Ovo su posljedice nagoviještene u ovoj temi....
Povećan broj korisnika javnih kuhinja
Datum: 26.07.2008 19:09
Autor: Elma Duvnjak, Tanja Šikanjić
Muž i ja bismo umrli od gladi da nije ove kantice variva i hljeba, a nekad i pavlake, po koje sam prisiljena da dolazim u Narodnu kuhinju "Stari grad", kaže Sarajka Fatima Hebibović.
"Živimo od muževe penzije. Teško svima koji su naše sudbine", dodaje Fatima sa suzama u očima dok u ceker stidljivo stavlja kanticu sa hranom.
Penzioneri najčešće stoje u redovima ispred narodnih i javnih kuhinja u BiH, a zaposleni u ovim kuhinjama upozoravaju da je sve više ljudi na njihovim vratima zbog stalnih poskupljenja hrane te malih penzija i plata.
U Narodnoj kuhinji "Stari grad" u Sarajevu broj korisnika u odnosu na početak godine veći je za 250, u Narodnoj kuhinji "Imaret" u Tuzli za 450, a u Gradskoj kuhinji u Zenici imaju novih 270 korisnika. Po nepotpunim podacima, najmanje 10.244 osobe hrane se u javnim kuhinjama u Sarajevu, Mostaru, Zenici, Bihaću i Tuzli.
Učestala poskupljenja osnovnih životnih namirnica odrazila su se i na rad javne kuhinje u Banjaluci, gdje je posljednjih mjeseci za 400 obroka, koje svakodnevno dijele u javnoj kuhinji, mjesečno potrebno 3.000 KM više nego prošle godine.
Prema podacima Centra za socijalni rad Banjaluka, koji verifikuje buduće potencijalne korisnike javne kuhinje, za prvih sedam mjeseci ove godine javna kuhinja je dobila još 11 korisnika.
"Jedva se sastavlja kraj s krajem"
"Trenutno imamo 1.050 korisnika, a na početku godine ih je bilo 800. Uzrok su stalna poskupljenja, niske penzije i plate radnika, povećanje nezaposlenosti. Imamo korisnike iz svih dijelova kantona. Donedavno smo mogli spremati mjesečne pakete sa hranom najugroženijima od ugroženih, ali sada nemamo toliko hrane", kaže Zilha Šeta, šef Narodne kuhinje "Stari grad" u Sarajevu.
Tvrdi da je među korisnicima najviše penzionera, potom demobilisanih boraca, invalida ali i mladih.
"Nema posla. Plate iste, kao i penzije. Jedva se sastavlja kraj s krajem", dodaje Šeta.
U Kantonalnom centru za socijalni rad Sarajevo navode da je na kazanu narodnih i javnih kuhinja svakodnevno 3.944 korisnika, a prošle godine bilo ih je 3.840. U Centru su nam objasnili da pravo na topli obrok u kuhinjama imaju jednočlana i porodična domaćinstva, čiji ukupni mjesečni prihod po članu domaćinstva ne prelazi 70 KM, višečlana domaćinstva sa dvoje ili više djece sa prihodom koji po članu ne prelazi 80 KM.
Pravo na obrok u javnoj kuhinji imaju i jednočlana domaćinstva penzionera čiji ukupan prihod ne prelazi iznos zajamčene penzije (385 KM), te dvočlana penzionerska domaćinstva čiji ukupan prihod ne prelazi iznos zajamčene penzije uvećane za 10 odsto.
Zarif Safić, portparol federalnog Zavoda penzijsko/mirovinsko-invalidskog osiguranja (PIO/MIO FBiH), kaže da od 335.000 penzionera u ovom entitetu, njih 170.000 prima najnižu penziju od 289 KM.
"Moja penzija je najniža, ali nemam pravo na pomoć jer muž ima mirovinu 306 KM. Nama to ne može biti ni 15 dana. Dok platimo režije, lijekove, za hranu ništa ne ostane. Nakon 15 dana postajemo čarobnjaci, čudotvorci i ne pitajte me jer ni sama ne znam kako preživljavamo", ogorčena je penzionerka iz Sarajeva Džemila P.
I jedan hljeb mnogo znači
Vlatka Šimić iz Centra za socijalni rad Bihać kaže da su penzioneri "zaista ugrožena populacija i veliki broj ih je prinuđen zatražiti pomoć javnih kuhinja".
"Imamo dvije kuhinje čiji je ukupni kapacitet oko 500 korisnika, a pokazatelji na terenu signaliziraju da su potrebe duplo veće. Međutim, sve je manje donatora i izdvajanja za kuhinje. Ide četvrt hljeba po članu i ti ljudi su presretni ako danas njihova četveročlana porodica u kući ima jedan hljeb", naglašava Šimićeva, dodavši da su poskupljenja hrane i nezaposlenost povećali broj korisnika kuhinja.
Nikola Gojković, predsjednik Udruženja penzionera Banjaluka, kaže da penzioneri, odnosno lica starija od 60 godina, imaju prioritet kao korisnici i da je ova kategorija najbrojnija u javnoj kuhinji.
"Ipak, posljednjih šest mjeseci na nivou opštine Banjaluka, nije se povećao broj penzionera koji bi morali da dobijaju besplatne obroke", tvrdi Gojković.
Adil ef. Pezerović, direktor Narodne kuhinje "Imaret" u Tuzli, kaže da trenutno imaju 3.500 korisnika na kazanu.
"Imamo 450 korisnika više u odnosu na početak godine. Morali smo u Gračanici otvoriti punkt jer ima 250 ljudi koje na taj način spasavamo od gladi. U Tuzli je broj korisnika povećan za 200, što je svojevrstan alarm. Ovo je jedina kuhinja na području Tuzlanskog kantona. Imamo godišnje pomoć kantona od 26.000 KM i od općine Tuzla 17.000 KM, ali to je kap u moru", upozorava Pezerović i ističe da je u Tuzlanskom kantonu sve više ljudi koji jedva sastavljaju kraj s krajem.
"Među našim korisnicima je veliki broj penzionera, demobilisanih boraca i nezaposlenih", dodaje Pezerović.
Sead Brljevac, predsjednik Koordinacionog odbora Gradske narodne kuhinje općine Zenica, tvrdi da je i kod njih porastao broj ljudi koje javna kuhinja spasava od gladi.
"Imamo 1.830 korisnika, što je za 270 više u odnosu na početak godine. Jednoj četveročlanoj porodici dnevno jedan hljeb puno znači. Pored variva, nekada se podijeli koja voćka, sok. Znamo da i mnogi evropski gradovi imaju javne kuhinje, ali je problem što se broj ljudi u teškom socijalnom stanju kod nas povećava. Pored Gradske narodne kuhinje, imamo 'Merhametovu' sa 300 i 'Caritasovu' sa 100 korisnika, tako da Zenica na kazanu ima više od 2.000 ljudi", ističe Brljevac.
Potrebe kuhinje veće od mogućnosti
Nevenka Pejašinović, socijalni radnik u Centru za socijalni rad Banjaluka, podsjeća da su kriterijumi na osnovu kojih se procjenjuje da li će neko biti korisnik javne kuhinje: materijalno stanje, sposobnost da osoba sama sebi spremi obrok i pribavi namirnice za obrok, kao i to da li taj neko ima zakonske obveznike, koji su dužni da mu pomognu.
Naglašava da se ipak zahvaljujući dobroj saradnji sa Crvenim krstom i uprkos prebukiranosti u javnoj kuhinji, uvijek izađe u susret onima za koje ne postoji drugi način da im se obezbijedi egzistencija.
Miroslav Vesić, sekretar Gradske organizacije Crvenog krsta Banjaluka, kaže da je prošle godine za ove svrhe Crveni krst izdvajao 25.000 KM mjesečno, a da je sada za 400 obroka dnevno neophodno izdvojiti čak 28.000 KM.
"Cijene na početku godine nisu bile u tolikoj mjeri otišle visoko, te smo u ovoj godini startovali s istom cifrom finansiranja, kao i prošle godine. Međutim, do prije dva mjeseca smo pokušavali da sa raspoloživim sredstvima izmirimo sve potrebe, ali na kraju, kako je ubrzano došlo do rasta cijena, najviše mesa, brašna i drugih namirnica, mi smo bili prinuđeni da napravimo komparativnu analizu. Dostavili smo je gradu i na sjednici Skupštine grada odobren je dodatni novac, zbog poskupljenja", objašnjava Vesić.
Komparativnom analizom su došli do podatka da su cijene namirnica povećane za 34 odsto, a tendencija poskupljenja je i dalje prisutna.
Vesić objašnjava da su potrebe za obrocima javne kuhinje uvijek veće nego mogućnosti, ali i da se dešava da određeni broj ljudi nerado ide na obrok u javnu kuhinju.
Neke sramota stati u red
"Korisnici javne kuhinje su ljudi koji su živjeli normalan život i koji su sada u starosti, ni krivi - ni dužni, došli u tešku poziciju. Ići na kazan, kako narod kaže, nije prijatno, zbog toga smo uveli još jedan novi model rada, kojim obrok dostavljamo korisniku, kako bi ljudima sačuvali integritet ličnosti i obraz", navodi Vesić.
Zora Dujmović, direktorica Centra za socijalni rad Mostar, kaže da imaju 277 korisnika u pučkoj i javnoj kuhinji.
"Kod nas nije došlo do povećanja broja korisnika jer su rigorozni kriteriji za dobijanje toplog obroka u javnim kuhinjama. S druge strane, prema podacima kojima raspolažemo, veliki je broj osoba koje ispunjavaju kriterije, ali im dostojanstvo ne dozvoljava da stanu u red za kanticu hrane i kruh", dodala je Dujmovićeva.
Kada je u pitanju finansiranje javnih kuhinja, evidentne su poteškoće. Tako se javna kuhinja u Banjaluci finansira isključivo iz budžeta grada Banjaluke.
Vesić napominje da bi bilo potrebno iznaći neke dodatne načine finansiranja, ali da, nažalost, sve dosadašnje sabirne akcije nisu dale rezultate.
"Činjenica je da kod nas postoji veliki broj ljudi koji se bore za ličnu egzistenciju i zbog toga jednostavno nisu u mogućnosti da pružaju pomoć drugima. Dodajmo tome i frustracije zbog luksuznog života nekih drugih ljudi, koji voze najskuplje automobile, pa je u takvoj situaciji normalno da ostali ljudi dobijaju tu dimenziju isfrustriranosti da, iako bi imali mogućnosti da pruže pomoć, sve manje se opredjeljuju za to", navodi Vesić.
Podsjeća da je zakon koji predviđa izdvajanja određenog procenta prihoda od lutrija, od ulaznica sportskih i estradnih priredbi, te bioskopa, odavno van funkcije.
Nezavisne novine
