slazem se u potpunosti. ali evo kad smo poceli da objasnim zasto imam ovakav stav. neposredno nakon rata moja ekipa i ja smo krenuli ka "normalnim" obavezama: fakulteti, posao... i svako nase (svakodnevno) druzenje svodilo se na prepricavanje ovog ili onog ratnog derneka. sve bi se zavrsilo tako da na kraju upadnemo u crnjak jer se sjetimo da je na ovom ili onom derneku bio neko koga vise nema. zabranila sam neko vrijeme (skoro godinu dana) da se uopste doticemo rata. nekako sam to htjela potisnuti i bilo mi je lakse. kada sam ponovo progovorila o ratu, sve manje mi je lijepih sjecanja ostajalo. valjda neki proces koji ce se nekada zavrsiti samo jos ne znam kako. izvinjavam se ako previse crnjacim, ali to je trenutno rat "u mojoj glavi". evo necu vise kvariti pricu o pozitivnim stranama rata, ali nekako me ponijelo i osjetila sam potrebu da se "istovarim".prleitihi wrote:u mojoj glavi rat budi i granate i krv..i pivaru i odlazak po drva..ali to ne znači da se u te četiri godine nije desilo dobrih stvari..zašto ih ne bih spomenuo?..nostalgija?..pa šta i ako jeste..za dobrim stvarima ću uvijek žaliti i sa merakom ih se sjećati..a vidim ima ljudi i koji su išli na liniju pa se rado sjećaju dobrih stvari iz rata..tako da priča "lako je meni ja nisam iš'o na liniju"..ne pije vode!
To divno ratno vrijeme...
-
lady_bug
- Posts: 291
- Joined: 25/01/2007 16:04
#101
-
Jonx
- Posts: 345
- Joined: 14/01/2007 12:05
- Location: Tibet
#102
Jeben vakat, nema price...ipak....
Jebo te rat...umalo ne poginuh od pretis lonca....
Razjebo stari pretis lonac da pece rakiju od rize. Satro napravio neki ventil i one spiralne cijevi za hladenje... On i komso su taj dan ko dva djeteta sve obljetali oko te skalamerije i kao cekali da rakija pocne curiti na pipu. Sve bi super bilo da se nesretno zrno rize nije podiglo na ventil pa ga zecepilo.
Jebo 84-ku kakva je to eksplozija bila! Povaljalo nas ko zeceve spaljene parom. Od sporeta ostala samo uspomena
DA SE NAJEZIS!!!
Evo i jedna kratka prica napisana na blogu koja mozda "prikladnije" svjedoci o tom vremenu.
Sjecanje......
U svoj svojoj dosadi rovario sam po vasim blogovima, i na jednom od njih naletim na post posvecen Juki Prazini... Pjesma, Vukovi... Sjecate se????
Enivejz, rekli bi blogeri, ta mi pjesma na neki specifican nacin refreshira sjecanje na to vrijeme... I priznajem, najezio sam se, cak je i knedla zastala u grlu...
Sjetih se tako mnogih nasih ratnih zajebancija kojima ratu prkosismo na svoj nacin, proklinjuci ono sto je bilo, protestirajuci protiv onoga sto jeste.....
Sjetih se da sam u to vrijeme imao samo dvije igracke, kljesta i brifer... Bas kao Baltazar, cesto sam tad snjuhao okolo trazeci dragocjeni izvor energije, ne bi li se pod svjetlom lampe uspio posrati u kantu....
Sjetih se i kako nas je Papak znao cesto puskom tjerati sa tresnje...
Sjetih se kako smo se u to vrijeme djelili na pitare i manijake... Mi smo nosili kanistere sa plavim cepovima, a pitari sa crvenim...
Sjetih se svih dragih prijatelja koji vise nisu sa nama....
Ne, ne hulim u Tebe,
samo te pitam: Zasto najbolje uzimas za sebe?
Toliko godina poslije imam sve; tresnje, vodu, solju, struju i skupe igracke...
Ipak, jos bi jednom kao djete, imitirao Baltazara trazeci dragocjeni izvor energije, ne bi li se pod svjetlom lampe posljednji put posrao u kantu.
Njima u inat!
Jebo te rat...umalo ne poginuh od pretis lonca....
Razjebo stari pretis lonac da pece rakiju od rize. Satro napravio neki ventil i one spiralne cijevi za hladenje... On i komso su taj dan ko dva djeteta sve obljetali oko te skalamerije i kao cekali da rakija pocne curiti na pipu. Sve bi super bilo da se nesretno zrno rize nije podiglo na ventil pa ga zecepilo.Jebo 84-ku kakva je to eksplozija bila! Povaljalo nas ko zeceve spaljene parom. Od sporeta ostala samo uspomena
DA SE NAJEZIS!!!
Evo i jedna kratka prica napisana na blogu koja mozda "prikladnije" svjedoci o tom vremenu.
Sjecanje......
U svoj svojoj dosadi rovario sam po vasim blogovima, i na jednom od njih naletim na post posvecen Juki Prazini... Pjesma, Vukovi... Sjecate se????
Enivejz, rekli bi blogeri, ta mi pjesma na neki specifican nacin refreshira sjecanje na to vrijeme... I priznajem, najezio sam se, cak je i knedla zastala u grlu...
Sjetih se tako mnogih nasih ratnih zajebancija kojima ratu prkosismo na svoj nacin, proklinjuci ono sto je bilo, protestirajuci protiv onoga sto jeste.....
Sjetih se da sam u to vrijeme imao samo dvije igracke, kljesta i brifer... Bas kao Baltazar, cesto sam tad snjuhao okolo trazeci dragocjeni izvor energije, ne bi li se pod svjetlom lampe uspio posrati u kantu....
Sjetih se i kako nas je Papak znao cesto puskom tjerati sa tresnje...
Sjetih se kako smo se u to vrijeme djelili na pitare i manijake... Mi smo nosili kanistere sa plavim cepovima, a pitari sa crvenim...
Sjetih se svih dragih prijatelja koji vise nisu sa nama....
Ne, ne hulim u Tebe,
samo te pitam: Zasto najbolje uzimas za sebe?
Toliko godina poslije imam sve; tresnje, vodu, solju, struju i skupe igracke...
Ipak, jos bi jednom kao djete, imitirao Baltazara trazeci dragocjeni izvor energije, ne bi li se pod svjetlom lampe posljednji put posrao u kantu.
Njima u inat!
Last edited by Jonx on 05/03/2007 16:39, edited 3 times in total.
-
photo
- Posts: 839
- Joined: 19/09/2003 00:00
#103
bili smo puno blizi jedni drugima. sva ona raja pribliznih godina u mom naselju se nije ni pozdravljala, a kada je rat poceo, svaki dan smo bili zajedno, isli jedni kod drugih, plakali zajedno kada bi neko poznat poginuo, slavili nove godine zajedno isli po vodu zajedno, isli po humanitarnu zajeno, sjekli drvece zajedno, razvaljivali prodavnice radi drvenarije zajedno, jebalai se zajedno i sve smo radili zajedno. bili smo puno blizi jedni drugima. takodje, nije bilo nikakve mrznje medju nama. nismo se svadjali, nismo se prepirali, nismo ubjedjivali jedni druge. samo smo se zezali, ludirali, jebavali, uzivali i pokusavali da prezivimo svaki dan kao da nam je zanji.
sjecam se doceka nove godine sa dvije konzerve sardina u paradajiz sosu (ko se sjeca, to su one njemacke konzerve zlatne boje).
sjecam se hljeba koji je moja stara pravila sa 80% mekinja i ono malo brasna. crn ko ugalj, tvrd ko drvo ali ko te pita, jedi.
sjecam se zime 92-93 i -18'C, lezim u sobi, stakla na prozoru nema, samo ona UNHCR folija, ja u trenerci, hlace, pokriven nekim jorganom, carape, majica, dzemper, jakna pa uniforma sa kapom po glavi. probudim se ujutru, a ono inje se uhatilo na meni.
sjecam se brijanja na sapun.
sjecam se odlazaka po vodu kao da smo isli na izlet i policijskog sata koji nije vazio ako ides po vodu. pa se uputis na hrasno brdo, ljudi tamo izbace slaufe na ogradu i raja iz "padinskih" dijelova se skupljala i uzimala vodu, pricala sa tim istim ljudima koje si vidio tada i nikada vise.
sjecam se podgrijavanja vodu u kanisterima na suncu da se mogu okupati toplom vodom, jer nije bilo struje, plina a gdje ces drva trositi na to, treba pojesti nesto toplo.
sjecam se skupljanja kisnice kada je kisa padala za potrebe WC-a.
sjecam se "posljednjeg metka" koji sam bacio tek 2002 godine (za one koji ne znaju, te metke smo svi mi iz jedinice cuvali u dzepu da, ako ikada budemo opkoljeni, ubijemo sami sebe da ne bi cetnicima pali pod ruke ili noz).
sjecam se, kada bih dobio paket od nekoga, citavo naselje se poreda po prozorima, gleda koliki je paketa, pa ti dodju dolaziti u stan, a gdje ces da ne podijelis s njima, jer si znao da ce i oni isto tako podijeliti pakete s tobom.
sjecam se svega. jos uvijek. i to dobro. a i sjecam se da smo svi bili blizi jedni drugima jer smo svi bili u istom sranju.
sjecam se doceka nove godine sa dvije konzerve sardina u paradajiz sosu (ko se sjeca, to su one njemacke konzerve zlatne boje).
sjecam se hljeba koji je moja stara pravila sa 80% mekinja i ono malo brasna. crn ko ugalj, tvrd ko drvo ali ko te pita, jedi.
sjecam se zime 92-93 i -18'C, lezim u sobi, stakla na prozoru nema, samo ona UNHCR folija, ja u trenerci, hlace, pokriven nekim jorganom, carape, majica, dzemper, jakna pa uniforma sa kapom po glavi. probudim se ujutru, a ono inje se uhatilo na meni.
sjecam se brijanja na sapun.
sjecam se odlazaka po vodu kao da smo isli na izlet i policijskog sata koji nije vazio ako ides po vodu. pa se uputis na hrasno brdo, ljudi tamo izbace slaufe na ogradu i raja iz "padinskih" dijelova se skupljala i uzimala vodu, pricala sa tim istim ljudima koje si vidio tada i nikada vise.
sjecam se podgrijavanja vodu u kanisterima na suncu da se mogu okupati toplom vodom, jer nije bilo struje, plina a gdje ces drva trositi na to, treba pojesti nesto toplo.
sjecam se skupljanja kisnice kada je kisa padala za potrebe WC-a.
sjecam se "posljednjeg metka" koji sam bacio tek 2002 godine (za one koji ne znaju, te metke smo svi mi iz jedinice cuvali u dzepu da, ako ikada budemo opkoljeni, ubijemo sami sebe da ne bi cetnicima pali pod ruke ili noz).
sjecam se, kada bih dobio paket od nekoga, citavo naselje se poreda po prozorima, gleda koliki je paketa, pa ti dodju dolaziti u stan, a gdje ces da ne podijelis s njima, jer si znao da ce i oni isto tako podijeliti pakete s tobom.
sjecam se svega. jos uvijek. i to dobro. a i sjecam se da smo svi bili blizi jedni drugima jer smo svi bili u istom sranju.
-
sarayewo
- Posts: 765
- Joined: 08/07/2003 00:00
#104
Morate li svaku temu sjebat' (u nedostatku boljeg izraza) nekim svojim nebuloznim raspravama? Ko ima sta da napise u duhu teme, nek napise... ko nema i kome se ne svidja tema, nek je zaobidje...
Cinjenica je da su nas upravo ove pozitivne stvari, momenti normalnog zivota u tom nenormalnom vremenu spasile od ludila...
Radili smo sve sto smo mogli da nam bar na trenutak bude lijepo, da na trenutak zaboravimo sranje u kom se nalazimo, a to se ne moze drugacije nego s rajom, s komsijama...
Bio sam dijete, pa je moje "pozitivno" sjecanje najvise vezano za ono sto sam radio s rajom da nam prodje dan... Pravili smo pancire od kutija od lunch paketa, pa ih farbali temperama... Igrali remija i pokera u romane Alan Forda... "ratovali" prackama protiv susjedne zgrade (zato su nam i trebali panciri
) Pa skola po stanovima u kojoj je bilo svega vise nego ucenja...
Tesko je izdvojiti jedan momenat kao upecatljivi od ostalih, jer je svaki imao svoju posebnu pricu i draz... al evo probacu spomenuti jednu...
Pred zgradom na parkingu je na pocetku rata ostao jedan ficho... tamno plavi, glanc, ma predobar... Neko je jos u prvih mjesec dana izvadio motor, a stakla su polomile sto detonacije, sto mi kada smo prvi put skontali svu snagu i moch komadica keramike sa svjecica za automobile (ko zna na sta mislim, zna...). Nekoliko dana smo mi proveli "radeci", dok mu konacno nismo slomili volan... a onda je nastao spektakl... nas 10-ak smo izgurali auto na vrh brda, pogurali se gdje je ko stigao, sto unutra, sto na krov, i krenuli u voznju... I vozali se tako - gurni uzbrdo, pici nizbrdo mi u nasem fici citava dva dana, sve dok fico nije jedno jutro netragom nestao. Pronasli smo ga (tj. ono sto je ostalo od njega) nekih godinu dana kasnije u basti na Bjelavama, ocerupanog - bez tockova, sjedista, farova... Samo je na tamno plavoj karoseriji jos stajala registracijska tablica po kojoj smo ga i prepoznali.
Cinjenica je da su nas upravo ove pozitivne stvari, momenti normalnog zivota u tom nenormalnom vremenu spasile od ludila...
Radili smo sve sto smo mogli da nam bar na trenutak bude lijepo, da na trenutak zaboravimo sranje u kom se nalazimo, a to se ne moze drugacije nego s rajom, s komsijama...
Bio sam dijete, pa je moje "pozitivno" sjecanje najvise vezano za ono sto sam radio s rajom da nam prodje dan... Pravili smo pancire od kutija od lunch paketa, pa ih farbali temperama... Igrali remija i pokera u romane Alan Forda... "ratovali" prackama protiv susjedne zgrade (zato su nam i trebali panciri
) Pa skola po stanovima u kojoj je bilo svega vise nego ucenja...Tesko je izdvojiti jedan momenat kao upecatljivi od ostalih, jer je svaki imao svoju posebnu pricu i draz... al evo probacu spomenuti jednu...
Pred zgradom na parkingu je na pocetku rata ostao jedan ficho... tamno plavi, glanc, ma predobar... Neko je jos u prvih mjesec dana izvadio motor, a stakla su polomile sto detonacije, sto mi kada smo prvi put skontali svu snagu i moch komadica keramike sa svjecica za automobile (ko zna na sta mislim, zna...). Nekoliko dana smo mi proveli "radeci", dok mu konacno nismo slomili volan... a onda je nastao spektakl... nas 10-ak smo izgurali auto na vrh brda, pogurali se gdje je ko stigao, sto unutra, sto na krov, i krenuli u voznju... I vozali se tako - gurni uzbrdo, pici nizbrdo mi u nasem fici citava dva dana, sve dok fico nije jedno jutro netragom nestao. Pronasli smo ga (tj. ono sto je ostalo od njega) nekih godinu dana kasnije u basti na Bjelavama, ocerupanog - bez tockova, sjedista, farova... Samo je na tamno plavoj karoseriji jos stajala registracijska tablica po kojoj smo ga i prepoznali.
-
prleitihi
- Posts: 4131
- Joined: 24/01/2007 16:44
- Location: laktaši
#105
joj kad spomenu to čerupanje auta.. 
..kod nas je neki levat izbacio golfa (s paket) iz garaže..uzeo šta mu je trebalo..i rek'o nama djeci - eto vam ga..mi se iživljavali..igrali..joj kad stariji mahalci skontaše o čemu se radi..sad kad se sjetim..na pamet mi pada slika kad vukovi obore kakvu životinju..pa kad prilaze i čeupaju..ista slika..za pola sta je ostala samo školjka!
..kod nas je neki levat izbacio golfa (s paket) iz garaže..uzeo šta mu je trebalo..i rek'o nama djeci - eto vam ga..mi se iživljavali..igrali..joj kad stariji mahalci skontaše o čemu se radi..sad kad se sjetim..na pamet mi pada slika kad vukovi obore kakvu životinju..pa kad prilaze i čeupaju..ista slika..za pola sta je ostala samo školjka! -
Abu FEED el-Castro
- Posts: 1655
- Joined: 19/04/2006 11:41
- Location: BH Teheran
#109
danas wrote:rat je bio bolji, jer smo mi tada bili bolji...
-
Cary Grant
- Posts: 81
- Joined: 27/11/2006 00:34
#110
Dobro čovjek i vrlo jasno reče - ako imate nešto dodati u korist teme, dodajte. Ako ne, onda nas pustite brate da mi uživamo u njoj i našim sjećanjima, a vi zaobilazite i prisjećajte se vama lijepih stvari. "Divno" u naslovu teme je cinizam, i ne znam kako niko od vas stručnjaka nije uspio skontati ovog "crnogorca" ovdje...
Ne razumijem kako ljudi žele nametati svoje mišljenje nekome... Meni je smiješna priča kako mu je pretis eksplodiro, i to iskustvo vjerovatno nikad ne bi doživio čovjek da nije bilo rata. Vidi šta je onaj gore prošo, i opet mu je drago sjetit se nečega. Meni jeste dio mladosti prošao u ratu, 15-19, ali ne bih ta sjećanja, ni loša ni dobra niza kakvo moguće drugo koje bih imao u miru. I nije to stvar nostalgije, ja mrzim doba prije rata, pogotovo sada kada znam šta su mi komšije mislile iza leđa a ja ko levat živio u skladnoj Jugoslaviji. Stalno mi pada na pamet John Malkovich i njegova izjava kad je došo prvi put ovdje, "znate šta, ljudi jesu preživjeli svakakve strahote ovdje, ali također su stekli iskustva koja niko na svijetu nije..." Pa kad je on skonto, ne znam kako neki od nas koji su bili ovdje ne mogu.
Priča mi jaran, 50-godišnjak, baš danas, i smije se čovjek... kako su na Žuči on i kolega bili u rovu kad se počelo rokat, i da bi se zaštitili, ovaj lego preko njega i obojica se pancirom pokrili. Njemu to smiješno a mogo je zjanit. A što mu ne bi bilo smiješno kad je to njegovo iskustvo i njegovo sjećanje, ima pravo činiti s njime šta hoće.
Sjećam se kako je jedna cura radila u štabu lokalnom, na vezi. I bilo joj dosadno i stalno prozivala četnike i pjevala im pjesmu, "stići će vas naša ruka i u Srbiji...", i stalno i povazdan. Dodijala ne samo njima, nego i raji u štabu. Kad odjednom, nakon sati i sati neodazivanja s druge strane, javi se muški glas koji joj kratko i jasno reče, "stići će te karina starog Vujadina!" Ne moram ni pominjati da se poklopila i nije prišla stanici heftu, a tek reakcije raje u štabu... digla im je moral za tri mjeseca naredna.
I kako to nije smiješna i lijepa uspomena? Koje mirnodopske situacije nude priliku za nečim takvim? Svi smo mi mogli doživjeti nešto drugo da nije bilo rata, ali ja ne bih mijenjao ništa ponuđeno za ove uspomene koje imam sad u glavi. Nizašta. A zjanio sam svašta.
Ne razumijem kako ljudi žele nametati svoje mišljenje nekome... Meni je smiješna priča kako mu je pretis eksplodiro, i to iskustvo vjerovatno nikad ne bi doživio čovjek da nije bilo rata. Vidi šta je onaj gore prošo, i opet mu je drago sjetit se nečega. Meni jeste dio mladosti prošao u ratu, 15-19, ali ne bih ta sjećanja, ni loša ni dobra niza kakvo moguće drugo koje bih imao u miru. I nije to stvar nostalgije, ja mrzim doba prije rata, pogotovo sada kada znam šta su mi komšije mislile iza leđa a ja ko levat živio u skladnoj Jugoslaviji. Stalno mi pada na pamet John Malkovich i njegova izjava kad je došo prvi put ovdje, "znate šta, ljudi jesu preživjeli svakakve strahote ovdje, ali također su stekli iskustva koja niko na svijetu nije..." Pa kad je on skonto, ne znam kako neki od nas koji su bili ovdje ne mogu.
Priča mi jaran, 50-godišnjak, baš danas, i smije se čovjek... kako su na Žuči on i kolega bili u rovu kad se počelo rokat, i da bi se zaštitili, ovaj lego preko njega i obojica se pancirom pokrili. Njemu to smiješno a mogo je zjanit. A što mu ne bi bilo smiješno kad je to njegovo iskustvo i njegovo sjećanje, ima pravo činiti s njime šta hoće.
Sjećam se kako je jedna cura radila u štabu lokalnom, na vezi. I bilo joj dosadno i stalno prozivala četnike i pjevala im pjesmu, "stići će vas naša ruka i u Srbiji...", i stalno i povazdan. Dodijala ne samo njima, nego i raji u štabu. Kad odjednom, nakon sati i sati neodazivanja s druge strane, javi se muški glas koji joj kratko i jasno reče, "stići će te karina starog Vujadina!" Ne moram ni pominjati da se poklopila i nije prišla stanici heftu, a tek reakcije raje u štabu... digla im je moral za tri mjeseca naredna.
I kako to nije smiješna i lijepa uspomena? Koje mirnodopske situacije nude priliku za nečim takvim? Svi smo mi mogli doživjeti nešto drugo da nije bilo rata, ali ja ne bih mijenjao ništa ponuđeno za ove uspomene koje imam sad u glavi. Nizašta. A zjanio sam svašta.
-
liberal
- Posts: 534
- Joined: 29/12/2006 04:31
- Location: Toronto
#111
Cary Grant wrote:Dobro čovjek i vrlo jasno reče - ako imate nešto dodati u korist teme, dodajte. Ako ne, onda nas pustite brate da mi uživamo u njoj i našim sjećanjima, a vi zaobilazite i prisjećajte se vama lijepih stvari. "Divno" u naslovu teme je cinizam, i ne znam kako niko od vas stručnjaka nije uspio skontati ovog "crnogorca" ovdje...
Ne razumijem kako ljudi žele nametati svoje mišljenje nekome... Meni je smiješna priča kako mu je pretis eksplodiro, i to iskustvo vjerovatno nikad ne bi doživio čovjek da nije bilo rata. Vidi šta je onaj gore prošo, i opet mu je drago sjetit se nečega. Meni jeste dio mladosti prošao u ratu, 15-19, ali ne bih ta sjećanja, ni loša ni dobra niza kakvo moguće drugo koje bih imao u miru. I nije to stvar nostalgije, ja mrzim doba prije rata, pogotovo sada kada znam šta su mi komšije mislile iza leđa a ja ko levat živio u skladnoj Jugoslaviji. Stalno mi pada na pamet John Malkovich i njegova izjava kad je došo prvi put ovdje, "znate šta, ljudi jesu preživjeli svakakve strahote ovdje, ali također su stekli iskustva koja niko na svijetu nije..." Pa kad je on skonto, ne znam kako neki od nas koji su bili ovdje ne mogu.
Priča mi jaran, 50-godišnjak, baš danas, i smije se čovjek... kako su na Žuči on i kolega bili u rovu kad se počelo rokat, i da bi se zaštitili, ovaj lego preko njega i obojica se pancirom pokrili. Njemu to smiješno a mogo je zjanit. A što mu ne bi bilo smiješno kad je to njegovo iskustvo i njegovo sjećanje, ima pravo činiti s njime šta hoće.
Sjećam se kako je jedna cura radila u štabu lokalnom, na vezi. I bilo joj dosadno i stalno prozivala četnike i pjevala im pjesmu, "stići će vas naša ruka i u Srbiji...", i stalno i povazdan. Dodijala ne samo njima, nego i raji u štabu. Kad odjednom, nakon sati i sati neodazivanja s druge strane, javi se muški glas koji joj kratko i jasno reče, "stići će te karina starog Vujadina!" Ne moram ni pominjati da se poklopila i nije prišla stanici heftu, a tek reakcije raje u štabu... digla im je moral za tri mjeseca naredna.
I kako to nije smiješna i lijepa uspomena? Koje mirnodopske situacije nude priliku za nečim takvim? Svi smo mi mogli doživjeti nešto drugo da nije bilo rata, ali ja ne bih mijenjao ništa ponuđeno za ove uspomene koje imam sad u glavi. Nizašta. A zjanio sam svašta.
hhahahahahaha
meni poravi moral sad....svaka cast.
a bilo je tih provala da nepovjerujes....kad od muke neznas dal bi vristao ili bi se valjao od smijeha
-
Jonx
- Posts: 345
- Joined: 14/01/2007 12:05
- Location: Tibet
#112
Ogladnio ja pravo... Dovucem se s polja kuci i pitam staru:
- Mama sta ima za klopu.
- Makaroni sine sta ce biti drugo - odogovri ona.
- A s cim su majko? - upitah je.
- S nicim sine.
- Odlicno mama. Ja cu onda s malo vise nicim.
Jebes me, ali od tada ne pojedoh tako dobre makarone s nicim.
- Mama sta ima za klopu.
- Makaroni sine sta ce biti drugo - odogovri ona.
- A s cim su majko? - upitah je.
- S nicim sine.
- Odlicno mama. Ja cu onda s malo vise nicim.
Jebes me, ali od tada ne pojedoh tako dobre makarone s nicim.
-
Abu FEED el-Castro
- Posts: 1655
- Joined: 19/04/2006 11:41
- Location: BH Teheran
#114
Jonx wrote:Ogladnio ja pravo... Dovucem se s polja kuci i pitam staru:
- Mama sta ima za klopu.
- Makaroni sine sta ce biti drugo - odogovri ona.
- A s cim su majko? - upitah je.
- S nicim sine.
- Odlicno mama. Ja cu onda s malo vise nicim.
Jebes me, ali od tada ne pojedoh tako dobre makarone s nicim.
Ma lijepi rat, dzaba je. Evo i ovdje se moze vidjeti da nas i dan-danas godinama nakon njegovog kraja - zblizava. Ne ostaje nam sem nada u neku reprizu - e jelde ukaki ga ja sad
-
EI Presidente
- Posts: 765
- Joined: 17/11/2004 21:24
#116
hmmm, posto se svi prisjecaju samo divnih momenata iz rata, sad mi postaje jasno zasto narod uporno glasa za bagru koja nas je u taj prokleti rat i odvela...
salu na stranu, ja sam tokom opsade Sarajeva zivio u opsadi, ne u Disneylandu, i bio sam apsolutno svjestan sranja u kojem sam se obreo bez da me je iko upitao da li sam za rat ili ne. lijepo je sjecati se pozitivnih stvari kad te strefi nevolja, ali se mi toga prisjecamo evo vec ravno 12 godina i slajdramo u mjestu...umjesto da saljemo djecu na univerzitetske razmjene, proizvodimo nove golfove i intel chipove, izvozimo zdravu hranu i kristalno cistu vodu, itd. mi se bavimo, i cak sta vise, romantiziramo, krvavom prosloscu. aferim.
salu na stranu, ja sam tokom opsade Sarajeva zivio u opsadi, ne u Disneylandu, i bio sam apsolutno svjestan sranja u kojem sam se obreo bez da me je iko upitao da li sam za rat ili ne. lijepo je sjecati se pozitivnih stvari kad te strefi nevolja, ali se mi toga prisjecamo evo vec ravno 12 godina i slajdramo u mjestu...umjesto da saljemo djecu na univerzitetske razmjene, proizvodimo nove golfove i intel chipove, izvozimo zdravu hranu i kristalno cistu vodu, itd. mi se bavimo, i cak sta vise, romantiziramo, krvavom prosloscu. aferim.
-
prleitihi
- Posts: 4131
- Joined: 24/01/2007 16:44
- Location: laktaši
#117
nemam običaja ovo pisati..ali sereš k'o foka..ko ovo gore pobrojano treba obezbijediti?..nas nekoliko što "patimo" za ratom ili vladajuća koalicija?..ko je kriv što idološki ispravni golmani ulijeću u poltiku?..ko je kriv što ideološki ispravni glumci postaju ministri?..ko je kriv što ideološki ispravni ljekari postaju ministri saobraćaja i komunikacija?..nas nekoliko što "patimo" za ratom?..samo se čeka nas nekoliko da prestanemo "patiti" za ratom pa da u bosni bukne proizvodnja intel čipova..daj prestanite kenjati..ako se ne želite sjećati nekih ratnih situacija koje nisu ubijanje i granatiranje to je vaša stvar..otvorite teme o intel čipovima ako mislite da ćete na taj način pokrenuti proizvodnju..niko ne romantizira za krvavom prošlošću..to je čovjek lijepo objasnio u prvom postu..romanzitiramo za onim što smo nekad bili..a više nismo..i na to imamo pravo..kao i ti koji pričaš o proizvodnji intel čipova dok ti 40% stanovništva živi na granici siromaštva!EI Presidente wrote:umjesto da saljemo djecu na univerzitetske razmjene, proizvodimo nove golfove i intel chipove, izvozimo zdravu hranu i kristalno cistu vodu,
-
Jonx
- Posts: 345
- Joined: 14/01/2007 12:05
- Location: Tibet
#118
Eto sad ti otkrio Ameriku!?EI Presidente wrote:hmmm, posto se svi prisjecaju samo divnih momenata iz rata, sad mi postaje jasno zasto narod uporno glasa za bagru koja nas je u taj prokleti rat i odvela...
salu na stranu, ja sam tokom opsade Sarajeva zivio u opsadi, ne u Disneylandu, i bio sam apsolutno svjestan sranja u kojem sam se obreo bez da me je iko upitao da li sam za rat ili ne. lijepo je sjecati se pozitivnih stvari kad te strefi nevolja, ali se mi toga prisjecamo evo vec ravno 12 godina i slajdramo u mjestu...umjesto da saljemo djecu na univerzitetske razmjene, proizvodimo nove golfove i intel chipove, izvozimo zdravu hranu i kristalno cistu vodu, itd. mi se bavimo, i cak sta vise, romantiziramo, krvavom prosloscu. aferim.
Znamo mi i bez tebe za Intel, zdravu hranu, kristalno cistu vodu i univerzitetske razmjene. Samo mi se cini da je nas, usudit cu se reci, sarajevski duh ziv, za razliku od tvog.
-
Suicidal Siberian
- Posts: 1107
- Joined: 30/11/2006 14:07
#119
Pa ako vec idemo dublje...ajde da i ja "zagazim"
Rat? nekad se pitam barem gledajuci sebe objektivno, da li je to sreca ili nesreca....jer ne vjerujem da bi danas ovako mlad bio na takvoj mentalnoj razini da nije bilo rata...primjecujem sebe da brze registrujem neke stvari iz okruzenja nego moji vrsnjaci pa i puno stariji ljudi u ovoj okolini gdje se sada trenutno nalazim, koja nije imala rata...mislim da sam na vrijeme shvatio da tu energiju kakva god da je, treba iskoristiti u svoju korist...i mislim da sam to odlicno uradio....bar zasada....svi koji su prezivjeli rat, ili mozda jos bolje prezivjeli rat i gubitak voljenih trebaju biti svjesni toga sta su prezivjeli, jer im to moze pomoci da zive zivot, kakav god bio.....jer ipak na kraju kad sve saberem i oduzmem, kazem sebi: Jebote, ostao sam ziv.....
Rat? nekad se pitam barem gledajuci sebe objektivno, da li je to sreca ili nesreca....jer ne vjerujem da bi danas ovako mlad bio na takvoj mentalnoj razini da nije bilo rata...primjecujem sebe da brze registrujem neke stvari iz okruzenja nego moji vrsnjaci pa i puno stariji ljudi u ovoj okolini gdje se sada trenutno nalazim, koja nije imala rata...mislim da sam na vrijeme shvatio da tu energiju kakva god da je, treba iskoristiti u svoju korist...i mislim da sam to odlicno uradio....bar zasada....svi koji su prezivjeli rat, ili mozda jos bolje prezivjeli rat i gubitak voljenih trebaju biti svjesni toga sta su prezivjeli, jer im to moze pomoci da zive zivot, kakav god bio.....jer ipak na kraju kad sve saberem i oduzmem, kazem sebi: Jebote, ostao sam ziv.....
-
Cary Grant
- Posts: 81
- Joined: 27/11/2006 00:34
#120
Sjedimo - stojimo pred zgradom, nas dvadeset sigurno, usred rata... čitav dan nekako mirno bilo, zajebancija, frajer priča ribolovačke laži mirnodopske... iz čista mira (što je normalno bilo, jel) fljuuus granata u zgradu, sve se zacrnilo i puno dima... svi na podu, bauljamo da nađemo ulaz u zgradu i uteknemo slijedećoj... zuji u ušima u pmatrnu... nakon minutu, pritrčava mi jaran i pita, izbezumljen, "ima li mi šta na vratu, jel me pogodilo, imal krvi, peče me nešto, imal šta, pomozi ba ranjen sam..." Na creću, na vratu nije bilo ništa, tek ogrebotina od nekog kamenčića možda. "Jarane, spucalo te nešto, ja bih otišo u ambulantu da sam na tvom mjestu..," kažem mu ja ozbiljnim tonom. Izleti on ko mahnit iz zgrade, kroz onaj dim i otrča u ambulantu. Mi se odvalimo smijat svi. Poslije došo i kaže oni ga tamo napravili budalom u ambulanti... što si ti došo budalo jedna...
Eto, tada je bilo smiješno, a i sad je. Barem meni i njemu.
Eto, tada je bilo smiješno, a i sad je. Barem meni i njemu.
-
liberal
- Posts: 534
- Joined: 29/12/2006 04:31
- Location: Toronto
#122
za ovealo starijie ... sjecate li se svaleranja u ratu....moj jarane to se vise nije znalo ko se s kim "puca"
i to sve oni stariji od nas ( 40+) dok mi koji smo tad imalio oko 20 izigravamo neku moralnost ....posllije rata sve se zaboravilo ...najsmjesnije mi je i dan danas kad sretnem neke od tih ljudi i zena pa pocnemo da pricamo o ratu....tih epizoda se niko nesjeca
pogotovo "dame" ....he he he bilo je svasta
i to sve oni stariji od nas ( 40+) dok mi koji smo tad imalio oko 20 izigravamo neku moralnost
....posllije rata sve se zaboravilo ...najsmjesnije mi je i dan danas kad sretnem neke od tih ljudi i zena pa pocnemo da pricamo o ratu....tih epizoda se niko nesjeca pogotovo "dame"
....he he he bilo je svasta-
Jonx
- Posts: 345
- Joined: 14/01/2007 12:05
- Location: Tibet
#123
Svalercino jesi li to i ti igrao dum-duma!?liberal wrote:za ovealo starijie ... sjecate li se svaleranja u ratu....moj jarane to se vise nije znalo ko se s kim "puca"
i to sve oni stariji od nas ( 40+) dok mi koji smo tad imalio oko 20 izigravamo neku moralnost
pogotovo "dame"
-
liberal
- Posts: 534
- Joined: 29/12/2006 04:31
- Location: Toronto
#124
Jonx wrote:Svalercino jesi li to i ti igrao dum-duma!?liberal wrote:za ovealo starijie ... sjecate li se svaleranja u ratu....moj jarane to se vise nije znalo ko se s kim "puca"
i to sve oni stariji od nas ( 40+) dok mi koji smo tad imalio oko 20 izigravamo neku moralnost
pogotovo "dame"
sve zabranjena rasprskavajuca municija
-
Sarafcina
- Posts: 2258
- Joined: 19/09/2005 00:59
#125
prleitihi wrote:u mojoj glavi rat budi i granate i krv..i pivaru i odlazak po drva..ali to ne znaèi da se u te èetiri godine nije desilo dobrih stvari..za¹to ih ne bih spomenuo?..nostalgija?..pa ¹ta i ako jeste..za dobrim stvarima æu uvijek ¾aliti i sa merakom ih se sjeæati..a vidim ima ljudi i koji su i¹li na liniju pa se rado sjeæaju dobrih stvari iz rata..tako da prièa "lako je meni ja nisam i¹'o na liniju"..ne pije vode!
ja sam najbolje zajebancije i bisere cuo od ljudi koji su bili na liniji... neki IDV ... ono... jest bilo i morbidne zajebancije... ali i one ciste nepatvorene lucidnosti