Nedavno sam postavila pitanje bezbjednosti djecijih vrtica, jer sam bila uznemirena cinjenicom, da je jedan od vrtica koji sam vidjela, smjesten u stambenoj zgradi, na prvome spratu, bez pomocnog izlaza, sa debelim zavjesama na prozorima.Sto mi je reklo, da se o bezbjednosti nije razmisljalo.
Neki forumasi su mi ponudili protokole i zakonike ( pedagoske), ali ja nisam naisla ( moguce da nisam dovoljno informisana) o protokolima za bezbjednost i pravilnicima uredjivanja ovakvih objekata.
I u idealnim situacijama sa odlicnim mjerama bezbjednosti, mogu se desiti tragedije.No upravo mjere bezbjednosti ( a to nije samo pozarni alarm) sprijecavaju vece tragedije!I koliko je meni poznato, obicno se radi o ljudskom faktoru, nemarnosti i nepripremljenosti na ovakve situacije.
Mi mozemo skupiti donacije, nije problem, mozemo usvojiti djete-rado, ali ako ova tragedija nije podsticaj da se razmislja o bezbjednosti malisana u prostorima u kojima borave, onda ja ne znam sta jeste?
Koliko je zrtava jos trebalo da padne ( a srecom nije) -jer su starija djeca spasavala bebe? Koja su i sama djeca? I vrlo vjerovatno nepripremljena na ovakve situacije?
Sama cinjenica da je jedna medicinska sestra zaduzena za brigu o 24 bebe

govori dovoljno zasto je upravo 5 beba izgubilo zivot u ovoj tragediji! Ta medicinska sestra uz sve svoje nadljudske napore da spasi te bebe, nije i ne moze biti odgovorna za toliko malih zivota.
I meni je strasno zao, sto se samo u velikim tragedijama traze krivci i odgovornost.Pa onda iz nemoci i zaljenja zelimo uciniti nesto humano. A do tog cina dug je put da uvidimo greske i ucinimo sve da ne dodje do ovakvih tragedija.
Sutra ce se pohrliti da se dodijele novi krevetici, odjeca, hrana i sl.A ko i kako ce voditi racuna o bezbjednosti? Jer tu donacije ne pomazu, vec odgovornost i zakoni.
Ko je kriv?

Valjda vatra.
