Blunt večeras u Zetri (INTERVJU)
Popularni pjevač James Blunt i modni guru Roberto Cavalli stigli u Sarajevo, gdje će Blunt održati solistički koncert u Olimpijskoj dvorani Zetra, u nedjelju u 20 sati. Predgrupa će biti mostarski bend Zoster.
Privatnim avionom u subotu oko 17 sati James Blunt i Roberto Cavalli stigli su na sarajevski aerodrom gdje je odmah održana i press konferencija.
Šuškalo se da će i George Clooney doći u Sarajevo s njima, ali ništa od toga. Otkud svi oni zajedno? Pa veliki su prijatelji, a veže ih i poznanstvo i sa sarajkom Sanelom Jenkins, koja je jedan od krivaca za ovu dvostruku posjetu Blunt-Cavalli. Sanela Jenkins je osnivač humanitarne fondacije "Irnis Ćatić" prema imenu njenog brata, koji je život izgubio tokom agresije na BiH. Ova fondacija djeluje već pet godina i donira medicinsku opremu, s posebnim akcentom na pomoć djeci i izbjeglicama, ali i svima kojima je nužno neophodna liječnička pomoć. Živi u Londonu i također se bavi dizajnom.
Blunt je bio dobro raspoložen i ljubazno odgovarao na pitanja novinara, mada je većina bila upućena popularnom modnom dizajneru. Imali smo priliku i razgovarati sa James Bluntom, pa vam u nastavku donosimo i intervju..
Za početak uobičajeno pitanje: zašto od svih gradova u regiji baš Sarajevo izabrati za mjesto Vašeg koncerta?
Ovo je dio svijeta o kojem sam naučio mnogo kroz moja vlastita iskustva na Kosovu, ali imam ovdje i porodičnih veza i dosta prijatelja koji su takođe ovdje služili. Dakle ovo je mjesto o kojem zapravo mnogo znam ali u kojem nisam nikad bio. Za mene je veoma zanimljiva i jedinstvena prilika doći ovdje uopšte, jer ovo je zapravo jako poznat grad, Sarajevo ima puno pozitivnih konotacija, i imati priliku da sviram ovdje je nešto sjajno i ne bih to propustio ni za šta na svijetu.
Sa drugim ste studijskim izdanjem pokazali da niste umjetnik jednog albuma ili jednog hita. Vaše novo izdanje zove se All The Lost Souls, i prvi singl sa njega, pjesma '1973' je postala još veći hit nego 'You're Beautiful'. Ali '1973' ima i jednu priču iza sebe, vezanu za ženu i jedan klub na Ibizi..
Ustvari pjesma govori o jednoj djevojci, ona se zove Simona, ali ime je ipak promijenjeno da bi se zaštitili nedužni..) To je pjesma o slavlju, i napisao sam je provodeći dosta vremena na Ibizi, gdje trenutno i živim i gdje sam napravio album. I tamo je i taj poznati klub Pacha koji je prvi put otvoren 1973 godine.
Šta mislite o studiranju finansiranom od strane vojske neke zemlje, obzirom da ste i Vi imali takvo iskustvo čiji je dio zapravo bio i uzvratno služenje u toj istoj vojsci u periodu od četiri godine..?
Da, za mene je to bila sjajna stvar. Uspio sam doći do univerziteta jer mi je vojska pomogla sa finansiranjem, i onda zauzvrat naravno i vi pružite nešto. Samo se usput nadate da će političari koji su nadležni za svoje vojnike poslati ih na pravo mjesto i iz pravih razloga.
Da li mislite da je Kosovo 1999 godine bilo za Vas pravo mjesto?
Da, mislim da sam tada bio na pravom mjestu u pravo vrijeme, zato što su tamo bila ljudska bića koja su ubijala jedna druge, i mislim da je biti dio zaustavljanja takvog nečeg bila važna i prava stvar za učiniti. Definitivno.
Zanimljivo je da je Vaša završna teza na Univerzitetu u Bristolu nosila naslov The Commodification of Image - Production of a Pop Idol, i njome kao da ste predvidjeli da ćete i sami jednoga dana postati upravo pop ikona..
Da, ja sam studirao svoj posao prije na univerzitetu, i imao sam mnogo sreće da je imalo efekta. Učio sam puno o tome kakva je to industrija, i dosta toga se tiče imidža, percepcije, stvaranja tog imidža u svrhu komercijalizacije i prodaje nečega. Međutim ja sam pokušao da se malo udaljim od toga i da se fokusiram umjesto na vanjski proizvod na ono što je unutar mene kao ljudskog bića, na stvarnu važnost iskrenosti i autentičnosti u okviru pjesama.
U vrijeme Vašeg vojnog angažmana upoznali ste se sa radom i Ljekara bez granica i nekako vremenom postali i dio njihove akcije...
Da, radio sam 1999 na Kosovu i vidio Ljekare bez granica (Médecins sans Frontières ) koji su tamo radili...Bilo je tu, znate, dosta nevladinih organizacija koje su obavljale razne poslove, ali su me potpuno oduševili Ljekari bez granica jer su bili zaista emocionalno angažirani u nastojanju da ljudima pruže medicinsku pomoć, civilima kojima je ona bila potrebna. U svom djelovanju su bili jako nesebični, i bilo je jasno da kao grupa žele da svoj posao odrade zaista adekvatno, administracija i finansije nisu bile važne koliko želja da se izađe na prve linije i pruži medicinska pomoć tamo gdje je potrebna. Bio sam stvarno fasciniran time, i veliko je uzbuđenje biti u poziciji da mogu izgovoriti njihovo ime u znanju da sam u nekoj vezi sa njima. Pokušavam podići svijest i skupiti sredstva za njih, jer očigledno to oni jako trebaju širom svijeta.
Vi ste jedan od onih muzičara koji postave neke standarde, i mnoge upravo uspoređuju sa vama, kao što je pojava naprimjer Amy Winehouse pokrenula čitavu lavinu novih umjetnica koje zvuče baš poput nje...Šta mislite o tome?
Znate, mislim će ljudi uvijek govoriti da je nešto novo poput nečega prethodnog...Kada je izašao moj prvi album mnogi su govorili da sam kao David Gray ili Damien Rice, i ljudi uvijek prave takva poređenja. Veoma laska ako neko kaže da se drugi ugledaju na mene, ali ti bi ljudi vjerovatno radili svoju muziku ionako i bez mene negdje u blizini..)
