Biti Grk Zorba na jedan dan
Telefonski poziv. Ok, doci cu, mada izbjegavam voznje ljeti zbog vrucine.
Kasnije, u krevetu pomislim da li ce doci. Osjecaj. Kada se budem spustao niz omiljenu nizbrdicu, da pokusam oboriti licni. Al ako nema osjecaja, dzaba. Pomalo se i bojim hoce li ona moja zapustena krntija od bicikla izdrzati, zanima mi koja li je max brzina prije nego se pocne raspadati. Moram nabavljati novo, bolje prvom prilikom.
Ujutro, vrijeme pomalo oblacno, nije pretoplo iako je sredina ljeta. Spremim se, krenem, nista narocito, sve izgleda vrlo obicno. Penjem se uz jedan brijeg, nista, drugi, opet nista, inspiracije nema.
Konacno i treci brijeg, najveci, do vrha dolazim, cekam na iskru ali nje nema.
Ipak krenem, da pokusam, samo se nadam da ne bude prepreke na putu (auto, grana, zivotinja) jer se zaustaviti nemere.
Idem, povratka nema, nizbrdica je asfatirana, par okuka, prilicno strmo ali ne traje dugo. Samo da nista ne bude na putu, samo da nista ne bude...
I vec sam pri dnu, valja zakociti prije glavnog puta, nije bio problem ali ne smijes ni dangubiti jer se moze proletit.
Pogledam na brzinomjer - 84.8 km/h, nisam uspio ali ovo mi je drugi najbolji na listi (prvi je 85.4 km/h postignut na jednoj drugoj "stazi").
Uvijek mi padne na um i ona bosanska "Niz brdo se i xxxxx valjuta"
Malo oklijevanje i cekanje na iskru koja nije dosla su me kostali. Kao i u zivotu, uostalom.
Produzim dalje, grupa je vec tu, mala ali odabrana. Voznja je bila cisto brdska, makadam i kroz sumu. Nekoliko motokros vozaca, dva velika 4x4, dva konjanika - to je sve sto smo sreli.
--------------
PS. Desilo se jutros - i reko da malo osvjezim ovu temu na Sa-x, dugo nema nista. A izvinjavam se sto sam lijen pa ne nosim kameru da postavim par slika - mozda jednog dana se i to desi.