Lajci ponovo jase

[karabaja-x]

lajci ponovo jase - mileta i lepog

[Hantraga]

lajci ponovo jase - mileta i lepog

Ona na Jozi, a Meho na njojzi...i tarlahaju...

[jeza u ledja]

lajci ponovo jase - mileta i lepog

jah, procitah clanak o tome na sa-x indexu i onda vidim da se radi o onom 'slovenackom institutu' , koji je i ranije imao nebulozne publikacije.

ps: daj boze da su u pravu.

[Maraschino]

Miroslav Lajčak: Dogovor o reformi policije očekujem do 30. septembra
Nataša Krsman

25.09.2007 20:30

Miroslav Lajčak, visoki predstavnik međunarodne zajednice i specijalni predstavnik EU u BiH, očekuje da će stranački lideri do 30. septembra potpisati protokol o provedbi reforme policije. Smatra da je preostalih nekoliko dana sasvim dovoljno vremena, jer se radi o obavezi preuzetoj prije dvije godine.


Visoki predstavnik smatra da je došlo vrijeme da se raščiste računi u BiH, te da su pravaziđene pritužbe na relaciji Banjaluka - Sarajevo.

Ističe da je nepovjerenje u BiH djelimično plod političke propagande vodećih stranaka, jer niti država može ukinuti entitete, niti entiteti mogu da ugroze državu, a sve to jasno je zagarantovano Ustavom BiH.

"Ukoliko se do 30. septembra ne približe stavovi političara o reformi policije, posljedice će trpjeti građani", upozorava Lajčak, zaključivši da političari u BiH već žive po evropskim standardima i zato im se ne žuri u EU.

Ne želi da govori o pojedinačnim sankcijama prema političarima i kaže da su posljedice neispunjavanja preuzetih obaveza mnogo veće jer sve zemlje regiona ulaze u EU, a međunarodna zajednica neće moliti BiH da im se priključi.

NN: Danas ste pred poslanicima Narodne skupštine RS, pretpostavlja se da je osnovna tema reforma policije za koju ste postavili i rok. Šta ćete im poručiti?

LAJČAK: Nije sasvim tako. Imam tri razloga za ovu posjetu. Prvi je što želim da se u skladu s mojim mandatom, nakon obraćanja u bh. parlamentu, obratim i poslanicima oba entiteta, a time i građanima oba entiteta. Drugo, uzimajući u obzir da entiteti imaju značajnu ulogu u životu ove države, postoji niz pitanja koja su specifična za RS i FBiH. Hoću da skrenem pažnju na ta posebna pitanja za Republiku Srpsku i njen odnos prema BiH. Naravno, treće je reforma policije i iskoristiću tu priliku, jer sada to jeste pitanje svih pitanja.

NN: Kakav je, po Vašem mišljenju, odnos RS prema BiH?

LAJČAK: Taj odnos bi mogao da bude bolji. Postoji ogromno nepovjerenje i kada ima problem obično postoje dvije strane koje su uključene u taj problem. Tako je i u ovom slučaju. Ono što je ovdje specifično je da svako voli da gleda u komšijino dvorište. U Banjaluci mi stalno govore o tome šta nije u redu sa Sarajevom, a u Sarajevu stalno slušam šta nije u redu sa Banjalukom. Želio bih da počnemo razmišljati i razgovarati na drugi način, a to je šta treba da uradimo da bi se ovo ogromno nepovjerenje smanjilo i da bismo uspostavili normalnu komunikaciju koju danas nemamo.

NN: Šta mislite koji su razlozi za nepovjerenje RS prema institucijama BiH?

LAJČAK: Tih razloga ima puno, naravno. Nije davno završen taj užasni rat, previše je ružnih stvari iz bliske prošlosti, previše ljudi još osjeća posljedice svega toga i teška je atmosfera. Drugo, ne postoji jedna strategija kako se suočiti s prošlošću, a istovremeno krenuti ka budućnosti. Imamo sada mješavinu svega i svačega, a krajnji je rezultat da ova zemlja nema kompas, ona ne ide ka definisanom pravcu. To dodatno povećava frustraciju i prirodno je da svi traže krivca. Nažalost, ovdje svi traže krivca svuda oko sebe, ali ne i kod sebe samoga.

NN: Da li je jedan od razloga za nepovjerenje strah od ukidanja RS, jer im iz grada gdje se stvaraju bh. institucije poručuju da će BiH biti bez entiteta?

LAJČAK: A, u Sarajevu misle da postoji opasnost da Republika Srpska ukida državu. U ovoj zemlji ima samo jedan Ustav i on jasno definiše kako može doći do njegove izmjene. Znači, ne može niko da ukine BiH. Ne može to nijedan njen entitet, niti država može ukidati entitete. To je apsolutno jasno i onima koji to govore. Sve te prijetnje su prazne, puste riječi bez sadržaja. To je obična politička propaganda i sa jedne i sa druge strane.

NN: Reforma policije je vruć krompir, odgovornost se prebacuje s jedne stranke na drugu. Vi ste jasno rekli da je rok za sporazum 30. septembar. Šta će se desiti?

LAJČAK: Da podsjetim, to je dobrovoljna obaveza ove zemlje koju su preuzeli vaši političari i izglasana je u sva tri parlamenta u oktobru 2005. godine. Od tog datuma nijedan domaći političar nije pokrenuo to pitanje, nije uradio ama baš ništa da se ta obaveza ispuni. Jedino ko tu nešto radi je međunarodna zajednica. Reakcije domaćih političara su kritike na račun međunarodne zajednice i odbacivanje prijedloga. Za to smo potrošili tri i po godine. Ja mislim da je došlo vrijeme da raščistimo račune. Vrijeme je da se uozbiljimo i da se ne pravimo kao da rješavamo problem kada ne želimo da ga riješimo. Kao što sam rekao, do 30. septembra je dovoljno vremena da se dokaže da postoji političke mudrosti, odgovornosti i zrelosti da se to pitanje riješi. U stvari, ovo je prvi korak poslije kojeg treba da ide zakon, a onda i njegova implementacija. Znači, ovo nije rješenje samog pitanja, već potvrda obavaze koja je preuzeta prije dvije godine. Ako toga ne bude, onda znači da političari nisu ozbiljni jer nešto su obećali, a ne žele to da ispune i onda će međunarodna zajednica da prilagodi svoj odnos prema toj činjenici.

NN: Znači da do 30. septembra stranački lideri treba da potpišu protokol o provedbi reforme policije?

LAJČAK: Jasno sam rekao - očekujem da 30. septembra imamo dogovor.

NN: Pretpostavljamo u pisanoj formi, jer se usmeni ne realizuju lako?

LAJČAK: Da, naravno.

NN: Rekli ste ranije da tri principa tumači Evropska komisija i da je Vaš prijedlog u skladu s tim. Da li će budući sporazum u stvari biti Vaš prijedlog o kojem su se stranački eksperti bezuspješno dogovarali?

LAJČAK: Taj prijedlog je platforma za ekspertske pregovore. Bilo je dogovoreno i to stoji da se mogu koristiti elementi od svih prethodnih dokumenata i da se predlažu nova rješenja. Tu su bila samo dva uslova: da je to prihvatljivo za sve i da ne narušava okvir koji je definisan sa tri evropska principa.

NN: Da li Vaš prijedlog, koji je sada jedini izvjestan, podrazumijeva ostanak policije i MUP-a RS?

LAJČAK: Po mom prijedlogu, sva operativna nadležnost vezano za policiju se prenosi na državu. Znači, ostaje policija RS kao organizaciono-upravna jedinica u nadležnosti države. Ostaje MUP RS koji se ne bavi policijskim aktivnostima.
NN: Znači, država je nadležna za policiju, a MUP RS postoji formalno?
LAJČAK: To je prijedlog koji ne ukida policiju, već vodi ka boljoj organizaciji policije. Problem je naravno to da su i jedna i druga strana obećale previše i sada im je teško postići sporazum, jer se plaše da će postati žrtve svoje nekontrolisane retorike. Trebaju popustiti i jedni i drugi da postignu dogovor.

NN: Ovih dana nagovijestili ste da ukoliko se to ne desi slijede sankcije. O kakvim se kaznama radi?

LAJČAK: Rekao sam da će uslijediti posljedice, a to je šire od sankcija. Posljedice su neminovne, jer Evropa i šira međunarodna zajednica čekaju da vide kakvu će im BiH poslati poruku. Vidjećemo da li će to biti dobra poruka u kojoj će političari pokazati da su zreli i spremni da ispunjavaju preuzete obaveze, ili će reći - mi prihvatamo obaveze, ali nismo spremni da ih ispunjavamo. Naravno, ukoliko bude ovo drugo, to povlači posljedice.

NN: Da li je to izolacija o kojoj ste govorili i hoće li zbog toga trpjeti građani ove zemlje, a ne političari koji nisu ispunili obećanja data i Vama i njima?

LAJČAK: Političari imaju diplomatske pasoše i oni lično su već u Evropskoj uniji. Njihov standard života uopšte ne zaostaje za evropskim i može biti da je to jedan od razloga što se njima ne žuri da ispune obavezu koju su preuzeli. Naravno da će građani trpjeti. Proces evropskih integracija znači da dobijate evropska sredstva za infrastrukturu, puteve, različite razvojne projekte. Uvode se evropski standardi u svim oblastima i građani BiH time imaju garantovan kvalitet života.

Na kraju, evropske integracije podrazumijevaju i ukidanje viza i granica, da vaši građani mogu putovati slobodno širom Evrope. Građanima će sve to biti uskraćeno. EU jasno je rekla da nema napretka dok ne bude dogovora o reformi policije, jer to je nešto što je bilo uzajamno usaglašeno.

NN: Znači, ljudi koji žive u BiH biće u izolaciji, a političari će sa diplomatskim pasošima putovati po Evropi da bi razgovorali u evropskim institucijama?

LAJČAK: U čitavoj toj priči ima puno demagogije i ja ne želim da budem dio toga. Niko neće staviti BiH na crnu listu u smislu da građani uopšte neće imati šansu. Imaće šansu i da putuju, ali kao drugorazredni.

NN: To onda podrazumijeva da nećemo moći bez prepreka ni u susjedstvo, na primjer u Hrvatsku?

LAJČAK: Pa, logično. Evo, Hrvatska za izvjesno vrijeme, da ne spekulišem, ali otprilike 2009. godine završiće sve procedure za ulazak u EU i tada se nameću i vize za BiH.

NN: Hoće li političari biti kažnjeni zbog toga?

LAJČAK: Političari dobijaju legitimitet od građana. Evropska integracija je dobrovoljna. Nije bilo slučajeva da EU tjera nekoga da se pridruži. To neće biti slučaj ni za BiH. Ne pravimo mi bilo kakav pritisak na bilo koga u ovoj zemlji.

NN: Ako ostane ovako kako jeste, šta nas očekuje u oktobru, da ne idemo dalje u novu godinu?

LAJČAK: Ako izgubimo ovaj rok, izgubili smo kao minimum jednu godinu. I taj gubitak će se nastaviti. Svaki dan biće izgubljen, jer svi su krenuli naprijed. Srbija će veoma brzo parafirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, Crna Gora potpisuje taj sporazum. Oni nastavljaju dalje.

"Ne navijam ni za koga"
NN: Posljednjih nekoliko dana bili ste otvoreniji u najavi sankcija i za političare koji koče reforme. Haris Silajdžić, lider Stranke za BiH, rekao je da su te prijetnje skandalozne. Da li Vas ovakve izjave sprečavaju da upotrijebite Vaša ovlaštenja?

LAJČAK: Ja veoma pažljivo izbjegavam bilo kakve najave smjena i odgovore na taj tip pitanja. Ja govorim o posljedicama. Ne treba da vulgarizujemo stvari, ni novinari, ni političari. Još jednom, proces evropskih intergarcija je dobrovoljan i rekao sam da svaka odluka ima posljedice. Nemojmo to da vulgarizujemo, nikada nisam rekao da želim da smijenim ovoga ili onoga.

NN: U RS kažu da Vaš prijedlog podriva ustavni poredak i gasi policiju RS, a u FBiH da ostavljate policiju koja je učestvovala u genocidu i da ste na strani Srba. Da li Vaše balansiranje otvara prostor za manipulacije?

LAJČAK: Moje balansiranje pokazuje da nisam ni na čijoj strani. To je istina. Nisam došao ovdje da navijam ni za koga, osim za napredak BiH. U tom smislu ću i koristiti autoritet mog ureda, a neka oni ponavaljaju šta god žele. Činjenica je da oni nisu ispunili svoju obavezu i to ne mogu sakriti nikakvim pričama. Evropa očekuje dogovor, a ne odbijanje dogovora, a upravo to imamo.

Evo vam malo pred spavanje.

[jeza u ledja]

"Ostaje MUP RS koji se ne bavi policijskim aktivnostima. "

I? Sta fali ovome? O jastrebovi forumaski?

[ibro dirka]

Sta mu znaci ovo "ostaje formalno"? Placa se iz budzeta a postoji "formalno"?

[jeza u ledja]

Sta mu znaci ovo "ostaje formalno"? Placa se iz budzeta a postoji "formalno"?

To znaci (valjda?) postoji MUP koji se bavi administrativnim poslovima, a policijska struktura (komanda, regruti) se kontrolise od strane drzave.

[ibro dirka]

jez, ko god kontrolise budzet kontrolise i organizaciju ispod. Nema tu puno pameti, koliko god se umotavalo.

Na drzavnom nivou su to raznorazni politicki "komiteti", a na nivou RS i kantona (u FBiH), zna se.

[jeza u ledja]

pa drzava kontrolise budzet. on bi se raspodjeljivao po entitetima.

budzet i jeste glavna stvar, a koliko se sjecam dodikovci su davno pristali na zajednicku kasu.

[ibro dirka]

drzava ga kontrolise onoliko (mozda i manje) koliko sada kontrolise raznorazne budzete. Znaci, ucjene i politicki lov u mutnom kao najbolje sredstvo i ubuduce.

[jeza u ledja]

drzava ga kontrolise onoliko (mozda i manje) koliko sada kontrolise raznorazne budzete. Znaci, ucjene i lov u mutnom kao najbolje sredstvo i u buduce.

ah, pa toga bi bilo svakako.

[ibro dirka]

Manje ako ih kontrolisu profesionalci, a previse ako ih (i dalje) kontrolisu politicki muljatori. U kombinaciji sa tim da policija RS ostaje, a policije FBiH nema nigdje, postaje siguran put u brzi razlaz.

[jeza u ledja]

Pa valjda ako ostane jedan entitetski mup ostaje i drugi.

[ibro dirka]

Ne, po Lajcijevom prijedlogu "reformi" nema nigdje policije FBiH, vec se sredstva direktno isplacuju kantonalnim. Dakle, "podijeli pa vladaj", dok policija RS ostaje netaknuta.

Lajcijev odgovor na ovu kritiku je bio "Pa sluzba u FBiH vec sada ne postoji" (parafraziram), sta god to znacilo.

[ibro dirka]

Evo i odlicne analize Dana od prije nekoliko sedmica

Reforma policije: Ekspertno tumačenje Silajdžićevog odbijanja OHR-ovog prijedloga



Tri evropska principa ili Lajčakova neprincipijelnost?


Savjetnik za pravna i ustavna pitanja člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića ukazuje da je prijedlog visokog predstavnika Miroslava Lajčaka u suprotnosti sa svim prethodnim zaključcima o primjeni tri evropska principa u reformi policije u Bosni i Hercegovini

Iako su pokušaji da se u Bosni i Hercegovini izvrši reforma policije započeli prije više od tri godine, do danas nije postignut bilo kakav konačni dogovor o tom pitanju. Na reformu policije uloženo je nekoliko desetina hiljada sati rada vrhunskih domaćih i stranih eksperata, još puno veća količina novca, a materijalni, politički i psihološki gubitak koji je Bosna i Hercegovina pretrpjela zbog konstantnog odlaganja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju je nemjerljiv. Krivica leži isključivo u političarima iz Republike Srpske, i odbijanje najnovijeg OHR-ovog prijedloga od strane Stranke za BiH i SDA samo potencira tu činjenicu.

Dejtonski sporazum, koji je od Bosne i Hercegovine napravio jedinu zemlju u svijetu sa dvije potpuno nezavisne vojne formacije, nije ni pokušao objediniti različite policijske strukture pod jedinstvenu državnu komandu. Potreba za restruktuiranjem policije u Bosni i Hercegovini, dakle, postoji od samog završetka rata, a potvrda ove konstatacije ne mora se tražiti dalje od činjenice da se gotovo svaka krađa automobila uspješno završavala prelaskom entitetske linije. Štaviše, s obzirom da je jedina uspješno izvedena akcija policije Republike Srpske u vezi sa genocidom u Srebrenici počinjena upravo u julu 1995. godine, rok valjanosti trenutnih policijskih struktura je odavno istekao.

Napuštanje Martensovog izvještaja Bez obzira na bezbroj takvih i sličnih nedostataka tih struktura, međunarodna zajednica se počela baviti reformom policije tek kada je postalo jasno da u odsustvu takve reforme Bosna i Hercegovina ne može ni formalno krenuti na put evropskih integracija. Međutim, dok su evropske integracije na početku procesa reforme policije bile samo povod za kreiranje funkcionalne policije u Bosni i Hercegovini, epilog tog procesa počinje poprimati primjese Potemkinovog sela. Kao što je podlegla nacionalističkim opiranjima Beograda, ustvrdivši da princip "saradnje" sa Tribunalom u Haagu može imati bezbroj značenja, Evropska unija je "reformu" policije u Bosni i Hercegovini pretvorila u fluidan koncept koji može biti proveden na gotovo bilo koji način na koji pristane Republika Srpska.

Ozbiljan pristup reformi policije u Bosni i Hercegovini zvanično je započeo objavljivanjem Martensovog izvještaja o restruktuiranju policije. Taj dokument od 276 stranica je postavio sve temelje profesionalne policije na nivou Bosne i Hercegovine, rukovodeći se u svim pitanjima isključivo stručnim i tehničkim kriterijima, a pogotovo u vezi sa budžetom, zakonodavstvom, te operativnim policijskim regijama. Taj izvještaj je, između ostalog, jasno istakao da:

- ne mogu postojati entitetske i kantonalne policije, te da lokalne policijske oblasti moraju biti uspostavljenje po kriterijima efikasnosti, funkcionalnosti i profesionalnosti, i da

- entitetske i kantonalne linije ne mogu biti prepreka uspostavi (na ovim kriterijima) lokalnih policijskih oblasti.

Iako je vlašićki dogovor o reformi policije bio potpisan ne samo od strane predstavnika svih relevantnih političkih stranaka već i ratificiran u oba entitetska parlamenta, političke stranke iz Republike Srpske odbile su da taj dogovor sprovedu. Stranke iz Federacije, s druge strane, pristajale su na sve naknadne prijedloge međunarodne zajednice, iako su svi ti prijedlozi znatno odstupali od prethodno dogovorenih rješenja. Izvještaj Direkcije za reformu policije s konca 2006. godine je samo posljednji u nizu takvih primjera.

Dolazak Miroslava Lajčaka na čelo OHR-a stvorio je nadu da će reforma policije u Bosni i Hercegovini konačno ugledati svjetlo dana. Energičan i odlučan pristup novog visokog predstavnika ka ovom problemu signalizirao je spremnost međunarodne zajednice da se konačno odupre opstrukcijama iz manjeg bh. entiteta. Međutim, Protokol koji je visoki predstavnik obznanio prošle sedmice ide isključivo u pravcu nagrađivanja takvih opstrukcija. Ovaj Protokol gotovo ni u jednom svom dijelu ne predstavlja reformu postojećih policijskih struktura u Bosni i Hercegovini, već, de facto, zadržava postojeće stanje i u potpunosti odstupa od sva tri principa Evropske unije.

Kao takav, ovaj prijedlog predstavlja potpuno novi nacrt koji iznosi elemente za potpuno nove političke pregovore i koji potpuno odstupa od kontinuiteta dosadašnjeg rada. Dok su prijedlozi s kraja 2006. i početka 2007. godine uglavnom odstupali od samo jednog evropskog principa, ovaj najnoviji prijedlog dovodi u pitanje sva tri principa, te kao takav ne može dovesti do funkcionalne policije sposobne da Bosnu i Hercegovinu uvede u evropske integracije.

Naime, prvi evropski princip nalaže da se sve zakonodavne i budžetske nadležnosti za sva pitanja policije moraju nalaziti na državnom nivou. OHR-ov Protokol, međutim, predviđa da nacrte budžeta za sve lokalne policijske oblasti u Republici Srpskoj utvrđuje Narodna skupština RS-a, a u kantonima skupštine kantona. Ti nacrti se potom prosljeđuju Kolegiju Ministarstva sigurnosti BiH koji te nacrte usvaja konsenzusom ili većinom koja mora uključivati kako predstavnika svakog entiteta, tako i predstavnika svakog konstitutivnog naroda.

S obzirom da članove Kolegija imenuju vlade entiteta i Brčko Distrikta, ova odredba bi u praksi dovela do situacije da "račun" koji Republika Srpska ispostavi državi za svoje policijske oblasti mora biti isplaćen bez bilo kakvih izmjena. Nacrt budžeta, dakle, usvajaju Skupština RS-a, odnosno kantona, a taj nacrt potom mora biti potvrđen od strane entitetskih predstavnika u tijelu koje samo formalno funkcioniše na državnom nivou. Stoga, u budžetu Bosne i Hercegovine stavka finansiranja lokalnih policijskih oblasti će jednostavno predstavljati mehanički zbir odluka Skupštine RS-a, te kantonalnih skupština, pogotovo s obzirom da Parlamentarna skupština BiH, niti jedno drugo državno tijelo, neće imati utjecaj na izvršenje ovih sredstava.

S druge strane, glas jednog člana Kolegija iz reda, primjera radi, hrvatskog naroda, makar on bio imenovan od strane Vlade RS-a ili od strane bošnjačkih stranaka iz Federacije, bi bio dovoljan da ospori budžet dostavljen od strane većinsko-hrvatskog kantona, te čudi spremnost nekih hrvatskih stranaka da ovaj prijedlog prihvate.

Postojanje ovakvog Kolegija i njegove ingerencije također krše drugi princip Evropske komisije, koji jasno nalaže da ne smije biti političkog uplitanja u operativni rad policije. Naime, taj Kolegij ne samo da potvrđuje budžete pojedinih lokalnih policijskih oblasti, čime njegovi članovi imaju znatan utjecaj (direktan ili indirektan) na operativni rad policije već također ima nadležnost za pitanja iz samog rada policije na lokalnom nivou. Članovi tog Kolegija su, međutim, direktni predstavnici vlada entiteta, koje te članove i imenuju, te vlade entiteta kroz taj Kolegij imaju utjecaj na operativni rad policije. Kolegij je, dakle, samim svojim sastavom političko tijelo, i to ne političko tijelo države BiH, već političko tijelo entitetskih i etničkih struktura.

Što se tiče trećeg evropskog principa - da se funkcionalne lokalne policijske oblasti moraju utvrditi na osnovu tehničkih kriterija - u Protokolu nije napravljen niti minimum napora da se ovaj princip ispoštuje. Štaviše, Protokol jasno predviđa puno zadržavanje lokalnih policijskih oblasti u okviru postojećih entitetskih i kantonalnih linija, precizirajući da će u Republici Srpskoj postojati pet policijskih oblasti koje neće prelaziti granice tog entiteta, dok će u Federaciji postojati deset policijskih oblasti koje će u potpunosti pratiti postojeće kantonalne linije. Princip funkcionalnosti lokalnih policijskih oblasti nije ispoštovan čak ni oko ranije postignutog konsenzusa o formiranju lokalne policijske oblasti za regiju Sarajevo koja bi prelazila entitetske linije, niti je ispoštovan u područjima gdje je takav prelazak neophodan za funkcionalan rad policije, poput Posavskog kantona i područja Goražda.

Također, Protokol predviđa da će postojati dva pomoćnika direktora policije, jedan koji je odgovoran za lokalna policijska tijela u RS-u, a drugi u Federaciji. Iz ove odredbe proizlazi da bi ti pomoćnici bili de facto direktori entitetskih policija.

Ukida se samo Policija Federacije Konačno, Protokol lokalni nivo policijske strukture u teritorijalnom smislu dijeli na Upravu policije Republike Srpske, Policijske uprave kantona Federacije BiH i Policiju Brčko Distrikta. Na ovaj način se u organizacionom smislu uspostavljaju dva nivoa policijske strukture u Federaciji BiH i Brčko Distriktu - lokalni i državni, dok se zadržavanjem Uprave policije RS-a predviđaju tri nivoa policijske strukture u tom entitetu, što je u potpunosti u suprotnosti sa svim dosada ponuđenim rješenjima. Ova konstatacija je također potvrđena činjenicom da bi se sredstva za lokalne policijske oblasti u RS-u prebacivala na escrow račun tog entiteta, dok bi se sredstva za lokalne policijske oblasti unutar Federacije prebacivala na escrow račun svakog kantona. Naime, ukidanjem Uprave Policije Federacije BiH, po prvi puta bi bio izvršen prijenos nadležnosti sa Federacije BiH na kantone, čime bi sigurnosni sistem bio sveden isključivo na kantonalne, odnosno uglavnom etničke linije.

OHR-ova konstatacija da ovaj Protokol predstavlja "pravično" rješenje je problematična na više nivoa, kako finansijskih, tako moralnih i političkih. Pojam pravičnosti je u svakom slučaju otvoren za interpretaciju i umnogome ovisi od iskustva i vizije svake pojedinačne osobe. Tri evropska principa, međutim, ne bi smjela biti otvorena za interpretaciju, a pogotovo ne za derogiranje nakon svake nove opstrukcije iz entiteta RS-a. Ukoliko međunarodna zajednica istraje u takvom derogiranju tri evropska principa, jedini princip kojem će Evropa ostati dosljedna je onaj kojim se s vremena na vrijeme rukovodi još od 1938. godine iz Munchena - popuštanje argumentu sile.





Apsurd



Policiju Republike Srpske finansirali bi građani Federacije



Dodatna problematika koja je uglavnom promakla u dosadašnjoj raspravi o ovom Protokolu tiče se i izvora sredstava za finansiranje lokalnih policijskih oblasti. Član VIII Ustava BiH precizira da će Federacija "osigurati dvije trećine, a Republika Srpska jednu trećinu prihoda koji su potrebni za budžet?" S obzirom da se budžet lokalnih policijskih tijela formalno potvrđuje na državnom nivou, te da se sredstva osiguravaju iz državnog proračuna, odnosno iz Ministarstva finansija i trezora BiH, ovaj princip bi morao aplicirati i za budžete lokalnih policijskih oblasti.

Ovakva situacija, međutim, stvara svojevrstan paradoks jer bi porezni obveznici iz Federacije BiH finansirali dvije trećine policijskog budžeta koji ispostavi Skupština RS-a, dok bi porezni obveznici iz tog entiteta finansirali samo jednu trećinu tog budžeta. Finansiranje dvije trećine državnog policijskog budžeta od strane poreznih obveznika iz Federacije svakako ne bi bilo problematično ukoliko bi se stvarno radilo o državnoj policiji. Međutim, s obzirom da ovaj Protokol 1.) ostavlja Upravu Policije RS-a, 2.) daje ovlasti Skupštini RS-a da zahtijeva budžet za tu policiju, te 3.) osigurava usvajanje tog budžeta preko predstavnika Vlade RS-a u Kolegiju Ministarstva sigurnosti BiH, finansiranje dvije trećine takvog računa od strane poreskih obveznika iz Federacije se ni u kom smislu ne čini kao "pravično" rješenje.

[ibro dirka]

Evo i Pecaninovog komentara, iz istog broja. Malo vise i o Lajciju, i o "reformama"

Reforma policije: Lajčakov prijedlog sporazuma o reformi policije



Objektivno - po mjeri Dodikovih ultimatuma


Da li činjenica da je na ključne pozicije u Uredu visokog predstavnike imenovao diplomate iz Češke, Rusije i Mađarske s dugim stažom u Beogradu i Moskvi ima veze sa šokantnim prijedlogom Miroslava Lajčaka o reformi policije?



Izvjesno je da je visoki predstavnik svojom krivicom doživio debakl pred prvim ozbiljnim zadatkom koji je sebi postavio
Nekoliko dana prije nego što će Miroslav Lajčak izići s iznenađujućim prijedlogom reforme policije proveo sam nekoliko sati u krajnje zanimljivom, otvorenom, ali, nažalost, of the record razgovoru sa ambasadorom jedne moćne zapadne zemlje u Bosni i Hercegovini. Razgovarali smo o čitavom spektru ovdašnjih aktuelnih političkih (ne)prilika. Kako je verbalno divljanje Milorada Dodika bila nezaobilazna tema, tako sam kao tipično naivni sarajevski "analitičar" s odobravanjem komentirao javno izrečenu prijetnju, "žuti karton" koji je Lajčak javnim saopćenjem uručio Vođi iz Laktaša. Bio sam iznenađen što sagovornik ne dijeli moju ocjenu.

Objasnio mi je da je zabrinut mogućnošću da Lajčak, kao i administracija Evropske unije, složene probleme funkcioniranja, reformi i uređenja Bosne i Hercegovine vidi tek kao trećerazredni problem u odnosu na ono čime je preokupiran Bruxeless: statusom Kosova, odobrovoljavanjem Srba i traženju kompromisa s razgoropađenom Rusijom. Ambasador mi je objašnjavao da strahuje da bi cijenu neprincipijelnog kompromisa s Rusijom i Srbijom oko Kosova mogla platiti Bosna i Hercegovina, i to kroz daljnje toleriranje Dodikovog rušilačkog ekstremizma i udovoljavanjem njegovim nerazumnim zahtjevima. Ponovno naivno, kako će to Lajčak svojim "fer i izbalansiranima" prijedlogom reforme policije nekoliko dana kasnije pokazati, rekao sam da ja nemam takav utisak o novom visokom predstavniku. Moju naivnost nije komentirao, ali je odgovorio sljedećim riječima: "Pogledajte sva imenovanja na ključne pozicije koje je izvršio u Uredu visokog predstavnika otkako je preuzeo funkciju. Primijeti ćete da se među njima nalaze isključivo predstavnici Rusije i zemalja Višegradske grupe (Češke, Slovačke, Mađarske i Poljske, opaska S.P.). Zar nije znakovito da nema nijednog Engleza, Francuza, Nijemca, Talijana, Španca... ?" Odgovorio sam mu da mi njegove riječi liče na teorije zavjere, kojima su balkanski narodi tako skloni. "To je tačno, ali ovdje se ne radi o teoriji zavjere. Zatražite iz OHR-a biografije imenovanih funkcionera i kod svih ćete otkriti vrlo zanimljivu zajedničku nit: svi su oni, kao i Lajčak, proveli nekoliko godina na službi ili u Beogradu ili u Moskvi."

Crv koji mi je usadio sagovornik nije mi dao mira i krenuo sam u provjeru njegove tvrdnje, koja je dala vrlo znakovite rezultate.

Prvo, Lajčak je 14. 8. 2007. na dužnost zamjenika visokog predstavnika i šefa OHR-a u Banjoj Luci imenovao Ivana Bušniaka. Radi se o diplomati koji je od 1995. godine bio ambasador Češke u Beogradu.

(Opažanje koje mi se čini zanimljivim: nekoliko mjeseci nakon što je Milorad Dodik bez ikakve procedure sklopio kontroverzni posao o predaji Termoelektaren Gacko u većinsko vlasništvo najvećoj češkoj državnoj kompaniji ČEZ, češki diplomata postaje zamjenik visokog predstavnika i šef OHR-a u Republici Srpskoj.)

Drugo, 1. 9. 2007. godine Lajčak je imenovao ruskog diplomatu Anatolija Viktorova, šefa Regionalnog ureda OHR-a u Mostaru, za novog zamjenika visokog predstavnika. (Na "izbalansiranosti" Rusije u odnosima prema srpskim, s jedne, i svim drugim liderima u BiH, s druge strane, valjda ne treba podsjećati.)

Treće, za ključnog savjetnika visokog predstavnika za politička pitanja Lajčak je imenovao mađarskog diplomatu Jozsefa Pandura, nekadašnjeg ambasadora Mađarske u Beogradu. ( U Uredu za informiranje visokog predstavnika Danima su prvo obećali dostaviti imena i profesionalne biografije svih pet savjetnika koje je imenovao Lajčak, da bi obećanje prekršili uz "objašnjenje" da ti podaci "nisu od interesa za javnost". Dani su ostali uskraćeni za odgovor i nakon upozorenja da o pitanjima koja su od interesa javnosti imaju pravo odlučivati novinari, a ne visoki predstavnik.)

OHR razočaran, ali ne Dodikovim odbijanjem Nakon što je Miroslav Lajčak liderima političkih stranaka iznio prijedlog sporazuma o reformi policije postalo mi je jasno otkud sumnje mog citiranog sagovornika u namjere visokog predstavnika.

Naime, nisu samo Haris Silajdžić i Sulejman Tihić šokirani i razočarani Lajčakovim prijedlogom. Među zapadnim ambasadorima u Sarajevu, prema pouzdanim izvorima Dana, također vlada iznenađenost sadržajem prijedloga koji je iznio visoki predstavnik. Nekoliko dana prije nego će svoj prijedlog uputiti liderima bh. stranaka, Lajčak je informirao uži krug zapadnih ambasadora u Sarajevu o njegovom sadržaju. Već tada je bilo jasno da on u cijelosti odstupa od svih stavova o reformi policije koje su godinama iznosili i čelnici OHR-a i zapadni ambasadori u Sarajevu (vidjeti okvir). No, uvjerenje ambasadora, s obzirom da se radi o prijedlogu koji praktično prihvata sve ultimatume Milorada Dodika, bilo je da je Lajčak za svoj prijedlog nekako uspio dobiti podršku bošnjačkih lidera. Na "čudno" Lajčakovo ponašanje naknadno je ukazao još jedan detalj, njegova reakcija nakon što su Haris Silajdžić i Sulejman Tihić javno odbili njegov prijedlog. Naime, u zvaničnom saopćenju OHR-a navodi se da je Lajčak "duboko razočaran" odbijanjem njegovog prijedloga od strane bošnjačkih lidera, dok je činjenica da je prijedlog odbio i Milorad Dodik jednostavno - ignorirana?! Ovakva Lajčakova reakcija daje za pravo onima koji tvrde da je Dodikovo odbijanje fingirano i prethodno dogovoreno s Lajčakom te je u funkciji Dodikovog naknadnog pristanka na suštinski vlastite zahtjeve, nakon kojeg bi kao kočničari policijske reforme bili označeni bošnjački lideri. Čini se da je igru ipak prozrela Američka ambasada u BiH, koja je u svom saopćenju, za razliku od Lajčaka, izrazila razočarenje iznijetim stavovima lidera, ali ne samo iz Federacije već i iz Republike Srpske.

Kako god tumačili reakcije na Lajčakov prijedlog, izvjesno je da će, ako do skorog sporazuma o reformi policije ne dođe, na najvećoj šteti biti država Bosna i Hercegovina. Moguće je da su Silajdžić i Tihić napravili nekoliko grešaka: što nisu čekali da se prvo Dodik očituje o sporazumu, čak i što su sporazum uopće odbili, što su povjerovali Lajčakovim uvjeravanjima da će njegov prijedlog predstavljati odista fer i izbalansirani kompromis koji neće ići na štetu države BiH i tri davno postavljena principa Evropske unije... No, nesumnjivo je Miroslav Lajčak svojim prijedlogom u potpunosti podlegao ultimatumima Milorada Dodika. Visoki predstavnik u privatnim razgovorima često ističe da mu je cilj promijeniti lošu političku atmosferu u BiH. U ocjeni atmosfere je u potpunosti u pravu, ali je odabrao najpogrešniji mogući metod njene promjene. Umjesto da prijedlozima stvarnih kompromisa pokušava promijeniti stanje, on povlađivanjem Dodikovoj politici otvorenih uvreda, prijetnji i ucjena situaciju čini još gorom. U danima kada su internetski forumi na bh. web portalima s temama o mogućnosti izbijanja novog rata u BiH najposjećeniji, on misli da je nekome uvjerljiv s upozorenjima o mogućem zastoju bh. integracija u Evropu. Jednako zvuče i njegova upozorenja o sankcijama za političare koji bi mogli biti označeni odgovornim za moguću propast reforme policije: dosadašnje toleriranje Dodikovog političkog divljaštva obesmislilo je svaku prijetnju sankcijama od strane OHR-a.

Lajčakove tvrdnje da se radi o "fer i izbalansiranom prijedlogu" zaslužuju "dodikovski odgovor": je li on stvarno misli da je polovina građana BiH retardirana? Svako sučeljavanje argumentima (odbio je razgovor za Dane, baš kao i Milorad Dodik) Lajčak izbjegava diskretno upućujući osporavatelje njegovog prijedloga na regionalni kontekst. "Regionalni kontekst", naravno, znači rješenje za međunarodnu zajednicu puno važnijeg problema statusa Kosova, do kojeg bi se, u nekim varijantama, moglo doći na račun Bosne i Hercegovine. Puno direktniji od svog šefa u pritiscima i otvorenim prijetnjama bošnjačkoj strani je Lajčakov ključni politički savjetnik i nekadašnji ambasador u Beogradu Pandur. On se ne libi i otvorenog upozorenja da ga bošnjačko odbijanje Lajčakovih principa reforme policije podsjeća na stvaranje klime poput one u Čehoslovačkoj uoči njenog raspada.

Ambasador u Sarajevu jedne od zemalja Višegradske grupe, koji je želio ostati anoniman, rekao mi je da drži da su sarajevske optužbe na Lajčakov račun u potpunosti neutemeljene, smještajući ih u domen kolektivne patologije i opterećenosti balkanskih naroda teorijama zavjere. Na sumnje u namjere visokog predstavnika te njegova kadrovska rješenja u OHR-u, odgovara tvrdnjom da se radi o imperijalnom kompleksu zapadnih zemalja koje nisu u stanju psihološki podnijeti mogućnost da jedan uspješni diplomata iz male zemlje obavi posao koji godinama prije njega nisu obavili predstavnici moćnijih zapadnih država. "Schillingov fijasko nije bruka samo njemačke diplomacije nego i ostalih velikih zemalja. Imali ste ovdje i Engleze i Špance i Francuze i ostale, i šta su napravili? Uvjeravam Vas da pitanje opstanka države BiH uopće nije ni na čijem dnevnom redu, niti će biti. Ali, jeste pitanje hoće li BiH u integriranju u Evropu slijediti svoje susjede ili će ostati beznadežno ostrvo? Sve što Lajčak čini jeste borba protiv ove druge, nažalost, izgledne mogućnosti" - uvjeravao me je ambasador male države, članice Evropske unije.

Čak i ako treba vjerovati naprijed navedenim riječima, a ne očima koje gledaju u papir sa sadržajem Lajčakovog prijedloga, izvjesno je da je visoki predstavnik svojom krivicom doživio debakl pred prvim ozbiljnim zadatkom koji je sebi postavio. Naime, u onoj mjeri u kojoj Dodik ne krije da zastupa isključivo srpske stavove (potpuno), i Lajčakov prijedlog je u funkciji ispunjenja Dodikovih ultimatuma (potpuno). Kada bi bilo izvjesno da Lajčak može i želi bespovratno usmjeriti Bosnu i Hercegovinu ka Evropskoj uniji prije nego što je Dodik bespovratno pokuša rasturiti, možda na njegovu, Lajčakovu, povodom reforme policije demonstriranu "objektivnost" ne bi trebalo gledati kao na onu koju su ovdje svojevremeno pokazali Lord Oven ili Jasushi Akashi. Svojim narednim potezima Lajčak će otkloniti dilemu.





Raffi Gregorian, prvi zamjenik visokog predstavnika:



Ne može biti kantonalnih i entitetskih policija



"Upitan da li tri principa EU podrazumijevaju ukidanje policije RS-a, Gregorijan je rekao da prvi princip EU-a kaže da budžetska i zakonodavna ovlaštenja idu na državni nivo, a to znači da ne može biti kantonalnih i entitetskih policija."

(Nezavisne novine, 22. 4. 2007.)





Peddy Ashdown, visoki predstavnik:



RS je prihvatajući reformu policije izbjegla teške sankcije



NN: Kako ocjenjujete Sporazum o reformi policije, koji je u srijedu usvojila Narodna skupština RS-a?

EŠDAUN: Mislim da je to istorijski sporazum. Bilo je vrlo teško. Mudre glave u Republici Srpskoj shvatile su da opasnost za ovaj entitet ne dolazi od policijske reforme, nego od izolacije. Put kojim je išla RS nanio bi joj strašnu štetu. Mogu potvrditi da bi Vijeće za implementaciju mira u petak (danas), u slučaju da reforma policije nije prihvaćena, moralo razmotriti koje mjere poduzeti, a siguran sam da bi one bile teške za RS. (...) Prihvatili su tri principa u kojima stoji da ćemo na kraju petogodišnjeg perioda implementacije imati jedinstvenu policiju, te policijska područja koja će biti organizovana na tehničkim kriterijima i prelaziće entitetsku liniju tamo gdje je to potrebno. (...) Američki ambasador tvrdi da je ovaj sporazum najznačajniji pojedinačni korak od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Slažem se s konstatacijom."

(Nezavisne novine, 7. 10. 2005.)





Vincenzo Coppola, Šef Misije policije Evropske unije u BiH:



Entitetske policije nisu predviđene principima EU-a



- Postoji li ikakva opcija da se zadrži entitetska policija u nekom obliku?

- Ne, u Direkciji nećete nigdje pročitati da se spominju entiteti. Entitet je politička struktura, kao što su i kantoni. Ali za policiju, mi bi željeli imati potpuno drugačiji pristup. I zato ne spominjemo entitete. Možete spomenuti kanton, ovaj, onaj, imati policiju u RS-u, ali policiju u Republici Srpskoj, a ne policiju Republike Srpske, čija struktura komandiranja ide nazad u Sarajevo. To je taj prijedlog.

(Start, 15. 5. 2007.)





Cristian Schwarz-Schilling, visoki predstavnik:



Milorad Dodik se složio da neće biti policije RS-a



- Šta se, zapravo, dešavalo na posljednjem pokušaju dogovora o reformi policije, dan uoči dolaska evropskog komesara Olija Rena?

- Dodik je napravio značajan korak. Ovaj put je to tako! Prihvatio je princip prema kojem bi se na nivou BiH trebao definirati budžet i donositi odluke koje se tiču policije. To bi značilo da postoji državni zakon kojim se regulira lanac komandiranja s nivoa BiH ka policiji FBiH, policiji RS-a i policiji Distrikta Brčko, koje bi bile regulirane državnim, a ne entitetskim zakonom, kao dio administracije na čelu s Ministarstvom sigurnosti BiH.

- I kakav je to on veliki iskorak napravio u odnosu na druge?

- Dodik mi je u jednom trenutku kazao: "Ne! Ako ovo usvojim, više neće biti policije RS-a". Odgovorio sam: "Da, tako je." Upitao me je: "Kako da to odobrim", na šta je dobio odgovor: "To je prvi princip EU-a o kojem smo govorili". Nakon pet minuta rekao je: "Jako je teško za mene, ali ću se složiti s tim".

(Dnevni avaz, 26. 3. 2007.)





Arne fon Kitlic, ambasador Savezne Republike Njemačke u BiH:



Dragan Čavić i Milorad Dodik su na Vlašiću pokazali hrabrost



- Zašto EU uporno insistira na reformi policije?

Kitlic: Evropa želi BiH u svojoj sredini, i to zemlju koja može igrati svoj konstruktivni udio u zajednici država i EU-a. Za to je potrebna policija koja funkcionira. Policija mora biti u stanju da se protiv organiziranog kriminala djelotvorno bori. Ukoliko to ne može, onda dolazi do takvog razvoja stvari koji nas treba zabrinjavati. U RS-u postoje u Vladi i opoziciji političke vođe koje su zadnjih dana pokazale da zaslužuje to ime. Dragan Čavić i Milorad Dodik su kod pregovora na Vlašiću pokazali da imaju pamet i hrabrost. Prvi korak je napravljen na Vlašiću. Sada se mora napraviti drugi korak, odnosno funkcionalne granice policijskih distrikta. Funkcionalne znači da entitetske granice ne smiju biti osnova. Zašto bi one za policiju igrale još neku ulogu?"

(Nezavisne novine, 8. 5. 2005.)





Kevin Carty, Šef Policijske misije



Reforma policije nemoguća bez prelaska entitetske linije



"Banja Luka - Šef Policijske misije Evropske unije (EUPM) Kevin Karti poručio je poslanicima Narodne skupštine RS-a da je nemoguće ostvariti punu reformu policije ako policijske regije ne prelaze liniju razgraničenja entiteta. Uoči današnje sjednice parlamenta, posvećene reformi policije - što uključuje organizaciju policijskih snaga u deset regija - Karti je isključiv u tome da predloženi model o policijskim regijama, koje bi prelazile liniju između entiteta, vrši isključivo iz profesionalnih policijskih razloga."

(Nezavisne novine, 30. 5. 2005.)

[ibro dirka]

Evo i intervjua sa Tihicem, a na istu temu.

Reforma policije: Sulejman Tihić, predsjednik SDA



Lajčakov plan je nagrada Dodikovom radikalizmu


Sulejman Tihić Danima objašnjava zašto je odbio ponuđeni sporazum o reformi policije, govori o saboru u Radon Plazi, Miroslavu Lajčaku, Miloradu Dodiku, Harisu Silajdžiću...


Irfan Redžović

Sulejman Tihić: "I Lajčak i Rehn svoju reakciju upućuju samo nama, ne i Dodiku, iako je i on odbio"
DANI: Gospodine Tihiću, možete li reći šta su Bošnjaci zaključili na svom saboru održanom prošle nedjelje u Radon Plazi?

TIHIĆ: Prvo, ne radi se samo o Bošnjacima nego o nosiocima izvršne i zakonodavne vlasti naših stranaka gdje ima, normalno, najviše Bošnjaka, ali i predstavnika iz reda srpskog naroda, hrvatskog naroda, iz reda ostalih... Nemam tačan spisak ko je bio, ali vidio sam Gavrila Grahovca, Svena Alkalaja, Ivicu Šarića, Spomenku Mičić i tako dalje... To je bio jedan, da ga definišemo, radno-konsultativni sastanak. Gospodin Silajdžić i ja smo željeli da informišemo prisutne o aktuelnoj političkoj situaciji, s akcentom na reformu policije, odnosno plan koji je predložio visoki predstavnik. Željeli smo da čujemo mišljenje drugih. Zato smo pozvali zvaničnike naših stranaka u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti kantona, Federacije, države; zatim još neke predstavnike udruženja građana, kao što su Organizacija demobilisanih boraca, Majke Srebrenice, bila je gospođa Fadila Memišević, bio je dr. Smail Čekić, predstavnici Islamske zajednice, ali trebate znati da smo poslali poziv predstavnicima svih parlamentarnih stranaka koje su zastupljene u Federaciji i na državnom nivou. Odazvao se, ispred SDU-a, Mustafa Resić, bio je Mirnes Ajanović, kao predsjednik BOSS-a, a, iako smo pozvali i gospodina Lagumdžiju i Sefera Halilovića, oni se nisu odazvali, vjerovatno iz nekih opravdanih razloga...

DANI: Nisu Vam rekli zašto nisu došli?

TIHIĆ: Razgovarao sam sa gospodinom Lagumdžijom, ali sad ne bih prepričavao...

DANI: I, šta je zaključak sastanka koji je trajao četiri i po sata?

TIHIĆ: Radi se o jednoj dosta složenoj materiji. Gospodin Silajdžić i ja govorili smo o samom planu, o tome šta je ponuđeno i šta treba dalje činiti. Željeli smo čuti komentare i savjete drugih, a znate kako je to, priča se proširi nekada i na neke druge teme - na treće entitete, ustav... Logično je da jedan takav sastanak traje četiri sata. Zaključili smo... gospodin Silajdžić i ja smo dobili podršku za naše stavove, a zaključeno je da ovakve vrste sastanaka organizujemo i u budućem periodu. Naš je stav da reformu policije treba nastaviti i temeljiti na onim dokumentima koji su već zajedno napravljeni sa domaćim i međunarodnim predstavnicima, kao što je Martensov plan, Izvještaj direkcije koji su radila 102 domaća i strana eksperta godinu dana i koji jeste rezultat političkog sporazuma o reformi policije ratifikovanog u entitetskim skupštinama i Parlamentu BiH.

DANI: Zbog čega ste zapravo Vi i gospodin Silajdžić odlučili da na ovaj način odbijete Lajčakov prijedlog?

TIHIĆ: U dosadašnjoj političkoj praksi prijedlozi sporazuma obično su temeljeni na jednoj distanci u odnosu na strane koje razgovaraju i nalaze se negdje u sredini. Ovaj sporazum je potpuno otišao na drugu stranu. Udovoljio je zahtjevima samo jedne strane, ove iz RS-a i odustao, pazite, odustao od izvornih tumačenja tri principa Evropske komisije. Odustao je od dokumenata koji su napravljeni na osnovu tih principa a koje su radili međunarodni stručnjaci, evropska policija, Coppola... svi su oni učestvovali u izradi izvještaja. Sad odjednom nema izvještaja, ima ono što je Dodik pričao na Vijeću ministara prije izvjesnog vremena kad smo imali raspravu koju je organizovao Nikola Špirić.

DANI: Šta sve zamjerate Lajčakovom prijedlogu?

TIHIĆ: Osnovna zamjerka je što je plan odustao od cilja reformi, a cilj reforme jest efikasna policija koja se može boriti protiv organizovanog kriminala, protiv terorizma, hapsiti ratne zločince, brinuti o sigurnosti građana. Oni su odustali od cilja i legalizovali postojeće stanje. Ovo rješenje koje je gospodin Lajčak predložio je legalizacija postojećeg stanja. Malo ga drugačije zove, ali ostaje policija Republike Srpske i kažu da je to pravično rješenje. Zar može biti pravično rješenje kojim se legalizuje policija RS-a koja je odgovorna za genocid? Čak i ako izuzmemo genocid i ratna stradanja, to je policija koja poslije rata nije procesuirala nijednu osobu za zločin u Srebrenici, koja nije procesuirala nijednu osobu za 500 masovnih grobnica, koja nije procesuirala nijednu osobu za srušenih 640 džamija i preko 2.000 drugih objekata, koja nije procesuirala nijednu osobu za napade na povratnike - oko stotinu ljudi je ubijeno i teško ranjeno... pa, zar je to pravično rješenje, kako OHR kaže? Policija koja ne želi da kaže gdje je još 13.000 Bošnjaka. Nije pitanje policije RS-a samo stvar imena. To je daleko dublje. Oni sebe doživljavaju kao etničku policiju samo jednoga naroda koja služi samo tim interesima, u temeljima te policijske strukture jesu oni ciljevi onih karadžića koji su je osnovali i zato se tako ponaša. Ako legalizujemo takvu policiju u entitetskim granicama, ona će nastaviti tako da radi. Zatim, sljedeće, imamo asimetrična rješenja: u RS-u su planirana tri nivoa policije - lokalne policijske oblasti, policija RS-a i državni nivo. U Federaciji je ukinuta federalna policija i ima samo lokalni i državni nivo. Zatim, pitanje principa finansiranja na državnom nivou je potpuno devalvirano i spušteno na lokalni nivo i sada Narodna skupština RS-a utvrđuje plan za svoje policijske regije, kantonalne za svoje i to se dostavlja jednoj instituciji, navodno, koja se zove Kolegij ministarstva koji čine tri delegata Vlade Federacije, dva delegata Vlade RS-a i jedan iz Distrikta Brčko. Znate kako odlučuju? Konsenzusom, a ako toga nema, entitetskim i etničkim glasanjem. Onda, odbor direktora, kao nekakva državna institucija, isto odlučuje konsenzusom, čak tu nema ni entitetskog ni etničkog glasanja. Šta ako nema konsenzusa?! Mi sa ovom reformom jedino dobijamo funkcionalnu policiju RS-a, a sve drugo je nekakva koordinacija, etničko-etnitetsko glasanje i tome slično. Postoji opasnost da se tim rješenjem, ukoliko bude prihvaćeno, dosadašnje policijske strukture na nivou BiH budu dovedene u pitanje - DGS, OSSA i SIPA - jer su one organizovane kao državne institucije. Zato što su one organizirane na četiri regije koje ne poznaju entitetske i kantonalne granice, a sada bi došle pod ovu kapu gdje se odlučuje konsenzusom, etničkim i entitetskim glasanjem. Dakle, ja vam mogu pričati koliko hoćete o tome šta sve ne valja u ovom prijedlogu...

DANI: Kad je tako, kad su prihvaćeni svi dodikovski principi reforme, kako objašnjavate da je i Dodik odbio prijedlog?

TIHIĆ: Ma, to je farsa.

DANI: Zašto?

TIHIĆ: Ja bih najviše volio kad bi vama neko dostavio stenogram onoga što je gospodin Dodik predlagao na sastancima koje je organizovao Špirić. Pa, zar nije udovoljavanje Dodiku da ostaje policija RS-a? To što oni kažu da će biti dio struktura Ministarstva sigurnosti - to nije ništa. To je samo formalno, jer ne postoje strukture, postoje koordinate koje su mehanički spoj entitetskih i etničkih interesa.

DANI: Hoćete reći da je Dodikovo odbijanje zapravo način da se stranke u Federaciji, prevashodno bošnjačke, tj. SBiH i SDA natjeraju da prihvate Lajčakov prijedlog? Je li Vi mislite da postoji neki dogovor na relaciji Lajčak-Dodik ili...?

TIHIĆ: Ja znam, kad je u pitanju ovaj protokol gospodina Lajčaka, da sa mnom niko nije razgovarao. Da li su razgovarali sa ovima iz RS-a? Očito da jesu, vidim rješenja. To je sve samo farsa, ništa drugo, jer su oni ovim sporazumom dobili daleko više nego što su tokom pregovora tražili. Pa, oni su na pregovorima bili spremni da, naprimjer, sarajevska lokalna policijska oblast prelazi entitetske linije. To je bilo dogovoreno. A onda je to izbačeno ovim sporazumom. Oni su bili spremni da se smanje nadležnosti policije RS-a i kantona, da se prebace na državni nivo, da policija RS-a bude samo za javni red i mir, saobraćaj i opći kriminal, a sad su im ostavili svu nadležnost koju imaju, osim nadležnosti DGS-a i SIPA-e.

DANI: Kako objašnjavate taj preokret?

TIHIĆ: Vidite, postoje neke teze da je to možda rezultat regionalnih odnosa, nekih dealova i dogovora po kojima će, kao, na jednoj strani Srbi "izgubiti Kosovo", pa im ovamo treba dati više države. Ne znam kako se ti dogovori prave, ali ima razloga da sumnjam... Ili je, pak, u pitanju neprincipijelnost u Evropskoj komisiji. Ashdown i Martens kažu da nema kantonalne policije, nema entitetske policije, lokalne policijske oblasti će biti uspostavljene po funkcionalnim principima, a entitetske i kantonalne granice ne mogu biti smetnja uspostavi funkcionalnih regija i onda se pojavljuje plan - ovaj Lajčakov - koji uopće ne drži do toga. To se može i ovako objasniti: plan je jednostavna, prosta posljedica straha međunarodne zajednice od onih koji su tako bezobrazni, drski i stalno prijete, pa se onda njima izlazi ususret nauštrb onih koji su skloni dogovorima i kompromisima. Računaju - mi ćemo lako sa njima. Možemo to tumačiti i kao nagradu Dodiku za ovu retoriku kojoj smo izloženi svi zadnjih godinu dana, kojom napada državu, negira genocid u Srebrenici, daje antidejtonske izjave, prijeti otcjepljenjima, referendumima - ovaj plan bi sav svijet shvatio kao nagradu Miloradu Dodiku.

DANI: Šta danas mislite: jeste li Vi i gospodin Silajdžić pogriješili što ste izašli na tu konferenciju za štampu i odbili prijedlog 24 sata prije Dodika?

TIHIĆ: Možemo pretpostaviti razne scenarije. Šta da je Dodik došao i rekao da to prihvata?

DANI: Je li vama neko branio da vi odbijete nakon što on prihvati?

TIHIĆ: Onda bismo mi sami bili odgovorni, jer bismo to odbili, a sad imamo dvije strane, navodno, koje su to odbile. Pritom, obratite pažnju: i Lajčak i Rehn svoju reakciju upućuju samo nama, ne i Dodiku, iako je i on odbio. Osuđuju se gospoda Silajdžić i Tihić, kažu. E, tu je kvaka: mi smo stvarno odbili Lajčakov sporazum, a Dodik samo formalno.

DANI: Hoćete reći da su time razotkrili da je kod Dodika u pitanju samo formalno odbijanje?

TIHIĆ: To je sasvim logično s obzirom na predložena rješenja. Samo što su se prevarili. Vi znate da sam ja političar koji je sklon dogovorima i kompromisima i da sam često pravio kompromise koje nisu ni građani mogli da razumiju. Imao sam zbog toga i nekih štetnih posljedica i u izbornoj kampanji. Vjerujte, da u ovom sporazumu ima nešto što vrijedi, da je to samo jedan korak naprijed, ja bih rekao gospodinu Silajdžiću da drugačije mislim, da se ne slažem sa njim, kao što se i ne slažemo po nekim pitanjima. Međutim, ovdje se stvarno radi o rješenjima koja znače legalizaciju postojećeg stanja. Kad smo radili amandmane - na 33 stranice nijednom riječju nije pomenuta Republika Srpska, nijednom riječju nije pomenuto entitetsko glasanje. Nađite amandmane, pa provjerite.

DANI: Zašto to meni govorite, što to ne kažete gospodinu Silajdžiću?

TIHIĆ: Ja ovo govorim zbog javnosti, da shvati da je u ovom projektu samo policija RS-a, entitetsko i etničko glasanje i da je ovo pet puta gore od onih amandmana. Zato mene čude diskusije nekih ljudi koji kažu da ovo treba prihvatiti, a bili su vatreni protivnici amandmana.

DANI: Gospodine Tihiću, Vi znate ko je odbio ustavne amandmane, ali ako već govorite o toj teoriji kompenzacije državnosti RS-a da bi Srbi podnijeli gubitak Kosova, recite mi - šta je politički odgovor? Da li je odgovor svebošnjački sabor i zajednički stavovi isključivo bošnjačkih stranaka? Zašto ste Vi odustali od dogovora sa hrvatskim strankama?

TIHIĆ: Vidite, ja ne smatram da su SDA i SBiH isključivo bošnjačke stranke. Mi smo po našem programu i jednim dijelom po sastavu bosanske stranke. Naši ciljevi su bosanski.

DANI: Jesu li bosanski ciljevi SDA i SBiH identični?

TIHIĆ: Pa, ima dosta sličnosti. Mislim da čak ni SDP nije daleko. SDA je bosanska stranka po programu, po našim ciljevima. Tako i nastupamo, tako i govorimo i svjesni smo da BiH možemo graditi samo po mjeri svih njenih naroda - i Hrvata i Srba i Bošnjaka, bez dominacije, kako na cijeloj teritoriji, tako i na pojedinim njenim dijelovima.

DANI: Ako je tako, kako onda objašnjavate da se ne možete dogovoriti ni sa jednom trećom strankom? Zar je moguće da su samo SDA i SBiH bosanski, a svi drugi antibosanski? Evidentan je raskol između bošnjačkih i hrvatskih stranaka. Zašto je do toga došlo? Gospodinu Ljubiću, naprimjer, principi ove reforme policije su prihvatljivi.

TIHIĆ: Ne znam šta je rekao gospodin Ljubić. Njegove izjave, kao i izjave gospodina Čovića, često se prenose na ovaj ili onaj način, možda malo iskrivljeno ili nedovoljno precizno, ali znam ono o čemu razgovaramo. Kad smo pravili sporazum o partnerskoj većini u Federaciji, ispostavilo se da dosta slično mislimo kada je u pitanju BiH. I oni i mi smatramo da dvoentitetsko uređenje nije u redu. Zalažemo se za regionalizaciju BiH, decentraliziranu državu BiH, državu multietničkih regija. Rezolucija koja je objavljena, iako još nije do kraja definisana, ima dosta dodirnih tačaka sa onim za šta se mi zalažemo, što stoji u našoj platformi. Ne bih se složio s vašom primjedbom da smo se udaljili sa hrvatskim stranka, normalno, ima razlika...

DANI: Nekako su sve veće...

TIHIĆ: (pauza) Vi vidite stalne pokušaje Milorada Dodika da gura hrvatske stranke ka trećem entitetu. Više Milorad Dodik govori o trećem entitetu nego što govore Čović ili Ljubić. Normalno, on to čini s ciljem da cementira RS zbog svojih interesa. Pod trećim entitetom on ne podrazumijeva Posavinu, a neki u hrvatskim strankama koji govore o trećem entitetu podrazumijevaju Posavinu, tako da je ta priča o trećem entitetu nešto što ne može nikako proći. Nije mogla proći ni u ratu, kad su bosanske snage bile slabije.

DANI: Šta mislite, šta će se dalje dešavati? Jeste li razmišljali o mogućim scenarijima? Pitam Vas upravo zbog Kosova: po nekim informacijama navodno je sve vrijeme na Vas i na gospodina Silajdžića vršen pritisak iz OHR-a, izvjesni gospodin Pandur je objašnjavao kako morate prihvatiti sporazum o reformi policije aludirajući upravo na regionalne uvjete - je li to tačno?

TIHIĆ: Ne, sa mnom nije o toj temi razgovarano. Možda sa gospodinom Silajdžićem.

DANI: Jeste li Vi prekršili dogovor s Lajčakom o neistupanju u medijima ovom konferencijom za štampu?

TIHIĆ: Ja se ne sjećam da postoji taj dogovor. Uostalom, ja sam prvo gospodinu Lajčaku rekao da se ne slažem i zašto se ne slažem. Bio sam kod njega u kabinetu, jer sam imao tu pogodnost da sam prije susreta sa njim imao taj njegov protokol, pošto mi ga je dao gospodin Silajdžić. Mogao sam odmah da mu kažem da je to nešto što mi ne možemo prihvatiti. E, sad, nakon toga, mi smo odlučili da izađemo i da o tome obavijestimo javnost. Mislimo da je to bio pravi trenutak i pravo vrijeme.

DANI: Šta će se dogoditi sa potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju? Reforma policije je uvjet.

TIHIĆ: Mislim da je jedini način da se vratimo razgovorima, da razgovaramo na onim principima koji su utvrđeni u dokumentima koje je radila međunarodna zajednica zajedno sa nama. Gospodin Martens je bio izaslanik EU-a i on je radio dokument kao ovlašteni tumač evropskih principa. Imamo Martensov plan, imamo plan koji je poslije Martensovog plana srpska strana odbila, imamo sporazum o reformi policije koji su ratifikovali parlamentarci i koji kaže da treba formirati direkciju koja će izraditi plan restruktuiranja. I napravljen je taj plan nakon godinu dana, 102 eksperta su radili. Mi se tome trebamo vratiti. Naravno, mi nismo zadovoljni tim planom, i na gospodina Silajdžića i na mene vršen je pritisak da ga prihvatimo - govorili su nam: vi dođite na sastanak i prihvatite ga i više nema nikakvih političkih sastanaka i razgovora oko reforme policije. Prvo nismo željeli uopće da učestvujemo na tom sastanku, kazali smo da su to tehnička pitanja koja treba da rade eksperti, međutim, zamolili su nas, ubijedili, natjerali, kako god hoćete, da dođemo na taj sastanak i kažemo da to prihvatamo, računajući da su oni to isto uradili i sa ovima iz RS-a. Umjesto da se to prihvati, nešto što ni nama nije odgovaralo, krenulo se u nove razgovore i nove političke pregovore. E, sad je došao protokol iz OHR-a koji je zaboravio i ovaj izvještaj i Martensov plan i sporazum.

DANI: Gospodine Tihiću, šta mislite: da li je simbioza politika SDA i SBiH uistinu odgovor na Dodika, odnosno, da li je sve izraženiji bošnjački nacionalizam pravi odgovor na Dodikov nacionalizam?

TIHIĆ: Mi nikada nismo htjeli da nasjedamo na tu nacionalnu podjelu i nacionalnu retoriku. Mi se borimo za multietničku Bosnu, za multietničku policiju. Na našim sastancima sjede i Srbi i Hrvati, ne u dovoljnom broju, ali sjede. Međutim, šta se dešava, čujete li Dodika? Vaše pitanje traži širu raspravu, ali ja se, lično, uvijek trudim da budem čovjek dogovora, kompromisa i spreman sam, rekao sam maloprije, popustiti, jer smatram da BiH može biti samo ako je po mjeri svih njenih naroda. Ne smatram da sam isključiv.

DANI: Sjećate li se kako je Alija Izetbegović umio reći, da parafraziram, da Bošnjaci trebaju prvi popuštati upravo zato što im je stalo do BiH?

TIHIĆ: Sjećam se. Mi svakodnevno popuštamo. Ako pogledate mnoge reforme, institucije koje su formirane, koliko su nefunkcionalne, shvatit ćete da je to tako upravo zato što smo mi popuštali, jer su ovi iz RS-a tražili nekakve mehanizme entitetske i etničke. Bošnjaka ima u Bosni preko 50 posto, a u parlamentu 24 od 42. Nikada nikom od nas nije palo napamet da kaže da u Vijeću ministara treba biti više Bošnjaka nego Srba i Hrvata, slažem se potpuno da to treba da bude podijeljeno na jednake dijelove, uz zastupljenost i ostalih. Ali, sve ovo što se radi sa Bošnjacima, ne samo u ratu gdje su bili najveće žrtve nego i kad je u pitanju povratak....

DANI: I zato ste sad odlučili da kažete: dosta! Je li to pravi trenutak?

TIHIĆ: Ja sam bio ovdje, imao jedan sastanak u SDA, o tom sastanku ste vi pisali. Jedan od mojih suradnika tražio je da kažemo na tom pitanju: Dosta! Ja sam kazao: Ne. To je manje važno pitanje i ja neću tu da se sukobljavam ni sa međunarodnom zajednicom, ali kad je u pitanju reforma policije, koja je strateško pitanje, moramo reagovati. Ja razumijem da postoji etničko i entitetsko odlučivanje kad se rješavaju kulturni, jezički i nacionalni interesi, ali nema entitetskog ili etničkog glasanja kad je riječ o kriminalnim interesima. Kriminalac je kriminalac. Ovdje se radi o jednom opasnom presedanu. Ne može policija odlučivati konsenzusom. Ovo stvarno ne valja.

DANI: Oprostite, govorite o sastanku povodom deportacije mudžahedina i gospodinu Bakiru Izetbegoviću?

TIHIĆ: Nećete valjda to napisati?





SDA i SBiH



Nisam u Silajdžićevoj sjeni



DANI: Jeste li svjesni da je u javnosti prisutan dojam da ste Vi u potpunoj sjeni gospodina Silajdžića? Slušam Vas: jednako govorite - gospodin Silajdžić i ja.

TIHIĆ: Nema elemenata za to. Mislim da oni koji slušaju i gospodina Silajdžića i mene na svim našim sastancima, jasno vide da je to jedna potpuno ravnopravna pozicija. Nas dvojica se međusobno dopunjavamo. Ja sam čovjek koji poznaje sistem, koji vodi računa i o detaljima, dok gospodin Silajdžić nešto više posmatra globalno i ima svoje iskustvo i svoje vrijednosti, tako da tu nema nikakve dominacije, niko nije nikome u sjeni. Mi se u nekim stvarima ne slažemo. Uostalom, ne slažemo se oko amandmana i ima nekad nekih pojedinačnih pitanja, ali isto tako znamo sjesti, dogovoriti se, gospodin Silajdžić zna uvažiti moje razloge i ja njegove: pa zar je to loše ako mi dobro surađujemo?

DANI: Da li se to odnosi i na suradnju stranaka? Da li SDA i SBiH jednako dobro surađuju na terenu kao i vas dvojica?

TIHIĆ: Čim predsjednici dobro surađuju, lakše je i na terenu.

[jeza u ledja]

Ovdje se spominje na pocetku jedna kljucna stvar.
Zasto je zapoceta reforma policije? Sta je to uopste primoralo sudionike da sjednu za stol? Sporazum o stabilizaciji. Dakle EU je rekla ako hocete kod naske morate spremit policiju. I sad MZ nam posalje visokog predstavnika koji kaze uradite to, to i to i problem policije u ocima EU je rijesen.
Znaci koji je razlog uopste price o reformi policije? - potpisivanje preliminarnih sporazuma sa EU.
Da li bi sporazum predlozen od strane OHR bio aminovan od strane Olija Rena? A bi, sto ne bi.
Da li bi nakon toga mogli potpisati SSP? A bi bogami sto ne bi.

Dakle, problem - rijesen.

I sta se desava? Koristi se prilika za propagiranje dodatnih interesa, koji nemaju veze sa pridruzivanjem EU. A kad ne bi bilo govora o tom pridruzivanju, mi danas nebi ni pricali o reformi policije.

[domacin]

Пази и ја контам у потпуности овај твој коментар.

Ипак не слажем се за рат.
Рат у Хрватској би ипак био и да није у Босни тако да то не би ништа посебно промјенило. А и Црна Гора у рату јест била контролисана од Србије ал не и од 2000-те.
На крају је ЦГ постала независна што би могла и БИХ.
Тада би била много другачија ситуација јер МЗ више не би дозволила рат, нема ЈНА а и референдум би био у потпуности легалан.
Мада нема сад користи причати шта би било да је било.

Ал шта би ти сад хтјео у овој ситуацији.
Да Срби прихвате компромис како ти видиш правду.
То се једноставно неће догодити и главни проблем је што неки то још нису схватили.
Правда би требала бити универзална ал данас код нас свако има своју верзију правде. Зато једина основа за компромис може бити право које сви морају поштовати. Тренутно то је Дејтон и за његову промјену се сви морамо сагласити.

Ni po Daytonu entiteti ne pripadaju jednom narodu. Ni u kojem slucaju i ni u kojoj situaciji. Vijece naroda takodjer postoji i neka prava veta ali neki jos uvijek to ne zele da shvate...

Sami Srbi bi trebali pokrenuti promjenu imena Republike Srpske. Prvo: nije republika, drugo; nije samo srpska. Takav cin bi svima ucinio da osjecaju da su vremena sukoba prosla i da se moze misliti o buducnosti. Vrlo vjerovatno da bi bilo sve manje pritiska za potpuno ukidanje tog entiteta. Dok se zeli zadrzati entitet s tim imenom; optuzba da su zbog toga zaratili - stoji. Mislim da bi Srbi dobili time veliki kredit, vjerovatno i veci kredit nego sto treba...

Ako zamislis nekakvu podjelu na regije unutar entiteta (poslije promjene imena) sa ingerencijama kao kantoni u federaciji i u nekim od njih podjelu vlasti na nacin kao u federaciji gdje bi bilo par "zajednickih kantona" mislim da bi svi mogli biti happy.

Na ovaj nacin se skoro nista bitno ne bi promijenilo (tako da niko ne osjeca da nesto gubi) a u stvari promijenilo bi se ono najbitnije; psihologija. Imali bi puno manje stvari za svadjanje i bile bi otvorene mogucnost za ostvarivanje "prava i slobode za sve". Jos uvijek bi naravno bilo poteskoca na terenu ali to bi bilo onda borba pojedinaca i lokalnih zajednica da se isprave nepravde...

Za to je naravno potrebno da se Srbima prestane nuditi opcija izolacije od BiH, prestati nuditi opcija nezavisnosti RS i/ili pripajanje Srbiji. Sve dok se zabavljaju opcijama koje se nece ostvariti ljudi gube vrijeme i energiju koja moze biti ulozena u privredu sto bi bilo za sveopste dobro. Za sve treba vrijeme i energija, kada reduciras broj ciljeva i opcija bolje se fokusiras. Sto je bolje ljudima u rs bice bolje i cijeloj BiH. Isto tako i za federaciju... Bilo bi lijepo kada bi se mogli okrenuti poslu.

Meni se osobno puno puta svidjela Dodikova odlucnost kada se radi o privredi i razvoju. Bosni su potrebni igraci kao Dodik ali da budu u nasem timu - ne da Bosni zabija autogolove. On izgleda i ne vidi te golove kao autogolove... i vjerovatno ima sopstvene nacine da osobno uzme pare iz privrednih dealova ali moguce samo ako ima cijeli entitet za sebe...

Ne radi se o tome da se Srbi ponize nego da drugi dobiju osjecaj "normalne situacije" i da je rat proslost... Sve dok postoje opcije samostalnost, rs samo za Srbe, otcjepljenje u srpskim politickim krugovima ne-Srbi se nece osecati kao da je rat zavrsio.

"Pristajanje na kompromise" ne mora biti pristajanje na neke kombinacije koje bi ugrozile srpski narod i njegovu egzistenciju. Niko ne tjera Srbe da prihvate "jedan covjek = jedan glas" u cijeloj BiH. Ne vjerujem da iko vise gaji nade za takvu drzavu. Ali nesto se mora uciniti... inace idemo u provaliju, mada prilicno sporo i kao u agoniji...

Ja cu biti sretan kada se pojave politicari medju Srbima koji ce poceti govoriti o tome sta je dobro za sve ljude Bosne i Hercegovine jer ce to biti novi pocetak i nova buducnost nasoj domovini.

Nasa zemlja je universum u malom. Nasi ljudi su pametni, vrijedni i dobri i toliko razliciti i toliko slicni. Vidi bolan, kako se patimo i kako kaskamo za svijetom cak i za onima koji nam nisu bili ni do lakta. Vidi nam omladine koja trazi sansu a ne zna se hoce li je dobiti. Ljudi se vjesaju, ubijaju, omladina odlazi cim stigne. Vrijeme je da rat zavrsi i ovo mrcvarenje...

Слушај ја лично би прихватио и да се Република Српска зове Сјевероисточна Босна ал да јој остану све надлежности и да се рецимо подјели на регије Крајина, Посавина, Подриње, и Херцеговина.

Ипак ако ћеш искерно ово није прихватљиво за већину становника РС-а а ни за политичаре тако да од тог реално нема ништа.
Зато би требали покушати наћи компромис који ће сви прихватити.

[ibro dirka]

Ovakva policija ne bi fercerala i vodilia bi samo u daljnju "etnifikaciju". Samo dok se to dokaze (ukoliko se uopste ikada i moglo dokazati), Olija i ostale njemu slicne EU birokrate bi zivo bolio milokliz.

Policija u RS-u bi dalje okretala glavu pri maltretiranju povratnika, a doslo bi i do zaostravanja u FBiH.

Uostalom, pravi policijski EU eksperti su odavno rekli svoje (vidi drugi clanak iz Dana gore).

[Šandor]

Ježa u leđa, ne razumiješ da je regulisanje budžeta od strane neke komisije na državnom nivou samo kozmetička promjena. Da bi policija bila kako treba trebalo je odrediti da mogu prelaziti entitetske granice i da faktički rade zajedno. Tada ne bi mogli izbjeći saradnju i razmjenu važnih informacija.

To je i predviđao prijedlog koji su ponudili ovi što su prethodili Lajčaku. A Lajčak je ponudio samo kozmetiku. Nešto kao krema protiv bora. Što znači da će sve ostati kako je i bilo. Država neće krenuti naprijed ni ekomomski ni nikako.

[Šandor]

Jedina važna promjena je ukidanje policije FBiH čime kantoni postaju još jači.

[ibro dirka]

Nazalost nije ni kozmeticka, vec je podobar stoc u oko i ovoj postojecoj strukturi.

[artzy]

Слушај ја лично би прихватио и да се Република Српска зове Сјевероисточна Босна ал да јој остану све надлежности и да се рецимо подјели на регије Крајина, Посавина, Подриње, и Херцеговина.

Ипак ако ћеш искерно ово није прихватљиво за већину становника РС-а а ни за политичаре тако да од тог реално нема ништа.
Зато би требали покушати наћи компромис који ће сви прихватити.

Ajde. Koji kompromis bi to bio?

[shana_majka]

.