zove mujo fatu da gledaju pornic,ne bi li se fata malo "opustila" i gledaju oni,gledaju...mujo vise ne moze izdrzati,zove fatu-bona fato,hocemo i mi ovako?
a fata ce-sacekaj da vidim hoce'l se uzeti na kraju!
Moderators: _BataZiv_0809, Euridika
razvukla k'o teraviju...pustopoljina wrote:pa ti kao fata:
zove mujo fatu da gledaju pornic,ne bi li se fata malo "opustila" i gledaju oni,gledaju...mujo vise ne moze izdrzati,zove fatu-bona fato,hocemo i mi ovako?
a fata ce-sacekaj da vidim hoce'l se uzeti na kraju!
samo da ti kazem da mi nepada napamet citati cijeli tvoj quotesapati srca wrote:hmd wrote:mozes ti sis roman napisati o svemu tomeBROD wrote:još uvijek sam tu....i čitam postove ....i pitam se od kad je to grijeh težiti istinskoj sreći?
niti sam prva niti posljednja koja vara,ali sam očito rijetka koja je skupila snage za početak bar priznati istinu...
moj brak je odlično funcionisao sve dok nisam rodila prvo dijete,..a onda se sve polako mijenja...u trci za novcem i karijerom koju je i ovdje imao odličnu(novac nam nikad nije nedostajao jer smo oboje zarađivali solidno)se polako gubio...a onda uz očajnički pokušaj da brak sačuvam odlučujem se na još jedno dijete..i opet dobijamo krasnu djevojčicu...ali kasno shvatam da se djecom brak ne spašava..kao i svaka dobra supruga u dom prihvatam svekrvu koja je već godinama bolesna,...i moj život dobija obavezu više...moja majka je jedina tu koji mi pomaže ...čuva djecu dok radim,odvozim i dovozim svekrvu sa terapija,...i jednostavno počinjem pucati po šavovima...a moj muž kao da nema obaveza osim da ide od gradilišta do gradilišta...a ja počinjem misliti da sam samo još jedan njegovih radnika,njegovateljica njegove majke(ne bi da me pogrešno razumijete ali ta žena je divna osoba koja mu je hiljadu puta rekla da je dosta,koja me razumije...ali tu ne može ništa promijeniti)
...i kao i svaka žena koja osjeti usamljenost ulazi u vezu sa drugim muškacem,..ta veza je bila sasvim ok u početku,ništa loše,samo kafa između obaveza i momenat opuštanja koji sam trebala imati priliku provesti s mužem...al vrijeme je nije ostavilo takvom..u njoj sam počela tražiti sve što mi nedostaje...ne viđamo se često...al znam da je uvijek tu za mene..i kad sam raspoložena,i vesela,i umorna,i kad mi treba neko da mi se nasmije...
moje kćerke nisu nikada ispaštale zbog mojih postupaka,ja sam im i otac i majka,...uvijek imam ono što on nema za njih,..vrijeme!!!i za smijeh,zadaću i za igraonice,tu sam za rođendane...(za sve ono što on ne zna ni kako izgleda),ja sam dobra majka
ali majka i žena su dvije različite stvari...a ja želim da budem i jedno i drugo...
ja nikad nisam ni pomislila otići a da mu ne kažem da idem,da želim razvod,ako niradi čega drugog onda bar da na momenat osjeti dio krivnje što brak nestaje...
...ne smatram se jedinim krivcem...niti mislim da bi me smatrali ni njegova,ni moja majka,niti moj otac,jer dobro me poznaju da znaju da sam pokušala sve da brak sačuvam,..a djevojčice....nadam se da znaju ko je uvijek bio uz njih i ko će biti....meni ostaje samo da čekam decembar i da stavim tačku
hvala svima koji su pokušali pomoći iskrenim savjetima...pa onim koji me osuđuju jer možda je upravo osuda ta koja me vodi nekom novom životu,...
ali ti to nista nece promjeniti!
niti on tebe voli niti ti njega volis to je sve do strasti..
pokusaj da izadjes sa njim 10 puta a da se ne dodirnete!
klinac! ne moze jelde !?
a sad serijatski gledano... nije on tebi ni lijep ni drag nifin niti ga ti volis niti on to isto prema tebi osjeca nego ti to sejtan uljepsava jer radis ono sto je zabranjeno!!!
eto udaj se za njega.. odma ce ti se szgadit!
Ne nije grijeh težiti istinskoj sreci, samo je poimanje iste i staza kojom koracas misleci da ides prema njoj razlicit od poimanja srece ostalih...Jevreji imaju poslovicu "kad ti je tesko okreni se oko sebe" (vidjeces mnogo gorih, tezih, ugrozenijih ljudi koji snivaju san o najljepsoj sreci da imaju ono sto ti sada imas)...Brak, dvoje naglasavam zdrave, prekrasne djece, stan, jednog od roditelja da ti moze bar na dva sahata djete pricuvati, egzistencijalne probleme ne osjecate iako je cijelo drustvo u zivucem bankrotom, prikrivenoj uzasnoj inflaciji i slicno....Tebi fali paznja, tebi nedostaje da se osjecas kao zena, onaj osjecaj kada si bila na pijedastalu kada te muz na njega stavljao dok ste bili sami...tebi nedostaje da opet budes Jedina i Posebna, zena kojoj on sa radoscu poklanja sve svoje...Nemoj misliti da te ovi ljudi ovdje ne razumiju, ne cinis ti nista novo sto se nije otkad jesvijeta i vijeka desavalo i sto se svakim danom ne desava...Postavicu ti nekoliko pitanja pa ako zelis ti odgovori na njih, ako ne ti bar promisli o njima prije nego zauvijek napustis ono sto mukotrpno godinama gradiste...
-Tvoj muz prihde donosi kuci, tebi, djeci, da vam omoguci sve sto moze i umije i zasto to cini?
-Strast kakva god bila u braku ona prode, al se ljubav izdize na nesto vece, jace i dublje ( razumijevaje, postovaje, suocavanje sa svim zivotnim problemima, preprekama, poteskocama) ljubav se prema zeni dokazuje postojanoscu, odanoscu, prihvatanjem svakog izuzova koji zivot nosi, obezbjedivanjem egzistencije da bi tebi i djeci zivot bio koliko god moze lagodniji i ljepsi....Cini li on to?
-Da li ce muskarac koji ti se sada cini sve ono sto zelis htjeti s tobom biti do kraja zivota kao tvoj muz?
-Da li pomislis da mu mozes vremenom dosaditi, narocito kada zna da si udatai da si muzu darovala dvoje prekrasne djece?
Kad se vjencavas to cinis prihvatajuci u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti zar ne? Ne cini li ti se da ti uzimas samo ono u dobru i u zdravlju?
-Nije nikakva nauka prevariti muza ili zena, samo je posebna vrsta nauke kako s tim zivjeti kasnije, kako zivjeti znajuci da si izdala, prevarila, iznevjerila bezbroj intima, osmijeha, ljepota, zivotnih pobjeda, zajednickih padova i uspona koje ste zajedno dijelili, a zasto bi ti drugi muskarac vjerovao ako si u stanju ne zbog poroka napustiti muza i dvoje djece? Otkud znas da i njega nece posao ili sam zivot na neki nacin odvojiti od tebe, pa se ti opet osjecati zapostavljenom pa potraziti opet nekoga? Ni s muzem ti nije bilo na pocetku tako, kao sada ni s tim drugim muskarcem, ali razmisli da se moze desiti kao sto ti se sad desava?
Vrijedi li za nesto sto ne znas, a sto ti trenutno godi, imponuje kao zeni, odbaciti sve dosada sto ste zajednicki izgradili?
Kako moze se teziti istinskoj sreci, na rusevina i stratistima tri srcfa (muza idvoje djece)?
Ti ces u svakom slucaju uraditi sa ili bez misljanja foruma ono sto si naumila, ali bar razmisli o ovim pitanjma prije nego sto doneses konacnu odluku...Jer srusiti se moze lahko sve u jednom sahatu, ali izgraditi mozda slicno neces vise nikada..
Mozda i hoces, ali za svaku sjenu na licu svoje djece koju ces ti prepoznavati optuzivaces uvijek sebe i svoje izbore...
Zelim ti svu snagu, pamet, mudrost i zrelost i srecu ovog svijeta u tvom izboru....Jer odvagati sta koliko dobijas, a koliko gubis, odvagati koliko bola cinis drugima a srece sebi, jako je tesko narocito ako se ne zna sta nam zivot u nasem izboru donosi....Cijeneci tvoju iskrenost na forumu napisah malo duzi post....
cuj teziti istinskoj sreci, teziti a upropastiti dvije porodice, rece da ti je taj novi ozenjen ako sam dobro procitao pa kako te prije svega nije stid od njegove zene kad nemas stida od svog muza.BROD wrote:još uvijek sam tu....i čitam postove ....i pitam se od kad je to grijeh težiti istinskoj sreći?
niti sam prva niti posljednja koja vara,ali sam očito rijetka koja je skupila snage za početak bar priznati istinu...
moj brak je odlično funcionisao sve dok nisam rodila prvo dijete,..a onda se sve polako mijenja...u trci za novcem i karijerom koju je i ovdje imao odličnu(novac nam nikad nije nedostajao jer smo oboje zarađivali solidno)se polako gubio...a onda uz očajnički pokušaj da brak sačuvam odlučujem se na još jedno dijete..i opet dobijamo krasnu djevojčicu...ali kasno shvatam da se djecom brak ne spašava..kao i svaka dobra supruga u dom prihvatam svekrvu koja je već godinama bolesna,...i moj život dobija obavezu više...moja majka je jedina tu koji mi pomaže ...čuva djecu dok radim,odvozim i dovozim svekrvu sa terapija,...i jednostavno počinjem pucati po šavovima...a moj muž kao da nema obaveza osim da ide od gradilišta do gradilišta...a ja počinjem misliti da sam samo još jedan njegovih radnika,njegovateljica njegove majke(ne bi da me pogrešno razumijete ali ta žena je divna osoba koja mu je hiljadu puta rekla da je dosta,koja me razumije...ali tu ne može ništa promijeniti)
...i kao i svaka žena koja osjeti usamljenost ulazi u vezu sa drugim muškacem,..ta veza je bila sasvim ok u početku,ništa loše,samo kafa između obaveza i momenat opuštanja koji sam trebala imati priliku provesti s mužem...al vrijeme je nije ostavilo takvom..u njoj sam počela tražiti sve što mi nedostaje...ne viđamo se često...al znam da je uvijek tu za mene..i kad sam raspoložena,i vesela,i umorna,i kad mi treba neko da mi se nasmije...
moje kćerke nisu nikada ispaštale zbog mojih postupaka,ja sam im i otac i majka,...uvijek imam ono što on nema za njih,..vrijeme!!!i za smijeh,zadaću i za igraonice,tu sam za rođendane...(za sve ono što on ne zna ni kako izgleda),ja sam dobra majka
ali majka i žena su dvije različite stvari...a ja želim da budem i jedno i drugo...
ja nikad nisam ni pomislila otići a da mu ne kažem da idem,da želim razvod,ako niradi čega drugog onda bar da na momenat osjeti dio krivnje što brak nestaje...
...ne smatram se jedinim krivcem...niti mislim da bi me smatrali ni njegova,ni moja majka,niti moj otac,jer dobro me poznaju da znaju da sam pokušala sve da brak sačuvam,..a djevojčice....nadam se da znaju ko je uvijek bio uz njih i ko će biti....meni ostaje samo da čekam decembar i da stavim tačku
hvala svima koji su pokušali pomoći iskrenim savjetima...pa onim koji me osuđuju jer možda je upravo osuda ta koja me vodi nekom novom životu,...
hmmmm... Nisam neki vjernik ali mogu ti reci da mislim da ovdje imas poentu. I ako ne gledamo ovakve probleme kroz vjeru nego kroz nauku, psihologiju i ako procitamo najveci psihologe u istoriji covjecanstva onda mozemo samo naci da covijek samo sam sebe moze da voli u sustini. Svaki covijek tu ljubav prema sebi (kao sto to psihozi kazu) ili ljubav prema Alagu ili Bogu (kao sto nam to Kuran, Biblija i Tora kazu) samo projektira na drugu osobu i to je sve. Mislim da je uspjesana veza vrlo vjerovatna ako je to veza izmedu dvoje inteligentnih i pametnih ljudi. Ali malo je takvih.hmd wrote:
samo da ti kazem da mi nepada napamet citati cijeli tvoj quote
(sapati srca == sejtansko saptanje)
nema srece u krsenju Allahovih propisa
al' ima srece kad covjek odlucno zeli da se vrati Allahu.. samo digni ruke i trazi...
Pa nije tebi ni namjenjen post, a svakako ga ne bi ni razumiohmd wrote:samo da ti kazem da mi nepada napamet citati cijeli tvoj quotesapati srca wrote:hmd wrote:
mozes ti sis roman napisati o svemu tome
ali ti to nista nece promjeniti!
niti on tebe voli niti ti njega volis to je sve do strasti..
pokusaj da izadjes sa njim 10 puta a da se ne dodirnete!
klinac! ne moze jelde !?
a sad serijatski gledano... nije on tebi ni lijep ni drag nifin niti ga ti volis niti on to isto prema tebi osjeca nego ti to sejtan uljepsava jer radis ono sto je zabranjeno!!!
eto udaj se za njega.. odma ce ti se szgadit!
Ne nije grijeh težiti istinskoj sreci, samo je poimanje iste i staza kojom koracas misleci da ides prema njoj razlicit od poimanja srece ostalih...Jevreji imaju poslovicu "kad ti je tesko okreni se oko sebe" (vidjeces mnogo gorih, tezih, ugrozenijih ljudi koji snivaju san o najljepsoj sreci da imaju ono sto ti sada imas)...Brak, dvoje naglasavam zdrave, prekrasne djece, stan, jednog od roditelja da ti moze bar na dva sahata djete pricuvati, egzistencijalne probleme ne osjecate iako je cijelo drustvo u zivucem bankrotom, prikrivenoj uzasnoj inflaciji i slicno....Tebi fali paznja, tebi nedostaje da se osjecas kao zena, onaj osjecaj kada si bila na pijedastalu kada te muz na njega stavljao dok ste bili sami...tebi nedostaje da opet budes Jedina i Posebna, zena kojoj on sa radoscu poklanja sve svoje...Nemoj misliti da te ovi ljudi ovdje ne razumiju, ne cinis ti nista novo sto se nije otkad jesvijeta i vijeka desavalo i sto se svakim danom ne desava...Postavicu ti nekoliko pitanja pa ako zelis ti odgovori na njih, ako ne ti bar promisli o njima prije nego zauvijek napustis ono sto mukotrpno godinama gradiste...
-Tvoj muz prihde donosi kuci, tebi, djeci, da vam omoguci sve sto moze i umije i zasto to cini?
-Strast kakva god bila u braku ona prode, al se ljubav izdize na nesto vece, jace i dublje ( razumijevaje, postovaje, suocavanje sa svim zivotnim problemima, preprekama, poteskocama) ljubav se prema zeni dokazuje postojanoscu, odanoscu, prihvatanjem svakog izuzova koji zivot nosi, obezbjedivanjem egzistencije da bi tebi i djeci zivot bio koliko god moze lagodniji i ljepsi....Cini li on to?
-Da li ce muskarac koji ti se sada cini sve ono sto zelis htjeti s tobom biti do kraja zivota kao tvoj muz?
-Da li pomislis da mu mozes vremenom dosaditi, narocito kada zna da si udatai da si muzu darovala dvoje prekrasne djece?
Kad se vjencavas to cinis prihvatajuci u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti zar ne? Ne cini li ti se da ti uzimas samo ono u dobru i u zdravlju?
-Nije nikakva nauka prevariti muza ili zena, samo je posebna vrsta nauke kako s tim zivjeti kasnije, kako zivjeti znajuci da si izdala, prevarila, iznevjerila bezbroj intima, osmijeha, ljepota, zivotnih pobjeda, zajednickih padova i uspona koje ste zajedno dijelili, a zasto bi ti drugi muskarac vjerovao ako si u stanju ne zbog poroka napustiti muza i dvoje djece? Otkud znas da i njega nece posao ili sam zivot na neki nacin odvojiti od tebe, pa se ti opet osjecati zapostavljenom pa potraziti opet nekoga? Ni s muzem ti nije bilo na pocetku tako, kao sada ni s tim drugim muskarcem, ali razmisli da se moze desiti kao sto ti se sad desava?
Vrijedi li za nesto sto ne znas, a sto ti trenutno godi, imponuje kao zeni, odbaciti sve dosada sto ste zajednicki izgradili?
Kako moze se teziti istinskoj sreci, na rusevina i stratistima tri srcfa (muza idvoje djece)?
Ti ces u svakom slucaju uraditi sa ili bez misljanja foruma ono sto si naumila, ali bar razmisli o ovim pitanjma prije nego sto doneses konacnu odluku...Jer srusiti se moze lahko sve u jednom sahatu, ali izgraditi mozda slicno neces vise nikada..
Mozda i hoces, ali za svaku sjenu na licu svoje djece koju ces ti prepoznavati optuzivaces uvijek sebe i svoje izbore...
Zelim ti svu snagu, pamet, mudrost i zrelost i srecu ovog svijeta u tvom izboru....Jer odvagati sta koliko dobijas, a koliko gubis, odvagati koliko bola cinis drugima a srece sebi, jako je tesko narocito ako se ne zna sta nam zivot u nasem izboru donosi....Cijeneci tvoju iskrenost na forumu napisah malo duzi post....
(sapati srca == sejtansko saptanje)
nema srece u krsenju Allahovih propisa
al' ima srece kad covjek odlucno zeli da se vrati Allahu.. samo digni ruke i trazi...
bierkof wrote:sad ce onaj pici rec da mu se javis na PPaidaa_princess90 wrote:na ovo imam samo reci:Volim sto sam mlada(18 mi je godina) is to nisam zaljubljena ,jer naucih svasta iz ovih komentara..
....tek čitajući ovaj post shvatih da više ne znam ni šta osjećam...pitanja koja dođoše od tebe,šapatu srca, su uistinu ona koja se negdje duboko kriju u mom srcu...za svako mogu reći da je u pravo vrijeme na pravom mjestu postavljeno...i znam da moje riječi više nemaju nikakvu težinu, bar ne pored gomile postova sa mišljenjima koja su uvrjedljiva...nisam tražila ni odkog da mi sude,sva sreća pa ne živim ni sa jednom osobom kojoj je bitan samo zakon i pravilo"budi vjeran"a ne da li je ta osoba uistinu sretna i zadovoljna...nisam vjerna to stoji, ali isto tako stoji da dajem onoliko čak i više nego dobijam,...moj muže je to dobro znao...,ali očito po onoj staroj "daleko od očiju,daleko i od srca"se sve izgubilo....sapati srca wrote:hmd wrote:mozes ti sis roman napisati o svemu tomeBROD wrote:još uvijek sam tu....i čitam postove ....i pitam se od kad je to grijeh težiti istinskoj sreći?
niti sam prva niti posljednja koja vara,ali sam očito rijetka koja je skupila snage za početak bar priznati istinu...
moj brak je odlično funcionisao sve dok nisam rodila prvo dijete,..a onda se sve polako mijenja...u trci za novcem i karijerom koju je i ovdje imao odličnu(novac nam nikad nije nedostajao jer smo oboje zarađivali solidno)se polako gubio...a onda uz očajnički pokušaj da brak sačuvam odlučujem se na još jedno dijete..i opet dobijamo krasnu djevojčicu...ali kasno shvatam da se djecom brak ne spašava..kao i svaka dobra supruga u dom prihvatam svekrvu koja je već godinama bolesna,...i moj život dobija obavezu više...moja majka je jedina tu koji mi pomaže ...čuva djecu dok radim,odvozim i dovozim svekrvu sa terapija,...i jednostavno počinjem pucati po šavovima...a moj muž kao da nema obaveza osim da ide od gradilišta do gradilišta...a ja počinjem misliti da sam samo još jedan njegovih radnika,njegovateljica njegove majke(ne bi da me pogrešno razumijete ali ta žena je divna osoba koja mu je hiljadu puta rekla da je dosta,koja me razumije...ali tu ne može ništa promijeniti)
...i kao i svaka žena koja osjeti usamljenost ulazi u vezu sa drugim muškacem,..ta veza je bila sasvim ok u početku,ništa loše,samo kafa između obaveza i momenat opuštanja koji sam trebala imati priliku provesti s mužem...al vrijeme je nije ostavilo takvom..u njoj sam počela tražiti sve što mi nedostaje...ne viđamo se često...al znam da je uvijek tu za mene..i kad sam raspoložena,i vesela,i umorna,i kad mi treba neko da mi se nasmije...
moje kćerke nisu nikada ispaštale zbog mojih postupaka,ja sam im i otac i majka,...uvijek imam ono što on nema za njih,..vrijeme!!!i za smijeh,zadaću i za igraonice,tu sam za rođendane...(za sve ono što on ne zna ni kako izgleda),ja sam dobra majka
ali majka i žena su dvije različite stvari...a ja želim da budem i jedno i drugo...
ja nikad nisam ni pomislila otići a da mu ne kažem da idem,da želim razvod,ako niradi čega drugog onda bar da na momenat osjeti dio krivnje što brak nestaje...
...ne smatram se jedinim krivcem...niti mislim da bi me smatrali ni njegova,ni moja majka,niti moj otac,jer dobro me poznaju da znaju da sam pokušala sve da brak sačuvam,..a djevojčice....nadam se da znaju ko je uvijek bio uz njih i ko će biti....meni ostaje samo da čekam decembar i da stavim tačku
hvala svima koji su pokušali pomoći iskrenim savjetima...pa onim koji me osuđuju jer možda je upravo osuda ta koja me vodi nekom novom životu,...
ali ti to nista nece promjeniti!
niti on tebe voli niti ti njega volis to je sve do strasti..
pokusaj da izadjes sa njim 10 puta a da se ne dodirnete!
klinac! ne moze jelde !?
a sad serijatski gledano... nije on tebi ni lijep ni drag nifin niti ga ti volis niti on to isto prema tebi osjeca nego ti to sejtan uljepsava jer radis ono sto je zabranjeno!!!
eto udaj se za njega.. odma ce ti se szgadit!
Ne nije grijeh težiti istinskoj sreci, samo je poimanje iste i staza kojom koracas misleci da ides prema njoj razlicit od poimanja srece ostalih...Jevreji imaju poslovicu "kad ti je tesko okreni se oko sebe" (vidjeces mnogo gorih, tezih, ugrozenijih ljudi koji snivaju san o najljepsoj sreci da imaju ono sto ti sada imas)...Brak, dvoje naglasavam zdrave, prekrasne djece, stan, jednog od roditelja da ti moze bar na dva sahata djete pricuvati, egzistencijalne probleme ne osjecate iako je cijelo drustvo u zivucem bankrotom, prikrivenoj uzasnoj inflaciji i slicno....Tebi fali paznja, tebi nedostaje da se osjecas kao zena, onaj osjecaj kada si bila na pijedastalu kada te muz na njega stavljao dok ste bili sami...tebi nedostaje da opet budes Jedina i Posebna, zena kojoj on sa radoscu poklanja sve svoje...Nemoj misliti da te ovi ljudi ovdje ne razumiju, ne cinis ti nista novo sto se nije otkad jesvijeta i vijeka desavalo i sto se svakim danom ne desava...Postavicu ti nekoliko pitanja pa ako zelis ti odgovori na njih, ako ne ti bar promisli o njima prije nego zauvijek napustis ono sto mukotrpno godinama gradiste...
-Tvoj muz prihde donosi kuci, tebi, djeci, da vam omoguci sve sto moze i umije i zasto to cini?
-Strast kakva god bila u braku ona prode, al se ljubav izdize na nesto vece, jace i dublje ( razumijevaje, postovaje, suocavanje sa svim zivotnim problemima, preprekama, poteskocama) ljubav se prema zeni dokazuje postojanoscu, odanoscu, prihvatanjem svakog izuzova koji zivot nosi, obezbjedivanjem egzistencije da bi tebi i djeci zivot bio koliko god moze lagodniji i ljepsi....Cini li on to?
-Da li ce muskarac koji ti se sada cini sve ono sto zelis htjeti s tobom biti do kraja zivota kao tvoj muz?
-Da li pomislis da mu mozes vremenom dosaditi, narocito kada zna da si udatai da si muzu darovala dvoje prekrasne djece?
Kad se vjencavas to cinis prihvatajuci u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti zar ne? Ne cini li ti se da ti uzimas samo ono u dobru i u zdravlju?
-Nije nikakva nauka prevariti muza ili zena, samo je posebna vrsta nauke kako s tim zivjeti kasnije, kako zivjeti znajuci da si izdala, prevarila, iznevjerila bezbroj intima, osmijeha, ljepota, zivotnih pobjeda, zajednickih padova i uspona koje ste zajedno dijelili, a zasto bi ti drugi muskarac vjerovao ako si u stanju ne zbog poroka napustiti muza i dvoje djece? Otkud znas da i njega nece posao ili sam zivot na neki nacin odvojiti od tebe, pa se ti opet osjecati zapostavljenom pa potraziti opet nekoga? Ni s muzem ti nije bilo na pocetku tako, kao sada ni s tim drugim muskarcem, ali razmisli da se moze desiti kao sto ti se sad desava?
Vrijedi li za nesto sto ne znas, a sto ti trenutno godi, imponuje kao zeni, odbaciti sve dosada sto ste zajednicki izgradili?
Kako moze se teziti istinskoj sreci, na rusevina i stratistima tri srcfa (muza idvoje djece)?
Ti ces u svakom slucaju uraditi sa ili bez misljanja foruma ono sto si naumila, ali bar razmisli o ovim pitanjma prije nego sto doneses konacnu odluku...Jer srusiti se moze lahko sve u jednom sahatu, ali izgraditi mozda slicno neces vise nikada..
Mozda i hoces, ali za svaku sjenu na licu svoje djece koju ces ti prepoznavati optuzivaces uvijek sebe i svoje izbore...
Zelim ti svu snagu, pamet, mudrost i zrelost i srecu ovog svijeta u tvom izboru....Jer odvagati sta koliko dobijas, a koliko gubis, odvagati koliko bola cinis drugima a srece sebi, jako je tesko narocito ako se ne zna sta nam zivot u nasem izboru donosi....Cijeneci tvoju iskrenost na forumu napisah malo duzi post....
a ja znam sta znaci biti s svakom a ne biti samsabinaM wrote:Ja znam sta znaci biti s nekim a biti sam...ali nisam dovoljno pametna da ti dajem ikakav savjet...zao mi je sto je to u zivotu tako, ali nazalost jeste
Hahaha, a sta ti kojoj/kojem nije dosadno radis ovdje? Mozda si ovdje poslom, nekom obavezom...babyline wrote:hmmm brod,
mislim da je tebi dosadno u zivotu i da se malo ufuravas po forumu... (imas li ti uopce muza?)
pozzzzzzzzzzzz
Peca wrote:Evo zašto se nikad ženiti neću!
Iz dosade, imam jos dvije sedmice do godisnjeg a nema posla pa ubijam vrijeme ovdje. Mislim da si i ti ovdje iz dosade pa mi zato smijesan tvoj komentar. A za BROD definitivno ne mislim da sve pise iz dosade, vec zena ocito ima problem o kojem bi s nekim porazgovarala pa joj se ocito cini lakse da to uradi sa nekim nepoznatim nego sa nekim koga poznaje iz upravo tog razloga sto ju je strah reakcije drugih. To meni moje kasike kazu...babyline wrote:hey amizun ...a kojim si ti poslom na forumu kada pises citiram: Nemoj mi odgovarati, molim te!
(ps. kasike mi govore da ste ti i brodica u nekoj mentalnoj vezi,a;))
BROD wrote:evo pročitala sam sva mišljenja i iskreno, ma koliko god ona bila protiv mojih postupaka ja ih ipak cijenim i poštujem ih
nisam tražila mišljenje da li je prevara ok ili ne....i sama znam da je daleko od poštenja,ali tu više ne želim ništa da dodajem...stvar je samo sve staviti na vagu i donijeti odluku,jer nije lako voditi dupli život,već sam umorna od planiranja šta i kako....
i znam morati ću staviti na jednu stranu muža sa kojim imam krasne kćerke,sve ono što sam gradila godinama,i što je preraslo u naviku i samo lijepa sjećanja
a sa druge strane njega ,čovjeka koji mi je ponovo vratio onu zaljubljenost,osjećaj romantike,...nekog ko opet u meni budu uzbuđenje i daje mi do znanja da živim
ono što želim je da samo imam bar toliko sreće da odluka koju donesem bude ona prava da se neću kajati,..
hvala na mišljenjima pa čak i onima koji me krive,al nikad se ne znam možda baš i nekome od njih se desi ovo što je meni....pa da shvati da je ipak možda teže varati nego biti prevaren
Totano pogresno. Usamljenost je nesto u TEBI, mozes biti okruzena s miliono drugih oko sebe da ti je svaki dan ispunjen super stvarima a da se osjecas usamljenom. NIko ama bas niko tebe ne moze uciniti sretnom (u potpunosti) ako ti sama sebe prvo ne znas uciniti happy. Nadji dusevni mir i smirenost u sebi pa ces onda moci razmisljati svojom glavom a ne bavit se glupostima i ulijetati iz veze u vezu iz veze u vezu ocekujuci da ce ti taj neko donijeti radost.BROD wrote:još uvijek sam tu....i čitam postove ....i pitam se od kad je to grijeh težiti istinskoj sreći?
niti sam prva niti posljednja koja vara,ali sam očito rijetka koja je skupila snage za početak bar priznati istinu...
moj brak je odlično funcionisao sve dok nisam rodila prvo dijete,..a onda se sve polako mijenja...u trci za novcem i karijerom koju je i ovdje imao odličnu(novac nam nikad nije nedostajao jer smo oboje zarađivali solidno)se polako gubio...a onda uz očajnički pokušaj da brak sačuvam odlučujem se na još jedno dijete..i opet dobijamo krasnu djevojčicu...ali kasno shvatam da se djecom brak ne spašava..kao i svaka dobra supruga u dom prihvatam svekrvu koja je već godinama bolesna,...i moj život dobija obavezu više...moja majka je jedina tu koji mi pomaže ...čuva djecu dok radim,odvozim i dovozim svekrvu sa terapija,...i jednostavno počinjem pucati po šavovima...a moj muž kao da nema obaveza osim da ide od gradilišta do gradilišta...a ja počinjem misliti da sam samo još jedan njegovih radnika,njegovateljica njegove majke(ne bi da me pogrešno razumijete ali ta žena je divna osoba koja mu je hiljadu puta rekla da je dosta,koja me razumije...ali tu ne može ništa promijeniti)
...i kao i svaka žena koja osjeti usamljenost ulazi u vezu sa drugim muškacem,..ta veza je bila sasvim ok u početku,ništa loše,samo kafa između obaveza i momenat opuštanja koji sam trebala imati priliku provesti s mužem...al vrijeme je nije ostavilo takvom..u njoj sam počela tražiti sve što mi nedostaje...ne viđamo se često...al znam da je uvijek tu za mene..i kad sam raspoložena,i vesela,i umorna,i kad mi treba neko da mi se nasmije...
moje kćerke nisu nikada ispaštale zbog mojih postupaka,ja sam im i otac i majka,...uvijek imam ono što on nema za njih,..vrijeme!!!i za smijeh,zadaću i za igraonice,tu sam za rođendane...(za sve ono što on ne zna ni kako izgleda),ja sam dobra majka
ali majka i žena su dvije različite stvari...a ja želim da budem i jedno i drugo...
ja nikad nisam ni pomislila otići a da mu ne kažem da idem,da želim razvod,ako niradi čega drugog onda bar da na momenat osjeti dio krivnje što brak nestaje...
...ne smatram se jedinim krivcem...niti mislim da bi me smatrali ni njegova,ni moja majka,niti moj otac,jer dobro me poznaju da znaju da sam pokušala sve da brak sačuvam,..a djevojčice....nadam se da znaju ko je uvijek bio uz njih i ko će biti....meni ostaje samo da čekam decembar i da stavim tačku
hvala svima koji su pokušali pomoći iskrenim savjetima...pa onim koji me osuđuju jer možda je upravo osuda ta koja me vodi nekom novom životu,...
znaš sve je meni savršeno jasno,samo ne i to zašto se svi koji na neki način osuđujete moje radnje se uvijek hvatate za prevaru,za mene je prevara i kad nekog varate u mislima,kad samo maštate o nekome drugom,ili u prolazu onako uzgled se okrenete(a ne samo fizička prevara)pa zar to ne radite svi....mojgrad wrote:Peca wrote:Evo zašto se nikad ženiti neću!
@Peca ne daj da ti ovakvi 'primjeri' uniste vjeru u ljubav, pravu istinsku ljubav.
Zato se i zove istinska jer je ne moze svako ni dozivjeti u svom zivotu... Mnogi prozive zivot i ne znaju sta je to, pitas se mozda zasto je tako?
Pa jednostavno zato sto ne znaju da je pruze niti znaju izabrati pravu osobu za to.
Bolje varati i zaljubljivati se u druge tudje muzeve/zene, djevojke nego u svog bracnog druga onog kojeg si sam izabrao/la da budes s njim/njom u dobru i u zlu..
..i opet ja...ali moj gradu ne mogu da ostavim post bez odgovora....mojgrad wrote:Totano pogresno. Usamljenost je nesto u TEBI, mozes biti okruzena s miliono drugih oko sebe da ti je svaki dan ispunjen super stvarima a da se osjecas usamljenom. NIko ama bas niko tebe ne moze uciniti sretnom (u potpunosti) ako ti sama sebe prvo ne znas uciniti happy. Nadji dusevni mir i smirenost u sebi pa ces onda moci razmisljati svojom glavom a ne bavit se glupostima i ulijetati iz veze u vezu iz veze u vezu ocekujuci da ce ti taj neko donijeti radost.BROD wrote:još uvijek sam tu....i čitam postove ....i pitam se od kad je to grijeh težiti istinskoj sreći?
niti sam prva niti posljednja koja vara,ali sam očito rijetka koja je skupila snage za početak bar priznati istinu...
moj brak je odlično funcionisao sve dok nisam rodila prvo dijete,..a onda se sve polako mijenja...u trci za novcem i karijerom koju je i ovdje imao odličnu(novac nam nikad nije nedostajao jer smo oboje zarađivali solidno)se polako gubio...a onda uz očajnički pokušaj da brak sačuvam odlučujem se na još jedno dijete..i opet dobijamo krasnu djevojčicu...ali kasno shvatam da se djecom brak ne spašava..kao i svaka dobra supruga u dom prihvatam svekrvu koja je već godinama bolesna,...i moj život dobija obavezu više...moja majka je jedina tu koji mi pomaže ...čuva djecu dok radim,odvozim i dovozim svekrvu sa terapija,...i jednostavno počinjem pucati po šavovima...a moj muž kao da nema obaveza osim da ide od gradilišta do gradilišta...a ja počinjem misliti da sam samo još jedan njegovih radnika,njegovateljica njegove majke(ne bi da me pogrešno razumijete ali ta žena je divna osoba koja mu je hiljadu puta rekla da je dosta,koja me razumije...ali tu ne može ništa promijeniti)
...i kao i svaka žena koja osjeti usamljenost ulazi u vezu sa drugim muškacem,..ta veza je bila sasvim ok u početku,ništa loše,samo kafa između obaveza i momenat opuštanja koji sam trebala imati priliku provesti s mužem...al vrijeme je nije ostavilo takvom..u njoj sam počela tražiti sve što mi nedostaje...ne viđamo se često...al znam da je uvijek tu za mene..i kad sam raspoložena,i vesela,i umorna,i kad mi treba neko da mi se nasmije...
moje kćerke nisu nikada ispaštale zbog mojih postupaka,ja sam im i otac i majka,...uvijek imam ono što on nema za njih,..vrijeme!!!i za smijeh,zadaću i za igraonice,tu sam za rođendane...(za sve ono što on ne zna ni kako izgleda),ja sam dobra majka
ali majka i žena su dvije različite stvari...a ja želim da budem i jedno i drugo...
ja nikad nisam ni pomislila otići a da mu ne kažem da idem,da želim razvod,ako niradi čega drugog onda bar da na momenat osjeti dio krivnje što brak nestaje...
...ne smatram se jedinim krivcem...niti mislim da bi me smatrali ni njegova,ni moja majka,niti moj otac,jer dobro me poznaju da znaju da sam pokušala sve da brak sačuvam,..a djevojčice....nadam se da znaju ko je uvijek bio uz njih i ko će biti....meni ostaje samo da čekam decembar i da stavim tačku
hvala svima koji su pokušali pomoći iskrenim savjetima...pa onim koji me osuđuju jer možda je upravo osuda ta koja me vodi nekom novom životu,...
Kad to skontas znat ces da svaka zena ne trazi sa strane kad se osjeca usamljenom vec radi na tom svom problemu i sebi. A ti dotle jos daleko nisi stigla.
Procitaj ovaj post vise puta mozda skontas sta je pisac htio reci
Mnogi se ovdje ne usudjuju izjasniti ali ja ostro osudjujem svaku vrstu prevare. Jer (u ovom slucaju govorimo o tvojoj situaciji) ti ne samo da omalovazavas osobu s kojom si vec prvenstveno sebe. Sebi cinis veliki grijeh i skaces sama sebi u stomak svojim postupcima. Naravno da svi mi imamo pravo na srecu i uspjeh, ali srecu si trebala traziti i biti sigurna prije nego si tom covjeku dala obecanje a obecanje je i u dobru i u zlu. Sad kad su ti se pojavile monotone stvari ti odmah otisla sarat sa strane, daj ba nismo djeca sta mislis da cu reci super samo tako nastavi.BROD wrote:znaš sve je meni savršeno jasno,samo ne i to zašto se svi koji na neki način osuđujete moje radnje se uvijek hvatate za prevaru,za mene je prevara i kad nekog varate u mislima,kad samo maštate o nekome drugom,ili u prolazu onako uzgled se okrenete(a ne samo fizička prevara)pa zar to ne radite svi....mojgrad wrote:Peca wrote:Evo zašto se nikad ženiti neću!
@Peca ne daj da ti ovakvi 'primjeri' uniste vjeru u ljubav, pravu istinsku ljubav.
Zato se i zove istinska jer je ne moze svako ni dozivjeti u svom zivotu... Mnogi prozive zivot i ne znaju sta je to, pitas se mozda zasto je tako?
Pa jednostavno zato sto ne znaju da je pruze niti znaju izabrati pravu osobu za to.
Bolje varati i zaljubljivati se u druge tudje muzeve/zene, djevojke nego u svog bracnog druga onog kojeg si sam izabrao/la da budes s njim/njom u dobru i u zlu..dovoljno je samo da budete iskreni prema sebi pa da spoznate da niko nije daleko od prevare....
....i post nije upućen samo tebi moj grade,već i svima onima koji se pronalaze u njemu...
nikad nikome nisam sudila za njegova djela....i ne želim da iko sudi meni....očito je veći grijeh na ovom forumu zatražiti iskren savjet nego ga dobiti...ipak hvala ...svaki post je vrijedan pažnje,neki me bace u razmišljanja,u preispitivanje pojedinih odluka koje su na putu,a neki samo lijepo nasmiju...i svaki ima svoju težinu,na svoj način....
u svakom slučaju moj život neće stati ni na prevari,ni na traženju sreće ...imam ja snage za još lijepih dana,osmijeha na licu,imam ja još razloga da idem dalje....sama sa svojom djecom ...ili sa članom više...vrijeme je tu ...ispred mene...
Pa ti si svoju odluku prije godinu dana donijela, tacnije kad si se nasla u postelji s tim drugim covjekom. Sta treba tu dalje mudrovati. Sta trebas spasavati sto je vec unisteno? Zar mislis da te nikada nece proganjati to..BROD wrote:..i opet ja...ali moj gradu ne mogu da ostavim post bez odgovora....mojgrad wrote:Totano pogresno. Usamljenost je nesto u TEBI, mozes biti okruzena s miliono drugih oko sebe da ti je svaki dan ispunjen super stvarima a da se osjecas usamljenom. NIko ama bas niko tebe ne moze uciniti sretnom (u potpunosti) ako ti sama sebe prvo ne znas uciniti happy. Nadji dusevni mir i smirenost u sebi pa ces onda moci razmisljati svojom glavom a ne bavit se glupostima i ulijetati iz veze u vezu iz veze u vezu ocekujuci da ce ti taj neko donijeti radost.BROD wrote:još uvijek sam tu....i čitam postove ....i pitam se od kad je to grijeh težiti istinskoj sreći?
niti sam prva niti posljednja koja vara,ali sam očito rijetka koja je skupila snage za početak bar priznati istinu...
moj brak je odlično funcionisao sve dok nisam rodila prvo dijete,..a onda se sve polako mijenja...u trci za novcem i karijerom koju je i ovdje imao odličnu(novac nam nikad nije nedostajao jer smo oboje zarađivali solidno)se polako gubio...a onda uz očajnički pokušaj da brak sačuvam odlučujem se na još jedno dijete..i opet dobijamo krasnu djevojčicu...ali kasno shvatam da se djecom brak ne spašava..kao i svaka dobra supruga u dom prihvatam svekrvu koja je već godinama bolesna,...i moj život dobija obavezu više...moja majka je jedina tu koji mi pomaže ...čuva djecu dok radim,odvozim i dovozim svekrvu sa terapija,...i jednostavno počinjem pucati po šavovima...a moj muž kao da nema obaveza osim da ide od gradilišta do gradilišta...a ja počinjem misliti da sam samo još jedan njegovih radnika,njegovateljica njegove majke(ne bi da me pogrešno razumijete ali ta žena je divna osoba koja mu je hiljadu puta rekla da je dosta,koja me razumije...ali tu ne može ništa promijeniti)
...i kao i svaka žena koja osjeti usamljenost ulazi u vezu sa drugim muškacem,..ta veza je bila sasvim ok u početku,ništa loše,samo kafa između obaveza i momenat opuštanja koji sam trebala imati priliku provesti s mužem...al vrijeme je nije ostavilo takvom..u njoj sam počela tražiti sve što mi nedostaje...ne viđamo se često...al znam da je uvijek tu za mene..i kad sam raspoložena,i vesela,i umorna,i kad mi treba neko da mi se nasmije...
moje kćerke nisu nikada ispaštale zbog mojih postupaka,ja sam im i otac i majka,...uvijek imam ono što on nema za njih,..vrijeme!!!i za smijeh,zadaću i za igraonice,tu sam za rođendane...(za sve ono što on ne zna ni kako izgleda),ja sam dobra majka
ali majka i žena su dvije različite stvari...a ja želim da budem i jedno i drugo...
ja nikad nisam ni pomislila otići a da mu ne kažem da idem,da želim razvod,ako niradi čega drugog onda bar da na momenat osjeti dio krivnje što brak nestaje...
...ne smatram se jedinim krivcem...niti mislim da bi me smatrali ni njegova,ni moja majka,niti moj otac,jer dobro me poznaju da znaju da sam pokušala sve da brak sačuvam,..a djevojčice....nadam se da znaju ko je uvijek bio uz njih i ko će biti....meni ostaje samo da čekam decembar i da stavim tačku
hvala svima koji su pokušali pomoći iskrenim savjetima...pa onim koji me osuđuju jer možda je upravo osuda ta koja me vodi nekom novom životu,...
Kad to skontas znat ces da svaka zena ne trazi sa strane kad se osjeca usamljenom vec radi na tom svom problemu i sebi. A ti dotle jos daleko nisi stigla.
Procitaj ovaj post vise puta mozda skontas sta je pisac htio reci
baviti se glupostima-zar je traženje sreće glupost????![]()
.....ulijetati iz veze u vezu-hm,o mojoj prošlosti ne znaš puno,ali nije na odmet saznati da je moj muž prvi čovjek u mom životu,...i da ako sam jednom uskočila u prevaru ne znači da trčim za svim muškarcima u okolni....
..nemam riječi...ali savršeno dobro znam čitati stvari i kontati ....ali stvarno šta da skontam iz tvog posta...da se pokajem za prevaru.?..ne ja ne tražim iskupljenje grijeha,ja samo tražim savjet kako ispivati iz situacije u kojoj sam,...donijeti odluku koju trebam....a to u tvom postu nisam pronašla...ipak hvala na trudu....
da se razumijemo....ja te ne osudjujem niti te bodrim u ideji prevare. Ono sto mi smeta je vrlo cest pokusaj izjednacavanja "nas" i "njih" (ma sta to znacilo) u formulaciji koju sam citirala. Je li ovakav nacin razmisljanja minimizira "fizicku prevaru"? Je l' onima koji varaju bude dushi lakse kad razmisljaju da smo svi isti? I cemu sada ova kvaziracionalizacija pred sirokim forumskim masama?BROD wrote:[znaš sve je meni savršeno jasno,samo ne i to zašto se svi koji na neki način osuđujete moje radnje se uvijek hvatate za prevaru,za mene je prevara i kad nekog varate u mislima,kad samo maštate o nekome drugom,ili u prolazu onako uzgled se okrenete(a ne samo fizička prevara)pa zar to ne radite svi....dovoljno je samo da budete iskreni prema sebi pa da spoznate da niko nije daleko od prevare....
....i post nije upućen samo tebi moj grade,već i svima onima koji se pronalaze u njemu...
nikad nikome nisam sudila za njegova djela....i ne želim da iko sudi meni....očito je veći grijeh na ovom forumu zatražiti iskren savjet nego ga dobiti...ipak hvala ...svaki post je vrijedan pažnje,neki me bace u razmišljanja,u preispitivanje pojedinih odluka koje su na putu,a neki samo lijepo nasmiju...i svaki ima svoju težinu,na svoj način....
u svakom slučaju moj život neće stati ni na prevari,ni na traženju sreće ...imam ja snage za još lijepih dana,osmijeha na licu,imam ja još razloga da idem dalje....sama sa svojom djecom ...ili sa članom više...vrijeme je tu ...ispred mene...
...apsolutno mi nije namjera da se pravdam,jer ne mogu niti želim pobjeći od istine...kao ni namjera da me neko sa foruma okrivljuje....očito sam se prevarila pomislivši da ima još ljudi koji znaju biti prijatelji,ili bar to pokušati,...ipak hvala....otherside wrote:da se razumijemo....ja te ne osudjujem niti te bodrim u ideji prevare. Ono sto mi smeta je vrlo cest pokusaj izjednacavanja "nas" i "njih" (ma sta to znacilo) u formulaciji koju sam citirala. Je li ovakav nacin razmisljanja minimizira "fizicku prevaru"? Je l' onima koji varaju bude dushi lakse kad razmisljaju da smo svi isti? I cemu sada ova kvaziracionalizacija pred sirokim forumskim masama?BROD wrote:[znaš sve je meni savršeno jasno,samo ne i to zašto se svi koji na neki način osuđujete moje radnje se uvijek hvatate za prevaru,za mene je prevara i kad nekog varate u mislima,kad samo maštate o nekome drugom,ili u prolazu onako uzgled se okrenete(a ne samo fizička prevara)pa zar to ne radite svi....dovoljno je samo da budete iskreni prema sebi pa da spoznate da niko nije daleko od prevare....
....i post nije upućen samo tebi moj grade,već i svima onima koji se pronalaze u njemu...
nikad nikome nisam sudila za njegova djela....i ne želim da iko sudi meni....očito je veći grijeh na ovom forumu zatražiti iskren savjet nego ga dobiti...ipak hvala ...svaki post je vrijedan pažnje,neki me bace u razmišljanja,u preispitivanje pojedinih odluka koje su na putu,a neki samo lijepo nasmiju...i svaki ima svoju težinu,na svoj način....
u svakom slučaju moj život neće stati ni na prevari,ni na traženju sreće ...imam ja snage za još lijepih dana,osmijeha na licu,imam ja još razloga da idem dalje....sama sa svojom djecom ...ili sa članom više...vrijeme je tu ...ispred mene...
Meni u ovoj zalopojci vishe smeta pravdanje nego prevara. Da se taj sreco nije pojavio ti bi i dalje vodila isti, bijeloudovicki zivot, sa istim obavezama (jer ne shvatih da si ranije imala tendencu promjeniti bilo sta) samo sto bi u tom slucaju mozda uvjerila sebe da je tako "najbolje za sve".