Ma ja bih danas rado probao Ikara, onako malo poprženog ("živ" mi je zaista bio odvratan, ali kad se poprži i pusti sos, pa se naumačeš-to je bila prava gozba

). Ali obavezno se u svakoj konzervi nalazila neka žila, za koju sam ja volio da mislim da je dio penisa ko zna koje životinje

...svakako sam nju uvijek bacao, jer je bilo nemoguće pojesti, kao da je od gume.
Pa neki "vitaminski" "keksovi", što neko spomenu. Ja se sjećam nekih: dođu u bijelom papiru dvije kockice "nečega", što smo zvali "gurabijama". "To" je bilo brašnjavo i slatko, ali je imalo odvratan, sintetički, okus. I dan-danas kad jedem prave gurabije, sjetim se toga i smuči mi se.
A Tabasco sos je za nas bio neupotrebljiv za jelo (šta ćeš od onolišne flašice i šta njome začiniti?), pa smo ga koristili za razne nestašluke. Recimo, navučeš Tabasco u špricu sa iglom, pa ga ubrizgaš u jabuku i daš nekom od druge djece...i čekaš reakciju.
