Forum Klix.ba

roki wrote:Da osvjezim temu.
Kada sam je pokrenuo bilo je sve i svasta u mojoj glavi
Problem je bio u tome,sto sam se i pored Seroxata osjecao uzasno,samo sam spavao,a kad nisam,samo sam se svadao od neke ljutnje u sebi.Razlog ovom je bio,kako se naknadno ustanovilo,visak Seroxata u organizmu.
Doktor mi odmah prepolovljava dozu,odnosno smanjuje je na minimalnu.Danas,jedan dan pijem pola doze,jedan nepijm al osjecam se odlicno.Ni traga crnim mislima,izlazim,upoznajem djevojke(joj to mi je najvaznije) i izlazim sa njima naravno
To vise radim radi sebe,da se opustim,da steknem samopouzdanje itd itd.
Ne opterecavam se sta ce ko reci,naprotiv,zaboli me qurac.
Najgora nus pojava Seroxata je impotencija.Kad sam bio pod maximalnom dozom,potpuno sam shvatio djevojke kojima sex uopste nije vazan i koje neuzivaju u njemu kolko tolko
Bash su muskarci napaljena bica.Al,kako se doza lijeka svela na minimum minimuma opet sam postao musko....

bas mi je drago to cuti

samo positive thinking

Nisam sve citao i mozda ponavljam receno, ali mislim da je sustina u ovome:

roki wrote:Ovako kada mi napisete postove podrske mi dosta bude lakse.

Zasto ti treba nasa podrska? Trazis sazaljenje? Da te svi tetosimo, mazimo i pazimo? To ce ti biti samo kontraproduktivno. Ti treba da kreiras svoju realnost, nezavisnu od drugih. Zivis svoj zivot, furas svoj film. Zaboli te za druge, za nas, i za one koji te sjebavaju i posebno za one koji te sazaljevaju. Umjesto sazaljenja, trazi postovanje i da te ljudi cijene. Postavi sebi ciljeve i onda svaki dan radi na tome da ih postignes.

Najprivlacniji ljudi su ne oni koji su najljepsi ili najuspjesniji, nego oni koji su potpuno zadovoljni sobom, opusteni i nezavisni od drugih. Nadji se u necemu, bilo cemu i furaj. Jebo nas, jebo forum, jebo sazaljenje.

e ti si genije man...

tipican primjer kad covjeku treba pomoc psihijatra, ne psihologa...dzaba svi savjeti, "citaj knjige, druzi se", ako on nema lijek (hemikaliju) koja utice na na rad dopamina ili neceg vec sto izaziva zadovoljstvo i daje volju za zivotom, dzaba savjeti psihologa...doktor je skonto da je razlog takvog ponasanja prevelika doza hemije, i smanjio terapiju i sad orgnizam funkcionise normalno i sad tek moze primjenjivati savjete, otidji na janjetinu, bavi se sportom i td...

svakako sretno svima

nowhere man wrote:Nisam sve citao i mozda ponavljam receno, ali mislim da je sustina u ovome:

roki wrote:Ovako kada mi napisete postove podrske mi dosta bude lakse.

Zasto ti treba nasa podrska? Trazis sazaljenje? Da te svi tetosimo, mazimo i pazimo? To ce ti biti samo kontraproduktivno. Ti treba da kreiras svoju realnost, nezavisnu od drugih. Zivis svoj zivot, furas svoj film. Zaboli te za druge, za nas, i za one koji te sjebavaju i posebno za one koji te sazaljevaju. Umjesto sazaljenja, trazi postovanje i da te ljudi cijene. Postavi sebi ciljeve i onda svaki dan radi na tome da ih postignes.

Najprivlacniji ljudi su ne oni koji su najljepsi ili najuspjesniji, nego oni koji su potpuno zadovoljni sobom, opusteni i nezavisni od drugih. Nadji se u necemu, bilo cemu i furaj. Jebo nas, jebo forum, jebo sazaljenje.

roki wrote:Da osvjezim temu.
Kada sam je pokrenuo bilo je sve i svasta u mojoj glavi
Problem je bio u tome,sto sam se i pored Seroxata osjecao uzasno,samo sam spavao,a kad nisam,samo sam se svadao od neke ljutnje u sebi.Razlog ovom je bio,kako se naknadno ustanovilo,visak Seroxata u organizmu.
Doktor mi odmah prepolovljava dozu,odnosno smanjuje je na minimalnu.Danas,jedan dan pijem pola doze,jedan nepijm al osjecam se odlicno.Ni traga crnim mislima,izlazim,upoznajem djevojke(joj to mi je najvaznije) i izlazim sa njima naravno
To vise radim radi sebe,da se opustim,da steknem samopouzdanje itd itd.
Ne opterecavam se sta ce ko reci,naprotiv,zaboli me qurac.
Najgora nus pojava Seroxata je impotencija.Kad sam bio pod maximalnom dozom,potpuno sam shvatio djevojke kojima sex uopste nije vazan i koje neuzivaju u njemu kolko tolko
Bash su muskarci napaljena bica.Al,kako se doza lijeka svela na minimum minimuma opet sam postao musko....

Drago mi je da ti je bolje
Ja sam bila i u gorem stanju od tvog, izgubila sam godinu na fakultetu, momka, prijatelje i samu sebe.
Depresija je bolest koja se mora lijeciti,,,tu ne pomazu izjave tipa:daj trgni se, sta ti je koji k..., mlad si i tako dalje.
Shvati da je to kroz sta prolazis faza odrastanja i da nekli ljudi prolaze kroz to a neki ne...

Sretno...

SZO: Depresija pogadja najmanje 120 miliona ljudi širom sveta

06/10/2007


dep1Depresija, kombinovana sa uznemirenjem i nedostatkom sna, dovodi i do odsustvovanja sa posla i gubitka prihoda. Medjutim, nova istraživanja ukazuju da čak i telefonski poziv može da bude spasonosan za zaposlene kojima je potreban.

Depresija ima veoma negativan efekat na produktivnost radnika. Zdravstveni stručnjaci procenjuju da to zajednicu košta desetine milijardi dolara godišnje. Sjedinjene Države nisu jedina zemlja koja se suočava sa tim problemom. Medjutim, nova studija, objavljena nedavno u časopisu Američkog medicinskog udruženja pokazala je da su, kada su američke kompanije ponudile programe za praćenje i tretman zaposlenih, rezultati bili pozitivni. Zaposleni su prijavili olakšanje simptoma, više produktivnih sati i manje odlazaka na bolovanje. Doktor Filip Vang iz Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje bio je medju istraživačima koji su pratili zaposlene, u vezi sa depresijom, u 16 kompanija.

«Polovina zaposlenih, kojima je ustanovljena depresija, bili su rasporedjeni na pojačani program protiv depresije koji se sastojao od telefonske podrške osoblja za negu, i opcije telefonske psihoterapije za one koji nisu bili zainteresovani za tradicionalni razgovor sa psihijatrom ili za lekove,» kaže doktor Vang.

depDrugoj polovini zaposlenih, u ovoj jednogodišnjoj studiji dat je uobičajeni savet, koji je bio da upotrebe sopstveni tretman. Doktor Vang kaže da su rezultati potvrdili da je čak i sam telefonski kontakt može da ima efekta.

«Grupa kojoj je dat pojačani program protiv depresije imala je 40 odsto više šanse za oporavak od depresije na kraju jednogodišnjeg perioda. Oni su takodje imali 70 odsto više šanse da ostanu na poslu,» ukazuje doktor Vang.

Sudeći prema doktoru Vangu, oni koji su bili u pojačanom programu protiv depresije radili su prosečno dva sata više nedeljno. Kao dodatak, on kaže, dobrobit tih tretmana daleko je premašila finansijske troškove poslodavca.

Depression«Trenutno, poslodavci vide zdravstvene olakšice za svoje zaposlene samo kao troškove i u suštini kao gubitak od kojeg nemaju koristi. Naši rezultati nagoveštavaju da su zdravstvene olakšice mogućnost za investiranje za poslodavce i način da oni poboljšaju svoje finansijsko stanje,» kaže doktor Vang.

Mnogi zaposleni u organizovanom programu nege izjavili su da im se više svidja razgovor sa savetnikom preko telefona nego sastanak licem u lice. Još jedna ušteda za kompanije je, kažu istraživači, kada zaposleni ne moraju da napuštaju radno mesto radi tretmana.

E ovako Roki brate pitao si majstora za bacanje u depru . Ja sam ti kralj tih situacija ali sam postao i s vremenom majstor za izbacivanje iz tih sina koje vode u beizlazne situacije. Dobro je covjek rekao na pocetku batali se izlazaka koji te samo depraju jos vise, okupi mali broj ljudi i radi nesto fizicki ilite trci, vozi bic, role sta bilo samo da se malo relaksiras, mjuza ima isto svojih efekata na mene barem. Ja sam takodje imao problem sa zenama tj. posto sam veoma sramezljiv tesko sam ih pronalazio ali i kada ih nadjem majstor sam bio da nesto sjebem i vazdan sam ja bio kriv, jednostavno se nisam mogao otvoriti nekome do kraja i to je sve mucilo kada me nesto pitaju ja samo odmahnem glavom ili kazem ne moras ti sve znati . Poslije ovog uvijek je bilo veoma kratko i gorko . Eh jebiga da sam znao da je rjesenje svih problema veoma blizo i da cu se smijati tim danima rekao bih da sam lood ali eto tako je bilo. Jednostavno kolegica moja dugogodisnja mi je zapela za oko i ja bom jedne famozne subote nakon nekog jutarnjeg jurcanja po gradu i trazenju jedne budalestine i prekontavanja sebe po jedno 7 000 000 put nazovem je (pazi to) i velim sta more biti sta ne more ali ja vise ne mogu bez tebe , eto i tako ta moja prica oko tih bezze situacija stala taj dan a to bide sada podug vremenski period i bogami ako bogda idemo i na iduci stepen uskoro . Uglavnom nemoj se zamarati stvarima nekim bezze ova prica je po meni samo pokazatelj da svatko nadje nekog ali neko ranije a neko kasnije ali sigurno nadje.

Zato Roki kani se ti gandji, lexaurina, alkohole i drugih bakaracija baci se malo u zdrav zivot i vidjeces da ce i duh zdraviji biti .

Kada je depresija u pitanju (a i depresija ima više vrsta!), preporučujem kognitivno-bihejvioralnu psihoterapiju, dokazana poboljšanja. Ako ne znate kome da se obratite, otiđite u svaki veći dom zdravlja, nađite psihologa koji tamo radi i pitajte ga da vas dalje uputi.

Bobe mogu pomoći kod nekih depresivnih stanja, ali i pored lijekova se preporučuje psihoterapija. Bolji efekti!

.

Roki machak,
Dobar sex je najboji lijek!
Pokusaj naci kakvu zadavacicu, da bude dobro i tebi i njoj, ima da zaboravis na sve!
Ali pazi da GA na vrijeme izvadis!

chuchumbamayumbe wrote:Roki machak,
Dobar sex je najboji lijek!
Pokusaj naci kakvu zadavacicu, da bude dobro i tebi i njoj, ima da zaboravis na sve!
Ali pazi da GA na vrijeme izvadis!

i ne turaj ga u paksu

karabaja-x wrote:

chuchumbamayumbe wrote:Roki machak,
Dobar sex je najboji lijek!
Pokusaj naci kakvu zadavacicu, da bude dobro i tebi i njoj, ima da zaboravis na sve!
Ali pazi da GA na vrijeme izvadis!

i ne turaj ga u paksu

Da ti ne bi slucajno ostalo zeljanice na pitonu!

chuchumbamayumbe wrote:

karabaja-x wrote:

chuchumbamayumbe wrote:Roki machak,
Dobar sex je najboji lijek!
Pokusaj naci kakvu zadavacicu, da bude dobro i tebi i njoj, ima da zaboravis na sve!
Ali pazi da GA na vrijeme izvadis!

i ne turaj ga u paksu

Da ti ne bi slucajno ostalo zeljanice na pitonu!

apropos piton, reci joj sljedece carobne rijeci:

daj pokazi kako si dobra
znam da volis
kad te dodirne kobra

karabaja-x wrote:

chuchumbamayumbe wrote:

karabaja-x wrote: i ne turaj ga u paksu

Da ti ne bi slucajno ostalo zeljanice na pitonu!

apropos piton, reci joj sljedece carobne rijeci:

daj pokazi kako si dobra
znam da volis
kad te dodirne kobra

OPLAKAH, rahmeta mi Azizinog!

chuchumbamayumbe wrote:

karabaja-x wrote:

chuchumbamayumbe wrote: Da ti ne bi slucajno ostalo zeljanice na pitonu!

apropos piton, reci joj sljedece carobne rijeci:

daj pokazi kako si dobra
znam da volis
kad te dodirne kobra

OPLAKAH, rahmeta mi Azizinog!

i ja isto

roki wrote:http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... =depresija

Sjeca li se ko gore navedene teme....
Pod Seroxatom sam vec nekih 3 mjeseca.Stanje mi je bolje ali ne koliko sam ocekivao.Jesam li ja proklet ili je do mene.Mene nista u zivotu neide.
Djevojke me nevole(iako sam lafac.Nije da sebe hvalim ali kad ti tako svako govori vec godinama onda je valjda tako).Koliko sam imao propalih veza ali sam uvijek ja bio ostavljan.Jednostavno se poslije nekog vremena zaljubim pravo a posto sam veoma osjecajan i dajem svoje srce i dusu onda to ocekujem i od druge osobe sto naravno nedobijem jer ona onda zapravo pocne hladiti.Problem je i taj sto imam prilicno dobru skolu u vezi djevojaka koju nikad neprimjenjujem jer se bojim da nekoga nepovrijedim ali sam navikao biti povrijeden.
Kazu mi da se zamaram glupostima.Da sam preopterecen.
Sada neplacem svaki dan ali jako patim.Tako mi fali neko da me saslusa,da mu se pozalim da mu sve kazem a da na kraju nestrahujem da cu biti odbacen kao svaki put do sada.
Mislim da je sad najveci problem moja licnost.Neznam kako da reagujem u nekim situacijama.Zapravo najbolje receno neznam ko sam.Jesam li ja fin i povucen ili sam najveci supak ovog svijeta.Nekad mi dode takva ljutnja na par dana da bih sav svijet poslao u neku stvar ali sve sebe sputavam jer znam da bih ispao jako jako smijesan i glup.Opet sam nekada fin i njezan ali znam da kad sam takav sviju gubim kao i do sada.
Samo se pitam kako drugi ljudi koji su tako pokvareni,poglupi,poruzni imaju tako puno prijatelja i sve se oko njih nesto desava a ja koji sam eto kao lijep,prosjecno inteligentan i prije svega jako osjecajan i iskren nemam nikoga.Tako se usamljeno osjecam.Niko me neshvaca.
Seroxat mi je pomogao samo u vezi placa da neplacem svaki dan.
Jedan sam dan plakao 7 sati konstantno i to ko malo dijete valjao se po podu i molio Boga da ova patnja vise prestane.
Uvece sebe uhvatim u mislima kako bi bilo fino umrijeti da ovo sranje od zivota prestane.
Bio sam kod onoga psihologa sto ste mi preporucili na staroj temi i rekao je da imam socijalnu fobiju.Joj poludit cu vise.Glava mi puca cijeli dan od ovakvih misli.Ja uopste neuzivam u zivotu ni trenitka vec dugi niz godina.
Usput imam 22 godine ali se osjecam nekad kao dijete.Uhvatim se u nekim postupcima(najvise kad se naljutim zbog gluposti) i onda sebe sputavam da se neljutim jer je drugima smijesno kako reagujem.
Ubit cu se vise jer nemogu ovako

sta bi sa tebe?

Ko je roki danas???
Danas sam potpuno novi covjek.Znate kada nekoga promjenite za 360 stepeni,e to sam ja.Samo se ja nisam promjenio nego sam se samo vratio na svoje staro,normalno stanje.
Sad kada procitam svoje postove na ovu temu,osjecam neki stid jer sam bio tako slab.Ali opet se i ponosim jer sam svoj problem podjelio sa mnogima,kako na forumu tako i u stvarnom zivotu,i mislim da je to bio moj prvi korak naprijed.
Naravno,ovo tek sada uocavam jer sam prije bio na samom dnu,izguljen u nekom svom svijetu bola i tuge.
I danas pijem Seroxat 20mg dnevno.Znaci vec oko jednu godinu.
Jednostavno sam se preporodio.Nisam plakao otprilike oko 8 mjeseci,neke sucidne misli mi nisu ni na pameti,izlazim,druzim se stekao sam nove prijatelje,ljudima sam drag i jako me cijene.Imao sam par veza u kojima sam JA bao glavni inicijator.Sada sam u ozbiljnoj vezi i super mi je.
Prije nisam imao samopostovanja,osjecao sam nedostatak samopouzdanja i osjecaj manje vrijednosti.sta god bi mi neko rekao,ja bih se povlacio i mislio kako sam uvijek ja svemu kriv i kako su drugi bolji od mene.Sada sam mozda malo otisao u drugu krajnost pa nesljivim nikoga ni 5% ali znam ja dobro ko je sta zasluzio.
Do kada cu piti lijekove??Doktor kaze da je ovo minimalna doza(doza odrzavanja) Seroxata,sto je meni jako drago.Ne smatram se nekim psihicem,nego svoje lijecenje vidim kao i sva druga lijecenja.kao sto se neko lijeci od povisenog pritiska,tako se i ja lijecim od depresije.
Vjerovatno cu pod terapijom biti jos neko vrijeme,vjerovatno dok studiram.Kada se jos malo ustabilim,,nadem ako Bog da posao,ozenim se,mislim da mi pomoc hemije vise nece trebati.
Ovom bi se prilikom takoder svima zahvalio na savjetima koje ste mi dali,a posebno osobama koje su mi se javile na PP i koje sam licno upoznao.

svaka cast jarane na borbi, iskrenosti i uspjehu. tvoja prica moze biti inspiracija mnogima koji se nalaze u slicnoj situaciji u kojoj si ti bio.

vjerovatno kasnim sa ovim postom ..al jbga ne brigaj,,,
imas 22 godine ,,NAJVAZNIJE DA SI ZDRAV..

imam havera par godina stariji od tebe neki dan mu dijagnosticirali multiplasklerozu.,,.
sjeb nad sjebovima

pogledaj malo probleme drugih ljudi i shvatices da nisi u najvecim govnima

imam ja i slicnih problema ..al koliko god padam u crnjake veci sam expert u izlazenju iz njih,,,,
no sikiriki

roki wrote:@mamica31-neznam ni sam vise.Od djetinjstva pa sve do danas samo bol i patnja.Kolike sam strahove prozivljavao da me je zeludac bolio.Jednostavno nemogu vise da podnesem poraz.Iako sam sam sebi rekao bezbroj puta da cu se poceti boriti u zivotu nikad nisam uspio uciniti veci korak.Mozda ja sebi postavljam prevelike zahtjeve.Mozda da pustim da ide sve svojim tokom.A sto se tice djevojaka i veza.Ja sam godinama uvjeravan da sam glup,nesposoban i svaki prekid veze,ili bilo koji drugi neuspjeh dozivljavam kao svoju krivicu i preuvelicavam stvar.Onda to vuce gore navedenu preopterecenost raznim glupostima sto mi se odrazava i na srce.Koliko mi je puta daha nestalo.U zadnje vrijeme zbog tableta manje ali je bilo situacija kad sam se prepao za sebe

Znaci dostigao si najdublju tacku u toj svojoj depresiji, sad ti je vrijeme da se koprcas prema povrsini, ne dozvoli sebi vise takva razmisljanja. Sklon si losim mislima i vrlo lako osjetis i privuces k sebi negativnu energiju cak i drugih ljudi.
Pocni sebe prvo cijeniti pa ce te i drugi cijeniti. Ako zelis (tako jako) vezu sa nekom djevojkom nemoj pri prvim izlascima s novom djevojkom ocekivati previse, ne gledaj sta ce da se desi narednih 10 godina. Opusti se i uzivaj u svakom novom izlasku, pokusaj da gledas od danas do sutra (bar dok se ne oporavis skroz) a vrijeme ce pokazati koliko je ona i da li je ona bas ta koja je tebi potrebna, ona koja je vrijedna tvojih osjcaja. Ljubav ne moze na zor koliko god ti to zelio ona se desi kad se najmanje nadas. A to sto se dajes 100 % to je super. Znas li koliko ljudi zivi i umre a da nikada nije znao/la pruziti ljubav? Da li si svjestan koliko si ti u stvari sretan jer mozes i znas podijeliti ljubav koju osjecas?
Pogledaj prvo sta sve imas, skoncentrisi se na to prije nego pocenes sagledavati samo ono sto nemas. Nadji sebi neki hobi, izadji sa prijateljem makar jednim jedinim u svom zivotu ali neka ti je on/ona pravi prijatelj, bolje nego imati tonu prijateljstava a strepiti kad ce ti neko zabiti 'noz u ledja'.
Iz depresije se moras izvuci sam. Ljudi drugi mogu da te saslusaju i pomognu ali na kraju si ti taj koji se izvlacis a mozes uspjeti jedino ako to stvarno iskreno zelis.
Covjece mlad si imas samo jedan zivot, sreca nije imati momka/djevojku sreca je biti zdrav, ustati svakog jutra i pogledati se u ogledalo znajuci sta vidis pred sobom, osobu koja je iskrena koja se ne boji svojih osjecaja niti ih izraziti (cak i na ovom forumu si to dokazao). Trebas biti ponosan na sebe jer si sposoban da osjetis i podijelis osjecaje, a vjeruj naici ce bas ta specijalna osoba i nece te razocarati.. Pitanje je vremena. A za ljubav trebas imati strpljenja... Zivot je padanje i ustajanje, zivot je voljeti cak vise puta, sve je to normalno.
Zamisli samo koliko srece i radosti donosis svojim roditeljima i prijateljima jer si tu u njihovim zivotima..
Zamisli samo koliko vec imas.. u odnosu na to sto ti nedostaje ..

evo citam i malo me nerviraju oni "trzni se,nije ti nista"-da se covjek moze trznuti ne bi se obracao potpunim strejndzerima sa srcem na dlanu...drago mi je da ti je sada puno bolje.i drago mi je sto si se ozbiljno pozabavio sa sobom. sport i ljubav dodatno jako puno pomazu.
mene je zaintrigiralo nesto drugo-pominjanje samoubistva...ne mogu reci da mi je zivot posut ruzama,prije trnjem...i smrtni slucaj me bacio u dubine za koje nisam znala da postoje...ipak-zalost je nesto drugo od ciste depresije. htjela sam reci da nisam nikad pomislila da se ubijem.tj. jesam,1995.kada su govorili da ce bihac pasti...ja sam pomislila kako cu se radije ubiti,nego da mi se desi sudbina nekih koje poznajem.medjutim...cak i tada,bio je u meni neki glas koji je govorio-ma nece bihac pasti i drugi glas koji je govorio-pa vidis ,nekima se to desilo,pa su oni ipak zivi...
srecom...docekala sam kraj rata,zavrsila skolu,pocela "zivjeti zivot".medjutim...imam neke trenutke,neke situacije kad osjetim kako mi voda raste preko glave,kako me hvata muka i panika...i onda se sjetim dvoje ljudi,jednog momka/komsije/prijatelja i jedne drugarice iz skole kojih vise nema. poginuli su u ratu. i nekako me bude stid sto se ja sikiram i brinem i mislim da je smak svijeta,a oni bi sigurno radije imali sve moje probleme nego vec toliko godina da leze pod zemljom. i isto...nekad pomislim kako su stvari besmislene-da ja vazda nesto brinem i panicarim,a moja mama je umrla u najboljim godinama i za nju nikad nije bilo nerjesivog problema...hocu reci nekad me jednostavno stid. sad dok ovo pisem nekako mi se kristalizira da ja mozda imam problema sa samopouzdanjem i samopostovanjem...jer se osjecam puno manje "kvalifikovanom" za zivot,od nekih koje je bog uzeo sebi...
opet,nekad osjecam kako imam neku ulogu u svemu ovom,mozda nije uloga koju je imala moja mama koja je prstala od optimizma i snage,ali ipak neku nekome korisnu ulogu.
hocu reci,dragi roki...ja imam skoro pa 30 godina...ili sam i ja bolesna, ili ?
mislim da su neki ljudi (zdravi) ali jednostavno osjetljiviji od drugih...e sad...cini mi se da je lakse pokusati shvatiti kako korisno upotrijebiti tu osjetljivost, nego promijeniti svoju licnost da bi bio nesto sto nisi.
bas sam vidjela neku knjigu o hipersenzibilnim ljudima...dahl,dahlen...nemam pojma kako se autor zove...mozda je procitam,ako mi naleti opet da je kupim. ako nesto pametno procitam-javim se.
i pliz-ostavite ovu temu koliko je moguce-u bosni i u dijaspori ima sigurno jako puno nasih ljudi koji jos nisu o sebi i pri sebi svako nosi neko svoje breme,a bas ima finih savjeta.

roki wrote: Ja sam godinama uvjeravan da sam glup,nesposoban i svaki prekid veze,ili bilo koji drugi neuspjeh dozivljavam kao svoju krivicu i preuvelicavam stvar.

1. Ko ti je citirano rekao- zatjeraj ga u MP3
2. U tabletama nije spas- u vinu je spas.

bolan milivoje, u vinu je istina

pustopoljina wrote:bolan milivoje, u vinu je istina

pusti sta latini pricaju...
u vinu je spas