Bitka na Čegru 1809. godine bila je odlučujući sukob Srba sa Turcima u Prvom srpskom ustanku (1804-1813), od čijeg ishoda je zavisila sudbina ustaničke Srbije.
Srpska ustanička vojska, sa oko 16.000 boraca, predvodjena glavnim zapovednikom Milojem Petrovićem, komandantima Hajduk Veljkom i Petrom Dobrnjcem i vojvodama Ilijom Barjaktarevićem, Pauljom Matejićem i Stevanom Sindjelićem, pristigla je 27. aprila 1809. godine na domak Niša kod sela Kamenice, Donjeg i Gornjeg Matejevca. Za mesec dana boravka, srpski ratnici su ovde izgradili šest utvrdjenih šančeva, čitav sistem reduta, magacina i drugih fortifikacija. Dugo ustaničko zadržavanje kraj Niša koristilo je i Turcima da ojačaju svoje redove vojnicima iz Sofije, Jedrena, Prištine, Leskovca i Vranja.
Konačno, Turci su, 31. maja 1809. godine, napali najistureniji srpski logor, ukopan na uzvišenju Čegar, kojim je komandovao resavski vojvoda Stevan Sindjelić. Boj se vodio čitav dan. Turci su napadali u talasima. Poraz je prouzrokovan i sukobom medju srpskim starešinama, pa Stevan Sindjelić nije dobio adekvatnu pomoć iz susednih šančeva. To potvrdjuje i letopisac, zapisavši na margini crkvene knjige "Pentikostar": "Na Čegar srpska vojska poginu; starešine se skaraše i vojsku izdadoše". Sindjelić je tada izveo herojski podvig: pucnjem u barutanu digao je u vazduh čitav šanac, uništivši i sebe i brojne Turke.
Na Čegru je izginulo oko 3.000 Srba. Od njihovih glava Turci su načinili Ćele kulu.
Zabeleženo je kazivanje nekog "hadžije Srbina iz Niša" o načinu skupljanja i pripremanja lobanja za gradnju Ćele kule.
Niški paša je, odmah posle Čegarske bitke, "davao za svaku srpsku glavu po 25 groša, pa zapovedio ćurčijama da ih oderu, te ih je odrane slao da se uzidaju u kulu, a kože njiove dao štaviti i potom napunjene pamukom poslao u Carigrad".
Pisanih turskih izvora o Ćele kuli nema. Podatke o njenom izgledu, načinu gradnje, broju lobanja daju putopisci, prolazeći kroz Niš u XIX veku.
Prvi put je Evropa bila obaveštena o ovom spomeniku turske svireposti i srpske hrabrosti 1833. godine,
kada je francuski pesnik i akademik Alfons de Lamartin (1790-1869) izdao svoje delo "Put na Istok", gde je, u posebnom poglavlju "Beleške o Srbiji", ukazao na značaj ovog spomenika za Srbe i potrebu da bude sačuvan.
Najraniji opis Ćele kule, sa podatcima o veličini, beleži profesor beogradskog Liceja, Isidor Stojanović, koji je 24. avgust 1864. godine posetio ovaj objekat.
Četvorougaona je, visine "15 stopa" (4,65 m), širine "13 stopa i 4 palca" (4,09 m), a dužine oko "13 stopa" (4,03 m), sa ugradjenim glavama u "od cigala stvorene kvadrate krečom utvrdjene".
Ukupno, na sve četiri strane Ćele kule bilo je 56 redova. U svakom redu po 17 lobanja, što ukupno iznosi 952.
Dodatak
Leopold II was absolute ruler of Congo. His rule was brutal and millions of Congolese died as a result. By 1895 the British press started to expose Leopold II’s atrocities in Congo. In 1897 a Swedish missionary told a London meeting how Leopold’s soldiers were rewarded by the number of Congolese hands they amputated as punishment to native workers for failure to work hard enough. By 1899 the British vice consul confirmed and further reported the brutality of Leopold’s misrule in Congo. Finally in 1908, Leopold was forced to hand over the Congo Free State, his personal fiefdom, to the Belgian state.
prevod
Leopold II je bio apsolutni vladar Konga. Kao rezultat njegova brutalne vladavine umrli su (ubijeni) milioni Kongoleza.
1897 svedski misionar je svedocio na sastanku u Londonu kako su Leopoldovi vojnici bili novcano nagradjivani prema broju odsecenih ruku kongoleza koje je bilo kazna za nedovoljan rad. Ovoje potvrdio i britanski konzul 1899....
link
http://encyclopedia.jrank.org/articles/ ... onies.html
Zakljucak
Da ovaj nacin ratovanja nije ekskluziva Muslimana niti Tuarka govori masakr Hriscana, belgijskih u ovom slucaju pocinjen istim metodom, odsecanjem ruku za naknadu, skoro osamdeset godina kasnije !?
Ono sto im je zajednicko je odnos prema neprijatelju, uvazavanje neprijatelja ili remetilackog faktora kako to neki vole da zovu.
Ovaj odnos opet nije ekskluziva ni Turaka niti Belgijanaca. Pre bi se reklo da je takav odnos u skladu sa vremenom dakle 19 im vekom.
Danas je ovo svakako neprihvatljivo.
Razjasnjenje
Posto je na forumu na vise tema pominjano iseljavanje muslimana iz Srbije u Bosnu u XIXom i pocetkom XX og veka po oslobodjenju Srbije od Tutske, bitka na Cegru, i Cele kula kao njen spomenik mogu osvetliti tadasnji ambijent prostora i uzajaman odnos Turaka i Srba u tom vremenu.
