Možemo se zavoditi, a da se ne moramo ni sresti. Ispočetka oprezno pišemo, odmjeravamo snagu i vještinu onog drugog. Hm, je li ikad čuo ovu pjesmu (
https://www.youtube.com/watch?v=rYcCcbh9_yg ) zapitat ću se, razumije li senzualnost tog sporog ritma, zamišlja li me kako uz taj blues lagano njišem bokovima, gledam ga ispod obrva, osmjehujem se osmijehom koji govori sve i ništa...
Nekad ću ti napisati samo dvije riječi, nekad rečenicu, nekad pričicu... Nekad ću biti ozbiljna, nekad koketna, nekad sjetna zbog kiše vani, pa ćeš mi poslati neki vic da me nasmiješ. Postavljat ćeš mi puno pitanja, prvo običnih, pa onda provokativnih, a ja ću ti na svako odgovoriti, što volim, kako volim, gdje volim, jer ne bojim ih se. Ali ne pitaj me ono na što i sam nisi spreman odgovoriti, jer igra se igra u dva smjera.
Ja zamišljam kako ćemo se jednom provozati, po mraku, cesta nije važna, ni odredišta nema, vozimo se, gledam te bez srama, tvoj profil, bradu, vrat, ruke na volanu, bedra, od tvoje muške snage koljena su mi slaba, tvoje svjetlucave oči i osmijeh me režu ali pogleda spustiti neću. Možda ti šapnem što želim da mi radiš, možda se izujem i stavim ti stopalo u krilo...
A mogla bih i ja provozati tebe ali da znaš, brzo vozim i pri tom slušam
https://www.youtube.com/watch?v=wE6gEbp9vvE . Auto je ispunjeno mirisom mog parfema, puštaš ga da te zavede, krajem oka gledaš moju ruku na mjenjaču i svašta ti se zavrti u mašti, dok mijenjam brzinu slučajno pomjerim rub suknje i disanje ti se ubrzava, jer ponekad je manje više... Možda ćeš se usuditi prstom mi pomaziti uho, vrat, dodirnuti mi rame, a ja ću morati usporiti jer se više neću moći skoncentrirati i morat ću stati... Negdje... U mraku.
https://www.youtube.com/watch?v=uTAaKAVpOOM