ladyblue18 wrote:komi wrote:
istina je da je jutro najteze
Ja sam uvijek mislila da je noc

ili jer bar kod mene tako bilo.
Po danu se mozes zabaviti necim, ali sta kad dodje vrijeme spavanja...zaspat ces malo sutra.

Super je kad je jedno od to dvoje, ali kad je oboje
Davno se to meni desilo, baš davno, ali sjećam se kao da je juće bilo i onaj stih - neko loše spava, nekom su košmar svitanja, e ja sam proživljavala oboje, legnem naveće, fizička bol u grudima, najrađe bih se samoranila da mi duševna bol pređe u fizičku, popijem analgin i ne boli više, odvratan osjecaj u stomaku, kao da me nebo pritišće, slike naviru, nikako da zaspim, prevrćem se, preznojavam iako je zima, prenese me u rano jutro, oko 6 sati i u tih 15 minuta "sna" doživim takvu noćnu moru (tipa, ja sam konobarica i u kafić dolazi on sa svojom novom i ja ih moram poslužiti), i onda se probudim, osjećam sve isto kao i kad sam legla, samo još bljutav osjećaj u ustima od sna. Iz svoje bih kože a ne mogu... A treba ustati i započeti novi radni dan...
U jednom od tih mućenja sam prošla kroz crveno, pratila me policija kroz cijeli grad, kad sam na kraju skontala da mene prate i stala, bila sam u takvom stanju da uopće nisam mogla shvatiti šta mi govore - ja prošla kroz crveno? Ja... na kraju me pustili bez kazne
Ali vremenom sve prođe, ili se navikneš, ali ne zaboravljaš nikada...
