Forum Klix.ba

sulesavic wrote:Amfilohije

mamu mu njegovu pedofilsku!!

najstarija Banaćanka u nedelju učestvovala na izborima
Glasala sam na 101. rođendan zbog potomaka
Autor: M. Popadić | 22.01.2008 - 07:49
SRPSKI ITEBEJ - Rekla mi je, deder unuče moje, pozovi te biračke odbore i komisije da dođu i donesu mi glasački listić jer me nešto noge izdaju, a glasati moram. Kako sam i ranijih godina baku Zoraidu vozio na izbore, znam da mi ne bi oprostila da joj molbu nisam sada ispunio. Došla je tročlana komisija s našeg biračkog mesta i baka je glasala. Dogodilo se, eto, baš 20. januara, na njen 101. rođendan dok smo se mi, unuci i praunuci, sladili tortom.



Dušan Čobanski (44), Zoraidin unuk, radnik je „Šinvoza“. On kaže da je njegova baka još vitalna i da ne propušta sve TV političke duele i događaje u vezi s politikom.
- Znam za koga je glasala, ali ne želim da kažem. Moja i njena politička razmišljanja su potpuno dijametralna. Ja to potpuno razumem. Preživela je naša baka i careve, i kraljeve i nebrojene predsednike. Imala je buran život od cara Franje Josifa, Karađorđevića, Josipa Broza do današnjih dana. Kaže da je živela u čak devet država, a sve se to događalo od Srpskog Sent Martona do Srpskog Itebeja - dodaje Dušan.
Na 101. Zoraidin rođendan, u Srpski Itebej stigli su i unuci i praunuci iz Austrije. Njen suprug Dušan i deca nisu više živi, četvoro unučadi i snaha Branka olakšavaju joj staračke dane.
- Malo slabije vidim i čujem nego u prošlom veku, ali se još ne dam. Daće Bog da bude bolje i zato sam i htela da glasam. Moje prolazi, njihovo traje i zbog njih sam glasala. To je jedino što još za moje potomke i moj narod mogu učiniti - kaže baka Zoraida, rođena Pejanov, 1907. godine u Rumuniji. Njenom bratu, solunskom dobrovoljcu, nakon rata dodeljeno je parče zemlje u Srpskom Itebeju. Nova geopolitička podela ostavila je njen rodni Srpski Sen Marton u Rumuniji, a porodica Pejin se doselila u Srpski Itebej gde se Zoraida udala za Dušana Čobanskog i izrodila četvoro dece. U Srpskom Itebeju veruju da je ona danas najstarija Banaćanka.

Samo za moju jaranicu Infru :D:D:D:D

Reporter Glasa u selu Zarožje, gde se nalazi mlin u kome je, po legendi, vodeničarima krv pio najpoznatiji srpski vampir


Jeza u vodenici Save Savanovića



Odista je strašna ta gudura gde je vodenica zaroška. S jedne strane gusta šuma, i danju je mračno u njoj, a kamoli noću. S druge strane krševi i stene, sve neke okapine, čini ti se sad će se survati dole. Rečica se vijuga ispod one strane gde je šuma, pa gdešto huči preko širokih ploča strmo u virove, gdešto zavija između stena krupnih kao plašće. Vodenica je baš pod jednom takom stenom, priprta kao lastino gnezdo uz nju.

Milovan Glišić, ovako je, pre više od sto godina, u pripoveci „Posle 90 godina“, opisao vodenicu u Zarožju i njenu okolinu. Iako se tom opisu ni dan danas nema šta niti dodati niti oduzeti, meni se prekjuče u Zarožju učinilo da je slavni srpski pripovedač vodenici u gudurama ispod sela ipak prilazio za dana, za vedra dana, i to - oko podneva, nikako kasnije. Jer, čim sunce i malo klone ka zapadu, padne na brda, ta gudura u kojoj je vodenica zaroška, postane jedan mutvak i nevidbog, vranilo, da te Bog mili sačuva...

Prekjuče popodne, mene je put u Zarožje naneo baš u zlo doba, a da se bude još i gore, u žurbi, zaboravio sam u džep da stavim makar čeno belog luka, ako već glogov kolac nemam. Dolinama ispod sela baš je počeo da se vuče prvi sumrak, nad selo se nadneli crni oblaci, sipila je kišica, na seoskom drumu blata je bilo do kolena, a kad sam sišao do reke Rogačice, do vodenice u kojoj je svojevremeno Sava Savanović davio zaroške vodeničare jednog po jednog, sišući im noću krv, samo što se nije smračilo...

E, sad se ti junače drži...

Odmah sam se prisetio događaja od pre nekoliko godina, kada sam se baš bio namerio da idem u jednu vodenicu kod Kosjerića, u kojoj se, govorkalo se selom, pojavljuju vampiri, i kada me je prvi meštanin na koga sam natrčao očinski posavetovao:

- Nemo’ ti da se trpaš u te stvari kad nisi zvan! Nemo’ da izazivaš nešta u šta se ne razumiješ! Iz istih stopa sam pobegao glavom bez obzira i od Kosjerića i od vodenice...
Prekjuče se nije imalo kud. Pročulo se po Beogradu i Srbiji da je jedan poznati beogradski novinar sam prenoćio u sred Savine vodenice, pa meni odmah javili - kad je mogao on, ima i ti da ideš! Od oružja sam, mesto glogovog koca, tog dana, nešto ranije, zašiljio olovku, a mesto vranog konja, nepočišćenog, kakav jedino može da zna da li okolo vrzmaju vampiri i gde su grobovi u kojima danju borave, na lice mesta stigao sam metalik „puntom“...

Čim sam se od magistrale Bajina Bašta - Valjevo spustio u selo, sazovem meštana što sam više mogao, kao, da mi pričaju o vodenici, a u stvari, da mi drže strah, dole gde se malo koji junak usudi sići u po bela dana, a kamoli u prvi ili drugi sumrak...
Naletim na seoskom putu prvo na Slobodana Jagodića, on kad ču o čemu se radi, skoči iza plota kao srndać i nesta u kući, veli:

- Čekaj samo šajkaču da dovatim. Spav’o sam ja u vodenici sa pokojnim đedom Milošem...
Prođe mi jeza niz kosti... Kako spav’o s pokojnim đedom? Kad - prođe mi kroz glavu.
Ne bi malo, Slobodan iskoči na put sa šajkačom na glavi, odnekud se nacrta i Ognjen Vujetić, te nas trojica krenemo nizbrdo...

Dole, vodenica, najčuvenija u Srbiji i šire. U njoj Sava Savanović 99 godina pio krv vodeničarima. Jedva niz neku liticu siđosmo do vode. Napred Slobodan, za svaki slučaj, za njim ja, na kraju Ognjen, da mi čuva leđa... Ako izbije Sava, da ne stradam ja prvi! Vodenica original, kao u vreme kad je još Sava dolazio noćom do reke, a možda i u prvi sumrak... Stoje tesana brvna još u ćertovima, samo se bukova takta kojom je pokrivena razredila, pa odozgo zjapi crno nebo... Mahovina po krovu i zelena i siva, grede podrožnjače još jake, trule samo na nekim mestima, na vratima visi kovana reza za koju je Sava lično hvatao rukom kad je dolazio vodeničarima...
Čim sam provirio unutra, a ne znam koji me đavo nagnao, kosa mi dupke ustade na glavi... Visi paučina sa rogova i zidova, jedna do pola otkinuta takta poče da se leluja, škripnuše vrata, ponese promaja onu paučinu pravo na mene i, zadrhtaše mi junačka kolena...[ antrfile ]

Odmah se požalih Slobodanu:
- Istina je, svega mi, čim nešta prizriš, odma ti se kosa digne, pa ne znaš više stoji li ti kapa na glavi, ili je od stra’ spala...
Zakoračismo unutra zajedno. Pravo od vrata zemljani pod, levo, stoje uza zid prislonjena tri kamena, dva donja i jedan gornji, pravo prozorčić...
- E na ovaj je prozorčić Sava Savanović provirivo da vidi ima li koga od vodeničara unutra... - poče Slobodan odmah da prepričava strašnu zarošku vodeničarsku priču koju je kasnije Milovan Glišić učinio besmrtnom.

Meni se ponovo - diže kosa na glavi...
- Moj đed, pokojni Miloš, bio je hrabar čovek, ovde je radio kao vodeničar, ali nije se usudio ama baš nijednu jedinu noć da ovde sam prekonači... Znao je da melje povazdan, ali, čim bi sunce zašlo gore za brdo, odma bi zaustavljao kamenje i bežao kući... A opet, kad bi imo bilo ko da sa njim prekonači, đed bi ostajao po svu noć, i ja sam kao dečačić bio dovoljan da đedu držim stra’ u vodenici - tekle su Slobodanove reči dok se oko nas lelujala ona paučina sa rogova...
Iza zaroških Rogova, kamenih stena koje kao zupci štrče nad selom, sunce je, dok je Slobodan pripovedao, bilo davno zašlo...
U vodenici gotovo mrak...

U selu, koji dan ranije izokola sam se raspitao, koliko se zna, odavno, odavno, niko nije stradao od vampirskih zuba. Međutim, ne zna se pouzdano ni šta je sa Savom Savanovićem, vampirom koji je vodeničarima pio krv. U Zarožju malo ko, ili niko više ne zna ni gde je Kriva Jaruga, „sa račvastim brestom“, ispod koga je u grobu vampir proboden glogovim kocem... ¶ Reklo bi se - sve je zaboravljeno, nema više Save, ali, ko sme da garantuje? Zanoćimo mi tako, nas trojica, malo u vodenici, malo ispred... Ne znam je li se skroz bilo smračilo ili mi se tako činilo, tek u strahu su velike oči... Izađem u neko doba iz vodenice da pogledam u nebo, koje je doba, odozdo, ne vidi se ni sunca ni meseca... Vratim se unutra, oko mene leluja ona paučina...
U sumrak, kad je drveće okolo već prestalo da se razaznaje, Slobodan Jagodić počeo je da mi pripoveda strašnu priču, onu koju je u svoje vreme Milovan Glišić pretočio u nezaboravnu pripovetku i od koje se jeza polako, ali sigurno uvlači u kosti.

Hučala je ispod vodenice Rogačica, nešto je šuškalo u šumi iznad, Slobodan i njegov komšija Ognjen Vujetić naširoko su prepričavali čuvenu priču, a ja sam pazio da kroz trule daske u podu ne propadnem u jaz, a dole, ko zna ko bi me dočekao: - Veruj ti da i dan-danas ima ljudi koji noću, šta noću, u prvi sumrak, ne smeju da prođu putem iznad vodenice... Naiđu ovuda pa viču iz sveg glasa, da rasteraju strah... Kad sam prvi put ovuda sam po mraku prolazio, kosa mi stajala dupke na glavi sve dok nisam, ko bez duše, istrčao gore do kuće - kleo se u sred vodenice Ognjen Vujetić.
Slobodan, nameštajući šajkaču na glavi i razmičući paučinu koja je visila sa rogova, ispod krova, onda je stao da pripoveda: - Kol’ko ja znam, i kol’ko su mi pričali stari, u davno vreme bio je neki sluga Strahinja, iz Ovčinje, tamo se zagledao u jednu lepu devojku, no, njen otac nije je dao nikako za Strahinju, i on ti, onako jadan i čemeran dođe ovde u vodenicu da prenoći da ga Sava udavi, ako već nema života kakav je bio planiro... A za vodenicu u Zarožju i ranije se znalo da u nju dolazi neki vampir, da davi vodeničare, samo što u Zarožju nikako nisu mogli da saznaju ime vampira... I, dođe ti Strahinja u vodenicu, naloži vatru, stavi kraj vatre panj, i pokrije ga gunjom, a on se sa puškom popenje na pajantu da čeka Savu, da se bori, ipak mu život bio mio...

I pričao je Slobodan, Ognjen je pripomagao, a jedno je sedeti kod kuće i čitati Glišića pod sijalicom i u sobi punoj čeljadi, a drugo slušati Slobodana u sred vodenice, dok je okolo, niz reku mrak bio sve gušći... Ili mi se bar tako činilo... Jeste da njegova priča malo odstupa od Glišićeve, ali, nije ništa manje strašna.
- U gluvo doba noći, probije ti vampir zid vodenice, upadne unutra i kad vidi panj pokriven gunjom, stane da se sprema za večeru sve govoreći - od kako sam Sava Savanović posto nisam bez večere osto... I, dohvati onaj gunj, a Strahinja ti odozgo pušku pa pravo u Savu... I tako ti on sazna kako se vampir zove... - prepričavali su Slobodan i Ognjen dalje i dalje, dobro poznatu priču unoseći se u likove, a Slobodan je svaki čas nišanio gore pod rogove vodenice pokazujući gde je bio sakriven Strahinja, pa onda gde je stajao panj pokriven gunjom, pa gde je bio Sava Savanović, pa kako se Sava izokrenuo ka plafonu da se Strahinji napije krvi... Strašna priča da strašnija ne može biti, posebno kad se prepričava u vodenici.

- Evo, na ovaj je prozor Sava virnuo pre no što je upo unutra...

Onda, pričao je Slobodan, sav unet u radnju, kao da će Sava svaki čas da bane na vrata vodenice, Strahinja je preživeo, ujutru, svo selo sleglo se da vidi je li iz noći izašao čitav, a kada su videli Strahinju i čuli uz to još i ime vampira, dignu se neki meštani da idu kod babe Miljane, najstarije u selu, da pitaju gde bi mogao biti Savin grob...
- Pošto je baba bila skroz gluva, izaberu jednog iz sela koji je imao najjači glas da razgovara sa Miljanom, i, posle sila jada, sve se nadvikujući sa babom, saznaju da je Savin grob u Krivoj jaruzi pod račvastim brestom... Uzmu onda crnog ždrepca, nepočišćenog, kera, suv glogov kolac, te ti tako krenu i nađu Savin grob, izaberu jednog, najsposobnijeg među njima da ga probode kocem, nekog Đilasa, samo pogreše, te Savi ne naspu u usta vodu adžijazmu, nego vampiru, dok su ga probadali kocem, izleti leptirica iz usta... Posle je ona morila đecu po Zarožju - pričao je Slobodan sve dalje i dalje strašnu priču...

Od tada, Sava se nije viša javljao u selu, a leptiricom su do skora plašili decu po Zarožju i okolini...
Istina, nismo posle ostali dugo... Pokupili smo se iz Savine vodenice, a da pravog, onog mrklog, istinskog mraka, onog koji na zemlju pada u gluvo dobi noći, još nije bilo na vidiku...
Gore kod seoske crkve, na sigurnom, još jednom priupitao sam Slobodana bi li smeo da noći sam u Savinoj vodenici: - Smio bi, što ne bi, samo, ne bi mi bilo svejedno - odgovorio mi je, a da nisam uspeo da shvatim šta je hteo da kaže - da li se još plaši Save Savanovića ili je taj strah u Zarožju nestao.


--------------------------------------------------------------------------------

Source URL:
http://www.glas-javnosti.co.yu/clanak/g ... savanovica

in Vuk we trust :D:D

Beta | Foto: AFP | 12.02.2008

Dip Parpl svirali i pevali za Medvedeva
Ruski Kremlj tresao se u ponedeljak uveče od muzike veteranskog britanskog benda Dip Parpl, koji je ovog puta nastupio pred malo drukčijom publikom nego što bi se očekivalo.

Vladikine nebuloze

Vladika Artemije apelovao da se formira vlada nacionalnog spasa


Pozvati Rusiju da pošalje dobrovoljce


Beograd - Episkop raško-prizrenski Artemije (Radosavljević) izjavio je juče po povratku iz desetodnevne posete SAD da se na "opasnost jednostranog proglašenja Kosova i Metohije mora odgovoriti odmah i bez oklevanja ujedinjenjem svih delova srpske nacije: Vlade, Crkve, oružanih snaga, omladine, političkih partija, društvenih organizacija i medija". On je juče na konferenciji za novinare u Međunarodnom pres centru u Beogradu pozvao na "prekid međupartijskih sebičnih koškanja i formiranje vlade nacionalnog spasa".
Prema njegovim rečima, radi "razbijanja utiska o srpskoj pasivnosti", Beograd mora da "nedvosmisleno odbije potpisivanje bilo kakvog akta ili dogovora sa EU ili bilo kojom drugom zemljom koja je spremna da ugrozi suverenitet Srbije". Kao neophodno, vladika Artemije naveo je i slanje srpskog vojnog i policijskog osoblja i u Kosovsku Mitrovicu i u enklave, radi zaštite srpskog naroda i Crkve, kao i "raspoređivanje srpske vojne formacije u južnoj Srbiji, s javno objavljenim naređenjima da neprestano obezbeđuju normalnu vezu Srba sa KIM sa ostalim delom Srbije".
- Moramo da objavimo da će Srbija kupiti najsavremenije borbene sisteme od Rusije i drugih zemalja, koje poštuju njen integritet i međunarodno pravo i da uputimo poziv Rusiji i drugim zemljama da uspostave vojno prisustvo u Srbiji i pošalju dobrovoljce, kako bi nam pomogli u našoj pravednoj borbi. Takođe moramo da objavimo nameru Srbije da se učlani u Šangajsku organizaciju za saradnju, rasporedimo posmatrače svih prijateljskih i dobronamernih zemalja na KIM i pozovemo sve iskrene i patriotski orijentisane građane, pre svega hrišćane iz SAD i evropskih država da iskažu protivljenje prema nepravednoj, nemoralnoj i štetnoj politici njihovih vlada - predlaže vladika Artemije.
On tvrdi da njegovi predlozi "nisu direktno mešanje u politiku", a "čak i da jesu, njegova dužnost je da, kao pastir srpskog naroda na KIM, prenese istinu o onom što je čuo i svedočio u Vašingtonu i drugde". Odgovarajući na pitanja novinara, vladika Artemije je objasnio da je ovo njegov lični stav, a ne stav SPC i da je "nije planirao da o tome lično razgovara i za predsednikom i premijerom Srbije". J. T.

dinchy84 wrote:

pa mi smo stvaaarno kreteni

Joj gdje je Zadig sada :D:D:D

Svet
Luda planeta
Autor: Agencije | 07.03.2008 - 06:00

Otkaz zbog seksa sa usisivačem

Poljak, koji je u Londonu radio kao čistač, dobio je otkaz jer je zatečen u seksualnom činu sa - usisivačem. Radnik, koga je obezbeđenje firme našlo golog i na kolenima u jednoj od kancelarija, branio se tvrdeći da je usisivačem čistio donji veš. Kada mu je zatraženo da to objasni, rekao je da je usisavao donji veš, „što se u Poljskoj često radi“.

pitticu, imas li fajsbuk, da se dopisivamo

callmethebreeeze wrote:pitticu, imas li fajsbuk, da se dopisivamo

jok ja :D ni to ni majspejs Nista od nase ljubavi :D:D:D:D:D

pitt wrote:

callmethebreeeze wrote:pitticu, imas li fajsbuk, da se dopisivamo

jok ja :D ni to ni majspejs Nista od nase ljubavi :D:D:D:D:D

a msn i webcam?

halo ba zachatavas mi temu :D
ner znam ti ja sta je to....nisam ja geek ko seha :D Ako te to pali njemu se obrati :D:D:D

samo druga breeza :D:D

Era Ojdanić: Ja sam doktor za narodna veselja
Željko DERAJIĆ

10.03.2008 18:48

Ne postoji veće narodno veselje u Srbiji i BiH koje može da prođe bez Ere Ojdanića, jednog od najpopularnijih pjevača narodne muzike. Nedavno gostovanje na manifestaciji "Zimsko prelo", koje je održano u Gornjoj Piskavici kod Banjaluke, iskoristili smo za razgovor s njim. Pjevač, koji je do sada snimio 40 singlica, 20 LP ploča i 15 CD-ova, nikada nije brojao pjesme, a niti žene koje je promijenio u životu. Hitovi poput "Rado, lepa Rado", "Užičanka", "Pravoslavac", "Šumadijo" i "Oženjen sam kao momak živim" ne blijede ni nakon nekoliko decenija.

NN: Otkud Vi na veselju u Gornjoj Piskavici i kakve utiske nosite iz Krajine?

OJDANIĆ: Nedavno su me kontaktirali čelni ljudi ove predivne manifestacije i nisam mogao da ih odbijem. Uvideo sam da su ljudi gostoljubivi i veliki rodoljubi i da su rešeni da očuvaju tradiciju naroda sa ovih prostora. Drago mi je da sam u društvu vrednih i dobrih domaćina. Ovakve i slične manifestacije se i organizuju da bi se ljudi ovog kraja zadržali na ovim područjima, a mladi ljudi da ne idu u inostranstvo. Ovde je srce RS i svako može da nađe sebe.

NN: Da li Vas još nešto veže za ovaj kraj, a da mi to ne znamo?

OJDANIĆ: Naravno. Iz porodice Kovačević iz Gornje Piskavice je moja supruga Zorica, sa kojom imam sina od 24 godine. Nakon odrađene svirke svratiću malo i kod rodbine, jer ja sam ponosni zet Gornje Piskavice.

NN: Koliko ste već na estradi i kakve uspomene nosite na posao kojim se bavite?

OJDANIĆ: Ja sam u muzici već skoro 40 godina. Za posao me vežu lepe uspomene, mada ima i onih koje bih voleo da zaboravim. Ali sve je to šou koji traje dok traje i čovek se mora s tim nositi. Ko se ne zna s tim boriti, ne može biti uspešan.

NN: Srećno ste oženjen čovjek. Kako uspijevate uskladiti poslovni i privatni život?

OJDANIĆ: Najviše vremena u životu sam proveo van kuće. Ali zato sam uspešan u svom poslu. Za to je zaista neophodna pomoć i razumevanje porodice. Uvek sam svoj posao radio odgovorno i profesionalno i verovatno je u tome ključ uspeha.

NN: Zašto ste odabrali da svirate najviše po narodnim veseljima? Zašto ne po diskotekama?

OJDANIĆ: Zato što me ljudi zovu sa svih strana upravo na svadbe i veselja. Nema mesta na svetu gde je zakoračila srpska noga, a da ja nisam pevao. Čikago, Melburn, Beč, samo su neki od gradova gde sam pevao. Biću realan, ali ja sam doktor za narodna veselja i to narod prepoznaje i zato me zove. Što se tiče diskoteka, to je više za ove turbofolkeraše, a ja nisam takav.

NN: Šta mislite o turbo folk muzici, ako je možemo tako nazvati?

OJDANIĆ: Naravno da je možemo tako nazvati. Jer sve što ne izlazi iz naroda je turbo folk. Ja smatram da je to jedna vrsta mode koja bude tri meseca i prođe. Pevam pesme koje ostaju večno i ponosan sam na sebe. Mene narod tako pamti i pamtiće me sigurno i posle mog radnog veka. Ja lako ne menjam kožu.

NN: Šta mislite o kolegama koji to rade? Evo, primjera radi, Šaban Šaulić, Miloš Bojanić... Oni su krenuli u turbofolkeraše. Šta mislite o tome?

OJDANIĆ: Zna se gde je njima mesto. Oni su začetnici prave narodne muzike. I nije mi jasno zašto su to uradili. Jedini koji je uspeo da se prekvalifikuje iz narodne u turbofolk muziku je Mile Kitić, koji pali i žari diskotekama i svaka mu čast. Uspeo je. Ja sebe ne vidim u tom fazonu.

NN: Pjevali ste i u prošlom i u sadašnjem sistemu. Kada je bilo lakše raditi?

OJDANIĆ: Sada je puno lakše. Imamo veću slobodu. Sećam se dosta pehova koje sam imao sa cenzurom, koja je u komunizmu bila jaka. Nisi smeo da kažeš sve što misliš. Takođe se sećam da sam za dočeke Pravoslavne nove godine imao problema sa inspektorima koji su mi zabranjivali nastupe. Tako se sećam da smo jednom u pola 12 ugasili svetla, pustili pse u dvorište lokala i dočekali Novu godinu. Veselje je trajalo do pet ujutro.

NN: Čuli smo da ste u svoje vrijeme znali i mladu odvesti sa svadbe?

OJDANIĆ: Ma dajte... (smijeh). To su bila luda i nezaboravna vremena. Ljudi su bili ljubomorni, pa su svašta smišljali.

NN: Poznato je da ste veliki šoumen. Da li biste se slikali za "Plejboj"?

OJDANIĆ: Ne. Mislim da nisam više za to. Nikada nisam ni imao priliku ili ponudu, ali ako bih je i dobio, naravno da ne bih prihvatio. Ja sam ozbiljan čovek na pragu šeste decenije, tako da to nije u planu. Nisam skandal-majstor i mislim da mi to nije potrebno.

Sedma sila
NN: Kakva Vam je saradnja sa sedmom silom?

OJDANIĆ: Bez novinara se ne može. Međutim, nedavno sam imao peh sa žutom štampom, kojoj sam objavio rat. Jedan fotograf me je uslikao kada sam krenuo da se tuširam nakon humanitarnog koncerta za djecu bez roditelja, koji je održan u Beogradu. Žestoko sam se naljutio na žutu štampu i to još traje. Što se tiče ostalih novinara, sve je super.

"Veliki brat"
Iako nam tada nije potvrdno odgovorio na pitanje da li bi ušao u kuću "Velikog brata", popularni pjevač se ipak našao među žiteljima kuće na Košutnjaku. Odmah na početku stavio je do znanja ko je kralj po pripovijedanju i gledaocima zasigurno pokazao da im uz njega neće biti dosadno.

Samo na Balkanu.

Court Finds Bear Guilty Of Stealing Honey

Updated:09:28, Friday March 14, 2008
A bear has been found guilty by a court of stealing honey from a beekeeper.

The animal was convicted of theft by the court in Bitola, in Macedonia, following a year-long case.

However, he was excused from attending court.

The case came after a beekeeper reported the bear for stealing his honey.

He told the court he had to protect his hives by playing thumping folk music.

Beekeeper Zoran Kiseloski told the court: "I tried to distract the bear with lights and music because I heard bears are afraid of that."
Advertisement

He said he bought a generator, lit up the area and played songs by the Serbian turbo-folk star Ceca.

The court heard the bear stayed away for a few weeks but returned when the generator ran out of power and the music stopped.

Mr Kiseloski added: "It attacked the beehives again."

The court found the bear guilty but since it had no owner and is a protected species it ordered the state to pay for the 140,000 denars (£1,700) damage it caused to the hives.

There is no information on the bear's whereabouts.

joj citao sam......kaze vlasnik ga je pokusavao otjeratgi turbo-folkom (ko kaze da nema koristi) i da je ceculja bila najefikasnija :D:D:D

evo breeze....i za tebe ima nade onda

Zatrudnio transseksualac
Daily Telegraph

27.03.2008 00:11

OREGON - Tomas Biti, transseksualac iz Oregona, uskoro će roditi svoje prvo dijete.

Biti se rodio kao žena, ali je odlučio promijeniti pol jer se osjećao kao muškarac, te je počeo piti muške hormone testosterone.

No, ipak je zadržao ženske reproduktivne organe.

Prije deset godina vjenčao se sa suprugom Nensi, kojoj su zbog bolesti već prije 20 godina odstranili matericu.

Ovi supružnici su najviše od svega željeli imati potomstvo.

Na taj neobičan potez odlučili su se i držali ga se, iako su doživjeli negodovanje ljekara i onih kojima su svoje želje priznali.

Biti je prestao uzimati muške hormone, za četiri mjeseca dobio menstruaciju, te nakon devet ljekara i godinu dana uspio je zatrudniti.

Ovaj bi muškarac 3. jula trebalo da rodi djevojčicu koja je plod umjetne oplodnje sjemenom anonimnog davaoca sperme.

Uprkos ovome i dalje se smatra muškarcem i kaže kako želje za djetetom nije ni muška ni ženska, nego ljudska.

"Kako se osjećam kao trudan muškarac? Nevjerovatno. Uprkos što u mom stomaku raste novi život ja sam i dalje siguran da sam muškarac. Na jedan način doživljavam se kao svoj surogat, jer je moj identitet muškarca i dalje nedodirljiv", kaže Biti.

On ističe da je za suprugu on njen suprug koji nosi njihovo dijete.

"Srećan sam što imam suprugu koja me u tome podržava. Ona će biti njena majka, a ja otac i bićemo porodica", kaže Biti.

evo semu konkurencije

Strah od meteora
Dinka Kovačević

06.04.2008 18:30

PRIJEDOR - Pedesetogodišnji Radivoje Lajić, mještanin sela Gornja Lamovita kod Prijedora, vjeruje da je postao metom "svemirskog kamenja", jer u njegovo dvorište, kako tvrdi, u vrijeme kiša i oluja padne po koji komad meteorita.


Ovaj domaćin koji se, osim posla u preduzeću za preradu drveta "Lipadrvo" u Omarskoj, bavi i poljoprivredom, tvrdi da ga je kamenje iz vasione "počelo opsjedati prvi put u novembru prošle godine".

"Taman sam se vratio kući s posla, kada se već počela spremati prava oluja i nevrijeme. Zatvorio sam ovce u štalu i živinu smirio kada se sve oko mene potpuno zamračilo. Sijevalo je i grmilo sa svih strana, ali jedan bljesak s neba bio je posebno intenzivan. Taj bljesak mi je osvijetlio cijelu kuću i dvorište i tada sam začuo strahovit udar o zemlju. Kada se nevrijeme smirilo, u strahu sam izišao iz kuće i imao šta da vidim. Veći žuti kristalni kamen bio je u mom dvorištu. Bio je težak oko 300 grama i znao sam da tako nešto ne može biti ovozemaljsko", priča Lajić i kaže da je cijeli slučaj prijavio policiji.

Nedavno, kaže, desio se isti scenario. Kiša i nevrijeme, zatim snažan udarac u zemlju i ponovo meteorit u njegovom dvorištu.

"Kada je prvi put meteorit pao u moje dvorište, mislio sam da sam svojom rukom dodirnuo svemir. Sad strahujem da se sam Bog urotio protiv mene i da baca vasionsko kamenje na moju kuću. Misterija je to velika i prosto ne znam kako će se sve to okončati", priča Radivoje Lajić.

O neobičnoj pojavi, dodaje, zatražio je i mišljenje stručnjaka.

"Dolazili su mi profesori sa Beogradskog univerziteta, profesori Jovanović i Utješanović, koji su pravili analize. Rekli su mi da tako nešto još nisu vidjeli na prostoru bivše Jugoslavije, ali da je sličan takav svemirski kristal, odnosno kamen, pao na Zemunsko polje 1947. godine", kazao je Lajić.

Cijeli slučaj, ipak, uliva mu strah. Zabrinut je, kaže, za svoju šestočlanu porodicu.

"Imam petoro djece i svi ih u školi pitaju za čudno kamenje iz svemira. Ne želim da se iselim, bez obzira šta to kamenje značilo, jer sam ovdje izgrdio lijepu kuću i obrađujem plodnu zemlju", kazao je Lajić.

samo nek je veselo

Pamela Anderson dolazi u Čačak
Željko Derajić

18.04.2008 18:22

Tek što je bombastična italijanska pjevačica Sabrina Salerno otišla iz Čačka, gdje je učestvovala na manifestaciji "Melos - Dani estrade", Bane Obradović, izvršni producent manifestacije, ekskluzivno za "Nezavisne novine" otkrio je ime gošće koja će u ovom srbijanskom gradu boraviti naredne godine.


"Skoro sa stoprocentnim uverenjem mogu najaviti gostovanje slavne američke glumice Pamele Anderson na ovoj muzičkoj manifestaciji. Razgovori su počeli davno i bilo je u planu da je dovedemo ove godine, ali se nismo uspeli dogovoriti. Međutim, sada je izvesno da će Pamela učestvovati u revijalnom delu programa manifestacije u aprilu naredne godine", izjavio je Obradović.

Pamela Deniz Anderson je kanadsko-američka glumica, fotomodel i producentkinja. Rođena je 1. jula 1967. godine, a važi za jednu od najseksepilnijih i najzgodnijih ličnosti u svjetskom šou biznisu. Najzapaženiju ulogu je imala u američkoj seriji "Čuvari plaže" u kojoj je igrala lik Si Džej Parker. Glumila je u više od 20 filmova, između ostalih, u "Home Improvement", "Days of Our Lives", kao i u kultnoj komediji "Borat - Curtular Learnings of America for Make", a poznata je i po porno-filmu koji je snimila s momkom Tomijem Lijem. Zasigurno će Čačani imati šta da vide.

Nakon završetka ovogodišnje manifestacije "Melos - Dani estrade", koja je 15. put održana u Čačku, Bane Obradović još sumira utiske, ali je, tvrdi, prezadovoljan razvojem situacije.

"Iz godine u godinu postajemo prepoznatljivi na muzičkoj mapi Evrope dovodeći najveće evropske i svetske zvezde. Tako se nadamo da ćemo i sa Pamelom nastaviti taj trend. Ove godine su se svi pevači odazvali i atmosfera je bila više nego dobra. Velika posećenost i gledanost manifestacije sve govori", rekao je.

Glavna strana zvijezda ovogodišnje manifestacije "Dani estrade" bila je Sabrina Salerno, koja je svjetsku slavu stekla osamdesetih godina stihovima "Boys, boys, boys". Pjesma je postala jedan od najvećih hitova sredinom osamdesetih, najviše zahvaljujući režiseru muzičkog spota koji je odlučio da u montaži zadrži scenu u kojoj je pjevačici djelimično spao gornji dio bikinija. Četrdesetogodišnja Sabrina je nakon uspjeha ove pjesme iz 1987. godine postala svojevrsni evropski fenomen.

Međutim, Sabrina nije jedina atraktivna zvijezda koju su organizatori ove muzičke manifestacije uspjeli dovesti u Čačak. Publici se predstavila i ukrajinska pjevačica Ruslana, a prošle godine gostovala je Samanta Foks.

Nagrađeni
Ovacije tinejdžera, koji su bili i najbrojnija publika, pobrali su Seka Aleksić i Aca Lukas, koji su nagrađeni "Melkom", kao folk pjevači godine. U konkurenciji pop pjevača najbolji su bili Željko Joksimović i Marija Šerifović. Otkriće godine je pjevač Dženan Lončarević, a nagrađeni su i "Riblja čorba" i "Legende", te orkestar Bokija Miloševića.

pitt wrote:

Glavna strana zvijezda ovogodišnje manifestacije "Dani estrade" bila je Sabrina Salerno, koja je svjetsku slavu stekla osamdesetih godina stihovima "Boys, boys, boys". Pjesma je postala jedan od najvećih hitova sredinom osamdesetih, najviše zahvaljujući režiseru muzičkog spota koji je odlučio da u montaži zadrži scenu u kojoj je pjevačici djelimično spao gornji dio bikinija. Četrdesetogodišnja Sabrina je nakon uspjeha ove pjesme iz 1987. godine postala svojevrsni evropski fenomen.

Uh, gledan je taj cirkus u Čačku (TV reportaža)... Sabrini i dan-danas slabo ko može pera odbit'...

Uskršnja poslanica povodom najradosnijeg hrišćanskog praznika


PATRIJARH PAVLE: Ispuniti kosovski zavet




Radom i čestitošću sačuvajmo Kosovo i Metohiju: Patrijarh Pavle



Beograd - Patrijarh srpski Pavle pozvao je u uskršnjoj poslanici sve vernike da ispune kosovski, svetolazarevski zavet, jer Kosovo i Metohija "nije samo pitanje srpske teritorije", nego je pitanje duhovnog bića Srba.
"Ako držimo taj zavet, niko nam neće oteti Kosovo i Metohiju. Pozivamo sve, počevši od političara i naučnika do najskromnijih i najmlađih sinova i kćeriju naše otadžbine, da svojim radom i čestitim življenjem zaslužimo i sačuvamo pred Bogom Kosovo i Metohiju", navedeno je u poslanici koju su potpisali i svi arhijereji SPC. Srpski patrijarh je istakao da vernici ne mogu, a da se za Uskrs ne sete "ljudske nepravde i nasilja moćnika ovoga nad našim Kosovom i Metohijom, nad Srbijom i celokupnim srpskim narodom".
"Kosovo i Metohija su sastavni deo života svakog pravoslavnog Srbina. Znajući to, kreatori ove istorijske nepravde upravo su hteli da nam nanesu najdublju moguću ranu, neizrecivi bol i patnju", navedeno je u poslanici. Patrijarh je ukazao na to da su se srpski vernici rađali, rasli i sazrevali kao ličnosti i kao narod, "živeli i umirali sa kosovskim zavetom: Zemaljsko je zamalena carstvo, a nebesko uvek i doveka". Srpski patrijarh je poručio svim naučnicima da svojim radovima brane Kosovo, svim umetnicima da svojim stvaralaštvom izraze lepotu južne srpske pokrajine, svakom političaru da "svoju prvu političku misao i napor na međunarodnom planu posveti odbrani Kosova i Metohije". Patrijarh Pavle i arhijereji posebno su pozdravili "braću u dijaspori", u SAD, Kanadi, Australiji i drugim zemljama, pozivajući ih na mir, slogu i dobro svedočanstvo pred drugima. U poslanici je navedeno da vasrks predstavlja "novo stvaranje sveta i novo rađanje čoveka, ovoga puta iz samog života koji vaskrsli Hristos daruje svetu i čoveku". "Ja sam put, istina i život - kaže za sebe gospod... Hristos, ustavši iz mrtvih, više ne umire, smrt više ne vlada njime... Tako i vi smatrajte sebe da ste mrtvi grehu, a živi Bogu i Hristosu Isusu, gospodu našem", poručio je srpski patrijarh. Beta

Kratko se, izgleda, opet neđe opario


Nakon gracke sporcke dvorane, usvojen je i prijedlog o nastavku gradnje zvonika Franjevačke crkve u Mostaru, što je dokaz da je gracka uprava totalno poludila. Donesen je zaključak da zvonik, koji prelazi 100m, nije dovoljno velik jer nije vidljiv iz Pariza, Berlina ili Madrida, a o Sidneju, Pekingu ili Nju Jorku ne treba ni razgovarati.

Iako je u zvonik do sada uloženo oko cca 3 000 000 kontrabilnih maraka, potrebne su još 2 000 000 000 maraka za zvršetak radova. Vjenčanja, krštenja, mise, krizme.. sve je poskupilo za 500%, a lemuzina se skuplja i po kafićima, buticima, kladionicama i drugdje. Ovolika svota novca potrebna je jer će po novom projektu zvonik biti visok 273 kilometra i bit će vidljiv sa svakog dijela planete uključujući i distrikt Brčko.

Poglavari katoličke crkve zadovoljni su usvojenim projektom tvrdeći da je 273 km u visinu puno bliže Bogu od nekakvih bijednih 100 i kusur metara. Najavljen je i sličan projekat za zvonik katedrale koji će dosezati visinu od 274 km, jer to je ipak katedrala.




Završne radove na zvoniku raditi će ruski astronauti bauštelci



Poglavari islamske zajednice i pravoslavne crkve u Mostaru odmah su zatražili da se i njima odobri gradnja vjerskih tornjeva do nezamislivih visina. Gracka skupština će im izdati odobrenje čim završi potrebnu ''papirologiju''. A tako i jest dostojno i pravedno. Đamija sa najavljenim 270km tornjem bit će izgrađena na području Tekije - naselja, gdje se - kako je poznato - okuplja pretežno vjernički, te pobožan, pristojan i kulturan svijet. A za pravoslavnu stolnu crkvu se neki dan skupljalo brdo love, jer će njen zvonik biti, po najavi, 260 km visok. Uračunamo li geostrateški nadmorski položaj te crkve, mora se priznati - bit će ista kao druge dvije bogomolje!

Iz zračne luke Mostar oglasili su se priopćenjem u kojem tvrde da toliki zvonici i minareti stvaraju opasnost za zračni promet Mostara, a i čitave regije. Svi uposlenici aerodroma u Mostaru nedugo zatim proglašeni su hereticima i spaljeni na improviziranim lomačama.
Nadalje crkva navodi sve prednosti ovolikog zvonika koji će služiti kao mjesto za odmor i molitvu umornim astronautima, jedan dio bit će opremljen kao zvjezdarnica u kojoj će biti zabranjena sva istraživanja koja se kose sa katoličkom dogmom, a ispod zvjezdarnice će biti benzinska pumpa jer je navika naroda u BiH da pravi pumpe gdje god može, a pogotovo u svemiru.



Biskup Kratko je već na pripremama u NASA-i


Na pitanja novinara o zvoniku, biskup Mostarsko-Puhanjski Kratko Serić odgovarao je kratko i nejasno.


NOVINARI: Biskupe, svima nam je znano da svemir počinje malo iznad 100km visine, pa nas zanima možete li nam objasniti kakava je svrha zvonika u svemiru, budući da je svemir vakum i da se u vakumu zvona ne mogu čuti?
BISKUP: Ne mogu

NOVINARI: Da li ste vi stajali iza paljenja uposlenika zračne luke Mostar?
BISKUP: Ne, stajao sam ispred i malo u desno.

NOVINARI: Bojite li se da bi muslimani i pravoslavci mogli napraviti još više tornjeve?
BISKUP: Ja se ne bojim ničega kao ni Betmen.

NOVINARI: Postoji li opasnost da uslijed jačeg potresa zvonik padne čak u Crnu Goru?
BISKUP: Nemam pojma. Valjda neće. Mogo bi past na Sarajevo.

NOVINARI: Mislite li da bi bilo bolje napraviti dom za nezbrinutu djecu ili komunu za narkomane, nego ovoliki zvonik?
BISKUP: Napravit ćemo oboje u zvoniku na 58-om kilometru visine.

NOVINARI: Mislite li da je Laka pravi izbor za Evrosong?
BISKUP: Laka je, ustvari, Bog.



Bljesuck.info

??????????

Ovo je trebalo u temu : Vijesti iz besvijesti

Kako duhovito.