Forum Klix.ba

anais_nin wrote: ~ Enes Kisevic~

Kad citam Enesa kao da citam naseg Petrarku.

Pise Eno u 'Oprostaju bogatasa'...

"Ni lijesa skućio nisam,
a odlazim širokih grudi.
Moje najveće blago što stekoh
na ovoj zemlji bili su - ljudi..."
__________________________

PS. Kao da sam mu ja drzao pero dok je pisao...

"U vašem životu, kažete, nije bilo ni suza ni čežnje pod brijestovima"

U vašem životu,
kažete,
nije bilo ni suza ni čežnje pod brijestovima.

Nikada u njemu niste napisali nijedno ljubavno pismo
niti ste ikada pomislili na samoubistvo.

Po čemu onda znate da ste uopšte živjeli?!


Izet Sarajlić

furuna wrote:...jedan jedini...danas mu je dan rodjenja...

Musa Cazim Catic (12.3.1878. - 6.4.1915.)

T E U B E I - N E S U H

(pokajanje jednog gresnog pjesnika)


Gospode, evo na sedzdu ti padam,
pred vijecnom tvojom klanjam se dobrotom.
I molitvu ti u stihove skladam,
Prosec: ''Oh daj mi Boze smisao za ljepotom!''

Gospode, evo na sedzdu ti padam. ...

Uh, oduvijek jedna od najmocnijih! Hvala, .

BRANKO COPIC

Pjesma mrtvih proletera

U našem kraju žita klasaju,rukama našim sijana,
žetva nas čeka i pjesma djevojačka
večernja, sjetna,tijana,
a mi smo pali,druže
palo je žito,mlado,zeleno,proljetna žetva rana
maglene tuge ,uz šapat kiše,nad mrtvom pjesmom kruže.

Mrtve su ruke i mrtve puške,
u Smrti se prestrojavamo,
drug je uz druga svog;
a njih je bilo....a njih je bilo –
deset na jednog.

Deset na jednog u kišnoj noći,a mi smo umorni bili,
bili smo gladni i mokri,na jednog –deset zvijeri.
Jedan na deset, jedan na deset!O, zar se i to može?
Da- mi smo proleteri!

Kad smo od kuće krenuli, suze nas mnoge prate
i rodne gore brižno šumore:
O, da l’ će da se vrate?
Čekaju starice majke,kaplju besane noći,
i pogled niz drum stražari
glasnik će od nas doći.

Doći će nova mladost,donijeti nove dane
i nastaviće naše pjesme nedopjevane,
u živoj vatri iskovane.
O, od te smo pjesme počeli mi,kroz njih zborimo iz daljina,
poznaće u njima sestra brata,djevojka dragog,
a tužna mati sina.

I dan će slave doći,pobjeda bit će naša,
nestaće divljih zvijeri,
s četama Slobode marširaće tada
i mrtvi proleteri.



Herojeva majka

U sali svečanoj, tiha kao tuga,
starica majka znamenje prima:
na odori crnoj, na majčinom srcu
nasmiješi se heroj na grudima.

I stara ruka, jedina na svijetu,
najtoplija ruka pod zvijezdama tu je,
pušta se na zlato, na mrtvog sina
da ga još jednom pomiluje.

"O,sine dragi, radosti i tugo,
mamino desno i lijevo krilo
jesu li teške bosanske planine
i je li strašno na Sutjesci bilo?

Znam,rođeno moje, nevolje je bilo,
mjesto pjesme, smijeha,sve topovska jeka,
namjesto ležaja, kamen-svakom jednak...
pusta čeka moja šalica mlijeka.

Ej,djeco naša, ej, smioni ždrali,
odletjeli ste, ostavili ptice,
o vašem lijetu vezuć’ uspavanku,
dizaće majka mlade ždraloviće...".

Privija stara na grudi znamenje,
tu gori srce paloga junaka,
i ljulja kao nekad, kad je bio dijete,
prvoga bombaša iz trista bitaka.

Zatim je majka, svečano i kradom,
kad je ponoćna ura odzvonila,
umjesto ikone stavila znamenje
i besmrtnom se sinu poklonila.

A Dusko Trifunovic? Jest' da je sav ispjevan (Pristao sam bicu sve sto hoce, Stranac (ima neka tajna veza), Ima nesto u tom sto me neces ...), ali ...

Aleksa Šantić

VEČE NA ŠKOLJU

Pučina plava
spava,

Prohladni pada mrak.
Vrh hridi crne
trne

Zadnji rumeni zrak.

I jeca zvono
Bono,

Po kršu dršće zvuk;
S uzdahom tuge
Duge

Ubogi moli puk.

Kleče kostiru
suri

Pred likom boga svog -
Ištu! Al' tamo,
Samo

Ćuti raspeti bog.

I san sve bliže
Stiže,

Prohladni pada mrak,
Vrh hridi crne
Trne

Zadnji rumeni zrak.

Duško Trifunović

SLAST I TREPET

Krila bi htjela da niknu
a ja ne dam

Ne smije da precagne
ovo privremeno bavljenje ljepotom
i letom

Oprez ovaj dvostruk u iglu uvlačim
a iglu kliskim prstima provlačim
i star raspor srasta

A ti svoju svilu za moju vežeš ranu

Mada si izmišljena tvoje srce je živo

Ostani tu i takva
a kako tebi bude u pjesmi
tako će meni u životu
niko ne gubi ništa po mome rasporedu

Urediću za te da budem tu
i takva
da budeš slast i trepet
umjesto strah i trepet
kao i moje jetke pripovijetke što su

udešavam za te
uz put je to meni
a tebi mirna zaleđina

Ali ja moram ostati pri svijest
proći će mene ovo
a doći će ono
kad svako za svoje riječi odgovara

Zato mi krila sabljasto svita
unutra rastu
a vani ja im ne dam.

Izet "Kiko" Sarajlic - PiSi Mi Na ZeLeNu AdReSu LjEtA

Pisi mi na zelenu adresu ljeta
Poljupci koje mi saljes neka bude posljednje vecernje novosti.
Glava mi je puna nekih divnih soneta,
a nema nikog ni da mi oprosti i ne oprosti.
Jutros su opet pisali nesto povodom moje
najnovije zbirke...
O uticajima ponovo izmislili su citave price.
Najveci uticaj na mene izvrsila je
jedna apsolventkinja germanistike,
ali to su precutali, jer, zaboga, koga se to tice.
Koga se tice to sto si ti za mene i Honolulu i
Madagaskar i Meksiko,
Istorija koju, klecajuci, obidjoh uzduz i popreko.
Tvoje ime nije uslo ni u jedan leksikon.
Nema te ni u jednoj enciklopediji,
ni u jednom "Ko je ko"
Ali za mene ti si SVE, kao vojniku prvi dan mira,
krevet i suze i cvijece u vazi.
Tvoje oci su mi jedina lektira
u ovom danu koji prolazi i odlazi.

Miroslav Krleza - Ceznja

Dogadja se to u jesenjoj noci,
kada pada kestenje po asfaltu i kada se cuju psi u daljini,
i kada se tako neopisivo javlja ceznja za nekim,
tko bi bio dobar, nas, bliz, intima, drug,
i kome bi mogli da pisemo pismo.
Ispovjedili bismo mu sve sto lezi u nama.
Pismo bi mu pisali a njega nema.

SARAJEVSKE PRICE

ABDULAH SIDRAN


Padale su granate
bombe su padale


jedna nam je u i sobu usla
a on mene zagrlio nije


rat je veliko zlo, koje hoda
u kuce dodje, u dusu udje


i kucu i dusu uzme


a meni je trebalo
samo da me zagrli


krila sam kad placem
krila sam kad mrzim


krila sam od djece
da mi treba ljubav


samo jednom da me zagrlio
meni bi prosao rat


prosao bi za me
uzas koji hoda, uzima zemlju


uzima grad, otima kucu
rastura dusu


tristo dana rata
a on me ni pogledao nije


tristo dana i tristo nociju
rat nema duse ni ociju


predugo smo zajedno
i znam da se ljubav trosi


kao novci, kao uspomene


ali su okolo
padale granate


i meni je trebalo
samo da me zagrli

Postavili ste divnu temu, prelijepa poezija! Negdje sam pronašao zanimljiv citat, kojeg je napisao Mehmedalija Mak Dizdar....Ovaj kratak citat bi se mogao uvrstiti u remek djela misaone poezije :

"Najveće je slovo što samo sluti
Najdublje je ono što u nama ćuti..."

OPORUKA

Kćeri i sinovi moji,

Ne dijelite se u kući
koju vam ostavljam,
ona će i poslije vas ostati.

Spomenite se pri objedu
da će još neko iz tih posuda jesti.

Usta otvarajte jednako za istinom
kao sto ih za kruhom otvarate.

Ne dopustite novcu
da bude vredniji od vas.

I kad padate u blato,
padajte kao sunce.

Budite dobri prema vodi:
spomenite se Majčine utrobe
koja vas je s vodom donijela.

Spasite zrak svoga tehničkog uma,
jer nema tog izuma
koji će vas naučiti živjeti bez zraka.

Hranite radoznalost.
Hranite ljepotu.
Hranite ljubav.

Putujte.
Govorite jezik naroda
u kom se zadesite,
ali se vraćajte korijenju
kao potoci izvoru svome.

Dotičite svoje riječi rukama.

Ne otuđujte se od prirode.
Činite dobro i njoj i ljudima.

Spomenite se:
da ste iz ništa došli,
da se u ništa vraćate,
i da ništa nije dragocjenije
od života
koji u trajno naslijeđe
ostavljate svijetu.

I ne žalite za mnom.
Žalite za mojim neznanjem.

Dosta me je zemlja hranila,
sad vrijeme je da ja zemlju hranim.

Enes K.

ima li neko za download neku audio poeziju (tipa rade serbedzije ili sl.) uz pratnju gitare ili nesto slicno?

KO KRLE KAD PUSI MARIHUANU

Stvarno Boze
Koliko puta
Propade ti
Svijet?

I ti opet stvaras
Iznova?
Mucis se?

Ko Krle kad pusi marihuanu
Sta? kaze Jednom? Potegni jos jednom
Nista ti ona ne kaze
Prvi put

Ko Krle kad pusi marihuanu

Vas dvojicu
Ja
Ne razumijem


Ilija Ladin

PRAZAN LIST

Ni Euripidove uljanice
Ni Shakespeareove vostanice
U postelektricno doba o

Zalim ti se Boze
Na mrak
Na mrlje na mjesecu
I na pjege na suncu

Uzeo sam olovku s krive strane
I jutros citam
Prazan
List

I na svod nebeski citav, Dan Drugi: nesto.
Potop ozgo dodje - i ti si poceo u mraku: zalim ti se Boze
Na biljke i drvece, Dan Treci: nesto
Ne govori drvece - i ti si poceo u mraku: zalim ti se Boze

Doba godisnja, Dan Cetvrti: nesto
Kasne u dolasku kasne u odlasku - i ti si poceo u mraku: zalim ti se Boze
Na ptice i ribe, Dan Peti: nesto
Vece guta manje nije to u redu - i ti si poceo u mraku: zalim ti se Boze

Na zvijer i covjeka, Dan Sesti: nesto
Krv - sto prolivena sto popijena -
Govori meni ne nije dobro bilo
I ti si poceo u mraku Sve si poceo u mraku

S koje si ti strane
Uzeo alatku

Kada si svijet stvarao
Boze svijet stvarao? Ili je stol

Pisaci
Moj
Avaj mjesto kusnje tvoje
Jos jedno bilo? Sto je Boze bilo?

Ilija Ladin

Enes Kišević

BRZO SE SAKRIJ U MENE

Brzo se sakrij u mene.
Ja ću se u tebe skriti,
Da ne znam tko sam ja,
Da ne znaš tko si ti.

Sva se u mene zavuci,
Vani se zima sprema,
To smrt nas naša traži,
I vidi da nas nema.


(za zagu )
SUNCE, VJETAR I TI

Napisat ću ti pjesmu
U kojoj će biti
Sunce, vjetar i ti.

Vrijeme će mirisati pred kišu.
Žito će snivati Van Gogha.
Poljem će svirati rijeka
Iz roga zelenoga.

Odjenut ću te u haljine tanke
Tek tijelo da ti se sluti.
U jednom će stihu lipa
Svu pjesmu zapuhnuti.

Hodit ćeš sva izvan sebe
Od uzvišenosti neke slobode,
Nedjeljiva od svega što vidiš:
od zraka, od zemlje,od vode.

Jablani dizat će glave.
Ružama dah će stati.
Za vitkom pojavom tvojom
Svi će se okretati.

I šume, i brda, i ljudi,
I suncokreti daleki žuti.
Učinit ću da cijeli se svijet
Oko tvoga lika zavrti.

I u tome, svemira verglu,
Gdje prste u prostor boje,
Ti očima šibat ćeš pejzaž
Svjesna ljepote svoje.

Vjetar odoljet neće,
Za kosu će te ščepat.
Ti ovlaš ćeš ustrgnut klas
I kosu u rep ćeš vezat.

"MOJA SI", siktat će vjetar
Za vratom studeni zubi.
Dobacivat ću ti maramu kradom
Da vrat zaštitiš dugi.

"NE BJEŽI", bjesnut će vjetar,
"NEĆEŠ SE OTETI LAKO"
I zaskočit ćete pod suknju -
Put bijela bljesnut će zrakom.

Ti zgrabit ćeš vjetar za gušu
I koljenima ga stiskati glatkim
Sve dok trzaji vjetra
Ne postanu posve mlaki.

A zatim ću,tiho,u pjesmi,
Otškrinuti oblake lake,
I ti ćeš prosuti kose
U zlatne sunčane zrake.

Tisuće svjetlosnih strijela
Kroz srce će ti sinut.
Od nožnog palca do čela
Nevidljiva vatra će liznut.

Osjetit ćeš u svakoj pori
Svjetla svilene lasi,
Vrh tvojih stidljivih grudi
Dvije maline divlje će rasti.

Osjetit ćeš pod caskom pupka
Sve ukrug slatku toplinu,
I kao kad dijete kamenčić
Baci u vodu mirnu;

Krug za krugom topline
krv će širiti se vrela -
Sve dok ne dodirneš sebe
Izvan granica tijela.


U BUDIMPESTI

- I kosaru zelite?
- I kosaru dakako.
Zajedno s djurdjicama.
Zofiku, ipak - sapnuh u sebi -
ne vidjas svakoga dana.

Zakoracih u kisu.
Djurdjice disu.
Kad o rame kucnu me glas:
- Please, sir,
what is the price?

- Nothing - izustim.
I cvijece pruzim.
A osmjeh ljepotici sinu:
zrak se zavitla u piruetu,
ulica u balerinu.

Naidjoh na staricu.
Trotoar mete.
Pridjoh bez rijeci. Kiticu dam.
I isti osmjeh one dame,
Isti prepoznah plam.

Igra se zavuce u moje srce,
svim prolaznicima
prilazih redom.
Djurdjice sitne svima darivah -
svi lice imahu jedno.

Zofiki zurim.
Oci mi gucu.
Budimpesta pod kisom
se stidi.

O, kad bi Pariz imao noge,
pjeske bi dosao da je vidi.

OSTAVITE NADU KAZASE

Ostavite nadu kazase
Ostavili smo odgovorismo spremno
Ponovo je imajte opet se oglasise
Imamo je dodasmo brzebolje
E sad je i imajte i nemajte
Imamo je i nemamo je

To je bio - i to uspjesan -
eksperiment s vasom nadom
A sada je vrijeme da predjemo
na vas same


SOBA

Soba.
Saksija u uglu,
ruza mesozderka u njoj.
Prozor: bezdani kvadrat sna.
Ledja tvoja, obnazena,
pognuta i drhtava kao most
sa porculanske vaze iz dinastije Ming.
Snijeg pokusava
da stvori
golu livadu
od tvoje koze, koze.
Od mene, crnog gavrana u pustosi.

Kemal Mahmutefendic

The Nightwatchman wrote:ima li neko za download neku audio poeziju (tipa rade serbedzije ili sl.) uz pratnju gitare ili nesto slicno?

Može li neko pronaći ovo za download http://www.livesteaua.com/view/7q_s1J8c ... v-svjedok/
Gledala sam u kamernom, odlično je...ali bih posušala i kući ponekad ...

Ovi Hercegovci izgleda najbolje pisu stihove. Ne znam koji je razlog ?

između biologije i logike

Kada se sjeme radosti više ne bude moglo
zametati ostat će ljubav moćna i nježna
poput krila leptira u svitanju jednog
jedinog dana za let u svijet mašte
u bašte pupoljaka bez pupka
koje se zalijevaju osmijehom
nježno da se ne probude
i shvate kako nikad
procvjetati neće

RimaamiR

Enes Kišević

Ljiljan

"Ništa nije izvan mene,
Sve je u meni",
Miri bijelom dušom
Ljiljan uzvišeni.

"Ništa nije u meni,
Sve je izvan mene",
Zuji pčela neznajuć
Gdje da krila djene.

I dok se na suncu
Od ljubavi tope,
Pčeli je do meda,
Cvijetu do ljepote.

Enes Kišević

Vassjaj

grozd do grozda od zvijezda
pod santama svijetla tone
i najmanje zvijezde treptaj
zablista na dnu sjaja

gizdava noć pod krunom vasione
tiho zašumi skutima beskraja

BOSNA

Bosna, to je jedna dobra zemlja.
Kad plače klobućaju kiseljaci.
Sagni se i pij, niko se ne ljuti.

U Bosni ima jedna tišina.
U tišini jedna njiva.
U toj njivi obeharalo stablo.

Zimi Bosna po svu noć srebrom zvoni.

Bosna ima Bosanaca.
Kad Bosanac liježe na počinak
On polako glavu spušta na zemlju
Da zemlju ne povrijedi.

Bosna ima majku.
Majka se popne na brdo iznad pruge
Pa mahne mašinovođi.
Majka mahne masinovođi, a lokomotiva vrisne.

Bosna ima kuću
U kući živi starica
Njen smjeh je ajet o džennetu.

Skloni obuću kad prelazis Unu
Savu
Drinu
Operi noge u rijekama
Bosna je ćilimom zastrta.


Nedzad Ibrisimovic

Nesh' kontam...u Bosni je vavijek slabo isla epika. Bilo je nekih jadnih pokusaju, ali su lose primljeni, pa ih se pisci danas uglavnom stide. Ovdje je se nekako uvijek bolje prihvatala i bolje rasla balada i tragedija.
Evo mog skromnog doprinosa temi, od besmrtnog Maka....

LIBLALIGA LINELIMA LIDO LIOLIČILINJEG LIVILIDA
LIDRALIŽA LISI LIMI LIOD LIOLIČILIJU LIDRALIGA

Kopajući grob Ivi Iliću

Ivo Ilić je ubijen
Kao i tisuće Sarajlija.
Granatom.
Iz potaje.
Iz potiha.
Mučki...
A njega smrt odredi svjedokom
Te smrti
Dvadeset i tri godine
Čekane.

A on bijaše pedeset metara daleko...
A čitav život daleko bijaše on...

Izdisaše rujansko predvečerje
U Ivi Iliću.
Hropcem.
I suviše obično.
I suviše tiho.
I suviše...
I suviše svakodnevno
Za dvadeset i treću...
A on, Bogom određen bi za svjedoka
Te, oteške smrti
Dvadeset i tri godine
Uspavane.
Njih četvorica kopaše raku.
Kao šanac kad se kopa.
Pijukom.
Ašovom.
Sa znojem.
Žuljevito - predano.
I grobarem bijaše on
Prijatelju.
I suviše star
Za početnika.

Raku kopaše njih četvorica.
Ćutke, sagorijevajući korijenje duhana.
Bezglasni.
Bezimeni.
Bezvremeni.
Sa očima samo...
I u kamen se skamenio on.
U bespomoćnost.
Dvadeset i tri godine
Naslućivanu.
Ljubeći mu ledeno lice
Znao je da ljubi samu Smrt.
Ponizno.
Prestrašen.
Raspamećen.
Hineći vjernika.
I onemili mu Bog.
Zbog svih smrti
Dvadeset i nešto godina
Čekanih.

Razmišljao je o Zemlji i zemlji.
O smrti za Zemlju.
I ilovači.
I crnici.
I crvima.
O besmislu
Što njega Bog svjedokom odredi.
Njega,
Trideset godina izgubljenika
Životom.

I on presta da postoji.
Kao i tisuće Sarajlija.
Tek hoda.
Tek diše.
Tek stari.
Ne budeći...
I znajući - da kopajući grob Ivi Iliću
Tog rujna,
Svoju, tek, potkupi smrt...
Očajem.


Postojati a ne biti 2

Poreći sve orgazme mladosti
Zvučalo bi kao dijalog doboša i violine
A ne dotaći se praznine bjelila sobe
U kojoj umire otac, smrvljen prezrenošću i samoćom
Kao tišina groma iznad impotencije molitve,
I koliko dugo Biti a ne Postojati
Svjestan dužine užeta i visine stropa
A ne poznavajući svoj konfekcijski broj
Kao glavno lice priče o carevom ruhu
Nasukan na dvoličje u ženi, u svemu
A nespreman, napokon, odreći se svega...

Znak pitanja

Pjesnici se
Rađaju
U jesen,
Ili se, tek
Jesen
U pjesnicima
Rađa...


Nebuloza 3

Ponedjeljak, utorak, srijeda
Četvrtak, petak, subota
Nedjelja

Ponedjeljak, utorak, srijeda
Četvrtak, petak, subota
Nedjelja

Ponedjeljak, utorak, srijeda
Četvrtak, petak, subota
BANG!


Sve pjesme je napisao Miroslav Tomić...prepisane su iz njegove knjige ''Restauracija Čistilišta''...