Forum Klix.ba

Daphna wrote:Ne sviđa mi se što je ova tema zamrla

Nešto razmišljam... I pitam se... I to ne samo večeras, pitam se ovo često kada mi potonu lađe ljubavi...

Kada već skupite hrabrost, kada se već odlučite priznati nekome šta osjećate prema njemu/njoj, a naiđete na zid, na odbijanje , da li žalite? Žalite li kada ste u vezi, pa se ta veza završi...? Žalite li kada ljubav, koju vam je neko pružao, jednostavno nestane? Zapitate li se šta se to desilo, patite li, proklinjete... Ili vam je kao meni drago što znate da ljubav živi u vama, što ste sposobni voljeti... Dijeliti tu emociju, usrećiti nekoga, dozvoliti da vas usreće?

Jesmo li sve manje sposobni za ljubav? Jesmo li zaboravili šta znači VOLJETI?

Odlicna pitanja I divna konstatcija "da nam je drago sto smo sposobni voljeti" Hajde otvori novu temu o ovoj lijepoj konstataciji Jer uvijek sam pomisljao kada od nekoga cujem da je ostavljen ili ostavljena lose i ruzne rijeci za osobu koja je otisla od njega, kako ako je volio, i dalje joj ne zeli srecu i ljepotu na mjestu gdje je ona ili on odlucio/a da bude sretna...I kako smo u stanju toliko lijepog sto bude izmedu svoje u vezi odmah zatamniti...

da, na zalost, mnogo takvih prica ima,
zbog sujete, ega, ponosa, zadrtosti i gluposti, ljudi prave izbore za koje misle da su u najboljem interesu za njega, a biraju zapravo svoju nesrecu, da zive u zabludi i da ih do kraja zivota muci pitanje a sta da sam, i zasto zaboga nisam...precesto se desava da se odluce za ono sto se tog trenutka cini lakse, birajuci put linije manjeg otpora, sa manje borbe, manje zrtve, manje truda, svega manje, a onda vjerujem i manje ljubavi....opet ponavljam, lagati sebe i uvjeravati se u nesto, gusiti svoje srce i ono prema cemu te zapravo vuce, ignorisuci njegove savjete, je najgore sto covjek sebi moze napraviti...i kajati se do kraja zivota, jer na vrijeme nije shvatio....

jedan od najiskrenijih ljudi koje ikad slusah i cije mi rijeci uvijek daju nadu iznova ali i mnogo straha:

Ljubav ce znati da mi jednoga dana stavi pod nos
i da mi u glavu vrati sve sto propustio sam s njom
radim na tome da se ludilo moje
ne istrci van
pa da se brukam pred njome
kad mogu spasit' sto se spasit da
ja ne odustajem, ne odustajem

Io vado avanti
perche l'amore vero non muore mai
noi mai staremo distanti
e questa ferita si chiudera'
io non rinuncio a lei
non smetto, no, la vorrei qui
non rinuncio a lei
io voglio lei, la voglio qui

Ja ne odustajem
jedino s njom sebe vidim
ja ne odustajem
od one za koju zivim
ne, ne odustajem

Lei e' da vero tutto quello che ho
lei e'la sola che io voglio e che sempre vorrei
adesso e sempre l'amore resiste
non vivo senza di lei

I ne smijem stati
noi mai saremo distanti

Io non rinuncio a lei
perche io non, non vivo cosi
io non rinuncio
a lei, lei tornera', l'asspeto qui
io non rinuncio a lei

Za koju zivim
ne odustajem

Non rinuncio a lei,
l'asspetto qui
non rinuncio a lei

Ne odustajem
ja ne odustajem

Non rinuncio a lei
non rinuncio a lei

Ja ne odustajem
ne smijem stati

Non rinuncio a lei

I ne smijem stati

L'asspetto qui

Za koju zivim

TiDamJa wrote:da, na zalost, mnogo takvih prica ima,
zbog sujete, ega, ponosa, zadrtosti i gluposti, ljudi prave izbore za koje misle da su u najboljem interesu za njega, a biraju zapravo svoju nesrecu, da zive u zabludi i da ih do kraja zivota muci pitanje a sta da sam, i zasto zaboga nisam...precesto se desava da se odluce za ono sto se tog trenutka cini lakse, birajuci put linije manjeg otpora, sa manje borbe, manje zrtve, manje truda, svega manje, a onda vjerujem i manje ljubavi....opet ponavljam, lagati sebe i uvjeravati se u nesto, gusiti svoje srce i ono prema cemu te zapravo
vuce, ignorisuci njegove savjete, je najgore sto covjek sebi moze napraviti...i kajati se do kraja zivota, jer na vrijeme nije shvatio....

jedan od najiskrenijih ljudi koje ikad slusah i cije mi rijeci uvijek daju nadu iznova ali i mnogo straha:

Ljubav ce znati da mi jednoga dana stavi pod nos
i da mi u glavu vrati sve sto propustio sam s njom
radim na tome da se ludilo moje
ne istrci van
pa da se brukam pred njome
kad mogu spasit' sto se spasit da
ja ne odustajem, ne odustajem

Io vado avanti
perche l'amore vero non muore mai
noi mai staremo distanti
e questa ferita si chiudera'
io non rinuncio a lei
non smetto, no, la vorrei qui
non rinuncio a lei
io voglio lei, la voglio qui

Ja ne odustajem
jedino s njom sebe vidim
ja ne odustajem
od one za koju zivim
ne, ne odustajem

Lei e' da vero tutto quello che ho
lei e'la sola che io voglio e che sempre vorrei
adesso e sempre l'amore resiste
non vivo senza di lei

I ne smijem stati
noi mai saremo distanti

Io non rinuncio a lei
perche io non, non vivo cosi
io non rinuncio
a lei, lei tornera', l'asspeto qui
io non rinuncio a lei

Za koju zivim
ne odustajem

Non rinuncio a lei,
l'asspetto qui
non rinuncio a lei

Ne odustajem
ja ne odustajem

Non rinuncio a lei
non rinuncio a lei

Ja ne odustajem
ne smijem stati

Non rinuncio a lei

I ne smijem stati

L'asspetto qui

Za koju zivim

"Cesto, ko plemenito zrno sjemena...
smrtnikovo srce ne zna da u
u mrtvoj ljusci o ljubavi sniva...
sve dok nije doslo njegovo vrijeme...
blazenog budenja u zagrljaju istine..."

I svi mi vremenom prije ili kasnije suoceni sami sa sobom i onim sto je u nama, onim sto smo u ljubavi cinili, naucimo da se ljubav ne oblikuje vidljivim gestama vec hiljadu i jednim nagovjestajem svakodnevno rodenih novih osjecaja, spoznaja i da je za ljubav navika obicna kamena granica proslosti oko sadasnjosti...i da ako zelimo dalje, ljepse, bolje, iskrenije da moramo preskociti nemir i nezadovoljstvo u nama, raskinuti lance zadovoljavanja postojecim...ako to nije ono sto zelimo u dubini duse...ako to nije ono sto nas cini sretnima...

Da, bojim se iskreno pričati o ljubavi s osobom do koje mi je stalo, a njega se to najviše tiče.
Pričat ću sa svima,ali neću njemu reći...što je frustrirajuće. DDDDDDuuuuuugggggggoo mi niko nije zapeo za oko kao on, kad ga vidim suši se grlo, koljena klecaju, a ne mogu mu reći. Znam malo o njemu, u biti poznanici smo, ne znam ima li djevojku, a sve bi to nestalo da ga jednostavno pitam da izađemo, da jednostavno iskreno pričam o ljubavi, kao sad i ovdje. hvala za temu šapati srca

hrabro srce wrote:Da, bojim se iskreno pričati o ljubavi s osobom do koje mi je stalo, a njega se to najviše tiče.
Pričat ću sa svima,ali neću njemu reći...što je frustrirajuće. DDDDDDuuuuuugggggggoo mi niko nije zapeo za oko kao on, kad ga vidim suši se grlo, koljena klecaju, a ne mogu mu reći. Znam malo o njemu, u biti poznanici smo, ne znam ima li djevojku, a sve bi to nestalo da ga jednostavno pitam da izađemo, da jednostavno iskreno pričam o ljubavi, kao sad i ovdje. hvala za temu šapati srca

Hrabro srce, zašto to sebi radiš? Čemu taj strah? Želiš li propustiti šansu koju imaš i cijeli život se pitati da li si trebala priznati? Bolje je kajati se što si uradila nešto, što si prišla, priznala mu da ti se sviđa, pozvala da izađete, nego pitati se da li si pogriješila što nisi... I što je još gore žaliti...

Hajde... Znam da se iza tvog nicka krije zaista hrabro srce!

U tome i jeste štos; moja krilatica-bolje se kajati za ono što sam uradila, nego zbog nečeg što sam propustila uraditi... u biti nikad se ne kajem. Kad je nešto učinjeno, smatram da je to u tom trenutku bilo ispravno, i tačka. Ali ovaj put ne mogu sebe prepoznati, bojim se,... iako to sazrijeva u meni, samo da se poklopi "nešto". Hvala za poticaj i odgovor, jer prvi put se uključujem, a dugo vas sve pratim

hrabro srce wrote:Da, bojim se iskreno pričati o ljubavi s osobom do koje mi je stalo, a njega se to najviše tiče.
Pričat ću sa svima,ali neću njemu reći...što je frustrirajuće. DDDDDDuuuuuugggggggoo mi niko nije zapeo za oko kao on, kad ga vidim suši se grlo, koljena klecaju, a ne mogu mu reći. Znam malo o njemu, u biti poznanici smo, ne znam ima li djevojku, a sve bi to nestalo da ga jednostavno pitam da izađemo, da jednostavno iskreno pričam o ljubavi, kao sad i ovdje. hvala za temu šapati srca

Ovi dobri ucesnici svojim komentarima ucinili su ovu temu lijepom..."Dafna" ti je sve u svom komentaru rekla, sto i jeste istina...Ne dopusti sebi da kroz vrijeme milion puta sebe pitas zasto nisi mu rekla ono sto osjecas...Kao muskarac, ne znam da sam jos sreo muskarca koji je ostao raqvnodusan kada mu djevojka kaze da za njega osjeca ono najljepse...Sretno

hrabro srce wrote:U tome i jeste štos; moja krilatica-bolje se kajati za ono što sam uradila, nego zbog nečeg što sam propustila uraditi... u biti nikad se ne kajem. Kad je nešto učinjeno, smatram da je to u tom trenutku bilo ispravno, i tačka. Ali ovaj put ne mogu sebe prepoznati, bojim se,... iako to sazrijeva u meni, samo da se poklopi "nešto". Hvala za poticaj i odgovor, jer prvi put se uključujem, a dugo vas sve pratim

Nemoj ti samo dugo čekati to "nešto"... Dok se ti skontaš, sabereš i skupiš hrabrost... Odvede njega neka i ruznija i gluplja... Ali upornija i hrabrija!

Nego draga moja, telefon u ruke i zovi! Ili ako već nemaš broj... Ganjaj ga po mahali Stvarno, što prije riješiš tu situaciju biće ti lakše!

čekam izvještaj sa prve kafice

sapati srca wrote:

hrabro srce wrote:Da, bojim se iskreno pričati o ljubavi s osobom do koje mi je stalo, a njega se to najviše tiče.
Pričat ću sa svima,ali neću njemu reći...što je frustrirajuće. DDDDDDuuuuuugggggggoo mi niko nije zapeo za oko kao on, kad ga vidim suši se grlo, koljena klecaju, a ne mogu mu reći. Znam malo o njemu, u biti poznanici smo, ne znam ima li djevojku, a sve bi to nestalo da ga jednostavno pitam da izađemo, da jednostavno iskreno pričam o ljubavi, kao sad i ovdje. hvala za temu šapati srca

Ovi dobri ucesnici svojim komentarima ucinili su ovu temu lijepom..."Dafna" ti je sve u svom komentaru rekla, sto i jeste istina...Ne dopusti sebi da kroz vrijeme milion puta sebe pitas zasto nisi mu rekla ono sto osjecas...Kao muskarac, ne znam da sam jos sreo muskarca koji je ostao raqvnodusan kada mu djevojka kaze da za njega osjeca ono najljepse...Sretno

Eh sad... Da li ostane ravnodušan, ne znam... Ali ako nije "zagrijan" nema od toga ništa ma šta ja njemu priznala!

Daphna wrote:

sapati srca wrote:

hrabro srce wrote:Da, bojim se iskreno pričati o ljubavi s osobom do koje mi je stalo, a njega se to najviše tiče.
Pričat ću sa svima,ali neću njemu reći...što je frustrirajuće. DDDDDDuuuuuugggggggoo mi niko nije zapeo za oko kao on, kad ga vidim suši se grlo, koljena klecaju, a ne mogu mu reći. Znam malo o njemu, u biti poznanici smo, ne znam ima li djevojku, a sve bi to nestalo da ga jednostavno pitam da izađemo, da jednostavno iskreno pričam o ljubavi, kao sad i ovdje. hvala za temu šapati srca

Ovi dobri ucesnici svojim komentarima ucinili su ovu temu lijepom..."Dafna" ti je sve u svom komentaru rekla, sto i jeste istina...Ne dopusti sebi da kroz vrijeme milion puta sebe pitas zasto nisi mu rekla ono sto osjecas...Kao muskarac, ne znam da sam jos sreo muskarca koji je ostao raqvnodusan kada mu djevojka kaze da za njega osjeca ono najljepse...Sretno

Eh sad... Da li ostane ravnodušan, ne znam... Ali ako nije "zagrijan" nema od toga ništa ma šta ja njemu priznala!

Znam, ali ne moze ni biti zagrijan, niti se zagrijati ako ne zna...Ka kazem ravnosusan, to joj kazujem da joj tu omcu straha malo olabavim, u smislu njegover pocetne reakcije...A dalje je kao i kod svakoga ono izmedu njih A govorim iz diskursa muskarca koji je takvu istu stvar dozivio n najljepsi nacin...

sapati srca wrote:

Daphna wrote:Ne sviđa mi se što je ova tema zamrla

Nešto razmišljam... I pitam se... I to ne samo večeras, pitam se ovo često kada mi potonu lađe ljubavi...

Kada već skupite hrabrost, kada se već odlučite priznati nekome šta osjećate prema njemu/njoj, a naiđete na zid, na odbijanje , da li žalite? Žalite li kada ste u vezi, pa se ta veza završi...? Žalite li kada ljubav, koju vam je neko pružao, jednostavno nestane? Zapitate li se šta se to desilo, patite li, proklinjete... Ili vam je kao meni drago što znate da ljubav živi u vama, što ste sposobni voljeti... Dijeliti tu emociju, usrećiti nekoga, dozvoliti da vas usreće?

Jesmo li sve manje sposobni za ljubav? Jesmo li zaboravili šta znači VOLJETI?

Odlicna pitanja I divna konstatcija "da nam je drago sto smo sposobni voljeti" Hajde otvori novu temu o ovoj lijepoj konstataciji Jer uvijek sam pomisljao kada od nekoga cujem da je ostavljen ili ostavljena lose i ruzne rijeci za osobu koja je otisla od njega, kako ako je volio, i dalje joj ne zeli srecu i ljepotu na mjestu gdje je ona ili on odlucio/a da bude sretna...I kako smo u stanju toliko lijepog sto bude izmedu svoje u vezi odmah zatamniti...

Šapati srca, ne želim otvarati novu temu! Nema potrebe! Tvoja je odlična... Pričamo otvoreno o svemu... I baš je lijepo na jednom mjestu razmjenjivati mišljenja o nečemu što je tako plemenito...

Eh sad... Da li ostane ravnodušan, ne znam... Ali ako nije "zagrijan" nema od toga ništa ma šta ja njemu priznala![/quote]

Znam, ali ne moze ni biti zagrijan, niti se zagrijati ako ne zna...Ka kazem ravnosusan, to joj kazujem da joj tu omcu straha malo olabavim, u smislu njegover pocetne reakcije...A dalje je kao i kod svakoga ono izmedu njih A govorim iz diskursa muskarca koji je takvu istu stvar dozivio n najljepsi nacin...[/quote]

Ma ne govorim ni ja na pamet... I ja pišem na osnovu sličnog iskustva... Naravno da hrabro srce neće znati šta da očekuje dok ne napravi prvi korak, koji zaista i jeste najteži! Ali šta joj se može desiti? Nema baš puno izbora, ili da bude odbijena ili da budu sretni skupa...

Daphna wrote:

sapati srca wrote:

Daphna wrote:Ne sviđa mi se što je ova tema zamrla

Nešto razmišljam... I pitam se... I to ne samo večeras, pitam se ovo često kada mi potonu lađe ljubavi...

Kada već skupite hrabrost, kada se već odlučite priznati nekome šta osjećate prema njemu/njoj, a naiđete na zid, na odbijanje , da li žalite? Žalite li kada ste u vezi, pa se ta veza završi...? Žalite li kada ljubav, koju vam je neko pružao, jednostavno nestane? Zapitate li se šta se to desilo, patite li, proklinjete... Ili vam je kao meni drago što znate da ljubav živi u vama, što ste sposobni voljeti... Dijeliti tu emociju, usrećiti nekoga, dozvoliti da vas usreće?

Jesmo li sve manje sposobni za ljubav? Jesmo li zaboravili šta znači VOLJETI?

Odlicna pitanja I divna konstatcija "da nam je drago sto smo sposobni voljeti" Hajde otvori novu temu o ovoj lijepoj konstataciji Jer uvijek sam pomisljao kada od nekoga cujem da je ostavljen ili ostavljena lose i ruzne rijeci za osobu koja je otisla od njega, kako ako je volio, i dalje joj ne zeli srecu i ljepotu na mjestu gdje je ona ili on odlucio/a da bude sretna...I kako smo u stanju toliko lijepog sto bude izmedu svoje u vezi odmah zatamniti...

Šapati srca, ne želim otvarati novu temu! Nema potrebe! Tvoja je odlična... Pričamo otvoreno o svemu... I baš je lijepo na jednom mjestu razmjenjivati mišljenja o nečemu što je tako plemenito...

Dobro Imas i pravo, svakako bi i ta nova otvorila druge...Znas, kada si napisala da li volimo i zalimo i kada nam partner ode, pomislio sam da li vise pisemo ljubavna pisma, da li ih saljemo kada odlazimo, kada se rastajemo, ona pisma koja se zauvijek cuvaju u kojima smo udanuli sve nase osjecaje...

Daphna wrote:Eh sad... Da li ostane ravnodušan, ne znam... Ali ako nije "zagrijan" nema od toga ništa ma šta ja njemu priznala!

Znam, ali ne moze ni biti zagrijan, niti se zagrijati ako ne zna...Ka kazem ravnosusan, to joj kazujem da joj tu omcu straha malo olabavim, u smislu njegover pocetne reakcije...A dalje je kao i kod svakoga ono izmedu njih A govorim iz diskursa muskarca koji je takvu istu stvar dozivio n najljepsi nacin...[/quote]

Ma ne govorim ni ja na pamet... I ja pišem na osnovu sličnog iskustva... Naravno da hrabro srce neće znati šta da očekuje dok ne napravi prvi korak, koji zaista i jeste najteži! Ali šta joj se može desiti? Nema baš puno izbora, ili da bude odbijena ili da budu sretni skupa...[/quote]

Znam da govoris iz iskustva, iz onog sto pises osjeti se...Slazem se, i oba su izbora bolja nego da se desi kako si napisala, a kako se inace i desava
"Nemoj ti samo dugo čekati to "nešto"... Dok se ti skontaš, sabereš i skupiš hrabrost... Odvede njega neka i ruznija i gluplja... Ali upornija i hrabrija!

Nego draga moja, telefon u ruke i zovi! Ili ako već nemaš broj... Ganjaj ga po mahali Stvarno, što prije riješiš tu situaciju biće ti lakše!

Dobro Imas i pravo, svakako bi i ta nova otvorila druge...Znas, kada si napisala da li volimo i zalimo i kada nam partner ode, pomislio sam da li vise pisemo ljubavna pisma, da li ih saljemo kada odlazimo, kada se rastajemo, ona pisma koja se zauvijek cuvaju u kojima smo udanuli sve nase osjecaje...

Pišemo vjerovatno... Ali negdje duboko u sebi, sve što nas muči ostaje zapisano u sjećanju, na duši... I ostavljamo to u nama... Čuvamo ih zauvijek! Vjerovatno nesvjesni činjenice da ja mnogo lakše kada papir trpi nego mi, ali dobro... Otuđili smo se strašno jedni od drugih!Posebno kada je ljubav u pitanju! Uvukao se strah u sve nas... I kao što je neko napisao ovdje, naša ranija iskustva su nas profilirala, učinila da postanemo ovaki kakvi jesmo! Samoživi i sebični u ljubavi!U stvari, oprezni, možda čak i previše...

Daphna wrote:

Dobro Imas i pravo, svakako bi i ta nova otvorila druge...Znas, kada si napisala da li volimo i zalimo i kada nam partner ode, pomislio sam da li vise pisemo ljubavna pisma, da li ih saljemo kada odlazimo, kada se rastajemo, ona pisma koja se zauvijek cuvaju u kojima smo udanuli sve nase osjecaje...

Pišemo vjerovatno... Ali negdje duboko u sebi, sve što nas muči ostaje zapisano u sjećanju, na duši... I ostavljamo to u nama... Čuvamo ih zauvijek! Vjerovatno nesvjesni činjenice da ja mnogo lakše kada papir trpi nego mi, ali dobro... Otuđili smo se strašno jedni od drugih!Posebno kada je ljubav u pitanju! Uvukao se strah u sve nas... I kao što je neko napisao ovdje, naša ranija iskustva su nas profilirala, učinila da postanemo ovaki kakvi jesmo! Samoživi i sebični u ljubavi!U stvari, oprezni, možda čak i previše...

Cudan je taj paradoks da je zelimo vise od svega, a toliko straha, sumnje, opreza, egoizma nosimo njoj u susret...Da, cuvamo tu sebi, i ono isplivava na povrsini ne pitajuci nas...Pomislio sam na pisma jer ona ipak nose u sebi ona najdublja osjecanja kojima onom ili onoj koja je otisla kazemo mozda sve ono sto nismo nikada dok smo bili zajedno...nekako covjek tek kada ostane sam sa sobom, sa srcem svojim razgovarajuci, iznjedri ono najljepse i najtuznije u njemu, sto mozda nikada nije umio, zelio, mogao otvoreno reci...
Slazem se s tvojim mislima...

fishtrija wrote:

BarbaDue wrote:
Ja bih zelio da svi ljudi imaju podjednako: zdravlja,ljubavi,srece,novca........

Da mogu to bih prvo uradio, za ovaj sve vise izgubljeni narod!!!!

Ovaj narod je odavno izgubljen, i ne zaslužuje to što govoriš...

zasto

Zato. Ako kažem naglas moraću na veliki odmor bezbeli. Nije za ove teme, ali općenito narod je u q.... Već neko golemo vrijeme.

fishtrija wrote:Zato. Ako kažem naglas moraću na veliki odmor bezbeli. Nije za ove teme, ali općenito narod je u q.... Već neko golemo vrijeme.

dovoljno si rekao,psst

nego potrefili ja opet temu il sam fulo jopet


Djavoli - Pricaj mi o ljubavi


U modroj zori
ne zovi mi ime
prolaze sjene
prolaze sjene
pricaj mi o ljubavi

Nek' nase usne
ostanu nijeme
prolaze sjene
prolaze sjene
pricaj mi o ljubavi

I bas nas briga
sto znace rijeci
prolaze sjene
prolaze sjene
pricaj mi o ljubavi

Ref. 2x
Pricaj mi
pricaj mi
sjene sute hladne
pricaj mi o ljubavi

pici wrote:nego potrefili ja opet temu il sam fulo jopet


Djavoli - Pricaj mi o ljubavi


U modroj zori
ne zovi mi ime
prolaze sjene
prolaze sjene
pricaj mi o ljubavi

Nek' nase usne
ostanu nijeme
prolaze sjene
prolaze sjene
pricaj mi o ljubavi

I bas nas briga
sto znace rijeci
prolaze sjene
prolaze sjene
pricaj mi o ljubavi

Ref. 2x
Pricaj mi
pricaj mi
sjene sute hladne
pricaj mi o ljubavi

Ma pici ti si uvijek dobro dosao gost...Ozbiljno, jer uneses kozeriju, smijeh, ono sto nam najvise fali...Jer smo se zaboravili i radovati i smijati se i rijecima, dogadajima, stvarima davati svijetlije tonove...Dobro jutro, pije li se prva kahvica

Dobro jutro i tebi a evo se pije uveliko i tabiri po net-u

pici wrote:Dobro jutro i tebi a evo se pije uveliko i tabiri po net-u

Evo i ja tabirim po net-u, gledam ponude za ljetovanje, trazim gdje bi pobjegao

Dobro jutro!
Pici ti si mi jedan od dražih, sarkastičan (sarkazam je kod mene nesto pozitivno)...
Nesto ce biti ovih dana, pričat ću o ljubavi, da ne ostanu usne nijeme,... raspiruje se ova vatra u meni. Sto neko reće, srest cu ga u " mahali " i gotov je...a nije ni njemu mrsko, promuhabetiti koju, vidim ja to, pa mu oči zacakle, nasmije se i iz daljine digne obrve... ovo ja sebe hrabrim, ima tu nešto ljubavno