tempora wrote:Sa ovom pameti, kao tek rodjen roditelj, necu se usuditi postavljati ultimatume, ma kako se odabiri moje djece, kosili sa mojim razmisljanjem.( ako mi se u medjuvremenu ne desi da pobudalim, sto valjda nije iskljuceno).Ne vjerujem u ultimatume, vjerujem u kontraefekat i ne vjerujem da bi moje sprjecavanje u odabiru partnera moje dijete sprijecilo da napravi "opet" gresku. Vjerujem u integritet svakog zivog bica i nadasve ga postujem.Iako cu se do kraja zivota osjecati odgovornom prema svojoj djeci i biti brizna i strepiti nad njihovim zivotima, ja nakon njihove 18e godine nemam zakonsko pravo da odlucujem.Do tada mogu reci ovo moze i ovo ne moze.No kasnije, jedino sto mogu je da se nadjem pri ruci i da pomognem ukoliko je to potrebno.
Ne vjerujem u "posjedovanje" koje se ovdje izrice, tipa, ja sam te rodio-ja cu ti i presuditi.Donijeti nekoga na svijet, znaci imati privilegiju i gledati u kakvu se osobu to bice razvija, pomoci mu da raste, odraste i sazivi svoj zivot.Sve ostalo je sebicnost.Ne bih da snosim krivicu za nesrecu svoga djeteta ili bilo koga.Licni odabir ipak mora biti licni, jer sve drugo znaci oduzimanje identiteta, slobode, postojanja.Ja za to nemam hrabrosti.
A roditelj nerijetko grijesi i stoga, treba ga postivati, pomagati ali ne i slijepo slusati.
Na kraju krajeva, koliko djece pati zbog ambicija svojih roditelja ili pokusaja nametanja stvari koje su oni propustili ili nisu mogli uciniti=pa to pokusavaju nadoknaditi na svojoj djeci.Koliko roditelja projektuje svoj zivot na dijete, kao da je ono olicenje nega i njegovog karaktera, a ne neka druga individua.
Nacelno, ti si u pravu, medjutim ... roditelji stvari rade iz najbolje namjere. I tacno je da i grijese. Sta ce dijete za sebe odabrati.... to je rezultat odgoja do 13 godine. Ne odgaja se dijete sa 18 nego sa 10 godina. Ja nisam roditelj. Ali roditelj ne bi trebao da bude zrtva losih djecijih odluka. A mi nismo razvijeni zapad gdje se dijete ispali na fax i drzava mu dadne kredit.... i nakon toga, roditelj ga srece jednom godisnje. Kod nas to malo drugacije funkcionise... od novcanog pomaganja do familijarnih obilazaka. I sa te strane, roditelj ima pravo da BIRA s kim ce imati relacije (neko nece sa seljacima, neko nece sa cafirima, neko sa komunistima...., a imas i onih koji bi samo sa doktorima).
Ipak, mi smo ovdje otisli u krajnosti, jer mnogi roditelji se ne slazu sa djecijim odabirom, ali ne smatraju ga katastrofalnim.
Kada ga smatraju katastrofalnim, imaju pravo da ucjenjuju ("ti i ja smo zavrsili") ... kao sto i djeca imaju pravo da ne poslusaju.
Ja sam sa svojima davno rascistio, pa mi se niko ne petlja, ali bih uvijek saslusao razloge koje neko ima protiv mog odabira. I to bih jako pazljivo saslusao.... 30 godina zivota vise .... je ogroman period i ogromno iskustvo zivotno.
Ono sto ja sada zivim, moj stari je i prozivio i pogledao jedno deset puta u ovoj ili onoj varijanti. A najmrze mi je bilo to... sto se njegova jedna recenica komentara uvijek pokazala tacnom (on kaze jednu recenicu i time je diskusija zavrsena, a ja sam uvijek bio slobodan da radim sta hocu...a i radio sam
)...
Zato i shvatam da on ima potpuno pravo da me otkaci ako se neki moj zivotni izbor ne slaze sa njegovim misljenjem. Ako ja nisam duzan da njega slusam, zbog cega bi on trebao ispastati zbog mojih gluposti?!?!
nije jos naucio razlikovati neke "stvari" 
svaka čast
... na papiru i rijecima 
.