Forum Klix.ba

.

---

---

Jebi me životinjo

Oprosti sto sam ovako direktan, ali ovo vazi za sve nas, pa neka svi procitaju :

Obrati se samoj sebi svako jutro i svako vece ovim rijecima, reci KRAJNJE odlucno:
( tj.reci tvoje pravo ime ) Ti IMAS PRAVO da budes sretna cijeli tvoj zivot!
Ti ZASLUZUJES da budes sretna cijeli tvoj zivot, do zadnjeg dana!
JA HOCU da ti budes sretna, sve dane koji ti preostaju! UCINICU SVE da ti budes sretna, cijeli zivot, do zadnjeg dana!

Probaj bar 6 mjeseci, nece biti lako, jer ce se tvoj ratio opirati svim svojim snagama!
Iskreni pozdrav, Andrija!

andrija2007 wrote:Oprosti sto sam ovako direktan, ali ovo vazi za sve nas, pa neka svi procitaju :

Obrati se samoj sebi svako jutro i svako vece ovim rijecima, reci KRAJNJE odlucno:

...... ( tj.reci tvoje pravo ime ) ti IMAS PRAVO da budes sretna cijeli tvoj zivot!
...... ti ZASLUZUJES da budes sretna cijeli tvoj zivot, do zadnjeg dana!
......JA HOCU da ti budes sretna, sve dane koji ti preostaju!
......., UCINICU SVE da ti budes sretna, cijeli zivot, do zadnjeg dana!

Probaj bar 6 mjeseci, nece biti lako, jer ce se tvoj ratio opirati svim svojim snagama!
Iskreni pozdrav, Andrija!

Pokusati, zasto ne!

Ali, pitam se, zbog cega nam nas razum ne dozvoljava da budemo sretni, zasto nas koci, sabotira, namecuci nam neka cudna pravila, zapreke, odbojnosti prema samima sebi, kaznjavajuci nas losom savjesti, sumnjama?

zato što smo ljudi

al jebat mu mater, živjeti se mora...

Ljudi ba, zivot je jedan i treba ga zivjeti punim plucima, i ne strahovati.
Znam da bih ja ovo sebi prvoj mogla reci, ali kad sam zivotinja sta cu.

Svako od nas nekada bude povrijedjen, ranjen, i napravi oko sebe zid i zivi tako.
I sama tako radim zadnje 3 godine, jer uvijek mislim da ce svaki isto da mi priredi, iako nije tako...
Ali dodje jednostavno neko nekada zbog koga taj zid pocne da se rusi pomalo i mozes se ti braniti koliko hoces, ali ako je sudjeno sudjeno je.
Zato nemojte sebi uskracivati da budete sretni jer vas je neko nekada povrijedio, nemojte u inat toj osobi.
Svako zasluzuje biti sretan, a ne sebe zatvarati.
Ne mozemo suditi svima i misliti da su svi isti na osnovu jedne osobe. Jednostavno ne mozemo.
Treba zivjeti zivot punim plucima, pa kud puklo da puklo.

ljubav nije samo emocija,vec stanje i zbivanje uma ,ipak prije svega,sve prvo polazi iz glave

racionalan sam tip ali naravno koristim i radarske-antene,kao pomocno sredstvo

Jedina smislena stvar izmisljena da uljepsa besmisao je ... ljubav. Pa vi sad vidite,

piupiu wrote:Jedina smislena stvar izmisljena da uljepsa besmisao je ... ljubav. Pa vi sad vidite,

sto je za tebe "besmisao"

Jedno=drugo..i dok se drugima racio obraca kod mene je to srce..Srce mi rece za bivseg da mu ne mogu vjerovati i da ako mu se predam, nastradacu..Za dlaku sam izbjegla katastrofu...Jest me malo oprljilo, al' neka...
Odluke uvijek donosim srcem, a kad god pokusam isljuciti srce, iskljuci mi se i mozak i zabrljam totalno, dakle srce mi pokrece mozak i oni zajedno rade dobro, ako iskljucim srce -nesto lose mi se desi.

ljubav_aha wrote:

piupiu wrote:Jedina smislena stvar izmisljena da uljepsa besmisao je ... ljubav. Pa vi sad vidite,

sto je za tebe "besmisao"

Sto ti meni uvijek postavljas komplikovana pitanja? Nase postojanje je u racionalnom smislu potpuno besmisleno.

sustina je za-drzati balans oba elementa,a ne dopustiti potpunu dominanciju iskljucivo jednog

JThomas wrote:zahvaljujem šefice

naime, jako me intrigira ovo nešto što čitam ovih dana, postao sam ovo i na biserima mudrosti:

Usually what first happens is that the 'me' has been hurt and 'I' must remove or get rid of pain. 'What can I do?', that's the first reaction. So you start a train of thought: 'Who did it? Who is to blame?', and you say: "OK, that one's to blame. I must take revenge". Or else another reaction would be to say, "I should not be hurt".
But then there's a conflict, because the same thought process which makes you be hurt is also fighting and saying you should not be hurt.

vrlo pojednostavljeno, poslije mogu detaljnije - gdje je tačno ta granica između "emocija" i "uma"? da li su možda oni dvije strane jednog istog?

shvatam ja potpuno sta ti pokusavas reci...ali za mene iako usko povezani emocije i racio nisu dvije strane jednog te istog nase razmisljanje utice na ono sto osjecamo...nasi osjecaji uticu na to kako razmisljamo.... to je recimo osnova kognitivno-bihevioralne terapije u oblasti psihologije zajednicki faktor je jedino osoba koja misli/osjeca...
ali isto kao sto je moguce osjetiti fizicku bol bez komponetne svjesne misli (znaci mozak registruje bol, ali prvo dodje bol pa tek razmisljanje o tome sta ga je prouzrokovalo) isto tako je moguce osjetiti emotivnu bol, ili emotivnu srecu bez velikog ili ikakvog ukljucenja "racionalizacije"
ili drugim rijecima - postoje ljudi koji prvo kazu HOP pa skoce, a postoje i oni koji skoce bez razmisljanja

u mom slucaju bili su vrlo rijetki momenti kad sam dozvolila sebi da sjednem razmisljam o nekoj osobi ili nekom odnosu i tako donesem odluku...cak i u tom slucaju ono sto me dovelo do te tacke je cinjenica da su neki postupci te osobe narusili moja osjecanja za njega...i onda kad je vec jednom pocelo pucati bilo je samo pitanje da li ce puci manje ili vise eksplozivno...

kad god sam osjetila nesto intenzivno za bilo koju znacajnu osobu u mom zivotu uvijek bilo nekako "iznenadno" bez prevelikog razmisljanja da li je ta osoba "dobra" za mene, bez obzira na rizik, moguce posljedice, zasto, kako, hocu li, necu li...meni je bitno da zivim svoj zivot dosljedna sebi i svojim emocijama....pa cak i ako zbog toga "padnem" i budem povrijedjena...mogu ja razmisljati o tome do amena...ali to razmisljanje nece promjeniti cinjenicu da cu ja svejedno uraditi onako i u skladu s onim sto mi srce nalaze cak iako je u potpunosti kontra "zdravom razumu" i ne zalim

P. Stanley wrote:Jebi me životinjo

http://www.sarajevo-x.com/forum/uslovi.html

Aurora Borealis wrote:@Latina

Otprilike u ovo vrijeme prosle godine mi se desavalo isto.
I da, mogu takodje potvrditi: nije uopste zabavno, ni najmanje.
A opet, da me se sad pita da li bih nesto ucinila drugacije, odgovor bi bio negativan.
Sada sam ja u poziciji u kojoj je bio on. Svejedno mi je za njim.
A toliko nenormalno puno je trebalo da to postignem. Za taj tako bezvezan, indolentan osjecaj svejednosti.
Zivot je nastavio dalje, i novi ljudi su mi usli u zivot.
Doduse, tek sada vidim koliko sam emotivno ostecena i blago unakazena iznutra, i koliko je dubok rez sve to skupa unutra ostavilo.
Najzalosnije je moje nepovjerenje i nadljudski oprez prema svima novima koji dolaze i pokusavaju se pribliziti.
Mozda je to opet i najbolje, jer me stiti da se isto ne ponovi.
Uostalom, ko bi ga znao.
Kad sve saberes i oduzmes, opet bih sve identicno isto.
Jer sam se dala cijela, u potpunosti, bez rezerve a bo'me i razuma.
Tek kad sagoris do kraja, znas da je vrijedilo.
Tako lekcija ostaje za sva vremena urezana.
Dakle, emocije. Razum je za manje plemenite stvari.

upravo...a vrlo su rijetki oni koji to ne samo sto umiju nego i smiju vjerujem da je za to potrebna neizmjerna hrabrost...

.

Aurora Borealis wrote:

anais_nin wrote: upravo...a vrlo su rijetki oni koji to ne samo sto umiju nego i smiju vjerujem da je za to potrebna neizmjerna hrabrost...

Ili samo nedostatak zdravog razuma..

tjesim se, tjesim se ono sto inglezi kazu it takes on to know one

.

Ako ste gledali Meet Joe Black (za one koji nisu, Smrt dodje po WP, i predlozi mu da on bude vodic za Smrt u tijelu MrBrad Pitta)onaj William PArish kaze sljedece: (savjetuje šćer da nadje pravog)

Love is passion, obsession, someone you can't live without. If you don't start with that, what are you going to end up with? Fall head over heels. I say find someone you can love like crazy and who'll love you the same way back. And how do you find him? Forget your head and listen to your heart. I'm not hearing any heart. Run the risk, if you get hurt, you'll come back. Because, the truth is there is no sense living your life without this. To make the journey and not fall deeply in love - well, you haven't lived a life at all. You have to try. Because if you haven't tried, you haven't lived.

Joe Black: So that's what love is according to William Parrish?
William Parrish: Multiply it by infinity, and take it to the depth of forever, and you will still have barely a glimpse of what I'm talking about.
Joe Black: Those were my words.
William Parrish: They're mine now.

sheilak wrote:

andrija2007 wrote:Oprosti sto sam ovako direktan, ali ovo vazi za sve nas, pa neka svi procitaju :

Obrati se samoj sebi svako jutro i svako vece ovim rijecima, reci KRAJNJE odlucno:

( tj.reci tvoje pravo ime ) Ti IMAS PRAVO da budes sretna cijeli tvoj zivot!
Ti ZASLUZUJES da budes sretna cijeli tvoj zivot, do zadnjeg dana!
JA HOCU da ti budes sretna, sve dane koji ti preostaju!
UCINICU SVE da ti budes sretna, cijeli zivot, do zadnjeg dana!

Probaj bar 6 mjeseci, nece biti lako, jer ce se tvoj ratio opirati svim svojim snagama!
Iskreni pozdrav, Andrija!

Pokusati, zasto ne!

Ali, pitam se, zbog cega nam nas razum ne dozvoljava da budemo sretni, zasto nas koci, sabotira, namecuci nam neka cudna pravila, zapreke, odbojnosti prema samima sebi, kaznjavajuci nas losom savjesti, sumnjama?

Zato sto se covjek radja neprosvijetljenog uma, osim vrlo rijetkih izuzetaka. npr. istinski duhovni ucitelji,
posebno nadahnuti ljudi etc.
To bazicno neznanje se naziva "Avidja" sto znaci upravo neznanje. Ovo fundamentalno neznanje, je duboko utkano
u ljudsko bice i nazalost ne moze se ukloniti "obicnim" ucenjem, naprimjer zavrsiti bilo koji fakultet, pa makar i
filozofski, ne daje nikakav ucinak u uklanjanju ovog urodjenog neznanja, jer se ostaje uvijek u domenu mentalnog
i intelektualnog znanja, to jest ovakva vrsta znanja nema nikakvu moc da procisti ili "prosvijetli" covjekov um.
Znaci nas neprosvijetljeni um nas, kako ispravno zakljucujes "koci, sabotira, namece neka cudna pravila, zapreke,
stvara odbojnost prema samima sebi i dodajem prema drugima, kaznjava nas losom savjescu za djela na koja
nas je sam naveo da uradimo, po principu "kadija te tuzi, kadija ti sudi" i naravno saplice nam noge cijelom paletom
sumnji u nas same, u nase realne sposobnosti i u namjere drugih ljudi, i tako nas fino sveze u cvor, da ne znamo
gdje nam je glava a gdje dupe.
Pozdrav svima!

Ja cu se na ovoj temi posluziti samo stihovima majstora sa Dunava

voleš jednom u životu, sad bogatu il' sirotu,
to ne bira pamet nego srce...