#101
Posted: 09/02/2008 23:59
Prosli su mnogi puno. Malo tko ima da je zivio u Bosni sve vrijeme rata i da je ostao nedirnut tragedijama. No, problem je u necem drugom. Problem je u vremenu, kontekstu, situaciji koju nasa djeca nece moci razumjeti.
Onaj tko je prosao ovaj rat ima uvid u situaciju i svu njenu kompleksnost. Zna kako su prijatelji postajali naprijetalji, a neprijatelji saveznici, kako se svasta dogadjalo zbog prezivljavanja. Ali, kako to objasniti djeci koja nisu bila ni rodjena? Kako objasniti djeci da im je djeda HVO odveo u logor, i da im je babo ratovao protiv tog HVO-a u januaru 1994., a u ljeto 1995. s istim tim HVO-om zajedno ratovao kod Jajca? Kako da dijete, koje svijet vidi u crno-bijelom, to razumije? Kako je babo mogao poslije svega toga ratovati zajedno s onim koji su toliko zla nanijeli? Lijepo je biti dijete, i gledati svijet kao nesto gdje postoji samo dobro i zlo, koji su iskljucivi?
Bez konteksta, sve sve svodi samo na krajnosti. Dijete koje rata nije vidjelo nece razumjeti. I kad im ti stalno ponavljas da su Babini koljaci, ubojice, izdajnici, zlocinci, kako da ih ne mrze? A ako ih mrze, sta ostaje osim osvete? A pravedna osveta ne postoji, postoji samo ona krvava, nepravedna. Zbog tog se sve na Balkanu uvijek vrti u nekom zacaranom krugu mrznje i osvete. Meni je toliko sokantno kad se sretnem sa ljudima iz RS koji iskreno, duboko vjeruju, da je svo etnicko ciscenje bilo u redu jer je osveta za Jasenovac i Boj na Kosovu. I ne znas da li da places ili da se smijes kad to cujes i shvatis da je ovo poslijedica neke zelje da se ne zaboravi. I da se nije zaboravilo 600 godina. I zapitas se, dokad?
Ne zelim ulaziti u to sto sam ja prosao, i sto se meni dogodilo u ratu. Nije ni vazno. Rat mi je nanio manje zla nego nekim, a opet vise nego nekim drugim. Ali sam svima oprostio. I opet bi. Jer ne zelim uciti svoju djecu da im proslost pise buducnost.
Onaj tko je prosao ovaj rat ima uvid u situaciju i svu njenu kompleksnost. Zna kako su prijatelji postajali naprijetalji, a neprijatelji saveznici, kako se svasta dogadjalo zbog prezivljavanja. Ali, kako to objasniti djeci koja nisu bila ni rodjena? Kako objasniti djeci da im je djeda HVO odveo u logor, i da im je babo ratovao protiv tog HVO-a u januaru 1994., a u ljeto 1995. s istim tim HVO-om zajedno ratovao kod Jajca? Kako da dijete, koje svijet vidi u crno-bijelom, to razumije? Kako je babo mogao poslije svega toga ratovati zajedno s onim koji su toliko zla nanijeli? Lijepo je biti dijete, i gledati svijet kao nesto gdje postoji samo dobro i zlo, koji su iskljucivi?
Bez konteksta, sve sve svodi samo na krajnosti. Dijete koje rata nije vidjelo nece razumjeti. I kad im ti stalno ponavljas da su Babini koljaci, ubojice, izdajnici, zlocinci, kako da ih ne mrze? A ako ih mrze, sta ostaje osim osvete? A pravedna osveta ne postoji, postoji samo ona krvava, nepravedna. Zbog tog se sve na Balkanu uvijek vrti u nekom zacaranom krugu mrznje i osvete. Meni je toliko sokantno kad se sretnem sa ljudima iz RS koji iskreno, duboko vjeruju, da je svo etnicko ciscenje bilo u redu jer je osveta za Jasenovac i Boj na Kosovu. I ne znas da li da places ili da se smijes kad to cujes i shvatis da je ovo poslijedica neke zelje da se ne zaboravi. I da se nije zaboravilo 600 godina. I zapitas se, dokad?
Ne zelim ulaziti u to sto sam ja prosao, i sto se meni dogodilo u ratu. Nije ni vazno. Rat mi je nanio manje zla nego nekim, a opet vise nego nekim drugim. Ali sam svima oprostio. I opet bi. Jer ne zelim uciti svoju djecu da im proslost pise buducnost.



