraja.
I sam imao iskustva sa nasim zdravstvenim sistemom tamo negdje 96-97 godine kada mi je otac trebao imati operaciju noge. Rekli su nam da je slucaj hitan. Cekali smo dan, dva, tri , pet , sedam ali operacija se nije desila. Onda mi je majka dala kovertu i ime doktora i rekla da mu je odnesem. Osjecao sam se kao da sam kriminalac i onako stidljivo spustio kovertu na sto u doktorovoj kancelariji, pokusavajuci se praviti da koverta sa novcem uopste ne postoji. Iznenadilo me kada je doktor, lezerno kao da sam platio racun na salteru, detaljno prebrojao novac i gurnuo ga u ladicu. Nije mi bas dijelovao sretan sa iznosom ali je otac ipak operisan isti dan, poslije podne. Uspjesno, valjda jer je zivjeo jos 3 godine nakon toga.
Tada, nakon rata sam se tek navikavao na ovaj novi sistem. Danas mi smeta ali sam se vec navikao pa ne pravim problem kada naletim na neljubaznu i (ili) nestrucnu sluzbenicu, blesavu sporu i krajnje apsurdnu administrativnu proceduru (kao sto je recimo mjesecno ovjeravanje zdravstvene knjizice jer ne mogu da se uvezu u jedinstveni informacioni sistem vec 15 godina) ili uopste na nekog ko sluzbenu poziciju zloupotrebljava. Nekako mi je sve to postalo normalno i sa nekompetentnim, nestrucnim i neljubaznim sluzbenicima nemam problem i stvari prihvatam onakve kakve jesu jer ne mogu da ih promjenim i od njih mi zivot ne zavisi. Sa doktorima koji olako uspostavljaju pogresnu dijagnozu i jos vise sa sistemom koji nastoji da zataska te greske i zastiti iste nesposobnjakovice kako bi valjda i sutra mogli ponoviti gresku imam i te kakav problem. Od njih ljudima zavise zivoti. Juce Denis, ko sutra? Kome ce bez ikakvih konsekvenci sutra uspostaviti pogresnu dijagnozu koje moze biti fatalna? U redu, grijesi se ali se greska prizna i za gresku se odgovara. Izgleda ne i kod nas. Kod nas zivot odavno ne vrijedi puno. Upravo zato sto sam i sam potpuno izgubio nadu da je moguce bilo sta promjeniti, upravo zato bih volio da istjerate pravdu do kraja i da ako mozda nema elemenata za krivicno odgovoranje, da se tim "predrasuda punim nesposobnjakovicima", barem oduzme diploma i dozvola za bavljenje profesijom kako se ovo ne bi ponovo desilo nekome drugome.
Uravo tako : kod nas ni zivot ne vredi puno, pa kako ce onda OBRAZ, postenje, prijateljstvo (Hipokrat je svakako davno izgubio vrednost).iz dna duše wrote:Kada je mom ocu dijagnosticirana teška bolest, odmah je dobio uputnicu za bolnicu, morao je hitno na operaciju.UnscarD wrote:Ne sjecam se kada me na forumu ovako potreslo nesto. Zao mi je sto se desilo ovo i volio bih da istrajete u borbi i da pravdu istjerate do kraja.
I sam imao iskustva sa nasim zdravstvenim sistemom tamo negdje 96-97 godine kada mi je otac trebao imati operaciju noge. Rekli su nam da je slucaj hitan. Cekali smo dan, dva, tri , pet , sedam ali operacija se nije desila. Onda mi je majka dala kovertu i ime doktora i rekla da mu je odnesem. Osjecao sam se kao da sam kriminalac i onako stidljivo spustio kovertu na sto u doktorovoj kancelariji, pokusavajuci se praviti da koverta sa novcem uopste ne postoji. Iznenadilo me kada je doktor, lezerno kao da sam platio racun na salteru, detaljno prebrojao novac i gurnuo ga u ladicu. Nije mi bas dijelovao sretan sa iznosom ali je otac ipak operisan isti dan, poslije podne. Uspjesno, valjda jer je zivjeo jos 3 godine nakon toga.
Tada, nakon rata sam se tek navikavao na ovaj novi sistem. Danas mi smeta ali sam se vec navikao pa ne pravim problem kada naletim na neljubaznu i (ili) nestrucnu sluzbenicu, blesavu sporu i krajnje apsurdnu administrativnu proceduru (kao sto je recimo mjesecno ovjeravanje zdravstvene knjizice jer ne mogu da se uvezu u jedinstveni informacioni sistem vec 15 godina) ili uopste na nekog ko sluzbenu poziciju zloupotrebljava. Nekako mi je sve to postalo normalno i sa nekompetentnim, nestrucnim i neljubaznim sluzbenicima nemam problem i stvari prihvatam onakve kakve jesu jer ne mogu da ih promjenim i od njih mi zivot ne zavisi. Sa doktorima koji olako uspostavljaju pogresnu dijagnozu i jos vise sa sistemom koji nastoji da zataska te greske i zastiti iste nesposobnjakovice kako bi valjda i sutra mogli ponoviti gresku imam i te kakav problem. Od njih ljudima zavise zivoti. Juce Denis, ko sutra? Kome ce bez ikakvih konsekvenci sutra uspostaviti pogresnu dijagnozu koje moze biti fatalna? U redu, grijesi se ali se greska prizna i za gresku se odgovara. Izgleda ne i kod nas. Kod nas zivot odavno ne vrijedi puno. Upravo zato sto sam i sam potpuno izgubio nadu da je moguce bilo sta promjeniti, upravo zato bih volio da istjerate pravdu do kraja i da ako mozda nema elemenata za krivicno odgovoranje, da se tim "predrasuda punim nesposobnjakovicima", barem oduzme diploma i dozvola za bavljenje profesijom kako se ovo ne bi ponovo desilo nekome drugome.
Ja sretna kada sam saznala da operaciju treba da izvede moj dobar drug iz mladosti, jer sam smatrala da će on, znajući da mi je otac u pitanju, dati mu najbolju njegu. I zaista, lijepo ga je primio, sav se oduševio kada me vidio, poželio me, bla, bla, bla, evocirali malo uspomene i tako...
Moja majka mi kod kuće instistira da se doktoru da koverat sa novcem, želi da bude sigurna da će otac imati najbolju njegu. ja se protiivim, jer uvrijediće mi druga, ne bi on to...
Ona ipak odlazi k njemu, dok sam ja na poslu, popodne me zove i kaže: primio je bez imalo nelagode, zahvalio se i stavio u džep.
Ja sam bila skrhana razočarenjem, ali naravno,. nisam doktoru, mom drugu, ništa rekla, ne želeći da mi otac zbog toga dobije lošiju njegu.
Ali, moj drug je pao u mojim očima i stalno mi pred očima ono njegovo nakon mature: "Studiraću medicinu, želim da pomažem ljudima...."
A kada neko doživi ovo što je g-đa Nevenka doživjela je nemjerljivo i tužno do bola, želim joj da istraje.
